 |
|||
pa, u ovom drugom dijelu mi je samo zadnje pitanje irelevantnoOriginally Posted by tangerina
prva dva: što je moja dužnost i što je ispravno mi spadaju u odgovornost prema društvu koja mi jednako važna kao i odgovornost prema sebi
ta kolektivistička komponenta je korektiv individualnoj (narcističnoj), barem meni
ono, nećeš cijelu čokoladu uzet za sebe jer se tako osjećaš
Produkcije su jednom u x satdva, natjecanja i turniri 2x mjesecno ode cijeli dan (s vozikanjem), a pola ako je u zg.Možda će do tad proces sazrijevanja već uzeti maha pa će biti emocionalno spremniji nositi se s vlastitim i tuđim nesavršenostima?
Nije baš da će ostati razmaženi egoisti cijeli život zato što im se u djetinjstvu ugađalo u nekim situacijama.
(ni meni se ne bi dalo gledati treningeali produkcije i koncerte nikad nisam propustila, osim kad mi nije bilo dopušteno prisustvovati iz epidemioloških mjera
)
Pa ne znam. Mozda hoces ostat - kome bi od nas u 20 plus palo na pamet da nas vozikaju?. Isli bismo busom. Zasto - i zbog kompomnente okoline - nikom to nije padalo na pamet, to se nije radilo, nije bilo prihvaceno.
Ko i zicanje ocjena, ucenje s djecon itd. sto je sad opceprihvaceno...ono, smijali bi ti se
Last edited by ina33; 03.12.2021 at 12:37.
Nisam mislila da je ijedno od tih pitanja viška, mislila sam samo da su prije bila dominantnija pitanja iz druge grupe, a ova iz prve za mnoge ljude zanemarena. Koliko su se ljudi pri biranju zanimanja 1950-ih pitali koji ih posao ispunjava? PItali su se od čega se dobro živi i što je praktično ili logično da odaberu. Dobro je da smo ova prva pitanja probudili, ali nikako nije dobro da samo ona zavladaju, slažem se.
Čak ni ovo zadnje, što će drugi reći. To je prirodno da se to pitamo, i čak i ako racionalno vidimo da to nije važno, mozak neće prestat postavljat to pitanje, jer je ono evolucijski nastalo, za preživljavanje prije 200.000 godina bilo je važno da pripadamo skupini jer je to značilo preživljavanje, pa je u tom smislu uspoređivanje s drugima i da nas drugi prihvaćaju bilo nužno. Tako da kad se pitamo "što drugi misle o meni?", to ne znači da nešto nije u redu s nama ili da nismo dovoljno... ne znam, sigurni u sebe ili nešto
Moji par puta godišnje ostanu kod bake, pa imam samo posao i onda svu slobodu dana za sebe. Jel se i to računa?
Evo i sad će od Božića do Nove biti tamo. Muž na go, ja radim - ali meni je to sloboda
Tang, ovo s ispunjavanjem i poslom navodno generacija koja sad trazi posao ne gleda - samo hoce sigurnost i lovu. Sve su to neki ciklusi, nakon djece cvijeca / moja stremljenja dolaze oni koji hoce sigurnost i stalno se to tako kroz generacije mijenja. Cas radim sapun iz nuznosti, cas da me ispuni itd. Inhale - exhale.
Last edited by ina33; 03.12.2021 at 12:53.
kužim, tangerina
nemam istraživanja, ali moj osobni dojam je da ta pitanja, primjerice od čega se dobro živi i danas postoje, tj uvjetovana su klasom
Odnosno, da je pitanje ispunjava li me nešto rezervirano za redovna primanja iznad granice siromaštva.
Kao što je Rambo Amadeus rekao, o čemu brinu ljudi s plaćom od 300 eura a o čemu oni sa plaćom od 3000 eura.
A što se tiče "što će drugi reći" i osjećaja pripadnosti, razumijem da je postoji neka psihološka potreba za tim, ali vjerujem da je društvo, a osobito male sredine, od te potrebe učinilo imperativ
ja sam toliko indoktrinirana tim "što će selo reći" da i dan danas kad odem u svoj rodni kraj se prebacim u taj plemenski mod, usprkos svim racionalnim kontraargumentima. Prilično sam sigurna da ne bih bila ista osoba istih uvjerenja da sam ostala dole
naprosto je pritisak prejak
iz Zagreba je jako lako govoriti kao ne treba brinuti što će drugi reći i svjesna sam toga
Znači sloboda je kad nema djece
i u slučaju da nije jasno, tang, ne kontriram ti, nego se samo nadovezujem
Malo je lakse kad se brendiras od pocetka ko cervantes, al da..manja sredina, veci pritisak sta ce ko rec.
i ovo mi je onak :/
Ma nemoj zezatZnači sloboda je kad nema djece
A potpuna sloboda kad nema ni djece, ni muža
Glede slobodnog vremena i dokolice ... čekam dijete i čitam knjigu
I baš čitam: "Kada žena konačno shvati da je nemoguće udovoljiti svijetu, postaje slobodna naučiti kako udovoljiti sebi."Sjetilo me ove teme.
Off topic. Knjiga se zove "Neukroćena", Glennon Doyle. Nisam još dovoljno pročitala za suvisao sud, ali poprilično rezonira s ovom temom.
Posudila sam je u knjižnici jer sam znatiželjna zašto ju je Adele nazvala " knjigom koja joj je promijenila pogled na život" https://www.oprahdaily.com/entertain...-changed-life/
Javim na drugom topicu dojmove kad pročitam do kraja.
Ima i u e-izdanju.
Raspisale ste se, ja se pokušavam sjetiti kad sam zadnje uzela dan za sebe
Mislim da je bilo ljetos jedan dan, djeca su bila na moru a ja uzela go. No to je toooliko rijetko, ne mogu se sjetiti ni sto sam radila, vjerojatno vegetirala na kauču. Zadnje sam u stvari za sebe imala 3 tjedna kad sam slomila nogu
No potaknuta temom odlučila sam uzeti dan GO od posla. Posla imam beskonačno i ne vidi mu se kraj. Kuca je bomba. Ja sam na rubu snaga. Prosinac je jos ekstra naporan zbog kojekakvih druženja, dječjih predstava, natjecanja i čega sve vec ne.
Jednostavno cu malo spremati stan, skuhati nesto fino za rucak bez uobičajene strke, prošetati bar sat vremena vani i otići se popodne nac s prijateljima na kuhanom vinu. Djecu nek razvozi muz. Neću čitati. Neću ni jedan film stic pogledati. Ali nadam se da ću bar malo se odmoriti makar bez dekice i kauča. Je li to dan za mene? Pa ne bas, jedno dijete je online drugo treba neku pomoć oko skole, no meni ce i ovo bit odmor.
Za malo dulji odmor razmisljam dat otkaz. To je definitivno nesto nasi stari nisu radili
Inspirirana temom, ja sam si isplanirala dan za sebe pocetkom sijecnja jer ce djeca tad biti na jednoj placenoj cjelodnevnoj aktivnosti, uzet cu GO. Muza poslat da ode po njih.
Imam puno ideja sto cu taj dan radit i jedva cekam.
U kuci sigurno necu ostat.
Meni je pravi odmor najcesce polu ili aktivni odmor, koji ukljucuje prirodu i jos kojesta. Volim i masaze i finu klopu i svasta
Last edited by Lili75; 05.12.2021 at 21:55.
Dragi dnevniče. Jutros sam se probudila u 6, bolila me glava, nisam se mogla natjerati ustati. Ipak sam ustala. Napravila kavu. Onda sam pomislila da možda imam koronu da sam tak strgana, iako nisam baš stvarno vjerovala u to. Test negativan. Uključila sam laptop, pogledala inbox i tu gomilu mailova, zatvorila ga, otvorila google te počela pretraživati pojam neplaćeni dopust sa i bez odjave s mirovniskog. Koliko ono do praznika, 3 tjedna?
Imam sistematski za tjedan dana, imam neki grozan osjećaj da će mi reći da sam skroz zdrava a ja se osjećam kao da mi je sva energija iz stvake stanice mog tijela iscrpljena...
Ovo bi mm mogao potpisati u potpunosti. Ja slično, ali ne tako drastično... Jučer prala kosu, a kada puna dlaka, kao da sam psa kupala. Užas... Djelomično je to i zbog zimskog perioda. Redovito mi se to događalo u kasnu jesen, a ono što mi je pomagalo je bio boravak na dnevnom svjetlu. E, to mi je teško izvesti, jer odlazim na posao po mraku i vraćam se također po mraku. Moram kupiti supradyn.
ajmeee presretna sam dok ovo citam...
ak samo par vas cura pokloni sebi slobodan dan meni vise ne treba
jer bum sad mogla svom krugu zena reci da se to radi!!!
uzivajte cure!
Last edited by mama pticica; 06.12.2021 at 09:16.
naravno da se radi.
samo najaviš - tog i tog datuma me nema, idem tamo i tamo
za početak, sigurno ima prijateljica, kolegica s posla ili poznanica koja bi isto tako vrlo rado "pobjegla" na nekoliko sati, cijeli dan ili dva
predložite, vjerujem da će prihvatiti (možda malo teže zbog organizacije obiteljskog života, ali prvi put je najteže; drugi je već lakše, a treći se samo najavi unaprijed)
Last edited by Vrijeska; 06.12.2021 at 09:23.
Evo ja ću priznati da imam problem s tim "uzimanjem slobodnog dana" tek tako
Drugo kad je to potrebno zbog nekih privatnih obaveza (imali smo svojedobno takvih situacija, povremeno), ali onako, da uzmem slobodan dan iz svog gušta - ne mogu. Neugodno mi je zbog ostalih u svojoj okolini koji si to ne mogu priuštiti.
Priznajem i da je to moj osobni problem, ne osuđujem one koji razmišljaju drugačije.
tanja - možda neko planinarenje samo u društvu koje nije TM ili sin?
uzme si i MM slobodan dan, iako sad rjeđe. Prije je to bilo češće (vezano uz amaterski sport, turniri dan ili dva), tada ja nisam uzimala slobodne dane (isto mi je bilo nezamislivo, ali sada me ta "nezamislivost" prošla
Financijski?
ili vremenski?
Ako je vremenski, mislim da je onda često stvar percepcije, organizacije, "ja sam žrtva" stava itd.
Ne će svijet propasti, ako djeca naruče pizzu, ne operem rublje ili podove, ne odgovorim na svaki mail u roku od 3 minute ...
Jasno mi je da neki imaju neodgodivih obveza (bolesni, bolesna djeca, starije i nemoćne osobe na brizi), ali u svim priručnicima piše da je dobro uzeti slobodan dan/sat za sebe kako ne bismo izgorili, kako bismo napunili baterije i ponovo krenuli u nove pobjede/životnu borbu ...
Ok, zašto planinarenje s mužem i sinom nije dan za tanju, a bez njih je
ma naravno da je i to dan za tanjuOk, zašto planinarenje s mužem i sinom nije dan za tanju, a bez njih je
sve ovisi kako tko gleda na taj dan za sebe
nekima je gušt provesti ga s najbližima, netko sam sa sobom
I s time imam problema
Ali već je napredak i u tome što zadnjih godinu-dvije MM i ja nekako lakše odemo za vikend planinariti, dok sin radi doma svoje za školu. Nekad mi je to bilo nezamislivo, sad više nije.
Možda je tanja_b mislila zbog odgovornosti na poslu, jer onda netko drugi mora odrađivati njen posao?
Niti ja ga ne mogu uzeti tek tako. Moram ga pažljivo natempirati i uskladiti s kolegama (osim ako nije baš hitno)...
Vidim da je tanja već odgovorila
Last edited by lola_34; 06.12.2021 at 10:00.
Ma čak i nisam na to mislila, ali predugo bi bilo da sad elaboriram svoju situaciju, a nije ni bitno.
Imam ja zapravo dosta vremena za sebe, samo je to raspršeno na svaki dan pomalo, a ne na cijeli jedan dan bez ikakvih obaveza, to mi je teško izvedivo.
op. niti ja ne uzimam "dan za sebe" tijekom radnog tjednaMožda je tanja_b mislila zbog odgovornosti na poslu, jer onda netko drugi mora odrađivati njen posao?
Niti ja ga ne mogu uzeti tek tako. Moram ga pažljivo natempirati i uskladiti s kolegama (osim ako nije baš hitno)...
Vidim da je tanja već odgovorila
subota ili nedjelja ili neki neradni dan su također odlični dani za iskoristiti ih i napraviti nešto sebi za gušt
Aha, ja sam isto pomislila da je na poslu to nezgodno i teško izvedivo. Naravno da su velike razlike od posla do posla, negdje te lako kolega zamijeni, negdje te posao jednostavno pričeka a negdje ništa nije lako.
ja ustvari ne razumijem o čemu mi pričamo kad pričamo o slobodnom danu?
zašto nije slobodan dan ako ga provodiš sa obitelji, zašto nije slobodan dan ako je godišnji odmor dogovoren sa kolegama 2 tjedna unaprijed?
i baš da mora bit cijeli dan bez obaveza mi je isto nerealan cilj, ako si pola dana na plaži, i u međuvremenu skuhaš jednostavan i brzinski ručak, to je meni slobodan dan
možda mama ptičica da nam kažeš koji si to dokumentarac gledala?
svakome je slobodan dan - nešto drugo
nekome je možda i lagan dan na poslu, kad s kolegama popije kavu, ode na ručak, prošeće pod pauzom i sve završi na vrijeme
nekome kao meni - slobodna subota, negdje na izletu (bez obiteljskih obveza - čišćenje, kuhanje, razvažanje na izvan.aktivnosti, zabavljanje djece ili MM-a
pa zato me zbunjuje zašto mama ptičica mora reći prijateljicama da je netko negdje uzeo slobodan dan i da je to moguće, ne čini mi se to ko takav jednorogsvakome je slobodan dan - nešto drugo
nekome je možda i lagan dan na poslu, kad s kolegama popije kavu, ode na ručak, prošeće pod pauzom i sve završi na vrijeme
nekome kao meni - slobodna subota, negdje na izletu (bez obiteljskih obveza - čišćenje, kuhanje, razvažanje na izvan.aktivnosti, zabavljanje djece ili MM-a
Pa sad, meni se čini da onoj koja ima veću djecu, živi u stanu i ne bavi se poljoprivredom sa strane i općenito nema drugi posao, a većina žena koje ja poznajem živi takvim životom, stvarno nije nemoguće "uzeti" slobodan dan. Meni je svaki vikend slobodan.
A ne znam kako je to kad imaš baš veliku djecu (računam od 14 god nadalje), ali neki imaju i malu djecu ili starije članove obitelji na brizi, dječje turnire, natjecanja ili samo razvoženje na aktivnosti vikendima (pogotovo ovi s više djece i još različite dobi), razne zaostatke od rad.tjedna za poobavljati, nakuhati 3-4 ručka za preko tjedna jer preko tjedna ne stignu zbog tempa, očistit/pospremit, neki imaju vrt..ono ima puno faktora..s tim da se razumijemo meni nijedan od tih nije vrijedan toga da si ne možemo uzeti neko slobodno vrijeme za sebe. Netko također ima potrebu više biti sam sa sobom, kontemplirati ili šta već, netko ima grižnju savjesti, a ima djecu djecu studentepa ipak mora i ona stajat doma...jer nije red otić ća i pokupit se, ima tu puno i u našem načinu odgoja i tako ....Pa sad, meni se čini da onoj koja ima veću djecu, živi u stanu i ne bavi se poljoprivredom sa strane i općenito nema drugi posao, a većina žena koje ja poznajem živi takvim životom, stvarno nije nemoguće "uzeti" slobodan dan
I ne, meni nije slobodan vikend, ako sam i dalje u kućanskim poslovima i vrtim se po kući.
Last edited by Lili75; 06.12.2021 at 10:46.
Sad vrtim po glavi svoj vikend i idući, SUB ujutro trening -djeca uče za to vrijeme, kuhanje-ručak samo za sub i dio za ned (čišćenje stana odrađeno u ČET), s djecom u djir do Jaruna, prigodno dodatno ukrašavanje stana; NED ujutro kuhanje za obit.slavlje (imali smo rođendan), ručak za nas 10ak, poslije toga djeci po slatkiše za Sv. Nikolu i usput odrađen trening :trči: do dućana, navečer pogledali film.
Idući vikend (mužić na putu): PET djeci dugoobećane toplice predveče (nisu bili 2,5 god) i priprema dijela ručka za sub, SUB ujutro ja trening-djeca škola, poslije kuhanje ručka i nakuhavanje barem 3 ručka za tjedan iza (istodobno sve kuham), spremanje stana, odlazak po startni paket; NED s djecom trčim humanitarni Advent Run, poslije u gradu cuga i klopa, dolazi nam tata, idemo po njega, doma priprema za školu, tuširanje i sl i vikend gotov.
Čisto primjer kako izgledaju moji vikendi, rekla bih sve samo ne "slobodni", uvijek neka akcija i nešto imamo. A kad dođe lijepo vrijeme, tek onda imamo svega.
Sve je to meni lijepo i uživam u tomeinače ne bih tako organizirala, ali nekad poželim stati i posvetiti vrijeme samo sebi, da nemam itinerer. Ja se napunim i nakon pola dana za sebe.
Prije bih imala grižnju savjesti kad su djeca bila manja da si tako nešto priuštim, sada sam to riješila. Vratim se punih baterija, svi sretni. Ne radim često, al kad mi dođe, priuštim si.
Sillyme, daj si uzmi neke suplemente, očito si jako iscrpljena i treba ti odmor.
Pa sad, AdventRun i ručak u gradu meni zvuče kao slobodan dan a ne kao obaveza.
Ja sam shvatila taj "slobodan dan" (koji btw uopće ne mora biti cijeli dan, može pola dana, 3-5 sati) kao "slobodno vrijeme za sebe" kad se ničemu drugome ne trebaš posvetiti osim sebi.
Znači nema ometanja sa strane: Mama, jel ima nešto za jesti? Ženo, gdje mi je ona plava majica? kao ni kuhanja, čišćenja i sl.
To je moje poimanje teme kako ju je postavila mama ptičica.
Očito da je svi drugačije doživljavamo i prilagođavamo svojim "shvaćanjima" , potrebam i željama, a neki se u tome sigurno i samozavaravamo.
Meni ne.
Meni su to gušti, ali ne slobodno vrijeme za sebe. Oboje navedeno mi je vrijeme za obitelj.
I dakako postoje ljudi koji uopće ne vole biti sami, to im je strano, što također poštujem.
Svi smo različito tkani.
Ja sam zadnjih nekoliko dana, u vremenu za sebe
I tada bih vjerojatno na ovoj temi bila napisala- vrijeme za sebe samu ne trebam, ne želim biti sama, društvo mi je uvijek bolja opcija.
A danas je skoro obrnuto. Spominjane specifične životne okolnosti ranije su značile da bar dvaput tjedno izađem van, na pivu s frendicama, vikendom možda čak i do kluba, a sad... najviše uživam kad dođem doma s posla u prazan stan i znam da ne moram nikamo više izaći. Ponekad bih i mobitel stavila na aeroplane mode da ne moram ni s kim ni komunicirati
Ne znam je li to posljedica godina ili pandemije.
Ha ha ha ne znam niti ja, ali mislim da sam i previše sama
Meni je slobodan dan tako prizeman, ono kad ne moram raditi. Trudim se iz petnih žila da ga imam jednom tjedno.
Volim ja i biti sama i zato nešto manje spavam. Sad to imam sve više jer su djeca veća. Ustvari, ne znam što ću raditi po cijele dane kad svi odu. Ono, koliko dnevno čovjek može čitati i pit kavu... Ah, nekako mislim da ću se snaći
Ovako i ja.Ja sam zadnjih nekoliko dana, u vremenu za sebe
I tada bih vjerojatno na ovoj temi bila napisala- vrijeme za sebe samu ne trebam, ne želim biti sama, društvo mi je uvijek bolja opcija.
A danas je skoro obrnuto. Spominjane specifične životne okolnosti ranije su značile da bar dvaput tjedno izađem van, na pivu s frendicama, vikendom možda čak i do kluba, a sad... najviše uživam kad dođem doma s posla u prazan stan i znam da ne moram nikamo više izaći. Ponekad bih i mobitel stavila na aeroplane mode da ne moram ni s kim ni komunicirati
Ne znam je li to posljedica godina ili pandemije.
S tim da mislim da su kod mene godine u pitanju (korona je samo pomogla), jer me to već počelo držati i prije korone
Koliko sam prije znala šalabajzati po šoping centrima, nikad dosta dućana, a sad idem samo kao pratnja djeci i eventualno tad nešto pogledam i sebi, a često niti to...
A vjerojatno jesu godine, i meni je i prije korone počela pasati samoća.
A 2008. sam imala 29 godina, to je još mladost i energija
O lijepa mladosti...A vjerojatno jesu godine, i meni je i prije korone počela pasati samoća.
A 2008. sam imala 29 godina, to je još mladost i energija
Šalim se malo, al može biti i do godina (i do korone, pogotovo ako netko radi od doma), ali i do osobnosti.
Neki ljudi su jako društveni i komunikativni po prirodi, vole druženja, a opet jako im je bitno i vrijeme solo sa sobom - 1 na 1.
Ja sam to oduvijek voljela i kao dijete i mlada djevojka i sada kao iskusna ženskica (ne znam kako da se nazovem
Last edited by Lili75; 06.12.2021 at 15:06.
Eh, da... Offt. Ne bih se vratila u svoju 29. godinu, ali ne bih imala ništa protiv da se vratim negdje ispod 50... Dođe to s godinama. Sad sam se opasno približila šestici na prvom mjestu (bit će to iduće kalendarske godine).A vjerojatno jesu godine, i meni je i prije korone počela pasati samoća.
A 2008. sam imala 29 godina, to je još mladost i energija
Što se tiče slobodnih dana, imala sam lijepu i lagodnu mladost, pa sam se vjerojatno tada nauživala slobode, a bome i na poslu mi je bilo lako raditi puno više nego sada.
Prosli petak sam uzivala u "vremenu za sebe". Planirala sam otici doma, ali sam u zadnji cas odlucila da cu uzivati u tisini u uredu i citati sto mi se cita. Da sam otisla doma, vjerojatno bih spremala i cistila sto mi bas i nije neki gust, odnosno nije bas neko vrijeme za mene. Mozda uzmem i ovaj petak slobodno jer nam dolaze prijatelji preko vikenda proslaviti sinov rodjendan i opcenito nas malo vidjeti. Sad zive tri sata odavde pa se djeca vidjaju ovako, kad uspijemo, a frendica i ja jednom, dva put mjesecno kad ona dolazi zbog posla.
Evo ja.
Nikad nemam neku potrebu da uzmem dan za sebe da budem sama. Zapravo nemam pojma uopće što je na ovoj temi slobodan dan. Meni je recimo slobodan dan bio danas, nismo imali nikakve termine po doktorima s djecom, nisam bila sama s njima jer ni muž nije radio. Nisam ni čitala, ni gledala serije, ni išla na masaže, ali sam popila kavu u gradu s njima svima, šetali smo, sredila sam stan malo detaljnije skupa s mužem.. Meni je to slobodan dan, a sad vidim da ispada da nije.
Bravo Riri!
Pa nije. Ali to je najbolje sto mozes u ovom trenutku.Evo ja.
Nikad nemam neku potrebu da uzmem dan za sebe da budem sama. Zapravo nemam pojma uopće što je na ovoj temi slobodan dan. Meni je recimo slobodan dan bio danas, nismo imali nikakve termine po doktorima s djecom, nisam bila sama s njima jer ni muž nije radio. Nisam ni čitala, ni gledala serije, ni išla na masaže, ali sam popila kavu u gradu s njima svima, šetali smo, sredila sam stan malo detaljnije skupa s mužem.. Meni je to slobodan dan, a sad vidim da ispada da nije.
Vecina nas vise nema sitne djece doma pa su stvari malo drugacije
Upravo tako.
Sada je perspektiva potpuno drugacija, kad djeca malo stasaju, a i poslije duzeg niza godina, covjek pozeli malo mira i vremena za sebe.
ne mora znacit. evo ja ne volim biti sama
nedavno su oboje bili van kuce sta je jakooo rijetko, zvala me prijateljica na kavu ali sam odbila, kao da vidim ja kako je biti sam sam. riri ne propustas nista
Posting Permissions
Reply With Quote
