Na Hreliću sam se znala obući od glave do pete, kompletno uvijek nova roba, samo mnogo jeftinija, bicikli, knjige, stripovi, itd. Btw, imaju odlične 'gablece' grafče na tavče, grah, gulaš... Svakako treba otići pogledat. Nema se što za izgubiti. ;)
Printable View
Na Hreliću sam se znala obući od glave do pete, kompletno uvijek nova roba, samo mnogo jeftinija, bicikli, knjige, stripovi, itd. Btw, imaju odlične 'gablece' grafče na tavče, grah, gulaš... Svakako treba otići pogledat. Nema se što za izgubiti. ;)
Ma Hrelić je zakon. Djecu smo kompletno opremili odličnim rolama, stripovima, kupimo knjige, slikovnice..., svega ima, točno znam gdje i kod koga što mogu naći, muž uvijek nađe alate koji mu trebaju...
Prošli put sam kupila veliko ogledalo s okvirom, takvo sam sa čežnjom gledala u Kiki, ali je oko 400 kuna pa ništa...No, na Hreliću sam ga kupila za 50 kuna, bilo bi i jeftinije da je kod Cigića, oni su bolji i hoće se cjenkati, ali ovo je bilo kod profesionalnih preprodavača, znam ih već godinama, koji ne spuštaju cijene.
Okvir je imao malo oguljenu boju pa sam ga pošpricala auto-lakom (u Pevecu tuba laka stoji oko 34 kune i ima je dosta za više predmeta), pošpricala okvir i eto ga novo ogledalo s okvirom.
Tako se masu stvari s Hrelića može srediti, lusteri, svjećnjaci, čudesa....
Bravo Nena, zvuči super. Ja sam sredila i stvari na koje sam nabasala za vrijeme glomaznog otpada: potpuno novi stakleni stol, drvenih nogu koje sam izbrusila i pofarbala; mali stari viseći regal sa staklenim izrezbarenim vratima, također izbrusila i polakirala u mahagonij boju (pravi unikat), te mali poličar koji sam posprejala u crno i ukombinirala sa crnim pločama koje su prije služile kao police za gramofon i komponente od mm.. Eto, svima se sviđa, a ne košta ništa :-)
Hrelić :heart:
Kod nas je uobičajena i susjedska razmjena stvari - mi dajemo i dobivamo razne viškove (namještaj, kućanski aparati, o odjeći da i ne govorim), dakako knjige... Ali Hrelić je psihoterapija. Sad smo već i djecu zarazili.
a meni zazubice rastu, ali nemam više balkon na kojem mogu lakirati i šmirglati... pa samo pasem oči. Radovi i renoviranje nula bodova u ovoliko kvadrata :(
mi u Osijeku imamo jednom mjesečno sajam antikviteta
i moja M. ga već obožava, uvijek joj kupimo neke igračkice
hrpu knjiga smo nakupovali tamo, MM našao Orwelovu 84-u za 30 kuna
a postoji već i anegdota i sprdnja na moje cjenkanje - prvi puta sam se išla u životu cjenkati i ispala budala, he he (jedan mjesec kupili privjesak teletabisa, valjda Lalu za 10 kuna i dođemo idući mjesec kupiti preostala dva - Po nisu imali - i pitam ja ženu, može 2 za 10 kuna... ono, bar da sam rekla za 15, kaže ona, ne može, a ja, ajd dobro, dajte onda za 20 - mm me još i sada sprda kada spomenemo sajam)
što se tiče namještaja i sl., meni super zvuči to prefarbavanje, sve te sitnice..., ali MM to totalno bedira, njemu smeta i stalak za začine na kredencu tako da o tome mogu samo sanjati
da, kod nas svake nedjelje ima auto pijaca gdje osim rabljenih automobila ima i svega što i na Hreliću, ali nam nije blizu pa ne idemo, a imamo i drugačiju rutinu nedjeljnog prijepodneva
super je to sa susjedima,to me asocira na one američke "garage sales",baš mi je prijateljica pričala kako šteta što toga nema kod nas,netko se riješi viškova,netko nešto nađe za sebe ili se mijenja,a sve to u dvorištu :-)
bila sam jučer napokon-2 knjige za 10kn i 2 torbe 20kn :-D
kad nemamo dvorišta a i malo viškova LOL
Tja, naši viškovi često se odnose na promašene investicije...
Primjer: kupili djeci stolce s pet kotača za radne stolove - potpun promašaj! Stajali su najprije u stanu (i popikavali smo se na njih), pa smo ih odnijeli u podrum (pa nisam mogla ući u šupu) sve dok nismo jedan udomili lani, a drugi baš prošle subote.
Takva će biti sudbina i radnih stolova - mlađi sin završava 4. razred i kad promijenimo parket u sobi, stolovi lete van i ulazi nešto drugo. Nisam sigurna da ćemo ih prodavati, dugo su i izdržali budući da su kupljeni kao privremeno rješenje, pa će i oni ići u susjedsku razmjenu. U zamjenu obično dobijemo kojekakva iznenađenja (npr. veći dio lektire za više razrede) i svima je dobro. Iz drugih izvora u razmjenu dobivam domaće poljoprivredne proizvode i tako...razno.
Ovaj vikend smo još udomili dječji bicikl (isto dobiven susjedskom razmjenom, samo je otišao dalje) i jedan romobil koji su dečki odavno prerasli (eh, taj je bio kupljen - deda i baka su to donijeli za neki rođendan).
Idući vikend udomit ćemo stari mužev bicikl (on od lani ima novi) i premali sinov bicikl (njemu moramo kupiti novi, uskoro) pa će se u garažu opet moći normalno ulaziti :mrgreen:.
Kaj se Hrelića tiče, neke zaista omiljene odjevne predmete nabavljene tamo nosim već gooodinama, našla sam i drugih korisnih stvari, a jedini mi je problem obuzdati se da previše krame (rabljene i nove) ne dovlačim doma.
Pratim vas.
Povremeno se zaletim po nekakvu džidžicu.
Da to je i meni problem, kupim nešto jer je super očuvano i povoljno i onda za par dana skužim da mi i nije bilo baš najpotrebnije...
pa da, toga se i ja bojim
kad bih krenula, mislim da bih imala drloga od onih drvenih klompi kakve je nosio moj dida do kojekakvih hoblerica i sličnog alata, pa fenjera, avana...
ma, mene oduševljavaju sve te starinske stvari uz koje sam odrasla kod baka u rodnom selu pa kad odem na naš sajam antikviteta kao da sam ušla u vremenski stroj
Idem sutra rano sabajle prije nego zakuha gužva u prometu. Kažu da se isplati i to vidjeti. Navodno da preprodavači u srijedu uzmu puno robe koju potom prodaju u nedjelju. Idem vidjet pa javim.
Vratila se faca s Hrelić placa.
Nisam razočaran jer sam kupio jednu džidžu, rezalicu za kruh i slično. Ova doma je pred mirovinom.
Jutro navodno nije bilo tipično jer je još noćas kišilo pa je pristizanje ponuđača bilo nešto sporije (tako su ljudi komentirali). SVE sam obišao barem dvaput i snimio nekoliko interesantnih stvari, ali koje mi zapravo ne trebaju.
Opći ugođaj - ni nalik na nedjelju. Osjetno manje profesionalnih muljatora. Počelo je nešto poput gužve kad sam bio na odlasku.
od kad do kad je? ja nisam nikad bila srijedom.
Isto. Do 13h pa se raziđu.
Ljudi komentiraju kako je sve ~30% jeftinije nego nedjeljom, ali mi se čini da je ponuda ipak nešto veći problem. Recimo, želim nabaviti sjeckalicu za granje na viksi, a ne želim plaćati 850kn++ za novu, ali ... nema. Zato ima kosilica k'o u priči. Svaka pali k'o mina.
Hajd, prednost je potpuni izostanak turbo folka. U nedjelju se svaka cajka s lakoćom obuče i nadrnda od glave do pete, a i karaoke joj časkom slože.
Moram se onda i ja konačno otkrotrljati sljedeće srijede. Kako je bolje, ići autom ili pješke? Nisam bila jedno 15 godina, baš ste me inspirirali.
Ja volim ići na Hrelić. Jako.
Obavezno kupujem tamo vrečice za usisavač, nove zapakirane (imam onaj suho/mokro i komad u dućanu košta 23 kune), po 12 kuna komad, 5 za 50.
O knjigama za nas i cure i Barbie časopisima neću ni pričati, nijh se nađe za 3-5 kuna, po 10 su od prošlog mjeseca. Jednoj sam starijoj kupila Barbie role, ko nove za 15 kuna.
I one plehnate kutije za sve i svašta (od Vegeta bijela s plavim kuharom gore) po par kuna...
Baš bi sutra mogla prošetati :)
I zaboravih napisati za "reto-centar", koga zanima.
Oni imaju 2 dućana na Čulinečkoj, jedan je na samom zavoju, gdje je ranžirni kolodvor i pumpa za auto plin, kad se ide od autoputa, nalazi se s desne strane i tam imaju "kramu", sitnice, namještaj...a drugi im je 30-ak metara niže po Čulinečkoj, kad se ide prema Dubravi, nalazi se s lijeve strane i tamo prodaju rabljenu odjeću i obuću.
Nisam sigurna dal još uvijek, ali imali su i rabljenu bijelu tehniku i kućanske aparate.
:lol: ispada kao da sam tamo stalno :lol:
Zapravo sam zaredao u zadnjih tjedan dva jer nam dolazi frendica iz daleka, a naručila je neke stare stvari. Znaš već, ništa ... ništa ... 1 komad ... ništa ... 3 komada ...
Drugi put se svakako javi. Ja sam ti kratkovidan i stvarno se jako koncentriram.
iako živim blizu hreliča ,nikada tamo bila nisam !
:lol: znači udišeš atmosferu punim plućima :lol:
Mi ga doma zovemo "smetlište". Kamo idemo? Na smetlište.
Ma ne ispada. Ko da ja živim na Hreliću!:mrgreen:
Odem možda jednom mjesečno u toplom dijelu godine, ili rjeđe, kad se potrefi vrijeme, muž češće, uvijek ide tražiti neke alate, "gluposti" za auto, comp. i slične kerefeke
Ispadne da se valjda i vi tada uputite.
Nekad idemo i s prijateljima, i još svi povedemo djecu, to je strava, nije mi ni do javljanja ni ničega jer su oni poprilično dosadni, zaustave se kod svake igračke, ili se nekome piški, ili su žedni, ili ove manje bole noge...
Najbolje je kad ostanemo pred kraj pa se oduševe kako je sve besplatno ili po kunu, a, mislim, živo smeće, ali djecu silno veseli.
Kad sam sama, onda radi rendgen samo tako i brže i efikasnije sve nađem.
evo bas mi sestra danas bila na hreliću ,kaze da je kupila prekrasnu zarinu haljinu ua 30 kn i 2 suknje ,svaku po 10 kn.!
Bolje ne. Plati parking na samom smetlištu ili ako ti nije teško pješačiti sparkaj se u naselju južno od maršalke i lijepo na noge.
Uz cestu sam vidio dosta friško oštećenih auta, a i lijepo zblokiranih tako da se to ne isplati.
Ja sam baš bila u nedjelju na sajmištu i ulovila par zgodnih sitnica. Recimo na jednom štandu sam našla nove majice za 10,00 kn, je da su kina, ali za po doma su mi super i ima raznih boja. Čisti peri-deri stajling.
Tražila sam kolica za bicikl, traže masnu lovu, jedan čak 100 eura ma mislim je li on malo udaren u glavu pa za to kupim nova u dučanu, naletjela na ona starincka drvena kolica koja izgladaju kao ona od traktora ili koje su vukli konji, lijepa niska, nema stranica ali nadodati ću nešto. I tip traži 100,00 kn, ja otišla dalje i naletjela na putni krevetić koji su mi s početnih 200,00 kn bez mojega cjenkanja prodali za 50,00 kn jer sam pitala da li se da sastaviti ( stranice nisu bile sastavljene sve kako treba) i kada oni nisu znali sastaviti spustili mi sami cijenu a ja bez problema sastavila cijeli krevetić. Naravno da sam se vratila po ona kolica i usput se tako cjenkala s tipom da su na kraju kupljena za 40,00 a na 100,00 kn. Imam dojam da sam gora od njih koji tamo prodaju.
U svakom slučaju da se upiknuti lijepih stvari za malo love.
Ja se ne znam cjenkati, meni to uvijek nekako neugodno...
ma na Hreliću je najčešće dovoljno da odeš i opet svratiš kao slučajno nakon par minuta, opet malo nezainteresirano pročeprkaš i cijene se već spuštaju same