Svoje prijateljice, BABE, ne bi dala za ništa na svitu. Uvijek su tu za mene, a i ja za njih. Kava se pije jednom tjedno ili ako smo u prevelikoj gužvi jednom u dva tjedna.
Printable View
Svoje prijateljice, BABE, ne bi dala za ništa na svitu. Uvijek su tu za mene, a i ja za njih. Kava se pije jednom tjedno ili ako smo u prevelikoj gužvi jednom u dva tjedna.
Hm.. ne znam da li se možda isto radi o tome da su te moje prijateljice neudane,
nisu u vezama i ne vole djecu (da, ježi ga, ne vole svi djecu..),
ali opet, nisam ja očekivala niti da odjednom počnu obožavati moj trbuh ili dijete,
već da ostanu MOJE prijateljice.
Da s njima mogu razgovarat, družit se, veselit se, potužit im se, otić u shopping...
Možda ne često kao i prije, i možda ponekad i o nekim novim temama, ali barem povremeno.
Možda ne četvrtkom van na pivu do 3 ujutro, ali nedjeljom na kavu popodne..
Sada sam se zbližila sa nekim poznanicama koje su ili trudne ili dobile bebije,
i sve je to divno i krasno i uživam u novim (i obnovljenim) prijateljstvima
i razmjenama iskustava i zajedničkim interesima i preokupacijama,
ali mi i dalje nije jasno zašto sam izgubila stare prijateljice...
Glupo je, ali se osjećam nekako... izdano.
e ovo u potpunosti potpisujem!!!!Citiraj:
Elluna prvotno napisa
super su nova prijateljstva, i sve je to super,... al mi jednostavno nekad fale moje stare prije, koje po mom pogledu znaju sta je danas...
sad sam od nas 4 ostale samo nas 2 i bas se i mi nekad pitamo, pa sta se dogodilo..... cujemo se i s njih dvi tu i tamo, ali jednostavno to nije to.... izgubila se ona nit, od onog dana od kad smo ( ja krenila u borbu za bebom, a ova druga rodila)
potpisCitiraj:
Romina prvotno napisa
ja nisam izgubila ni jednu prijateljicu iako sam se zbog muza odselila iz zagreba gdje sam prije zivjela, cujem se sa svima i posjecuju me. Cak mi se jave i neke kolegice s kojima nisam bila bas bliska, ono, bile su mi poznanice, cuju od nekog da sam rodila pa se jave da mi cestitaju. Neke mi jave da su i one rodile :)
Hmm ja sam ih izgubila sve do jedne... naime ostala sam trudna s 20 godina, a prije toga sam normalno imala mrak ekipu s kojom sam izlazila i prošla sve i svašta. Ali čim sam zatrudnila jednostavno su me odpilili ko da imam šugu. Sebi to tumačim jako jednostavno, kao i MM - ljubomora i zavist. Moje frendice su ostale kakve su i bile, mijenjaju dečke ko čarape doslovno, i nemogu naći nikoga za ozbiljnu vezu jednostavno zato jer ih nitko tako ni ne doživljava.
Moram priznati da mi je totalno žao da je naš odnos koliko god sam se ja mjesecima trudila to promijeniti postao samo bok-bok. I iskreno, odustala sam. Neću ja ni za kime trčati. Ali da mi fali to što nisam godinu i po s nikime od društva izašla vani - fali.
Ja bi to protumačila tako da jednostavno više nemate isti životni stil, ne bih ih odmah okarakterizirala kao ljubomorne i zavidne. Ja sam nekad ljubomorna na one koji nemaju djecu pa mogu nesmetano izlaziti van itd...nemaju toliko obaveza. Ali naravno, ne treba za nikim trčati. Ako si se dovoljno potrudila i nije išlo-nije išlo. Naći ćeš već nove prijatelje s vremenom, preko djece, ljude koji imaju slične stavove kao ti...
A da i ja nešto kažem na temu...prave prijateljice su još uvijek u mojem životu, iako sam se preselila iz Zagreba u Graz, vidimo se jednom mjesečno, nekad i češće, idemo u kino...nažalost ove u ZG-u nisu baš za izlaske, no u Grazu izlazim svaki drugi tjedan s curama van, frendovi dolaze na ručak/večeru..sve štima :) Oni koji to nisu ni bili, ti više nisu ovdje...ali tako mi je i draže, znam na čemu sam...
Moja najbolja frendica, ujedno i kuma je odselila na sjever Europe, pa mi baš fali... znamo se više od 20 godina, sad nemam s kime sjediti na kavi i šutjeti :)
Možda je OT ali samo moram napomenuti moju impresiju muškim prijateljima koji su me totalno iznenadili zanimanjem za moju trudnoću dok su frendice tak-tak zainteresirane (kako koja).
One koje su to prošle njih zanima one koje nisu baš i ne,al ok,ne smeta me previše.A ovi frendovi s početka posta su mi totalno super,zovu me i pitaju kako sam,kak je imati bebu u trbuhu,pitaju dali smiju popipati trbuh i sl.
Baš sam ugodno iznenađena jer sam mislila da će u ovom mom razdoblju naše prijateljstvo ipak biti malo poljuljano zbog trenutno različitih interesa,ali eto nije :-)
Čitajući ove postove učinilo mi se da se puno lakše "izgube prijateljice" kod mlađih cura, onih koje su ostale trudne u ranim dvadesetima.
To je doba kad se još vrlo aktivno izlazi van i naravno da neka cura "s prikolicom" postane automatski nepraktično društvo onima koje su i dalje slobodne kao ptičice.
Kod nas veteranki :mrgreen: situacija je malo drugačija, već smo se i nahodale i naživile, kasnije dobile djecu i stare, prastare prijateljice uvijek su tu, makar fizički bile i stotinama kilometara daleko.
S tim da i kod mene ima razlike, one koje se nisu udale i nemaju djecu puno teže nalaze vremena i da se čujemo i vidimo, uvijek su u poslu, u nekim obvezama...sastanci, koncerti, putovanja....
Apsurdno, ali ispada kao da su one zaposlenije nego mi s djecom :roll:
A novi prijatelji...e...to je zesebna tema, netko je već spomenuo, to ide malo teže, valjda je manje povjerenja, a i tamo gdje sam ga pokazala ispostavilo se da ima malo previše iskompleksiranih i ne baš dobronamjernih...(npr. na forumu:mrgreen:)
Ili je kod mene prisutno možda malo manje tolerancije prema nekim osobinama novih ljudi, a koje bez problema toleriram svojim starim prijateljima?:unsure:
Moguće i to...
xxxxxxxx potpisujem te Nena...Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
ja imam osjećaj da će se to meni dogoditi, iako su moje curke uz mene, i zovu me konstatno i ispituju, ali nije to više to, pošto sam jedina u društvu bila trudnica, a sada isto tako jedina mama u društvu (imamo 26 godina).......i mislim da će od njih desetak s kojima sam provodila vrijeme, i noći, ostati samo dvije-tri uz mene i sa mnom...
a isto tako mislim da bi se sada trebala okružiti ljudima, tj. mamama koje shvaćaju mene i ja njih u neku ruku, tako da mi je jako drago što sam stekla neka poznanstva u bolnici do kojih držimo, čujemo se i dopisujemo (dobro možda je to početna euforija sada) ali vjerujem da će curke kad god da se javim, one i meni javiti isto...
i ja sam danas o ovome nešto slicno pisala na drugoj temi. i nevjerojatno je kako se neke stvari promjene. bit cu mama,ali sam ipak ista osoba-iako mi je prioritet dijete i brak.al nisam neka baba koja nezna i dalje pricati snjima o izlascima, pijanstvima, deckima i itd. baš sam o tome mislila danas. ali shvatit ce i frendice kad tad.ili tek kad budu u situaciji kao ja. ja sma odabrala ovakav život i jedva cekam poklonit svu ljubav ovog svijeta svom bebacu. :)
pa normalno da će se pričati o izlascima, ljubavima, itd. ali neće to više biti to...
meni je već sad smiješno slušati (vrijeme dok sam trudna bila) kako su bile tu i tu, srele ovoga onoga... ali ipak smo malko od tebe starije, pa su se i ti izlasci smanjili, i ipak su se i moje curke malo uozbiljile... ja se sama ne sjećam gdje mi je kraj bio, i svaka čast tebi mila što si odlučila da u tim godinama postaneš ono što je svima u krvi a to je majkom...
al kažem ponovo, od njih desetak vjerujem da će ostat njih 2-3... :) iako sve imaju duže veze (neke čak i od 8 godina) niti jednoj od njih nije još na pameti da se upuste u majčinstvo, kamoli bračne vode...
ja sam se iživila.jesam mlada.ali dosta mi je..,i donili smo odluku ja i moj dragi da želimo bebu i eto.to je bio veliki korak,i ja sam zadovoljna.i ne fale mi izlasci i takve stvari.došlo je do preokreta,i sama sam sebe pozitivno iznenadila.
s nekima sam nastavila druženje, s nekima je nastupilo zahlađenje. zahlađenje me u to doba malo i pogađalo, ali sad s par godina odmaka mi je sve puno jasnije i čak nalazim i sebe u tome.
naime, družila sam se s noćnim pticama s nula interesa za djecom, šetnjicama i sl. druženjima (a ja bez male nisam mogla nikud ni mrdnut). i ma koliko se ja možda suzdržavala, kad tad bih počela laprdati o pelenama, dojenju, spavanju, prduckanju, bljuckanju, bla bla bla. svatko je bio u svom filmu i to je to.
kad bolje razmislim, pa mene ni sačmaricom ne bi mogli natjerati u dječji park ili na bilo kakve dječje aktivnosti i obiteljska druženja da i sama nemam dijete. ma ni nuklearnom glavom :-P
no ubrzo mi je počeo faks i tamo sam upoznala nekolicinu fenomentastičnih frendova s kojima sam provodila po cijele dane na faksu i oko faksa. zadnjih par mjeseci sam opet počela redovito izlaziti (doduše nije mi jasno zašto nisam i ranije, preporodilo me) i socijalni kontakti su mi opet vraćeni u neku normalu. neka stara prijateljstva obnovljena, neka nova stečena.
a sad malo da se stavim u cipele odbjeglih frendica... brak i djeca su čovjeku velika promjena u životu i životnom stilu i nastupa prilična opčinjenost time. dakle na kavi se uglavnom drobi o planiranju vjenčanja, kućanstvu, trudnoći, bebi, zajedničkom životu i sl. ok, poštujem i u potpunosti shvaćam zakaj je toj osobi to glavna tema... ali me zanima samo u toj mjeri da mi je drago što je ta osoba sretna. te teme mi uopće nisu zanimljive. negdje u istoj kategoriji kao nogomet i kladionica. i eto, ta osoba je u svom filmu, ja sam u svom i odjednom više nemamo o čemu pričati. bam. ne mislim da je tu itko grozan i ovakav i onakav, nego je to tak u životu - putevi se razilaze, katkad ponovno spajaju... potpuno normalna stvar. ne razvijamo se svi u istom smjeru.
Moja najbolja prijateljica, ono lolek i bolek, uspjela mi je nakon tog očitog zahlađenja odnosa povodom udaje i beba, lijepo objasniti da u njenom životu prijatleji dolaze na prvo mjesto, muškarci dođu i odu, a frendice ostaju. Time što je meni MM na prvom mjestu (klince nije komentirala) ja sam nju otkantala i ona je povrijeđena jer je mislila da smo mi kliknula. Ja sam bila u šoku- ja sam mislila da čisto nemamo više isti đir, ona je na tim relacijama dubai, hvar, kostraika i tak, ali ne ja sam je izdala. Eeeeeeee
ovo mi je poznato. nekim ljudima i u braku ostane ta hijerarhija, ono prijateljice, pa tek muz. meni je ipak odnos s MM vazniji. ali to valjda treba prihvatiti. ne mislim da sam zbog toga losija prijateljica. niti da je tu neko nekog izdao, razliciti smo...Citiraj:
pikula prvotno napisa
potpuno se slažem sa ovim recenicama.a pogodilo me to što neke "frendice,ako se tako mogu nazvati" su bile uvrjeđene što radimo na bebi i što sam ostala trudna. pogodilo me to što bi bolje reagirale da sam dobila pasa.užas reakcija.a ja bi bila presretna da su one to odlucile,ili samo da su bile sretne radi mene.Citiraj:
plashljivo_pile prvotno napisa
a što se tice djece prije moje odluke.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa :) živci su mi se dizali na djecji plac u ducanu,cuvanje djece itd. al sam se ja kao osoba promijenila.
nevjerojatno,mislila sma da se samo meni to događa.a vidim da ih ima još.cura koja ce biti kuma mom sinu na krštenju je definitivno ostala ona PRAVA FRENDICA, frendica s kojom sam ko sestra vec 15godina.i ona je ostala uz mene.i od kad sam trudna još više smo se povezale.a ona izlazi,zabavlja se,pije,itd..i mi i dalje može o tim stvarima pricati.i ja je saslušam i sve je normalno.dok su se druge promijenile.a sa nekima su prekinuti svi odnosi.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Citiraj:
zadarmamica prvotno napisa
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
ja sam sada u problemu o kojemu ne mogu razgovarati sa frendicama...jer me ne shvaćaju :(
Dobra strana -ne bi ovaj forum bio tako živ, da svi imamo frendice s kojim možemo svakodnevno djeliti sve što ide uz mjačinstvo.... Tu smo nekako svi jedni za druge bez obzira :)
upravo tako pikula!
xxxxCitiraj:
Onavi prvotno napisa
Pa meni se čini da se s nekima jednostavno družimo iz zajedničkog interesa, bilo to izlaženje lil djeca. I mene je nevjerojatno kako su me mnoge prijeteljice ostavile kad sam rodila, ali prijatelji nisu. Neki su me od njih slušali kako ne spavam, vozili doktoru kad mm bio na putu a diete bolesno...
ovo potpisujem u potpusnosti!!!Citiraj:
zadarmamica prvotno napisa
dobro, kod nas je bilo problema s trudnocama, ali da je sve bilo kako treba i da nisam izgubila svoju prvu bebu rodila bi je s 23 godine. svi su mi tad govorili da sam mlada, da je rano za bebu...ali mi smo je zelili, htjeli...
i sad s 28 godina imam bebaca, ali ipak nadem vremena za kavu s moje DVI prijetaljice koje su ostale uz mene...
draga, kako je pikula napisala, sreca pa imamo ovaj forum pa tu jedna u drugoj pronalazimo razumjevanje u nekim stvarima koje ne nalazimo u "vanjskom " svitu!Citiraj:
andynoa prvotno napisa
Kad sam tek rodila, stekla sam par novih "kvartovskih" prijateljica koje su isto rodile kad i ja! Ali to su bile šetnje i priče o djeci, očito nemamo neke druge zajedničke teme. Jer da imamo i prije bi se možda našle, budući smo se do tada godinama znale pa je bilo samo ljubazno pozdravljanje.
Moje prave prijateljice ( od njih nekoliko par ih ima djecu, par nema) su i dalje moje prave prijateljice. Jedna ganja karijeru, druga djecu, treća momke... :-))) I tako je to! Obožavam ih!:zaljubljen:
eto samo da se javim... imam osjećaj da su me prijateljice zaboravile.. :(
nitko me ne zove (zvale me dok sam bila u bolnici i cijelu trudnoću) a sada nitko ama baš nitko..
osjećam se tako odbačeno i tužno :( al dok vidim svog mišeka svijet je odmah ljepši :heart:
andynoa možda ti jednostavno žele dati malo prostora dok se ti i bebač ne uhodate. Moja najbolja prijateljica je ujedno i moja vjenčana kuma i ona mi je svaki put tako rekla. Jednostavno je mislila da bi mogla smetati. Razgovarale smo i objasnila sam joj da kada god neću moći pričati da ću joj dati do znanja. Naš odnos je iz dana u dan sve bolji makar smo u sasvim različitim životnim situacijama. Imam još par frendica s kojima se vidim na kavi, i u biti zadovoljna sam sa našim odnosom.