Da jesam, al stavila sam također i na fejs na stranicu od našeg kvarta. Ljudi su baš bili sretni, kaže da će im se odlično uklopiti.
Vidi jel imate neku stranicu za vaš kvart jer ljudima je kod namještaja najveći problem prijevoz.
Printable View
Namještaj, dječje prerasle bicikle, role, klizaljke, to smo poklanjali ako treba nekom kog znamo ili prodavali na njuškalu. Preraslu dječju robu dijelimo dok imamo kome, većina djece iz naše okoline već je prerasla roditelje :p ali imamo još nešto mlađih kolega na poslu s mlađom djecom pa vrećice (vrećetine) putuju u dobre ruke. Uvijek smo se veselili i ja i klinci kad bi dobili vrećicu robe od nekog tko je prerastao. Ono što nemamo kome nosimo u dječji dom u Vugrovec.
Nije da ja baš čuvam sve. :lol: Ali moje robe uvijek ima puuuno i teško se odvajam od nje.
Mislim da svi imamo previse stvari. Opcenito i generalno govoreci. Kad vidim kakve ljudi stvari bacaju ne bude mi jasno sto su ih uopce nabavljali. Od odjece preko namjestaja.
Pa puno toga ljudi dobiju, od poklona u svadbama do razne odjeće što djeci kupuju za rođendane i druge prigode.
Ja oduvijek dijelim nove stvari s etiketom jer imam vrlo probirljivu ćer specifičnog ukusa. :roll: Zapravo je ona prilično jeftinog ukusa, da budem preciznija. Od najradije dobi obožava razne reklamne majice, majice dobivene na nekim sportskim natjecanjima, sponzorske i slično. Ima ih cijelu hrpu i redovno nosi. Fina robica za curice je baš nikad nije zanimala pa tako dijelimo i dijelimo....
Meni je recimo bilo super sada, najmlađa se igra sa kučicom za lutke koja je sada stara 16 godina. Druga po redu ju je dobila za drugi rođendan. Imam fotke.:)
Legiće, barbike, psiće i mace za svaki đepić, sačuvala sam i sada se najmlađa igra.
Istina, ima toga previše, ali draže mi je da se igra sa igračkama sa kojima su se igrale i njezine sestre. :heart:
I vjerojatno će dio toga čekati i unuke.:)
moja kćer se igra barbikama starim 30 godina (mojim) :zgraž_zgraž:
a doista nemam natrpan stan, samo ne mislim da treba baciti/pokloniti sve što je staro
igračkama se može igrati nova generacija, odjeća se može upcyclat, knjige se mogu ponovno čitati
popravljam što mogu popraviti, još uvijek krpam odjeću (gdje ima smisla), radije maksimalno iskoristim nešto nego da bacim
za sentimentalne predlažem da iz hrpe nečega (što ne koriste a žao im je baciti/pokloniti) ostave jednu stvar za uspomenu, a ostalog se riješe
Ja volim da se stvari koriste. Ako ce igracke camiti 20+ godina u ormaru da dočekuju unuke koji mozda nece ni bit (zasto bi uopce se podrazumijevalo da ce mi djeca htjet biti roditelji?) I da tako napravi svatko - onda se u stvari bas povećava ukupna kolicina stvari na svijetu. Ako poklonimo stvari kad se vise ne koriste - onda ce ih netko sad koristiti. I nece kupiti takvu istu novu stvar.
Ja računam na zakon velikih brojeva, od njih četvero valjda netko hoće.Citiraj:
(zasto bi uopce se podrazumijevalo da ce mi djeca htjet biti roditelji?)
A neće baš čamiti toliko, moji su se legićima igrali donedavno iako su ovi stariji punoljetni. :mrgreen: Da ne kažem da svi još uvijek spavaju s plišancima. :lool:
Da, ovako je i kod mene. Treba znati napraviti razliku što je starina, a što furda.
Moja djeca imaju tri generacije stare Märklin setove koji sigurno nisu furda - ovo (samo su naše upute na njemačkom):
http://www.constructiontoys.it/wp-co...937_71a_en.pdf
Osim toga, imaju i Elektropionir, mikroskop i slične stvari koje je imao mm, imaju željeznice (koje su imali mm i moj brat), a od lutaka su naslijedili moju Pipi Dugu čarapu, ali mislim da se ona raspala.
Ja isto krpam odjeću i nosim do iznemoglosti.
Imam dve vreće za HM i kako ih nisam usphela tamo ostavit išla sam ih pregledat i našla majice koje sam razrezala u trakice i sad se spremam saheklati košare za džanje sitnica. Ako budu nečemu, primam donacije starih majica
Super Nano eto sad i tebi možemo davat stare majice pa ćeš ih ti koristiti dalje na drugačiji način. :-)
Pa koristi se. Evo kći hoda u mojim haljinama starim 30tak godina. I ja sam ih puno nosila, pa neko vrijeme nisam, pa su mi sad male, i evo sad su njene. I baš su lijepe. A zašto ih nisam bacia - pa zato jer si mi lijepe i jer su čitave. Možda bi ih i ja još nosila da stanem u njih. A neke ne nosim jer ih zametnem negdje u ormaru. Al onda budem hepi kad ih nadjem.
A suđe- ni ja ne volim kristal ili nekaj tog tipa, al on suđe recimo s početka prošlog stolljeća, a i kasnije, ovisno o stilu, mi je predivno
istina, zato si svatko radi kako mu paše
moje barbike su prošle puno ruku dok nisu došle od mene do moje kćeri
stara ih je vjerojatno mogla baciti ili pokloniti nekomu tko će ih također baciti (što se događa češće nego mislite) jer ljudi vole nove stvari a ne stare. Još je nekako lakše baciti nešto što nisi platio.
mislim da je čuvanje/nečuvanje stvar osobnog ukusa, financijskih mogućnosti i skladišnog prostora. Ne mislim da je jedno bolje od drugog.
Ljudi čuvaju stvari (tj ne bacaju/prodaju/poklanjaju) iz raznih razloga, možda za uspomenu, možda se nadaju nečemu, možda su samo lijeni raščistiti ormare.
Ono u što sam sigurna je da živimo u konzumerističkom društvu koje sigurno više potiče ponašanje u kojem se svak rješava starih stvari i kupuje nove, a rijetko kada se potiče čuvanje, popravljanje i sl., počevši od odjeće nadalje.
Počela sam preko Sharing is caring dijeliti.
Upravo danas sam proslijedila neku hladnu kutiju za prenošenje torti. Bila je u funkciji dok sam sama radila torte za rođendanske izlete, sada više ne.
Dječji krevet je otišao u dva sata prije par mjeseci.
A udomila sam dvije rasparene knjige, koje mi je bila blasfemija baciti. Cure su tražile baš te dijelove, jer su one imale ostatak. Nevjerojatno, to mi je bila najdraža donacija.
Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk
Nano, e pa to je poanta da se koristi, a ne da samo stoji na tavanu i skuplja prašinu i možda bude jednog dana (ako)netko to dotaknuo za 30 godina.
Vrijeska možda si na krivoj temi, ima još jedna slična u vezi viškova. Koliko sam shvatila ti se želiš riješiti hrčak mentaliteta,pa te poticanje na čuvanje stvari desetljećima ne zanima, a moguće i da sam ja fulala :mrgreen:
Evelina, odlično !!!
Jedini beskorisni a skupi poklon koji sam dobila za vjenčanje su one skupe posude za čuvanje hrane toplom npr kad imaš neki veći event, proslavu kao što imaju caterinzi. Ja to apsolutno nikad nisam koristila u zadnjih 16 godina i sad sam ih originalno zapakirane darovala. Nisma imala ni vremena ni živaca za prodaju. Nije to loša stvar al brate mili bolje da ih koristi netko kome trebaju.
A zauzimale su mi te kutije puno pristora. Sretan primatelj, a i ja darovatelj. :-)
Evo ja upravo prodala luster, sigurno nitko nece platiti novce a da to baci, oni ustedjeli 300kn a ja spremila neke novceke i još oslobodila malo prostora na tavanu :)
Slažem se.
Zato se treba obuzdati PRIJE nego stvari uđu u kuću.
Na poklone ne možemo utjecati, ali možemo razmisliti da li nam baš treba nešto što nam se svidi i učini povoljno...
Na istom tragu - neki dan sam sa sinom hodala po Ikei, jer je na internetu našao nekakve usb svjetiljke koje su tamo povoljne. Uzeo je i neke druge tehnikalije - produžni kabel, usb razdjelnik, blablabla...
Dogovorili smo na ulazu da idemo ciljano i da nećemo puno gledati okolo. Ja sam uzela bratu policu za kupaonicu (to već dugo planiram) i rižin luster za 10 kn (to isto povremeno kupujem). Teškom mukom sam se oduprla ideji da hodam i razgledavam stvari koje nisam planirala kupiti. Nije sjajno, ali bolje je nego prije par godina, kad se nisam ni usudila ući u Ikeu od straha da ne potrošim cijelu plaću.
Slažem se s Peterlin da je najvažnije spriječiti ulaz u kuću stvarima koje će vrlo brzo biti proslijeđene ili bačene. Sve ostalo je zavaravanje samog sebe.
Pa meni nije logično da netko prazni kuću/stan da bi ih opet punio :-|
Valjda kad ne želiš imat zatrpan stan onda ni ne kupuješ/nabavljaš nove bespotrebne stvari.
Moja mama zna reći joj kako su velika sniženja u XY dućanu ima svakakvih sitnica za male novce. Ja joj odmah kažem nemoj tamo ni ići, ne treba ti to. Te stvari za male novce znaju ljudima biti mamac.
Svima nam treba zapravo jako malo stvari, dosta ljudi je to osvijestilo tijekom korone.
Hahaha Jelena, pa to je zaista neobično, al moguće da je netko neuredan i da mu je razbacano sve. Imala sam takvu jednu frendicu, tamo se nitko ne bi mogao snać :lool: pa tako ni ona.
Al mislim da je to pražnjenje da bi se punilo-teorija konzumerizma više izlika i opravdanje koje hrčci traže za nehrčke :-)
Al zaista čuvati neke stvari godinama koje se ne koriste zaista nema smisla, bolje da budu kod nekoga tko ih stvarno koristi bilo d ase radi o haljini, lusteru, komadu posudja, igračci....
Lili, zašto bi "hrčci" (ne sviđa mi se taj izraz, čini mi se pogrdan) tražili opravdanje za one koji nisu hrčci?
Koja bi bila svrha tog opravdanja?
Ja osobno ne mislim da je ponašanje oko čuvanja stvari tako polarizirano kako se ovdje doima. Osobno, ne bih se svrstala ni u jednu skupinu, a mislim da je i većina ljudi u toj "zlatnoj sredini" :) Ekstremi sigurno postoje. Al je distribucija vjerojatno normalna.
Naravno da je normalna distribucija.
A činjenicu da ljudi vole popuniti prazan prostor nisu izmislili "hrčci", nego je to normalno ljudsko ponašanje, koje recimo iskorištavaju npr. dućani koji imaju kolica za kupovinu. Prije su ona bila puno manja i skladištila su se u samom objektu dućana. Međutim, kako je naravno svim dućanima u cilju povećanje prodaje, tako su ih stručnjaci uputili da povećavaju kolica, jer ljudi imaju nesvjesnu potrebu da ta kolica napune. Tako su s malih košarica presli na malo veće, a s malih kolica na maksimum koji jedna osoba može gurati.
ja sam sredina
nisam baš veliki hrčak, ali s brojem djece, njihovim godinama raste i količina stvari, a o veličini robe da i ne govorim
nije isto spremiti 3 para cipelica br. 26 i 15 pari (ako računamo da svatko od nas ima samo 3 para cipela (a imamo više!!) x 5 x br.38 i više)
evo još jedan detalj - kablovi.... osjećam se kao u Indiji ... mobiteli, slušalice, laptopi, satovi, printer, reciver, plejka, wi, tv-i, svjetiljke, pojačivač signala... sustav charging station je brzo pao u vodu...
https://www.google.com/search?q=indi...hrome&ie=UTF-8
Evo citiram s prve stranice i totalno se slažem, mislim da čuvanje stvari ima jako puno veze sa financijskom situacijom, i osobe, a i općenito u sredini gdje živiš.
U mojoj obitelji se itekako vidi da je 'šteta baciti' mentalitet bio puno jači kod moje mame nego kod mene npr. iako ga i ja itekako imam.
Ako si doživio da izvlačiš godinama nekorištene stvari i stavljaš ih u upotrebu, jer tako ne moraš trošiti novce na novo, normalno da tri puta razmisliš prije nego što baciš.
Inače, imam jednu vrlo imućnu prijateljicu, uvijek me oduševi njen ormar jer u njemu visi vrlo malo odjeće - prava je minimalistica. Naime, sve što nosi malo duže odmah prosljeđuje, poklanja, i kupuje novo.
Jao, meni su godinama knjige predstavljale generator užasa u kući. I dalje je tako, ali u manjoj mjeri, s tim da u garaži i podrumu i vikendici imam hrpe koje ne bih bacila ni dala dalje, a morat ću s njima nešto napraviti. Uz alergičare i astmatičare ne mogu ih u velikim količinama držati u sobama u kojima se svakodnevno boravi. Blažena knjižnica s jedne strane i e-formati s druge...
Ajoj, sad sam vam objasnila. Znači, neke stvari koje trenutno ne nosim, stavim na vrh ormara. I da bih poslije došla do njih moram se jako jako pomučiti a i angairati MMa.
I ja imam jako bogatu frendicu. Ona svake sezone makne svu odjeću i dio obuće i kupi sve novo.
Na na žalost nit imam tih novaca nit bih to radila jer mi je žao riješit se lijepih stvari koje nisu potrgane
Nano a to si bila ti s tom haljinom i ormarom :lool: nisam povezala.
Betty blue isprika ako te vrijedja izraz, no nisam ga ja uvela na ovoj temi nego kako upravo osobe (kako da ih nazovem da nije kobasica od texta :-)): osobe koje godinama skupljaju stvari i ne vole ih se riješiti iako ih ne koriste.
Ja također povezujem strah od "rješavanja od stvari" sa strahom od budućnosti i naslijeđenim obiteljskim mindsetom.
Vrijeska, kad vas je toliko u kući ni ne možeš imati "malo" stvari. Ja sam u prošlom stanu vansezonsku obuću spremala u podrum jer nisam imala dovoljno prostora za obuću za nas 4 a i ne volim imat natrpan ormar. Sad ću vidjet kako ću. Djeci rastu noge ko lude :skartoc:, ne može ista cipela izdržat par mjeseci, pa ću odmah razdijelit frendicama obuću koja je na knap, nema šanse da to mogu obuć iduće godine. S obućom je najgori MM, voli skupljat i ne da bacit već totalnu iznošenu cipelu, koja nije nosiva više, a ja ludim. Prvo spustim u podrum, pa kad i zaboravi da ih je imao onda ih se riješim.
Da sam slučajno bogata kao Bill Gates, ne bi mi padalo na pamet ovako nešto raditi. Ali to sam ja - imam muke da nađem cipele koje mi odgovaraju, a i s odjećom je slično. Osim toga, čemu baciti nešto što je upotrebljivo?? To mi čak nije ni stvar cijene, nego ekološke osviještenosti. Razumijem da postoje radna mjesta gdje je odjeća bitna i ne možeš (štajaznam ako si spikerica na TV-u) nositi deset godina istu košulju, ali većina nas nije u tim vodama.
S druge strane, nisam osoba koja bi puno potrošila na odjeću. Više vodim računa da mi odgovara, a modne trendove uspješno zaobilazim birajući klasične krojeve. Može mi biti, imam dovoljno godina za to. A opet - kad pogledam svoje sinove, njima se isto odjeća mora baš raspasti (hlače, košulje) da se odluče nabaviti novu, ali doma imaju hrpe iz kojih mogu birati (porijeklo su donacije i razmjene, ne kupujem baš često osim u Lidlu :-) , jer moji dečki gotovo isključivo nose njihove i Harpijine hlače. Eh, sad, da su ženskog spola, vjerojatno bi priča izgledala drugačije... Uglavnom, potroše na kozmetiku (losioni poslije brijanja, muški parfemi i dezodoransi), vole satove, vole kožne jakne... ali takav je i mm. Kad se namjeri na neku jaknu ili hlače, u stanju je to nositi 20 godina i više.
Ma da, ja sam spomenula ormar.
Al isto tako dječje stvari koje su prerasli ne čuvam. Samo svoje. I ja baš puno ne kupujem. Mozda koji komad idjeće godišnje. Al kako sve što nije strgano čuvam, tako se u mojih puno godina života toga nakupilo. Imam cioela i odjeće još iz osnovne škole.
A staro suđe baš volim. Ne kužim se u antikvitete al tak stari stil mi je puno ljepši.
Peterlin, tako ni ja. Jako teško si primjerice nađem hlače da mi dobro stoje (poveća razlika bokovi-struk) i još da mi se sviđa kroj, dezen, materijal,...kad takve nađem kupim i nosim godinama.
Kćerka će imati isti "problem" sa strukom ko i ja, sve pleše oko struka tako da znam par dućana u kojima mogu naći to što mi stoji, ne žalim novaca, kupim kvalitetu, koja traje zaista dugoo.
Ja sad kćerki od 11 god ne mogu nigdje naći tajice/hlače a da su joj uske u struku (ima uz to duge noge) nego moram ići u Calzedoniju i kupit za odrasle XS. Prije sam hodala po krojačkim salonima radi sužavanja, više mi se ne da.
Lidl ima super tekstil, tamo sam djeci često kupovala pidžame, trenirke i sl.
Referirala sam se više na polarizirano razmišljanje u stilu: hrčci - skupljači - loše / nehrčci - minimalisti - dobro.
A mislim da nije tako polarizirano i ne bih nikada jednom ili drugom prišivala dobro/loše atribute. Puno toga je između ta dva ekstrema. Također, za naša ponašanja postoje razlozi.
Evo primjerice, meni je sva odjeća/posteljina/ručnici u jednom ormaru, sve sezone, nemam ništa u podrumu. Toga ima dosta, al opet, sve stane u ormar i ništa nije natrpano.
Čini li me hrčkom činjenica da u tom ormaru ima stvari koje nisu nove, odnosno stare su (neke i više od 20 godina)? Čak i kada mi ormar nije natrpan?