Jel netko na radu od kuće sad?
Jeste li potpisivali neke nove anexe ugovore i slično?
Printable View
Jel netko na radu od kuće sad?
Jeste li potpisivali neke nove anexe ugovore i slično?
Mi smo svi potpisivali anekse, jer svi imamo mogucnost rada od kuce. Pa koristis u dogovoru s nadredenim.
Sent from my IN2023 using Tapatalk
Privremene, povremene? Kakva prava i obveze imate?
Moras dostaviti adresu (ili vise njih) s kojih ces radit van firme, potpisat da su udovoljeni propisi zastite na radu (ili ti izlazi firma ZNR da utvrdi imas li sve po propisima ako radis vise od 50% vremena van firme). Svaki zahtjev se odobrava od rukovoditelja (za svaki pojedini dan). Za stalan rad van firme ti poslodavac placa dio rezija, za manje od 50% ne ali dobivas cijeli prijevoz i prehranu.
Tako nekako je.
Sent from my IN2023 using Tapatalk
Mogućnost rada od doma barem 1 ili 2 dana tjedno bi meni bila milina (čak možda nešto i bude takvo u skoroj budućnosti), no stalno rad od doma to mi uopće ne sjeda i ne bih voljela tako on line stalno radit, bit u krpama, nepočešljana, nenašminkana, ne bit među ljudima :mrgreen: ovaj opis prepisujem od frendica koje su sebe tako opisale.
Nama su najavili tu mogućnost rada od doma 1 dan tjedno u probnom razdoblju, traže da dostavimo adresu i da zadovoljavamo uvjete rada od doma (oprema i dr.). Radit će nam privremena rješenja za to probno razdoblje.
Sami plaćamo trošak režija (internet, telefon, grijanje). Ne znam što će bit s putnim troškovima.
ko kaže Lili da se i doma bar ponekad trebaš počešljati:lol::mrgreen:
:uteg::trci:jedini problem bi trebao ti biti trčanje s posla doma, ali i to se valjda može složiti
Sad je potpisan novi kolektivni, nismo još dobili na uvid pa ne znam, ali očekujem da je to unutra riješeno. Bumo vidli.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ja trenutno radim full time od doma, na proljeće vjerojatno ću raditi dio dana u firmi. Za sad mi ovako jako odgovara. Ništa nisam ekstra potpisivala, pogotovo ne ove nove fore da bi trebala potpisati odakle radim, znači na meni je da li radim od doma ili iz tunguzije, samo da imam internet i da sam dostupna u očekivano vrijeme :naklon:
Sve u svemu ako ništa jako žalim što je ovo novo doba nastupilo nakon što su mi djeca krenula u školu, da su bar vrtićke dobi... a opet nisu dovoljno odrasli da ih ostavimo same. Ali doći će i taj dan ;-)
Svaki dan sam normalno obučena (video callovi), s ljudima se družim na kavama kad mi dođe volja, a ne trošim 1h dnevno na put na posao i nazad.
Sad sam se sebe sjetila gore sredjena košulja, šminka na video callu,a dole trenirka.
Ludilo :lool:
Ma ja sve po p.s -u ujutro higijena, češljanje, kremice, malo boje na lice i tako to.:mrgreen:Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Al u udobnoj pamučnoj trenirci po kući :-)
Kod nas se sad preferiraju sastanci fizički tako da se jako smanjio broj video callova, pogotovo ako je u igri Oecd.
Peterlin, ti radiš od doma ili neki mix?Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Znam da i sinovi rade na laptopima, to je isto nezgodacija ako je previše članova obitelji doma za organizirat se.
Ja sam se iznenadila koliko ljudi kod nas uopće ne želi opciju online rada 1dan od doma (što ja gledam kao veliki benefit za zaposlenike).
Zastrašujuće je kad pomisliš kakvo im je stanje doma da ne žele ni pod razno doma (a imaju svu opremu, internet, veliki stambeni prostor, ne gube vrijeme na prijevoz, djeca u ustanovama (osim muža koji radi npr u smjenama haha), imaju sve što im treba za posao). Ostala sam paf.
Ja mogu dva dana tjedno radit od bilo kuda, al iznimno rijetko koristim tu opciju, a cak i imam prostor u kojem mogu neometano radit. Meni je jednostavno puno draze radit na poslu. A usput mogu i prosetat malo, procakulat s nekim, popit kavu u pauzi. Doduse, velika prednost kod mog posla je sto mi je na manje od 10 min pjeske pa mi je to taman ugodna setnja.
Eh da to je ona da je čovjek društvena životinja.Iz istog razloga ja ne bi mogla stalno radit od doma.
U Zg odlasci na posao oduzimaju u prosjeku dosta vremena (ja imam vlak pa ide brzo),no kolegama iz okolice Vel.Gorice ili Ozlja koji putuju na posao treba dosta duže od jednog sata u jednom smjeru. 2-3 sata uštede na dan znači jako puno.
Recimo 2 kolegice koje ne bi voljele radit od doma žive zapravo dosta daleko od posla,ali očito imaju svoje razloge i to je ok. Mene je samo iznenadilo. Svatko zna za sebe.:-)
Kod nas službeno: jedan dan tjedno od doma, bilo koji, po želji, u dogovoru s užim timom.
Neslužbeno: dolazi i odlazi tko kako hoće (naravno u skladu s obaveznim fizičkim sastancima), osim onih kojima paše da su svaki dan u uredu 8-16, neki rade od doma i cijeli tjedan kad nađu dovoljno dobar razlog da kažu da oni ostaju cijeli tjedan doma.
Nismo potpisivali ništa.
Silly, kako misliš da su ti djeca barem u vrticu… misliš da možeš otići bilo kad iz Zagreba? Kako bi onda hendlala djecu i posao?
Lili, kako misliš “zastrašujuće je kakvo je stanje doma kad ne žele”?
Ja ne mogu raditi od doma zbog lock-down PTSP-a. Tek sam nedavno shvatila kako su ljudi oko mene bili “samo 2 mjeseca u lock down-u”. Dok je moj osjećaj “godinu dana u lock down-u”.
Sigurno se mnogi sjećaju mojih anksioznih postova, mene je bilo strah proći s djecom kroz haustor da se svi ne zarazimo od te “užasavajuće bolesti”. A kad smo ju odradili, nizale su se dječje izolacije jedna za drugom, potisnula sam već, ali bili smo u nekih 10-11 izolacija ukupno, od kojih su neke trajale i po 20 dana kako se to slagalo jedno na drugu. A ja sam jos glupi štreber nije mi palo na pamet kršiti ih.
Škola od kuće, definitivno među najstresnijim stvarima koje sam odradila (a imali smo svakakvih boleština u obitelji, ništa to nije u usporedbi s online nastavnom i mojom djecom :mrgreen:). I jos jedno vrtićko i ja radim jedan od gorih projekata u radnom stažu. Jesam dosta nabrajala?
Meni je rad od kuće pomisao na sve to, i radim od doma samo rijetko, kad mi je bitno jer imamo neki pregled kod dr i slično pa mi se ne isplati u ured.
Nisam radila od doma ni kad je bila najgora frka. Ja sam bila jedna od troje koji su fizički bili u firmi. Nisu me pitali, ali ja sam osoba koja ima relativno širok djelokrug i može uskočiti za razne stvari (kratkotrajno). Nemam laptop uopće, a ni ne trgam se za to. Zapravo, izbjegavat ću to dokle god budem mogla.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja dobro razumijem ljude koji ne žele raditi od doma. Nemaju sve što im treba za posao, a to je NUŽNI ODMAK od svog doma. Ne možeš se ti skoncentrirati, ne samo ako ti klinci ili bilo tko drugi upada (ili samo misli da može upasti) nego i ako čeka hrpa veša ili teta čistilica negdje u zakutku. Treba tu kompletan reset mentalnog sklopa. Moj dom je moj DOM i ne volim unositi posao tamo. To je mjesto za odmor. Ova korona je donijela gadan udar na privatnost i to mi se nikako ne sviđa. Možemo se mi zaklinjati u sve gdpr cirkusarije, slaba korist. Nakon 37 godina rada, ja nisam spremna za to. Ne volim taj način rada, iako se snalazim sasvim dobro. Odradila sam kojekakve edukacije na taj način (trenutno je u tijeku jedna zahtjevna) ali milije bi mi bilo da su organizirali standardni seminar sa živim predavačem, a ne da se moraš ulogirati i prijaviti ako želiš postaviti neko pitanje. Ima ljudi kojima to odgovara, ali sve u svemu, za mene je kasno.
A svatko ima svoju perspektivu. Ja imam službeni laptop jako jako dugo, još negdje od 2004. ili 2005, i tad sam mogla raditi od doma ali je bilo više offline iako je bilo mogućnosti i u nuždi se spojiti no veza je bila slaba (što mi je isto odgovaralo jer sam mogla u miru raditi par sati bez prekida - iako pretežno bilo prekovremeno da nadoknadim što ne stižem u firmi).
Onda je došao blackberry (ne znam da li ste to ikad imali) - uglavnom to je značilo da su mi svi mailovi počeli stizati svaki dan u bilokoje doba dana (kad god su poslani) i da sam ih mogla čitati doma, na odmoru, u autu, na kavi,... bilogdje gdje je bilo mobilnog signala - ne sjećam se kad je to bilo 2005 ili 2006? I dalje sam službeno radila iz firme ali realno nikad nije bio problem ako sam bolesna da ostanem doma par dana i bolesnjikava radim (i ne dobijem smanjenu plaću i još gore na natučem par dana zaostataka, što je bilo puno gore od par kuna manje plaće)
Tamo negdje 2010 je nastupila prekretnica, mobilni internet i spajanja od doma su postala full funkcionalna, radila sam na različitim projektima i iako sam u principu radila iz ureda bilokoji dan sam mogla raditi od doma (nitko me nije pitao gdje sam - čak ni svoj stol nisam imala u firmi) samo sam se trebala fizički pojaviti na sastancima.
E sad 2019 tad već (i opet u novoj firmi) i službeno radimo nekoliko dana od doma ako želimo, sastanci se već počinju organizirati tako da se ljudi od doma mogu spojiti s video callom kao pravilo (bilo je toga i prije ali puno rjeđe i morao si sve unaprijed dogovoriti, sad se već počelo podrazumijevati da se i ta opcija podrži)
Tako da mi je rad u koroni full time doma došao posve prirodno, meni nitko ne upada i ne smeta mi (djeca su jednostavno cijeli život navikla da to što smo doma bilo mm ili ja ne znači da ne radimo, i ako im damo signal znaju da nas taj tren ne smiju smetati), imam svoj "ured" i mir, organiziram si dan kako mi odgovara, jedino me "žulja" što djeca moraju bit svaki dan u školi, da su manja mogli bi bez problema negdje zapaliti skup s njima pa se međusobno pokrivati tko ih čuva dok onaj drugi radi (to nam je ionako i prije bilo, da imamo pozive i da netko treba mir pa se zatvori u sobu a onaj drugi tad pazi na djecu ako su doma, nakon toga zamjena :mrgreen: )
Što se društva tiče - da u staroj firmi mi je bilo lijepo otić na kavu s ljudima s kojima sam godinama radila (iako je pred kraj bio takav tempo da se nisam mogla maknuti od kompa ni za wc a kamoli neku kavu - znači katastrofa) - ali u novoj firmi znam doslovce jednu osobu, većina tima nije uopće u Hrvatskoj i ionako ću sastanke raditi online. Naravno mislim i u novoj firmi upoznat ljude i sl, ali u ovom trenutku mi baš odgovara da radim od doma i imam svoj mir, svoj tempo i sve organizirano kako mi odgovara.
Kad djeca odrastu a prije nego odem u mirovinu možda uspijem si složiti neku priču da opet radim full online pa da putujem po svijetu i radim svaki tjedan iz drugog mjesta to bi bilo idealno, odradiš posao i baciš se na šetnju novim gradom/državom.
Da, svaki posao ima svoje specifičnosti. Kaže kolega da tako radi njegova supruga. Ima laptop i karticu i to je to.
Aliiii... ne može ti netko virtualno popraviti zube ili operirati slijepo crijevo, ne može ti virtualno ispeći kruh. I ja sam u firmi koja ima fizičku proizvodnju i to ne ide na taj način. Ne mogu naši monteri montirati opremu online. Čak i nadzor je upitan. Imala sam par situacija da se online radi pretkvalifikacija (pa šetaš s kamerom tj. mobitelom na onom gimbal stabilizatoru kroz proizvodnju, pa ti puca veza, pa ovo, pa ono...). Nije sjajno. Možeš više muljati nego kad ljudi fizički dođu pogledati proizvodnju, ali nema to puno smisla jer na kraju im moraš isporučiti pravu opremu. Bratemili, još ne postoji virtualna trafostanica ili elektromotor. Možeš napisati dokumente online, ali ostalo ne ide. Mora netko fizički odraditi svoj posao.
Pa ne može mi popravit zube virtualno, da. Ja imam posao koji se može obavljati od bilokuda (iskreno smeta me taj termin "virtualno" kao da posao nije pravi - apsoultno je jednako pravi s jednakim ljudima i rezultatima kao da ga obavljam iz ureda, doslovce jedina razlika je gdje se fizički nalaze stolica, stol i laptop dok radim - na adresi A ili B)
I mi proizvodimo stvari, odnosno komponente koje su jednako ključne kao i hardver i bez kojih ti komadi plastike i metala ne rade :mrgreen:
Hvala ti na ovoj perspektivi, nisam bila svjesna da netko mogućnost rada od doma ne mora nužno doživjet kao benefit i dobivanje više slobodnog vremena nego kao udar na privatnost. Hmm baš si mi dala za razmišljat.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Meni bi jedan udio rada od doma definitivno povećao kvalitetu života i uštedu vremena. Praktički koliko mi dnevno ode na posao (uključujući prijevoz, sređivanje, oblačenje, šminkanje da ne spominjem trošak ručka u kantini, karte za vlak ili parking karte za auto - to rijetko), sada bih mogla u taj vremenski okvir utrpat odrađen posao i trening :mrgreen: Ostatak dana free, meni to daje osjećaj slobode, gospodarenja svojim vremenom. Ono veliki plus. Možda čak veći nego da mi netko poveća plaću jer vrijeme je novac ;-)
Bubilo, ma ne bih javno, ali recimo općenito jako loši medjuljudski odnosi doma tako da je odlazak na posao bijeg i spas. :-( Tužno, ali tako je. Nije svima dom njihova oaza mira.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Što se tiče teme invazije privatnosti, apsolutno je sve u glavi i kako si postaviš stvari. Ja mogu bit na mobitelu ili laptopu, vidjeti obavijesti da mi dolaze mailovi ili sl, i nemam nikakav poriv da ih gledam dok ne odlučim da ih gledam. Znači u tom trenutku se bavim nečim drugim ne poslom. Druga je stvar što mi posao često dođe u misli i van vremena kad radim, ali to je jednostavno takav posao, često se nečeg sjetim van radnog vremena, dobijem ideju i sl - onda si to zapišem, ispraznim glavu i nastavim dalje... nije moguće ostaviti posao u trenutku kad izađeš van neke zgrade jer je posao u stvari sav "u glavi" a nju ionako uvijek nosim sa sobom :lol:
Ja niti ne znam otkad radim i od kuće, čini me se oduvijek. Svakako sam se još modemom spajala na posao. U IT-u sam, i oduvijek smo stvari koje se moraju odrađivati izvan radnog vremena radili I od kuće, i to je svakako uvijek bila bolja opcija od sjedenja u uredu po noći. U staroj firmi je bilo normalno odrađivati posao koliko možeš od kuće umjesto odlaska na bolovanje npr. Još prije korone nam je uvedena mogućnost rada od kuće 1x tjedno. Tako da dileme oko privatnosti nemam - rad od kuće je uvijek za mene bio bolja varijanta od alternative.
Ono što jest istina je da čovjek u svojoj glavi mora povući crtu, recimo kad je počeo lockdown svi su naprosto počeli radi 24 sata dnevno jer su "ionako bili doma", tako da je tu trebalo naprosto riješiti sam sa sobom da se u 4 popodne gasi laptop i da se ne radi. To je stvar odluke , isto kao i počešljati se ujutro.
Ovo je dobra perspektiva, ali ja sam izgleda neka druga generacija. Još uvijek teško mogu pustiti telefon da zvoni, a da se ne javim. Prvo što ujutro napravim je čitanje pošte i odgovaranje na poruke. Slažem se da je sve u glavi, ali meni je već i e-mail i službeni mobitel opterećenje, jer imam u leđnoj moždini ugrađen poriv da odgovaram odmah i sve rješavam onom brzinom kojom mogu, tako da bi se radno vrijeme razvuklo na 24 sata uz odgovarajuću tehnologiju.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Ja isto ovako, tako da bih rekla da nije do druge generacije, nego do toga koliko je tko sam sebi sposoban povući granicu, odnosno kontrolirati porive.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Mislim da silly to puno zdravije shvaća.
ja imam opciju rada od doma ali je ne koristim, odnosno koristim samo kad imam ja ili klinci neki pregled i onda mi paše da ne gubim vrijeme odlaskom na posao
meni jednostavno treba odmak - kuća - "poso" pa čak i ako putujem, nema veze, malo se ispušem po putu, zato mi je najbolje ići biciklom, mozak se prolufta i prešalta na ono drugo
rad od doma mi je još ok ako nema previše posla, tj. ako sve stižem, ali čim sam malo zatrpana, onda mi je koma, nit mogu kolege zvat upomoć nit komentirat nit se žalit u uredu da su me zatrpali :lol:
ne odem ni na pauzu i još imam osjećaj na kraju dana da mogu još do navečer tako...
umorim se duplo više nego da sam na poslu
da imam neki apartmančić na moru pa da radim preko ljeta tamo, e, to bi već podnijela nekako :mrgreen:
Ja radim od doma od 2014. u raznoraznim kapacitetima. Nekad puno, nekad malo. Ne mogu zamisliti posao gdje bih morala biti u uredu od-do (ili se cak i pojaviti osobno svaki dan) ne nuzno zbog toga sto mi se ne bi svidjalo, vec zbog organizacije zivota. Ovako stignem odvesti i dovesti djecu kamo treba, mogu sudjelovati u skolskim aktivnostima bez koristenja godisnjeg odmora, putovati, sto god. Nekad posao ostavljam na poslu, a nekad nosim doma. Ovisi o dobu godine, mojoj zainteresiranosti, idejama koje mi padaju na pamet, sto god. Nekad radim 24h, sto nije idealno, ali moram kompenzirati slobodu koju mi radno mjesto (odnosno firma) daju.
Danas sam, recimo, saznala da kolegica putuje i da ce raditi skroz "virtualno" do daljnjeg kad i ako ce moci (mama joj je na samrti; putuje k njoj). S obzirom da nam se blizi business event s 400 uzvanika, a nje nece biti, opseg posla se siri s marketinga i komunikacija (sto inace radim) i na logistiku (sto radi ova kolegica). Znaci, radit cu cijele dane, veceri,... s bilo koje lokacije. Kad prodje event za 14-ak dana, dizem malo noge u zrak.
I ja sam takva pa mi je kći nedavno rekla kako sam rijetko doma, a i kad jesam da sam onda stalno na telefonu i laptopu.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Posao je takav i treba ga odraditi. Mene moja direktorica ne pritišće i ne očekuje da radim 24/7 ali moji ljudi koje vodim i za koje sam odgovorna rade i popodne i ja jednostavno ne mogu odignorirati ih i ne javiti im se.
Službeni telefon i laptop nikad ne nosim doma. Ostaju u uredu, ali kakve to ima veze kad me svi ionako zovu na privatni i doma imam svoj pc i lap.
Evo primjer od prije dva tjedna; ja u dnevnoj bolnici od 8:00 do 15:00, jedan nalaz mi je bio loš pa su ga dvaput ponavljali jer su mislili da je greška (nije bila) i ja sam cijelu svoju "šihtu" odradila preko mobitela. Sestra nije mogla vjerovati, a bome ni doktorica. Na poslu nitko nije znao gdje sam. Odradila sam sve.
Prošli tjedan pak me zgrabila gripa. Jako, baš jako. 5 dana temperature. Opet sam odrađivala iz kreveta. Jedino kaj zbilja nisam bila u stanju raditi u punom opsegu, ali posložila sam sve i postavila kolegicu da me mijenja koja je samo figurativno to odradila jer sam joj sve prije posložila. Epilog? Tjedan dana starog godišnjeg sam potrošila na gripu.
E sad, je li fer ili nije pa mislim da je jer ipak nisam baš radila iako nešto jesam...i tak.
Sad kašljem ko stari magarac, u uredu sam i odrađujem zaostatke...
Tanči meni je tvoja priča horor
To da smo toliko bitni da radimo i ako fizički ne možemo. A opet kad gledaš poslodavac te može odbaciti za čas.
Vrci, ako sam nešto naučila dosad u poslu je da su svi zamjenjivi, neke će trebati možda i dvoje ljudi zamijeniti ali kad te nema, bome bez tebe se može :-)
Uvijek se može bez svakoga, nitko nije nezamjenjiv. Ali ja razumijem Tanci. Vrlo sam slična.
Ja sam zapravo s djetetom puno vremena provodila po bolnicama, nekad i po 6-7 sati u dnevnoj bolnici, naravno da ću nositi laptop ;). A nekad sam i bolesna radila od doma, i baš to - odradiš i niti ne otvaraš bolovanje.
Kad radiš na projektu, nisi nezamjenjiv, ali ako te nema 1-2-3 dana nitko te ne mijenja, nego stoji i čeka te. I može ti nastati gori kaos što nešto stoji 3 dana nego da odradiš nešto što možeš dok sjediš u čekaonici ili imaš bolest tipa viroze, gripe, covid … ako baš nisi totalno skršen u temperaturi, glavobolji. To je tako kod poslova koji nisu npr. medicinska sestra :mrgreen:. Naravno da će ona biti na pravom bolovanju, ili “u miru” obaviti pretrage u bolnici.
Svi ovi poslovi koji se odrađuju mailovima i telefonskim pozivima nisu takvi. Kod mene u firmi su rijetki ljudi koji za “obične respiratorne bolesti” ne odrađuju poslove od doma. Nitko nije nezamjenjiv, ali posao stoji. I preuzima ga netko samo ako se “vlasnik posla” neće vratiti tjednima. Onda češće procijenis da ti je lakše odraditi nešto u bolničkom hodniku ili s temp. 37.5 nego za 3 dana imati još više posla zbog zaostatka.
Naravno, s vremena na vrijeme kažem sebi “danas neću” pa ne napravim uz devizu “bit će nekako”, ili odlučim da idem u bolnicu samo s knjigom i ne gledam mailove… i tako, žongliram. Najbitnije je da ne odem u burn out.
Ali dok je uređaja i interneta teško se maknuti, bilo da si doma u virozi, u bolnici na pregledu… posao koji možeš od svakud riješiti onda nekada od svakud i riješavaš.
Sreca da poslu trebaju moje tijelo , a ne mozak -pa nemam takvih problema. Kad me nema-nema me.
Iskreno rečeno, meni je taj online rad počeo biti malo i pretjeran, odnosno ljudi su to počeli malo previše slobodno shvaćati. Neki dan sastanak, kad čovjek kaže, oprostite s djetetom sam kod doktora prozvali su nas da uđemo :roll:. Ja kad radim od kuće podrazumijevam da sjedim za računalom i radim kao da sam u uredu. Ako trebam negdje izaći tražim izlazak kao da sam u uredu. Javiti se ako je nešto hitno ili odgovoriti na hitni mail dok si vani - ok, ali baš sudjelovati na sastancima i takvim situacijama, to mi je malo too much.
Mislim da ipak nisam nikad imala sastanak iz bolnice. Jesam iz auta na parkingu :lol:.
ja sam dobila pravo na jedan dan tjedno i baš se veselim
jedino, nismo mogli staviti u zahtjevu ni ponedjeljak ni petak a to je po meni diskriminatorno
pogotovo s obzirom na moju vrstu i dinamiku posla
inače mene dosat smeta taj primat poslovnog nad privatnim i osjećam veliki otpor - npr. instaliranje raznih app za posao na privatni mob, mic po mic, nemaš više privatnosti u potpusnisti
dobro, mene živcira i rad od 8 sati i sjedenje u zidinama pod neonkama (imam asocijalciju na piliće pod lampom) i buljenje u ekrane
robovlasnički režim
općenito ideja odlaženja u neku zgradu punu mrzovoljnih robotiziranih ljudi i tako iznova svaki dan svake godine, puno godina...
zašto u tome sudjelujem, to je drugi par opanaka a ne bih sad te opanke ovdje prošetavala :mrgreen:
ali sve skupa mi postaje odbojno
maštam o plavom nebu i komadu zemlje i danima bez kalendara, alarma, moranja, kalupljenja...
malo se ventiliram
i da, imam gripu 5 dana i ne radim
nikako
ni telefosnki ni mailom
jedino odgovoram na mailove koji su hitnoća a njih je svega par
i to pregledam poštu dva puta unutar r.v.
i to smatram da sam milostiva i da je to moja dobra volja
jer sam bolesna
i nema sile da moje zdravlje stavim iza bilo kakvog interesa poslodavca, države, vlade, čovječanstva
Flopicu za predsjednicu!!! :klap: :rock:
Sve se slažem s tobom, mi smo zapravo robovi iako u 21.stoljeću, priznali mi to ili ne.
Pilići pod lampama :lool:
Sve je postalo too much u svakom pogledu.
Btw niste morali pisat uto-čet, to je bila samo preporuka debila koji ne razumiju uopće svrhu ovog projekta (čiji cilj je upravo balans poslovnog i privatnog života zaposlenika i veća razina zadovoljstva), a bome ne razumiju ni upravljanje ljudskim potencijalima.
Mi ćemo ići na svih 5 dana (1 dan tjedno).
Ozdravi draga!
Lili kako misliš svih 5 dana, možete odabrati bilo koji dan u tjednu, ili?
Ma ja isto ne kužim što mi imaš određivati koji dan imam pravo, pusti me da ga koristim kad mi paše
kod nas su nenki u rješenjima dobili i r.v. u kojem moraju biti raspoloživi kod rada od kuće, meni ništa ne stoji...
Ne nego koristi se svih 5 dana, al da bude pravedno, rotiramo se.
Npr osoba X ovaj tj pon, idući tj uto, iza dobije sri i tako svaki put za jedan dan dalje.
Naravno ovisno o poslu i posl.obvezama prilagodjavamo raspored, to je samo okvirni plan tako da svatko dobije priliku koristiti i pon i pet kao i druge dane.
Rješenja još nismo dobili, uskoro će.
Ja nisam odgovarna ni šefu, ni poslodavcu, ni čovječanstvu… nego samo i isključivo klijentu. A meni je puno puno komotnije i lakše napisati klijentu mail iz bolnice nego pisati klijentu da ću mu se javiti za 3 dana zbog bolesti. Ajde kad si fakat skršen i u komi, bilo je i toga da ne mogu ustati, i da ne znam da sebe.
Ali uz mene koju strefe 2 poštene viroze godišnje, dijete koje 15 dana godišnje mora na višesatne bolničke pretrage i još desetke i desetke dječjih viroza, proljeva, temperatura… da u svakoj toj situaciji kažem “ja danas ne gledam mailove i pozive” bolje bi mi bilo ni da ne radim ovaj posao. Evo iskreno, ja bih godišnje sigurno imala 3 mjeseca bolovanja da za svaku svoju i dječju virozu ne radim.
Naravno da je nekad užasno naporno, naravno da nekad ignoriram kad mi je previše svega, ali da svaki put ignoriram posao, bio bi to nemogući luksuz.
Mislim da je u ovoj školskoj godini bilo manje od 50% tjedana da su njih svi troje u istom tjednu u školi/vrtiću. Svakih 3-4 tjedna krene nešto pa redaju.