treba misliti i na to da djeca rastu. i da ih preko tjedna jedva i vidim. il su na treninzima, il s prijateljima...
m se još hoće nešto kao sa mnom igrati, ajd, al j i kad je doma, ne ferma me baš previše :D
meni je jako bitno da radim posao koji volim, jer bi mi i 4 sata bilo previše dnevno raditi ono što ne volim i da je još nedajbože neka loša atmosfera na poslu. a radije bih radila u dobroj atmosferi i svaki dan malo dulje (ne sad previše), nego išla doma svaki dan na vrijeme, a osam sati se mučila. čak još gore od neizazovnog posla je loša atmosfera u uredu. to ne bih mogla trpjeti.
drugo što mi je bitno je da imam godišnji. dugi godišnji u komadu po ljeti. to znači minimum 3 tjedna. al valjda se i na to čovjek navikne.
inače, 13 godina sam u istoj firmi. i mislim da, ako budem mijenjala, to će biti samo ako se odlučim na otvaranje svoje firme.
ne bih imala živaca sad, s 42, prolaziti opet nekakvo dokazivanje, upoznavanje, majko moja - ne. jeza me fata i od pomisli na razgovor za posao. pa taman da mi duplo novaca nude, mislim da bih vjerojatno malo razmišljala i na kraju - odustala.