kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak

[betty blue]

To zvuči možda grozno, ali mislim da je više dobro nego loše. Jednostavno danas je puno češće razmišljati na način: što ja želim? što meni treba? kako se ja osjećam? ispunjava li me ovaj posao/brak? - u odnosu na prije dominantniji: što je moja dužnost? što je ispravno? što će drugi reći?

pa, u ovom drugom dijelu mi je samo zadnje pitanje irelevantno
prva dva: što je moja dužnost i što je ispravno mi spadaju u odgovornost prema društvu koja mi jednako važna kao i odgovornost prema sebi

ta kolektivistička komponenta je korektiv individualnoj (narcističnoj), barem meni
ono, nećeš cijelu čokoladu uzet za sebe jer se tako osjećaš

[tangerina]

pa, u ovom drugom dijelu mi je samo zadnje pitanje irelevantno
prva dva: što je moja dužnost i što je ispravno mi spadaju u odgovornost prema društvu koja mi jednako važna kao i odgovornost prema sebi

Nisam mislila da je ijedno od tih pitanja viška, mislila sam samo da su prije bila dominantnija pitanja iz druge grupe, a ova iz prve za mnoge ljude zanemarena. Koliko su se ljudi pri biranju zanimanja 1950-ih pitali koji ih posao ispunjava? PItali su se od čega se dobro živi i što je praktično ili logično da odaberu. Dobro je da smo ova prva pitanja probudili, ali nikako nije dobro da samo ona zavladaju, slažem se.
Čak ni ovo zadnje, što će drugi reći. To je prirodno da se to pitamo, i čak i ako racionalno vidimo da to nije važno, mozak neće prestat postavljat to pitanje, jer je ono evolucijski nastalo, za preživljavanje prije 200.000 godina bilo je važno da pripadamo skupini jer je to značilo preživljavanje, pa je u tom smislu uspoređivanje s drugima i da nas drugi prihvaćaju bilo nužno. Tako da kad se pitamo "što drugi misle o meni?", to ne znači da nešto nije u redu s nama ili da nismo dovoljno... ne znam, sigurni u sebe ili nešto