Izvršne funkcije.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Izvršne funkcije.
Izvršne funkcije.
:mrgreen:
Evo, tu je sve objašnjeno kako i zašto.
https://martininblog.hr/izvrsne-funkcije/
Printable View
Izvršne funkcije.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Izvršne funkcije.
Izvršne funkcije.
:mrgreen:
Evo, tu je sve objašnjeno kako i zašto.
https://martininblog.hr/izvrsne-funkcije/
Hvala, vidim da ću se morati posvetiti ovome, do sada što smo radili je bilo visemanje u skladu s preporukama ali jako je teško držati kontinuitet a ja se isto ljutim kad 100x nešto dogovorimo i on opet nakon 5-10 dana po starom...
Ima tu s lektirom i naše krivice, npr pustali smo ga da gleda crtice na engleskom sa starijom sestrom jer je ona čitala titlove, i na kraju shvatili da on odgledala film i smisli cijelu svoju paralelnu priču umjesto da proba shvatiti što se desava u filmu. I onda su mu trebale godine da se prebaci na to da prati radnju a ne da smislja svoju ali mozak mu je već utreniran da bez imalo problema prelazi preko totalnih rupa i nelogičnost bez da se zapita - ovdje je nešto cudno. Zadnju lektiru npr je u drugom čitanju napokon uspio primjetiti da fale 4 strane i zapitati se što se tu dogodilo... Do sad bi samo nastavio bez da se imalo brine što mu fali nešto u priči. Sad sam ga počela ispitivati poglavlje po poglavlje i napokon hvatamo dijelove koje nije razumio ali samo siba dalje... Kad mu ja pročitam te neke kljucne dijelove onda tek razumije. Plus kompenzacijski mehanizam mu je da cima druge da mu daju odgovore na pitanja koje ne zna, tu je svjetski šampion. Ovi magovi, iscjelitelji i slični bi mogli kod njega na instrukcije kako iz ljudi izvući odgovor koji oni tebe pitaju ili da te uvjere da su oni nesto rekli a u stvari si im ti rekao.
Jao, kad se sjetim koje smo krivine izvodili da poboljšamo radnu memoriju djeci... Od audio priča, pa puzzle, memory, domino i razne kartaške igre bile su početak. Danas se vide posljedice koje su dijelom neočekivane: moj mlađi sin (ljevak, disleksija) tako je dobro naučio kartati da mu je to danas omiljena zabava i često vikendom s dečkima na taj način trati vrijeme :mrgreen:
Nemoj mi ništa govorit.... dakle, natjerat ga da pročita lektiru je SF. Tjeram ga da čita na glas... jer inače samo gleda sa strane. I svejedno je iz dvije lektire uspio dobit 1! Ne mogu vjerovat. Pročitao ih je... Imat će izgleda 4 iz tjelesnog i glazbenog jer ide profesorima na živce. Razumijem ih potpuno:-(Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Ovaj ne želi krenut iz kuće dok nije 7:50. Braća su davno otišla. A mora se borit da spremi knjige navečer...neće. Nekad uspijem ,nekad ne. Zavisi koliko energije imam. POd satom ne sluša ništa. Brblja okolo. Stalno ga zapisuju. Doma je tabula rasa. Radim nešto s njim što su radili u školi i vidim da je skroz otpočetka. Pogotovo je naporan na satovima gdje se osjeća "doma". Tjelesni i engleski, npr. Brijem da je tamo najgori.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Vodila sam ga na one Umo radionice...ali ništa to nije napravilo. On je jednostavno takav...društven, brbljav, nestrpljiv. Kad je u dobroj fazi, može se svašta s njim. Kad je loše (obično kad ja izgubim živce, pa i on krene), bude baš gadno...samo cvili. 0 bodova.
Utjeha su mi druga dva smirena djeteta... Njih se ne sjetim uopće..:-))))
andiko, pa jeste napravili pretrage, dijagnostiku?
Andiko, suosjećam... Postoji li nešto što je djetetu zanimljivo? Moj se u prvom razredu srednje škole zapalio za radioamatere i to ga drži i danas. Iskreno vjerujem da mu je upravo to pomoglo da usmjeri koncentraciju (za radioamatera je izrazito važna slušna pažnja i percepcija). Zahvaljujući njihovim kontestima (natjecanjima i događanjima) naučio je slušati i to mu je spasilo srednju školu. Da ne banaliziram, nije to jedino, ali motivacija je jako bitna.
Andiko, koliko mu je godina?Citiraj:
andiko prvotno napisa
Moj procita 1x. Ne zna kako se zove glavni lik. Procita 2x. Ne zna ništa osim kako se zove glavni lik. Onda ide citati 3x, u škripcu je s vremenom, procita pola knjige i napiše za 2 ili 3. Ako je slučajno nakon 50 podsjecanja pisao bilješke o knjizi ostale su u ladici i nije ih pročitao prije testa jer je zaboravio na njih :-oCitiraj:
andiko prvotno napisa
I tako, svaka lektira novo iznenađenje na koje se sve načine moze pročitati lektira i nemati pojma o istoj... ajde navodno je shvatio da ako nakon svake strane ide gledati yt da tad sigurno nema pojma, pa me moli da mu pricuvam mob dok čita.
PS sad već dva tjedna kasni s vraćanje prethodne lektire i posudbom nove. Svaki dan zaboravi otići u knjižnicu :cupakosu:
Moja djeca u svom.skolovanju nisu procitala sama ni jednu lektiru.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Mali koji je imao problema sa koncentracijom je citao na glas , on jednu stranu ja dvije. Nakon toga smo.zajedno radili obradu. Od 7.razreda je imao slusne lektire, i zajedno smo.prolazili obradu.
Mala ne cita uopce zbog teske disleksije, ne moze slusne jer ima problema sa slusniom obradom ako tekst ide prebrzo i jednolicno sa snimke. Njoj svaku lektiru kompletno citam. Plus, uvijek pokusavamo pogledati film ili seriju ako je napravljena po knjizi. I onda zapisemo likove na papir jer najteze pamti imena.
Cisto da ti docaram kako lektira u nasoj kuci izgleda, mozda ti bude lakse.:mrgreen:
Sirius, svaka ti cast!
Bome da, naklon do podaCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Sent from my iPhone using Tapatalk
svaka čast.Citiraj:
sirius prvotno napisa
moj čita, zasada. vidjet ćemo kako će biti u srednjoj.
Do sada dok su pisali testove ne znam da je iz ijednog dobio više od dva, češće 1. Otkako lektiru obrađuju na satu ocjenu manju od pet nije dobio, ali kad se treba sjetiti u ispitu detalja. 5 i 6 sam trubila da treba Ip a šk. psihologinja i razrednica tvrde da on bez problema svladava gradivo i da nema potrebe, potrebe su očit ako ima more jedinica i da je još pride i zločest.
IP možeš tražiti i u srednjoj.
Ljudi, svaka čast čitanju lektire, ali bratemili, djeca bez teškoća također tu hvataju razne prečice. Ne vidim nikakvog smisla u čitanju djela koje će se zaboraviti u tri dana. Nije uvijek nužno pročitati I ZAPAMTITI svaki redak. Ja nisam u stanju zapamtiti svaki redak knjige koju pročitam i sad u odrasloj dobi, a nisam bila ni prije. U današnje vrijeme svi imamo kraći interval pažnje i probleme s koncentracijom, a to je potaknuto elektroničkim medijima i načinom života. Pomozite sebi i svojoj djeci. Neka prije lektire pročitaju iz svoje čitanke i bilježnice sve što ima o navedenom djelu. Ako u školi nisu zapisali što profesor govori, neka posude bilješke od nekoga tko je to učinio (ne govorim napamet, prečesto sam morala naganjati sina da posudi bilježnicu od kolegice, jer nije pazio ni zapisivao na satu, a poslije je bilo cirkusa... ) Na portalu e-lektire također ima puno korisnih pročišćenih podataka o autorima i djelima. Alternativa je Davor Uskoković. Potražite njegove knjige Vodič kroz lektiru za osnovnu školu (postoje dva dijela, za niže i više razrede) i Vodič kroz lektiru za srednje škole. Unutra je navedeno sve bitno - podaci o autoru, podaci o djelu, često postoji kratak sadržaj s naglaskom na teme koje su bitne. Korištenje te literature NE znači da djeca ne trebaju pročitati djelo. Trebaju ako mogu, ali lakše će im biti ako prije čitanja naprave dobru pripremu. Taj summary često ostane u glavi dulje.
Peterlin, situacija je malo teža od pamćenja svake rečenice u lektiri. Sve ovo što se vidi na lektiri svakim višim razredom sve više postaje problem i u drugim predmetima, svugdje gdje treba učiti treba pročitati knjigu, shvatiti sve riječi, shvatiti smisao, izdvojiti bitno, naučiti bitno... slično kao što u čitanju lektire treba shvatiti osnove radnje i tko su glavni likovi. A kad netko nakon dva čitanja nema pojma kako se netko našao zarobljen u stanu ili kad nakon dva čitanja misli da je vlak zapeo u snijegu prije nego su stigli u grad... e onda se pitaš što se desilo. Naravno da može pročitati sažetak, ali ako ga prvo pročita ostaje zauvijek pitanje da li zna radnju jer je pročitao i shvatio knjigu ili zato što je zapamtio sažetak a knjiga mu proletila kroz glavu.
U konačnici, nije meni do ocjena i sl, nego do toga da nekako svlada tu vještinu izvlačenja i pamćenja informacija iz pročitanog. Jer to mu treba na malo dulje staze. I zato ga sad u prva četri koristimo prilike da ocjene nisu nimalo bitne i pozabavmo se načinima i vještinama učenja i rada.
Sirius - znam ja da ima puno gorih slučajeva, i divim ti se na upornosti i trudu. Ovako kako je kod nas je frustrirajuće jer znaš da ima sposobnost, da je ta sposobnost tu negdje, na dovat ruke - jer ponekad je ipak pokaže - ali nikako da nađe neki način (uz svu našu pomoć) da napravi taj finalni korak i da to počne primjenjivati na redovitoj bazi i bez našeg konstantnog angažmana. Makar, ja iskreno vjerujem da će on to svladati, samo treba preživjeti period dok ne svlada :mrgreen:
Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
jesi radila neku obradu van škole?
sori, nisam pohvatala o kojim sve teškoćama se radi
moj ima teškoću s čitanjem, mi smo to primijetili u ranijim razredima OŠ, ali nekako i učiteljica i školska stručna služba su to malo umanjivali (kao, ima mala teškoća, ali nadrast će je), dok nisam otišla kod logopedice na obradu i dobila papir: dijagnoza blaga teškoća u čitanju, preporuka individualizirani program.
Onda je škola super reagirala, krenuli su sa IP sad u 6. razredu i prije nego su došli papiri. U nekim predmetima mu znači kraći test i slično, ali naravno nama i dalje doma ostaje puno posla.
I ja čitam naglas lektire, ili ovako kako je sirius sa starijim: ti jednu str, ja dvije, nekad ja sve, nekad on sve (zavisi od veličine knjige i veličine slova u knjizi, kad su sitna gusta slova, nema šanse da on to čita). On dosta dobro prati kad čuje. Ali mu je verbalni faktor katastrofa, ne zna se baš izražavat, pa kad i uprati i zna, ispriča to ko da se naplaćuje svaka izgovorena riječ.
Kaže mi da mu je najveća noćna mora: naći u tekstu što je bitno. Ako mu kod učenja ja pomognem izvući što je bitno, onda to lakše nauči.
Na sve to ide njegova životna filozofija: kako ćemo, lako ćemo. Puno izbjegavanja i tako.
E ovo je moj sin u nižim razredima.:-)Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Dobro se sjećam lektire Djevojčica sa šibicama, ne sjećam se koji je to razred. On je pročitao lektiru i napisao je, ja pregledala, malo ga propitala i skužila da on uopće nije shvatio da je djevojčica umrla.
Jedina lektira koja mu se svidjela u višim razredima je Tom Sawyer, pročitao, napisao, dobio pet. Ali on pojma nema u kojoj zemlji se odvila radnja te knjige.
On je mislio da je Austrija:-o, zašto je to mislio ne zna:lol:
Iz testova ČSR i sastavaka je uvijek dobivao lošije ocjene.
Ali mi smo znali koja je podloga njegovih problema, imao je logopedsku terapiju do trećeg razreda, smetnje vizualno prostorne orjentacije, lošu grafomotoriku...
Puno smo vježbali, imao je fantastičnog učitelja koji ga je uvijek poticao.
Sad je sedmi razred i sve ide na bolje.
Vještinu čitanja s razumijevanjem je dobro svladao, zadaćnica mu je najveći stres.
U gramatici je odličan, čak je išao na natjecanje i imao super rezultat, da mi je to netko pričao prije par godina ne bih mu vjerovala.
U prirodnim predmetima je jako dobar oduvijek.
Zapravo sam ti htjela predložiti jedan trik za lektiru.
U petom razredu je imao profesoricu HJ koja je tražila da se za lektiru piše dnevnik čitanja.
Znači kad pročita jedno poglavlje, mora sadržaj poglavlja prepričati i zapisati u jednoj ili eventualno dvije rečenice.
To mu je bilo strašno teško, tako da sam to vježbala s njim, on jednostavno nije mogao prepričati tekst ukratko,
njegov prepričavanje je ponekad bilo duže od odlomka koji prepričava.:-)
S odrastanjem ide na bolje, ali i sada kad mi prepričava neki događaj iz škole, muka me hvata.
Ponekad uopće ne shvaćam što mi je ispričao, postavljem potpitanja.
Ni glave ni repa nema u njegovim pričama, ne znaš tko je što radio, zašto, kada????
Kad piše sastavke za zadaću, to pregledavam uvijek, dobro se nasmijem,
a onda mora ispravljati glagoska vremena, malo piše u prvom licu u perfektu,
malo u trećem licu u aoristu...
Nemojte se zavaravati da će djeca takve smetenje prerasti. Neće. Odnosno, hoće samo oni čije su smetnje bile vrlo blage i koji i inače imaju visok IQ pa uspiju iskompenzirati.
Ostalima je važno da znaju zašto im se to događa (UVIJEK je u podlozi poremećaj pažnje, pa onda dalje tko ima kakvu sreću da ga pogodi još nešto od dodatnih teškoća.)
Ja stvarno nisam htjela reći da se takve smetnje prerastu, ali se očito nisam dobro izrazila.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Htjela sam reći da se uvježbavanjem može puno postići, a i odrastanje donosi neke benefite.
Moj recimo nikad nije dobio dijagnozu poremećaja pažnje,
jedino je u svi psihologijskim nalazima uvijek bio prisutan blagi motorički nemir.
Ja se slažem s ovim što je Sofia napisala, puno se može postići vježbom. Osim toga, uz pomoć ligopeda u školi ili izvan nje treba istražiti koje metode čitanja i učenja daju najbolje rezultate. Sillyme je u pravu kad kaže da je vještina čitanja s razumijevanjem ključna za daljnje učenje. Nažalost, roditelji i djeca su često prepušteni sami sebi i nemaju dovoljno razumijevanja školskog osoblja, a o pomoći da i ne govorimo... Moj stariji je imao učiteljicu koja je bila iznimno vješta u radu s učenicima kratkog intervala pažnje. Mlađi nije bio te sreće, pa je tek puuuno kasnije osmislio načine učenja i čitanja koji mu odgovaraju. S druge strane, nema tu velike filozofije, treba raditi na izgradnji metoda i vještina koje djeluju. Neke će se razviti, češće će se razviti kompenzacijske metode. Gradiš na onome što djetetu ide dobro i ukazuješ mu kad odluta da pažnju sam vrati na centar. Mobitel mora biti aus za vrijeme čitanja ili pisanja zadaće. I roditeljski isto.
Naravno, vježba od najranije dobi svima pomaže, i razviju se strategije, i puno se toga poboljša. Samo sam htjela upozoriti da poremećaj pažnje (tko ga zaista ima!) ostaje ZAUVIJEK i stvara teškoće cijelog života. Osobito ako postoje i pridružene "ljepote". Može biti blaže i jače izražen.Citiraj:
sofia prvotno napisa
Pišem iz perspektive osobe koja je s djetetom doktorirala vježbanje i poduku strategija učenja. Nije dijete sad s 18 g. postalo pažljivo i koncentrirano, i dalje teško memorira pročitano, smanjio se samo motorički nemir.
Radili smo obrade u više navrata, logoped i psiholog na kraju i psihijatar su davali preporuku ip-a ali skolski psih i razrednica(prof HJ) smatraju da ne treba. Taman kada sam mislila izgurati do kraja druge dijagnoze su nas snašleCitiraj:
tangerina prvotno napisa
Sve to skupa po ocjenama i znanju nije jako loše, ali mogli bi biti i bolji rezultati i sto je važnije puno manje frustracija.
Sad smo fokusirani na to da si sam složi raspored i da ga se drži
Mora shvatiti da nema kod njega stignem, da on ne može poput brata sjesti i učiti satima kad voda do grla do
Dodje, nego mora skroz drugi pristup imati.
Kosjenka, znam da ste imali puno većih briga od svađanja sa stručnom službom škole, ali ako logoped, psiholog i psihijatar testiranjem ustanove da učenik ima teškoće, što razrednica i školski psiholog imaju uooće misliti? Sigurno ste radi sportske rekreacije obijali vrata ovih spomenutih :roll:.
Joj čokolada pa dijete svladava gradivo "bez poteškoća"
Nepisano pravilo da ako bas ne može i negdje je izmedju jedinice i trojke treba se djetetu olakšati.
Isto i sa gimnazijom, odnosno srednjom, ima djece "čak" i u četverogodišnjim programima sa IPom. Ali gimnazija nikada čuli
Zadnji pregled kod školske, malo razmotali klupko i ona sva ljuta zasto nisam ustrajala, ona je u komisiji itd its. Pita malca a s koliko prolazilš, on odgovori oko 4.2 i tu završi razgovor jer je to krasan prosjek za dijete sa poteškoćama i još hrpom sranja koje ga prate.
Btw uistinu se za svaku tu ocjenu izborio i odradio.
A, to je ono "meni se ne čini da on ima problema".
Doduše, i kad ima IP, bude ti "Zar on ima IP? Prvi glas!" :mrgreen:
Tako nekako.
Puno toga još i mi doma moramo napraviti.
"Pišem iz perspektive osobe koja je s djetetom doktorirala vježbanje i poduku strategija učenja." Može koji savjet?
Vidim da moram i ja mijenjjati, pojačati svoj angažman.
Povećava se obujam gradiva. Mislim povećao se. Online skola je donijela svoje, pubertet isto tako. Sve ovo sto smo prolazili i situacija u kojoj smo sada isto nosi svoje.
Nemam savjet. Radila s djetetom od 5. g. života do kraja 5. razreda svaki dan satima. Od vježbanja držanja olovke, smišljanja strategija kako razlikovati geom. tijeka od likova, kako usvojiti banalnost da rečenica završava nekim interpunkcijskim znakom, kako savladati oduzimanje preko desetice, tablicu množenja do bjesomučnog vježbanja čitanja i ČSR.
Onda sam krajem 5.r. pustila i intervenirala samo u matematici (svakodnevna kontrola DZ u kojima bi bilo more disleksičnih pogrešaka) i objasnila poneki zadatak iz kemije ili fizike, glasovme promjene u HJ i sl., a dijete je nastavilo raditi sámo doslovno po cijele dane kako je dotad bilo naviklo.
U srednjoj se umorila, ne vidi više smisla u tom mnogosatnom učenju nakon kojeg u glavi ostaje tako nesrazmjerno malo. S čitanjem lektira nema problema, dapače, no nema predmeta koji bi joj išao s lakoćom, spora je, dan bi trebao trajati 48h da sve stigne pa je posustala. Napravi koliko treba i može da sve bude pozitivno i sa što manje stresa.
Memoriranje podataka bio joj je i ostao najveći problem usprkos usavršenim strategijama učenja, zato i kažem da se izraženi poremećaj pažnje uz dis-teškoće ne može "izliječiti", može se samo s njim pomiriti.
Ola...raspisale se zadnjih dana, a ja nikako upratiti....
Bas mi je drago da je tema opet zivnula...iako, da budem skroz iskrena, kad vas citam, nasi problemi se cine manjima:oops:
Evo bas pregledala knjige i pisanke i nije mi dobro, ali ja sam zivac...jednostavno podivljam kad znam sto sve moze, koliko slusam o potencijalno natprosjecnoj inteligenciji i onda iz matematike dobije 3 jer eto, ne misli....a prije toga kaze, pisali smo mnozenje i dijeljenje s 4 (a ucili do 8 vec), bilo je prelako, sve sam provjerila:gaah:
A pisanje, to je najveca frsutracija, zna sva pravopisna pravila i kad hoce, sve moze super napisati, a u pisankama....mene sramota....sve isarano ispravcima, pa i po 4. Puta ponavlja isti tekst dok ne bude tocan....pisanje, a prijepisi posebno - NE IDE
A opet nije da nikad nije tocno, nego 85% katastrofe, pa onda 1 dan joj cijeli razred pljesce jer je najbolje napisala...i sto reci?:neznam:
Ali eto, bar lektire sama cita i dobiva petice:mrgreen: ali iz CSR dobila 1
Moram nazvati logopedicu da vidim sad nakon par termina ima li tu cega ili je samo lijenost i nezainteresiranost....ja mijenjam misljenje iz sata u sat kako doma radimo, s jedne strane mi se ucini da se trudi, ali zbilja ne ide, a onda me opet izbije iz cipela....mozda i mi imamo notoricki nemir:mrgreen:
Ja se odmah uzrujam kad se roditelj tako detaljno bavi djetetovim knjigama i biljeskama pa onda uzrujava oko rukopisa.
Logoped vecinom nece prepoznati poremecaj paznje ako je dijete motivorano i inteligentno. Vecina ih ne prepoznaje ni vece poteskoce kod suradljive djece.
Moze dijete imati super sposobnosti i moze svasta, ali ako su izvrsne funkcije u pitanju tamo gdje mu je tesko rezultat ce biti klimav. Ili ako mu je los dan biti ce klimav.
MusicBee, vidi ovdje https://malisvijet.hr/logoped/74-brzopletost
Tekst savršeno opisuje mene kakva sam bila u mladosti. Ni danas nemam strpljenja za dugotrajne aktivnosti.
Nisam ti sigurna za to nepisano pravilo, a da svladava bez poteškoća zašto bi išli na sve te obrade?Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Moj je 5. razred prošao sa 4.25 (ocjene su bile sve, od 1 do 5, i bilo je svakakvih situacija, od toga da napiše test najbolje u razredu, do toga da tjedan dana učimo gradivo, provjeravamo, ispitujemo, gradivo je pritom dvije lekcije, a on u testu dobije 2 - ovo doduše češće od onog prvog), ali kad smo na početku 6. razreda došli sa papirom od logopedice, psihologica je rekla: okej, odmah krećemo sa IP.
Ma to ja pišem za našu školu.
Kažem ti nakon ne znam koje obrade( na koje idemo iz raznih razloga) i preporuke školska psihologinja je rekla da ne vidi potrebu jer gradivo svladava bez poteškoća i ima lijepe ocjene.
Ne dijelim savjete, ali moji sinovi su prošli roditeljski terorizam tijekom kojeg smo otkrili da starijem sinu dobro čini masaža, a mlađem je bolje odgovarala fizička aktivnost i pametni pokreti (brain gym https://www.centar-logos.hr/brain-gy...ezbi-za-mozak/ ). Uostalom, na Rodinom portalu ima materijala o tome https://www.roda.hr/portal/djeca/zdr...mo-glavom.html Od ostalih preporuka - strukturirani dan (vremenski okvir, raspored na vidljivom mjestu, podsjetnici, popisi obveza u vidu check lista s rokovima), strukturirano radno mjesto (ukloniti ometače pažnje). Još jedna stvar - razina šećera u krvi također je jedan od ometača pažnje. Rafinirane slatkiše i škrob treba ukinuti ili ograničiti na vikende i posebne prilike. Od suplemenata odličan je omega3 (nekad su djeci davali riblje ulje i to nije bez razloga). Ne zaboraviti hidrirati organizam, odnosno često piti VODU, a ne slatke sokove.
Literatura: knjiga Brain Gym i ja - https://mojaknjiga.hr/brain-gym-i-ja/, a osim knjige postoji i priručnik s opisanim vježbama: https://www.izvorznanja.com/zdravlje...lj-i-edukatore
Još literature: Barbara Meister VItale - Jednorozi su stvarni (to mi je puno pomoglo kod mlađeg sina): https://www.superknjizara.hr/hr/jedn...meister-vitale
Ragnhild A. Oussoren: Ples pisanja (to je za mlađu djecu koja tek uče pisati i za djecu s teškoćama, nije toliko primjereno starijim učenicima) https://www.superknjizara.hr/en/ples...ild-a-oussoren Uz knjigu dolazi i cd s vježbama. Mislim da je kasnije izašao i drugi dio, kao i serija vježbenica.
nisam sigurna da shvaćam ovaj komentar o pregledavanju knjiga jer nama je još u prvom razredu jasno rečeno da se od roditelja očekuje da vikendom pregledaju knjige i stave svoj potpis, a nekako mi je to i normalno bez da mi se kaže...pa kako inače da znam što se radi i s čim mi dijete ima poteškoće, odnosno što treba doma malo proći? a pogotovo u slučaju djeteta koje možda ima, a možda i nema poteškoće, ali ga treba dodatno poticati...Citiraj:
sirius prvotno napisa
ali što se tiče stručne službe škole, iskreno sam se iznendaila, odreagirali su odmah na moj poziv iako im nitko nikad nije spomenuo da s mojim djetetom ima poteškoća, logopedica me nazvala nakon 1. dana kad ju uzela i odmah rekla da jasno vidi zašto sam ih kontaktirala i tražila dodatne odgovore od mene...obećala je raditi s njom do kraja gdoine, pa da se čujemo ima li tu nečega da nas pošalje na daljnje obrade ili nema...
dobar tekst, u nekim dijelovima pronalazim svoju E, ali ona ako nešto nema, nema problema s govorom...osim pretjeranog :mrgreen: ta je još u vrtiću verbalno uništavala i djecu i tete, problem je samo što se ne gasi....:roll::mrgreen: a i u svakom društvu je glavna, ili kako uči kaže, omiljena... ona je drago i dobroćudno dijete (me zato što je moja, jel :mrgreen:), ne ulazi u sukobe i svakome se zna približiti, tako da socijalizacijom nikad nije bilo problema..Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
e vidiš, za većinu ovih stvari već znam, ali nisam znala kako omega djeluje na klince....znam da magnezij pomaže funciji živčanog sustava, ali baš ću istražiti i probati tu omegu....zbilja se trudim raditi s njom, paziti na uvjete rada i sve što joj može olakšati da se fokusira i poboljša koncentraciju...nikad ju nisam trpala slatkišima, pojede, ali ne puno i stalno, vodu ju češće moram podsjećati, sokove rijetko pije, sad nam samo ostaje probati sa suplementima...tnx!Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
MusicBee, sirius gleda iz perspektive roditelja starije djece. Slažem se da u početku treba dijete nadzirati, ali ne treba od sebe djetetu napraviti štaku. Djecu (s teškoćama i bez teškoća) treba što ranije poticati da sve što mogu obavljaju samostalno. Djeca s teškoćama će često našu pomoć trebati dulje, kao i pomoć logopeda, učitelja, IP i sve što im se može omogućiti. Već je rečeno - mnoge teškoće ostaju trajno. Treba naučiti kako živjeti s tim i snalaziti se najbolje što se može. Ima djece koja spontano prihvaćaju obveze i kojima škola ide lagano, ali i one druge kojima treba pomoć pri iznalaženju metoda učenja. Sve smo to već prožvakali. čokolada je isto napomenula da se s vremenom djeca (i roditelji) umore i na kraju prihvate svoje karakteristike/teškoće jer ionako nemaju druge mogućnosti. Meni zna mlađi sin reći "pa ti znaš da ja ne čitam knjige". Njemu je to naporno. Ponekad će poslušati audio ako ga baš jako zanima (ili ako je bilo bitno za lektiru) ali nije čitač i neće to nikad biti. Uostalom, među ljudima bez ikakvih poteškoća puno je onih koji jednostavno ne vole čitati knjige i nakon lektire ne pročitaju više niti jednu. Za mog mlađeg sina dovoljan je uspjeh da se služi stručnom literaturom i da uči i savladava gradivo kako god zna i umije. On je u srednjoj školi više stručnih predmeta savladao gledajući youtube nego što je pratio nastavu u školi. Gledao je npr. ovakve filmiće: https://www.youtube.com/watch?v=qlMhw5izb_k Kad sam to otkrila, prestala sam ga tlačiti da se okani elektronike dok uči, jer je otkrio kako da iskoristi tehnologiju i dostupan materijal za dobru svrhu. Nemam ja ništa s tim, sam si je to osmislio. Prestala sam mu pomagati negdje na polugodištu prvog razreda srednje škole, upravo zato što je u to vrijeme uspostavio sustav učenja kojim se služi i danas.
ma jasno...ja stalno ponavljam kako sam ja svoju školu završila i kako je njena škola njena jedina obaveza i nitko tu ne može ništa osim nje....ali nije dijete kojemu su obaveze i škola legle same od sebe, već ja moram vršiti nadzor i biti taj korektivni faktor....ali definitvno ne mislim da mi trebamo preuzeti sve njihove brige na svoja leđa, već samo im pomoći da osvijeste svoje probleme i nauče se nositi s njima... mi trenutno radimo na tome da učimo greške napamet, u smislu da svaku grešku koju napravi mora zapamtiti kako bi idući put se toga sjetila kada nešto radi i pripazila na to....nije njen problem baš tako jako dramatičan, tako da vjerujem i nadam se kako radom i odrastanjem neke stvari ipak budemo korigirali, ali ne zavaravam se da će ona postati drugo dijete od onoga što je sada.... s poteškoćama ili bez, ima nešto i u karakteru, a to se ne mijenja tako lako....