Ovo je odličan pomak. Pomak naprijed.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ako sam ne misliš na sebe, nitko neće.
XCitiraj:
lonni prvotno napisa
Printable View
Ovo je odličan pomak. Pomak naprijed.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ako sam ne misliš na sebe, nitko neće.
XCitiraj:
lonni prvotno napisa
Ne znam meni to što će drugi reći nikad nije bilo bitno. Toga se sjećam iz svog malog grada i kad bi mi mama prepričavala.Citiraj:
lonni prvotno napisa
Uvijek sam se tome čudila. Ono who cares?!
Bitni su mi dragi ljudi koje volim i kojima sam okružena. Doduše postoje razlike načina življenja između malog grada i metropole.
A kako čovjek dobiva na mudrosti s godinama, još su mu manje bitne takve stvari.
Možemo li se ovdje nadovezati i s djecom?
Naime, stalno se žalimo (ili se u školama žale) kako nove generacije sve slabije uče u dubinu, sve su manje spremni na žrtvu za neki cilj, žele slobodno vrijeme, zabavu, sve površno i nabrzaka itd.
A kao mi smo "orali i kopali" tijekom školovanja, gledali roditelje kako rade od jutra do mraka itd.
Pa jesmo li onda mi, koji smo odlučili uzeti vrijeme za sebe, odgojili takvu djecu?
Na konto koliko nam je tehnologija olaksala zivot... imamo masine da, ali smo si i digle standarde od vremena nasih baka pa se to fino nadoknadi
Moja baka je nosila istu haljinu 5 dana, a mi nosimo kosulju 2 sata i frk u masinu
Sjecam se i onog zapamti koja je tvoja casa i iz nje pijes cijeli dan, a sad prodjemo kroz 20 casa dnevno
O igranju s djecom i zajednicikim aktivnostima da ne pricam
Ili je to tako bilo samo kod mojih
.
čoksa, zanimljiva teza.
Ja svoje odgajam onako kako i ja živim.
Kad se radi ili uči, onda si 100% u tome, bez muke, nema nauke.
Stroga disciplina, trud, red i rad. Ne podnosim brljavljenje, površni pristup. Ili kako treba ili nikako.
Ali kad se odmara onda se isto u potpunosti odmara, isključiš se od svega i svih i radiš ono što te opušta bez grižnje savjesti jer si svoje druge obveze odradio.
Simple as that.
Edit:
Slažem se s jenn da su se i puno promijenili standardi u odnosu na doba naših majki a kamoli baka. Posve drugačija vremena.
Jesmo! Njih smo pak razmazili time sto smo im uklonili sve zapreke misleci da im cinimo dobro, non stip ih hvalili, sve obrazlagali itd. Sjedali s njima na podu satima da slucajno im ne bude dosadno. Sad su postali polemicari i nista ne moze jednostavno - na napravi to krecu referendumi i raspravljanja. Vozikanje ljudi od 21 godinu je i mene sokiralo...npr.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Dobro si rekla, polemičari! :roll:
ina, pa sve to piše u onoj knjizi koju si mi upravo ti otkrila na čitalačkom topicu :mrgreen: Jean Twenge, iGen. Meni je ta knjiga otvorila oči što se tiče sadašnjih generacija djece, i postalo mi je jasno i da to nije samo pitanje pojedinačnog odgoja koji provode neki konkretni roditelji na konkretnom djetetu, nego je riječ o generacijskim trendovima.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ina, a sjećaš se kako smo se zgražali na mame koje sjede u parku, puše i dobacuju smokije dok im djeca divljaju i samoodgajaju se, a mi - gle, dušo, ovo ti je ljubičica iz porodice Violaceae, gricni jabuku, obrazloži dečkiću zašto je ipak u redu da ne podijeliš igračku, iako on to očekuje itd.:lol:
Dosada je čudo, izvrsna za razvoj djece, pokretač kreativnosti. :heart:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Itekako sam je priuštila svojima (s namjerom) dok su bili mali, htjela sam da se nauče sami zabaviti.
Danas jako vole vrijeme koje provode sami, kao i ja. Uvijek nešto nađu.
:lool:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ponovno dolazimo do toga da fakat nijedan ekstrem u odgoju nije dobar.
Sjecam se bome i ja. To je bilo s prvim. Sad u poznijim godinama s malim djetetom, skupi nas se vise, pa si uzmemo po limenku pive iz ducana.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ja se ne sjecam da sam se ja zgrazala, iako je moguce da jesam, ono, inercij. Ja sam se ozbiljnije pocela otkacivat od foruma nakon ratnih stvari (vajdenci za cr itd itd), attachment parenting nije pak u skladu s mojim karakterom i najdubljim gut feelom. Ovaj prinjer zurenja za dijete od 20-tak u drugi grad jer ce nakon treninga bit gladno sam vidjela u zivo, nije s foruma. Moja poruka zapravo jest - do the world a favour i sto cesce slobodne danw zapravo..Nema sanse da bih ja to napravila, ono....ne da mi se, ja sam na sljemenu, snalazi se brate mili. Velik rift je bio i dok je moja mala trenirala - ja sam jedina od svih roditelja negodovala na vozikanja, plus nema sanse da i vikend satima u zatvorenom gledam plinkiti plonkiti lopticu lijevo desno, mene to ne zanima. Drugi su svi roditelji bili uzivljeni, a ja sam natjecanja preskakala i prvp pitanje je bilo ko ih vozi... ono the nemajka. Mala mi je malo zamjerila tad jer svi drugi su gledali svoje potomke. Evo sad, nisam htjela opravdat sat jer je zaspala...razrednica ponudila da opravda jer joj je prvi put. Tesko kontra struje, al moze se.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ne otkacivat u smislu da ne pisem...nego o cemu sad to rpricaju. Prije sam bogobojazno slijedila kad ide korabica za dohranu itd, sve korake kako i svi tu tada.
Mislim, kad tad ce se sudarit s realnoscu da nisu svi tako divni i krasni i nisu svi 5.0 i da nikog nije briga za njihova ocekivanja (osim ako imaju para pa su kupci neceg). Sta ce(mo) tad?
Umjerenost u svemu, to je ključ, ali stvar je i perspektive. ono što je nekome umjereno, drugome je krajnost. Isto je i s ovim "uzimanjem vremena za sebe".
Trenutno se u zivotu drzim toga da sam "stara" s malim djetetom. Muz i ja nemamo vremena (zivotnog) ici korak po korak da dijete odraste, pa cemo zivjeti, zato se ovaj puta sve odvija simultano, za razliku od prvi puta gdje je puno toga bilo na cekanju.
Jedini problem je sto su nam ovaj puta i djedovi i bake 70+, pa nemamo puno mogucnosti cuvanja.
Možda će do tad proces sazrijevanja već uzeti maha pa će biti emocionalno spremniji nositi se s vlastitim i tuđim nesavršenostima?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Nije baš da će ostati razmaženi egoisti cijeli život zato što im se u djetinjstvu ugađalo u nekim situacijama.
(ni meni se ne bi dalo gledati treninge :mrgreen: ali produkcije i koncerte nikad nisam propustila, osim kad mi nije bilo dopušteno prisustvovati iz epidemioloških mjera ;) )
Nagledala sam se osoba koje su uzimale vremena za sebe dok su drugi morali odrađivati njihov posao.
pa, u ovom drugom dijelu mi je samo zadnje pitanje irelevantnoCitiraj:
tangerina prvotno napisa
prva dva: što je moja dužnost i što je ispravno mi spadaju u odgovornost prema društvu koja mi jednako važna kao i odgovornost prema sebi
ta kolektivistička komponenta je korektiv individualnoj (narcističnoj), barem meni
ono, nećeš cijelu čokoladu uzet za sebe jer se tako osjećaš
Produkcije su jednom u x satdva, natjecanja i turniri 2x mjesecno ode cijeli dan (s vozikanjem), a pola ako je u zg.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Pa ne znam. Mozda hoces ostat - kome bi od nas u 20 plus palo na pamet da nas vozikaju?. Isli bismo busom. Zasto - i zbog kompomnente okoline - nikom to nije padalo na pamet, to se nije radilo, nije bilo prihvaceno.
Ko i zicanje ocjena, ucenje s djecon itd. sto je sad opceprihvaceno...ono, smijali bi ti se
Nisam mislila da je ijedno od tih pitanja viška, mislila sam samo da su prije bila dominantnija pitanja iz druge grupe, a ova iz prve za mnoge ljude zanemarena. Koliko su se ljudi pri biranju zanimanja 1950-ih pitali koji ih posao ispunjava? PItali su se od čega se dobro živi i što je praktično ili logično da odaberu. Dobro je da smo ova prva pitanja probudili, ali nikako nije dobro da samo ona zavladaju, slažem se.Citiraj:
betty blue prvotno napisa
Čak ni ovo zadnje, što će drugi reći. To je prirodno da se to pitamo, i čak i ako racionalno vidimo da to nije važno, mozak neće prestat postavljat to pitanje, jer je ono evolucijski nastalo, za preživljavanje prije 200.000 godina bilo je važno da pripadamo skupini jer je to značilo preživljavanje, pa je u tom smislu uspoređivanje s drugima i da nas drugi prihvaćaju bilo nužno. Tako da kad se pitamo "što drugi misle o meni?", to ne znači da nešto nije u redu s nama ili da nismo dovoljno... ne znam, sigurni u sebe ili nešto
Moji par puta godišnje ostanu kod bake, pa imam samo posao i onda svu slobodu dana za sebe. Jel se i to računa?
Evo i sad će od Božića do Nove biti tamo. Muž na go, ja radim - ali meni je to sloboda
Tang, ovo s ispunjavanjem i poslom navodno generacija koja sad trazi posao ne gleda - samo hoce sigurnost i lovu. Sve su to neki ciklusi, nakon djece cvijeca / moja stremljenja dolaze oni koji hoce sigurnost i stalno se to tako kroz generacije mijenja. Cas radim sapun iz nuznosti, cas da me ispuni itd. Inhale - exhale.
kužim, tangerina
nemam istraživanja, ali moj osobni dojam je da ta pitanja, primjerice od čega se dobro živi i danas postoje, tj uvjetovana su klasom
Odnosno, da je pitanje ispunjava li me nešto rezervirano za redovna primanja iznad granice siromaštva.
Kao što je Rambo Amadeus rekao, o čemu brinu ljudi s plaćom od 300 eura a o čemu oni sa plaćom od 3000 eura.
A što se tiče "što će drugi reći" i osjećaja pripadnosti, razumijem da je postoji neka psihološka potreba za tim, ali vjerujem da je društvo, a osobito male sredine, od te potrebe učinilo imperativ
ja sam toliko indoktrinirana tim "što će selo reći" da i dan danas kad odem u svoj rodni kraj se prebacim u taj plemenski mod, usprkos svim racionalnim kontraargumentima. Prilično sam sigurna da ne bih bila ista osoba istih uvjerenja da sam ostala dole
naprosto je pritisak prejak
iz Zagreba je jako lako govoriti kao ne treba brinuti što će drugi reći i svjesna sam toga
Znači sloboda je kad nema djece :mrgreen:
i u slučaju da nije jasno, tang, ne kontriram ti, nego se samo nadovezujem
Malo je lakse kad se brendiras od pocetka ko cervantes, al da..manja sredina, veci pritisak sta ce ko rec.
i ovo mi je onak :/Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ma nemoj zezat ;-)Citiraj:
Mima prvotno napisa
A potpuna sloboda kad nema ni djece, ni muža :mrgreen:
Glede slobodnog vremena i dokolice ... čekam dijete i čitam knjigu :-P
I baš čitam: "Kada žena konačno shvati da je nemoguće udovoljiti svijetu, postaje slobodna naučiti kako udovoljiti sebi." 8-) Sjetilo me ove teme.
Off topic. Knjiga se zove "Neukroćena", Glennon Doyle. Nisam još dovoljno pročitala za suvisao sud, ali poprilično rezonira s ovom temom.
Posudila sam je u knjižnici jer sam znatiželjna zašto ju je Adele nazvala " knjigom koja joj je promijenila pogled na život" https://www.oprahdaily.com/entertain...-changed-life/
Javim na drugom topicu dojmove kad pročitam do kraja.
Ima i u e-izdanju.
Raspisale ste se, ja se pokušavam sjetiti kad sam zadnje uzela dan za sebe
Mislim da je bilo ljetos jedan dan, djeca su bila na moru a ja uzela go. No to je toooliko rijetko, ne mogu se sjetiti ni sto sam radila, vjerojatno vegetirala na kauču. Zadnje sam u stvari za sebe imala 3 tjedna kad sam slomila nogu :mrgreen:
No potaknuta temom odlučila sam uzeti dan GO od posla. Posla imam beskonačno i ne vidi mu se kraj. Kuca je bomba. Ja sam na rubu snaga. Prosinac je jos ekstra naporan zbog kojekakvih druženja, dječjih predstava, natjecanja i čega sve vec ne.
Jednostavno cu malo spremati stan, skuhati nesto fino za rucak bez uobičajene strke, prošetati bar sat vremena vani i otići se popodne nac s prijateljima na kuhanom vinu. Djecu nek razvozi muz. Neću čitati. Neću ni jedan film stic pogledati. Ali nadam se da ću bar malo se odmoriti makar bez dekice i kauča. Je li to dan za mene? Pa ne bas, jedno dijete je online drugo treba neku pomoć oko skole, no meni ce i ovo bit odmor.
Za malo dulji odmor razmisljam dat otkaz. To je definitivno nesto nasi stari nisu radili :lol:
Inspirirana temom, ja sam si isplanirala dan za sebe pocetkom sijecnja jer ce djeca tad biti na jednoj placenoj cjelodnevnoj aktivnosti, uzet cu GO. Muza poslat da ode po njih.
Imam puno ideja sto cu taj dan radit i jedva cekam.
U kuci sigurno necu ostat.
Meni je pravi odmor najcesce polu ili aktivni odmor, koji ukljucuje prirodu i jos kojesta. Volim i masaze i finu klopu i svasta
Dragi dnevniče. Jutros sam se probudila u 6, bolila me glava, nisam se mogla natjerati ustati. Ipak sam ustala. Napravila kavu. Onda sam pomislila da možda imam koronu da sam tak strgana, iako nisam baš stvarno vjerovala u to. Test negativan. Uključila sam laptop, pogledala inbox i tu gomilu mailova, zatvorila ga, otvorila google te počela pretraživati pojam neplaćeni dopust sa i bez odjave s mirovniskog. Koliko ono do praznika, 3 tjedna?
Imam sistematski za tjedan dana, imam neki grozan osjećaj da će mi reći da sam skroz zdrava a ja se osjećam kao da mi je sva energija iz stvake stanice mog tijela iscrpljena...
Ovo bi mm mogao potpisati u potpunosti. Ja slično, ali ne tako drastično... Jučer prala kosu, a kada puna dlaka, kao da sam psa kupala. Užas... Djelomično je to i zbog zimskog perioda. Redovito mi se to događalo u kasnu jesen, a ono što mi je pomagalo je bio boravak na dnevnom svjetlu. E, to mi je teško izvesti, jer odlazim na posao po mraku i vraćam se također po mraku. Moram kupiti supradyn.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
ajmeee presretna sam dok ovo citam...
ak samo par vas cura pokloni sebi slobodan dan meni vise ne treba :)
jer bum sad mogla svom krugu zena reci da se to radi!!!
uzivajte cure!
naravno da se radi.
samo najaviš - tog i tog datuma me nema, idem tamo i tamo
za početak, sigurno ima prijateljica, kolegica s posla ili poznanica koja bi isto tako vrlo rado "pobjegla" na nekoliko sati, cijeli dan ili dva
predložite, vjerujem da će prihvatiti (možda malo teže zbog organizacije obiteljskog života, ali prvi put je najteže; drugi je već lakše, a treći se samo najavi unaprijed :-) )
Evo ja ću priznati da imam problem s tim "uzimanjem slobodnog dana" tek tako :-|
Drugo kad je to potrebno zbog nekih privatnih obaveza (imali smo svojedobno takvih situacija, povremeno), ali onako, da uzmem slobodan dan iz svog gušta - ne mogu. Neugodno mi je zbog ostalih u svojoj okolini koji si to ne mogu priuštiti.
Priznajem i da je to moj osobni problem, ne osuđujem one koji razmišljaju drugačije.
tanja - možda neko planinarenje samo u društvu koje nije TM ili sin?
uzme si i MM slobodan dan, iako sad rjeđe. Prije je to bilo češće (vezano uz amaterski sport, turniri dan ili dva), tada ja nisam uzimala slobodne dane (isto mi je bilo nezamislivo, ali sada me ta "nezamislivost" prošla8-))
Financijski?Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ili vremenski?
Ako je vremenski, mislim da je onda često stvar percepcije, organizacije, "ja sam žrtva" stava itd.
Ne će svijet propasti, ako djeca naruče pizzu, ne operem rublje ili podove, ne odgovorim na svaki mail u roku od 3 minute ...
Jasno mi je da neki imaju neodgodivih obveza (bolesni, bolesna djeca, starije i nemoćne osobe na brizi), ali u svim priručnicima piše da je dobro uzeti slobodan dan/sat za sebe kako ne bismo izgorili, kako bismo napunili baterije i ponovo krenuli u nove pobjede/životnu borbu ...