Hvala kovrčava :) sve mi je trenutno od velike pomoći :)
Printable View
Hvala kovrčava :) sve mi je trenutno od velike pomoći :)
Joooj ja te neću utješiti meni je oporavak bio grozan, plakala sam od boli a inače imam jako veliki prag boli i 8 sat trudova mi je bilo kamilica u usporedbi koliko me bolilo poslije CR. Izgubila sam jako puno krvi, šavovi su me nenormalno boljeli i danas nakon 9mj su debeli 1 prst tako da mislim da su me i sašili ko svinju pa me zato još više boljelo. Mlijeko mi nije dolazilo pa sam imala velikih problema s dojenjem i sve u svemu ja bih rađe trpila 48 sati trudova nego to. A šavovi su me pekli i boljeli poprilično čak i 3-4mj poslije a i danas znaju boljeti.
dream1111 nece ti ni moje iskustvo najbolje pomoci. moj oporavak nakon carskog je bio dug i jako bolan. nakon nekih 18 sati trudova (gel,drip,epiduralna... ) nisam se otvarala, pa sam zavrsila na CR. nakon samog CR nisam se mogla dignuti sama,i tako neka dva dana, punti su strasno bolili,ostali smo u bolnici 5 dana, imala problema s dojenjem, mliko nije nikako dolazilo . nema ga pa nema... bilo se nesto malo pojavilo... i vise nikako...tako da nisam niti dojila. evo sad su prosla malko vise od tri miseca od CR i jos uvik me sam rez pece, češe...jednostavno ga osjecam i smeta mi.
dream111, mislim da ti za brz oporavak najvise zavisi od stava. Pripremi se unaprijed na bol i trudi se da budes sto aktivnija uprkos bolu. Sto se manje kreces, to ce ti rana sporije zarasti. Ja sam ustala 2. dan, dojila od 3. dana (dojimo vec 12 mjeseci). Ostala sam 14 dana u bolnici zbog infekcije rane, ali me ni konstantna temperatura nije mogla oboriti. Sad me rez ne boli, osim nekad kad ga dodirnem, ali to mi je normalno. U bolnici sam vidjela zena sa vecim komplikacijama nakon vaginalnog poroda i samo cu reci da je carski nekad spas i za zenu i za dijete (naravno, pod uslovom da postoje opravdane indikacije za njega).
bambus99, zao mi je sto si imala takvo iskustvo. No, na oporavak od carskog je vjerojatno utjecalo i 18h pokusavanja vaginalnog poroda.
Ja sam imala 2 carska, oporavak nakon prvog je trajao malo duze, jer mi je u bolnici rez prokrvario, od napora do sam nasala malenu (skoro 4kg). Drugi carski sam bila pripremljenija i pametnija, pa sam bebu manju nosila, iako taj 24h rooming in, bez skoro ikakve pomoci nije bas za mame koje rode na carski.
Nije mi bas jasno, zasto se rodilje pokusava odgovoriti od elektivnog carskog, jer je to kao ozbiljna operacija, a s druge strane, zene koje su rodile na carski, nakon 24h imaju jednak tretman (citaj nikakvu posebnu pomoc oko bebe ili sebe) kao i zene koje su rodile vaginalno? Nakon koje ozbiljne operacije se zahtijeva od "pacijenta" da preuzme brigu oko bebe 24h bez pomoci? Tako da mi se cini da tim argumentom da je CR ozbiljna operacija, sami sebi skacu u usta.
Nakon drugog carskog sam se jako brzo oporavila, bez ikakvih bolova ili tegoba. Nakon tjedan dana sam bila potpuno fit, kao da nisam rodila, a rez mi je izgledao kao tanka crta.
Bržem oporavku doprinosi ako si mršavija, tj. ako nemaš zaliha na stomaku od pre trudnoće. Rana brže zarasta i sve manje boli.
Najteže je prvih par dana u bolnici, ustati, leći, sesti. Treba čvrsto stisnuti stomačne mišiće i podupreti se rukama prilikom ustajanja.
Nisam imala baby friendly i hvala im na tome. I bez friendly-ja sam vrlo friendly s mojim devojkama, nismo se otuđile jer se nismo gledale 24h tih 5-6 dana u porodilištu.
Samo pozitivno razmišljaj, ne pravi od sebe invalida, kreni s tim "ja to mogu" i moći ćeš. Sa starijom sam se ja tako mazila, mesec dana mi je bilo drama da podignem bebu, okupam, sve sam se nešto plašila da podižem zbog rane, sa drugom sam bila kao zmaj kad sam izašla iz bolnice, izbacila sve babe iz kuće, okupala malu na lavabou, nahranila je, i uživala što sam ponovo sa mojom starijom princezom, a na sve gluposti oko carskog sam zaboravila istog časa.
Evo samo ukratko ja sam isto zavrsila na elektivnom cr (po doktorskoj preporuci naravno), beba preko 4 kg. Oporavak je bio jako brz, najgora su mi bila prva 3 dana na babinjacama (gdje su me prebacili dan nakon cr) jer moras sve sam a nista nije prilagodjeno (nemas sipku za podici se iz kreveta, nema naslona na krevetu za podici, postenog jastuka nemas itd.)
Najbitnije je (kao sto je gore netko napisao) obavezno svaki dan hodati, i to ne onako vuci se vec glavu gore, ledja uspravna i polako ali ponosno i uporno setnja do wc-a, gostiju (ja sam uvijek birala dalji wc/kupaonu bas zato da se prisilim hodati) ....
Nakon ta prva 3-4 dana mi je naglo bilo puno bolje, kao da nisam ni imala operaciju, nisam trebala ni ljekove protiv bolova vise, i cim sam dosla doma vratila sam se u rutinu (iako danas mislim da sam se trebala vise stedjeti). Sav me nakon prvih dana nikada vise nije bolio, samo me znao svrbiti ali kako je vrijeme prolazilo sve rjedje, a nakon godine dana vise nikad. Radjen je s onim koncima koji se razlazu sami i to onaj "vez" kod kojeg se vidi samo tanka crta.
Takodjer, postoji knjiga vjezbe nakon poroda, tamo su opisane i vjezbe nakon cr koje sam prakticirala - savjetujem da kupis knjigu i poneses sa sobom, te procitas prije cr jer ima i vjezbi sto mozes "vjezbati" i na intenzivnoj (meni je to bilo super i puno mi pomoglo).
Dojenje je malo stekalo u pocetku jer mi je mlijeko kasno i sporo dolazilo, a dobila sam i ragade (kombinacija velke bebe koja je bila jaki sisavac + ravne bradavice) ali i to se unormalilo pa smo uspjesno dojili 21 mjesec...
Čitam sve savjete gore i moram reći da nikada nisam bila pekmezasta ( tip sam da i kad pužem ja kažem ma nije mi ništa i ne treba mi pomoć) i kao što sam rekla imam visok prag boli ( imala sam i bubrežne i žučne napadaje) ali meni je oporavak od CR bio stvarno nešto prestrašno. Izgubila sam jako puno krvi, imala drhtavice, rez me užasno bolio. Bez obzira na to digla sam se drugo jutro, nosila bebu, šetala po vani, prala, kuhala ( nažalost nisam imala pomoć jer svi rade), znači nisam ležala i kukala i bilo mi je jakooo bolno. Morala sam se psihički oporaviti od toga da sam rodila na CR jer sam željela prirodni porod i bez obzira što znam da je to bilo zbog mene i djeteta trebalo mi je vremena da na neki način samoj sebi oprostim što nisam rodila vaginalno. Dva mjeseca muke s dojenjem i mojih suza jer sam se bojala da nakon CR sad neću uspjeti niti dojiti, na sreću dojim. A od spinalne i danas imam posljedice.
CR je opasna operacija koja nosi svoje moguće ozbiljne komplikacije i definitivno mislim da se ne treba dozvoliti da žena odabere CR kao mogućnost rađanja ako za to nema indikacija.
Cure koje ste rodile na carski zanima me kako vam izgleda rez. Evo meni nakon 9mj rez je zadebljan iznad kože par milimetara onako kao da mi je netko zalijepio komad špage na trbuh, osjete se velike kvrge ispod i još uvijek je crveno-ljubičaste boje. Nekako mislim da su me jako ružno sašili i da sam možda i zato trpila jake bolove.
Mene su digli na noge 6 sati nakon carskog (neznam dali je to moguće nakon spinalne), to me bolilo užasno ali vjerujem da je pridonijelo da brže postanem pokretna i da se brže oporavim. Najgori mi je bio onaj prvi dan, osjećaj kao da nisi svoj, trebalo mi je jako puno da se razbudim od opće anestezije.
I pomogne ako ti je stalno u glavi: svakim danom će sve manje i manje boljeti.
Mlijeko normalno došlo 3. dan, išli kući 4. dan.
Prvih par mjeseci paziti da ne dižeš ništa teže od bebe, a ni nju nemoj nositi 24h dnevno i sve će biti ok!
Takodje, mislim da je bitno ne ustrucavati se traziti pomoc. Injekcije, tablete, i sl., kao i savjet. Vidjela sam cure koje su cekale da im sestra dodje u sobu i pomogne oko dojenja, a ja sam isla kod njih i zvala i trazila da mi pomognu da 'proradi' dojenje. Nisam cekala da one meni dodju. Jesam im bila dosadna, ali mi nije zao. To je njihov posao, uostalom.
deadi, kakvu si anesteziju primila prvi a kakvu drugi puta?
I slažem se s tobom što se tiče hendlanje bebe nakon ozbiljne operacije, ne držim im vodu teorija nikako :roll:
Pa i nakon drugih operacija vas tjeraju da se dignete drugi dan i krećete, ne vidim kakve veze ima hendlanje bebe nakon operacije s njenom ozbiljnošću. Operacija je ozbiljna ali šta drugo možete nego hendlati bebu, pa ne mogu odnijeti bebu nekome drugome na 7 dana dok se mi ne oporavimo. Ne razumijem zar stvarno mislite da su priče o ozbiljnosti CR samo priče, pa režu se 4 sloja, maternica se reže i to je jedna od najkompliciranijih operacija trbušne šupljine.
Meni je oziljak samo tanka crta, jos uvijek je roskasto (nakon 2 godine) ali mislim da ce jednog dana biti skroz bijeli tj. nevidljivi (osim malog nabora speka na tom mjestu). Imala sam i ja potkozne kvrge ali su s vremenom nestale.
Ja isto mislim da je cr ozbiljna operacija, ali iduci put bih opet na cr jer me strah od oziljka na maternici + da bi beba opet bila tako velika - vecina mi je rekla da mi beba izgleda kao jednomjesecna beba a ne ko novorodjence.
ma imaš pravo, ali s jedne strane govore kako se ne smije naprezati, dizati teško i istina, nije uopće lako dizati se x puta dnevno, dizati bebicu...
a s druge strane ti odmah daju bebu i nemaš apsolutno nikakvu pomoć, a tebe boli, treba ti 20 min do wc udaljenog par metara....
Rez mi je mali, relativno, oko 8 cm, radjen jedan preko drugog, na drugom ispravljene sitne greške prvog, isti dr.
prezadovoljna sam.
rez mi super izgleda kao neka crta,
oporavak relativno dobar, boli ali nekako sve brzo prodje,,,isto me strah drugi put...ne znam bojim li se više vbac-a ili novog carskog...
Spinalnu, oba puta.
Dobro da se ne pita tebe za dozvolu. Osim naravno ako ces svakoj zeni koja zeli roditi na carski garantirati da je tako bolje za nju i dijete.
Hmmm...ti to ipak ne mozes jamciti, zar ne? Mozda je onda bolje da svaka zena odabere za sebe, i svoje definitivno misljenje ne namces drugima.
O godinama, anamnezi, sreći, mogućnosti mirovanja i odmora nakon CR-a. Oporavak vis-a-vis prohodavanja i bivstvovanja bez boli - odmah sutradan, taj je dio bio super. Na intenzivnoj sam čim bih osjetila bol zamolila da malo pojačaju analgetik, ne smiju prekrdašiti s time, ali lakše je da se bol zauzda u uzlaznoj krivlji. Moja preporuka: traži čim boli, nemoj ono malo čekat možda prođe stil.
Nakon toga niska komplicacija - ona koja je najduže trajala je uroinfekt zbog katetera, tj. upala bubrežnih čašica (ako se to tako zove). Riješeno klavocinom nakon UK, ali ja sam i inače tome ekstremno sklona, stalno gino i uro upale, ešerihije itd. (cijeli moj život). Kako to spriječit - nikako, nemam preporuke, ako si tome sklona, nema spasa.
Problemi sa spinalnom tj. glavoboljom nakon spinalne: ako imaš malo niži tlak onda su problemi sa spinalnom češći (to za što rade krvnu zakpru, koja, po mom iskustvu, riješi stvar u roku od pola sata). Ta glavobolja od spinalne je specifična, prepoznat ćeš je, ako je dobiješ, po tome što imaš dojam da ti mozak utone kad stojiš vertikalno, kad si u horizontali (ležiš) bol prođe. Tome su pak sklonije niskotlakašice i niskokilašice. Preporuka: zovi pomoć odmah ako to osjetiš, to je njima rutinski postupak (ta krvna zakrpa), a preventivno možda uzmi coca cole ili kave malo da ti digne tlak.
Problemi s prsima: tu pitaj savjetnice.
Sretno! Ne mora carski bit ono koma koma, meni je to ostalo u sjećanju kao pis of kej, doktori su mi ga super napravili, bilo mi je lijepo tijekom toga (ta treskjavica je normalna, pripremi se na to, ako ideš na SD imaš topic "tehnički opis CR-a na SD-u", posearchaj preko googla, genijalan je). Sam rez kako rade na SD - meni je fantazija, nema vađenja konaca, lijepo, uredno, cakum-pakum. Vrlo sam hepi, jedva ga mogu i vidjet. Mislim, može ti bit teži oporavak maloj ženi koja rađa vaginalno dijete od 4 kg pa je izrežu, od oporavka nakon CR-a, ja sam bila relativna leptirica u ondosu na jednu mlađu poznanicu, malu, vel. dijete, izrezanu.
Sretno! Imaj povjerenje u dr-ove, a na babinjačama se snalazi, uzmi broj od savjetnica itd.
Ako ćeš bit u rooming inu, budi spremna na to da se vizija toga kako je tebi tamo i vizija opisa na forumu može razlikovati.
I da, pripremi se na to da vaginalne rodilje otpuštaju 3. dan (tad obično sve kriziraju, po mom iskustvu, ono... tješe se ajde, bar ću danas vani), a carice 5.-ti dan, tako da budi spremna na krizu i suze 3. dana i gledaj si malo olakšat taj boravak tamo, kako god možeš, 3 dana i 5 nije isto, plus 3.-ći dan često znaju krenut i komplikacije s prsima. Sretno, neka ti bude lak oporavak, uspješno dojenje i iskustvo dobro!
I mislim da je velika razlika dizanje nakon drugih operacija i dizanje nakon CR-a. Treba bit ono mentalno spreman na to da poštede, u biti nema (za rooming in), i da će bit puno lakše doma di ipak neke pomoći ima. A nekako prirodno ti je da nakon operacije primaš pomoć, tako da se treba mentalno spremit da je naon CR-a nema (osim ono da ti pomažu cimerice ili nekih ekstrema - rušenja itd). I jelo jedi di god i kako god tj. kad ti dođe, nemoj propuštat, stavi tacnu di god i pojedi to što ti je donijelo jer kako ćeš još ako ne jedeš, a bebu pusti za to vrijeme.
moj prag tolerancije na bol je izrazito mali, ali sam se poslije carskog jako brzo i dobro oporavila... u biti sam stalno pitala kad će me početi boljeti... i nije... nikako , uopće....:-)
na babinjačama nisam nikad zvala sestre da mi pomognu-iz neznanja :lol:
različite žene, osobe, doktori, tijela, bebe.... i na kraju različita iskustva...
A je, ni meni to nije normalno, tj. to sam smjestila u rubriku "hrvatska realnost". Ona mantra - ja to ne mogu promijeniti. Meni je to, u mojim krizama gore, bilo na kraju i smiješno - ono, are they for real s ovim konceptom? Doduše, neka mlađa, nekompliciranih prsiju, možda je bila oduševljena, nisam ja mjerilo svijeta, ali to nije bilo za mene, mislim, je... ono... preživi se. Kad sam baždarena na ove doktorske serije po TV-u.
Mislim, nakon toga mi je bilo puno toga jasno - forum natpisi versus moje iskustvo.. i nekako je ispao dobar uvid u roditeljstvo, ipak, kad na kraju uzmeš. Ono, valjda neka inicijacija, kao muškima vojska.
Moje iskustvo CR-a je odlično
a bojala sam ga se ko vrag tamjana
i toliko sam psihički bila nespreman i nadala se vaginalnom porodu da apsolutno ne vjerujem kakve veze ima oporavak sa psihičkom spremom na CR
mišljenja sam da najveću utjecaj na oporavak ima samo izvođenje zahvata i način šivanja rane, kao i sterilnost samog postupka (profesionalna deformacija valjda)
ali i zdrav razum mi govori ako je nešto napravljeno pažljivo i po PS-u nebi trebalo biti problema.
Beba je bila samnom od prvog trena kad sam dovežena u sobu pa dok nisam išla kući 4 posoperativni dan na vlastiti zahtjev
Curka je skoro cilo vrijeme bila samnom na krevetu
1 posoperativni dan ustala sam uz pomoć i iza toga sam ustajala sama i bez pomoći, također sam brinula o bebi (nisam dala niti da ju sestre premataju)
nosala sam ju isto dosta (4200 g)
a da je neki problem bio uvijek sam mogla zovnuti sestre, ali novorođenčad ionako večinu vremena spavaju, čak toliko da mi je bilo dosadno :mrgreen:
bolovi su mi bili jaki i najgori kad je popustila anestezija (spinalna) i cijeli taj nulti dan i noć
od kad sam drugo jutro ustala sve je nekako išlo rapidno prema oporavku
već drugi postoperativni dan sam najnormalnije hodala, čak bez držanja reza.
Dobro, sad ovo sve izgleda bajno i krasno, nije bilo, boli istina je, zeznuto je ustajati, pa leći natrag, nedaj bože kihnuti ili kašljati :lol:
ali da je strašno kako mi je opisivano i kako sam očekivala, nije bilo, barem meni nije :-)
Da budem iskrena epiziotomija s prvog poroda me bolila daleko daleko više nego rez od carskog, naspram nje ovo mi je bilo pice of cake
Mitrovski, po tvom iskustvu čini mi se da su te dobrano 'izmesarili' i da je to glavnina razloga za tako težak oporavak :-(
Moj rez je mali, tanki i jako 'lijep' od prvog dana.
Bilo je tih nekih kao kvrga pod kožom ali tog sad više nema (nakon 4 mj, ma i prije se povuklo)
Šave nisam vadila jer je bilo sašiveno nekako spiralno (valjda) iznutra, jedan konac preko cijelog reza, samo su na krajevima bili čvorovi koji su mi odrezani 10-ti dan
sa analgeticima je ok ovako kako ina33 piše
najbolje suzbiti u startu.
he he Leni, tako nekako sam i ja, sve sam čekala kad će, ked će početi boljeti a ono ništa, samo je rapidno išlo prema boljem, tj. odličnom
Bila sam u Varaždinu i skidam ima kapu na svemu,
što se tiče dojenja
bebicu sam uzela k sebi, odmah i prva 2 dana je bila pa skoro pa non stop na cici, navlačila i guckala po malo ono kolostruma što je bilo
treči dan je onako u snu uzela cicu i čujem ja iza svakog povlačenja gutljaj, e probudila se u čudu, doslovno je ovake :-o oči imala i gutala gutala gutala. Da ne spominjem da je nakon tog obroka napravila dobranu pauzu s jelom a ja sam fino masirala i masirala i izdajala po malo skoro pa cijelu noć sam imala posla s cicama a ona je spavala ko grofica.
Kad čitam tvoj post stvarno se pitam što se to samnom dogodilo. Prijateljica je 1,5mj prije mene rodila na CR i rekla mi je boljeti će te 3 dana, poslije je super. Mene je 15 dana bolilo kao i prvi, bol se nije smanjivala. Imala sam osjećaj da će mi utroba ispasti, užasno je peklo, probadalo, rezalo. Ma nešto neopisivo. U bolnici sam od bolova par puta dobila treskavicu, jednom na putu prema wc-u i jedva sam se vratila u sobu. I danas imam traumu od tih bolova. A bolilo me poprilično sigurno još mjesec dana poslije.
Druga je stvar što ja nisam kukala jer nisam takva osoba nego sam sve radila i ponašala se kao da me ništa ne boli.
Kome god sam pokazala svoj rez svi su u čudu, kvrge su još uvijek velike i zadebljana koža kao komad špage i užasno je ružan i tko god ga je vidio sad nakon 9,5mj prva reakcija je ajoooj. Rez je toliko debeli da kad obučem tajice i majcu preko vidi se debela crta.
Mislim da su me pošteno zaj....i
Mitovski, evo, od mojih kolegica po carskome, ne znam nikoga s takvim problemima - tipa da se još vidi neka debela crta ispod majice itd. Kategorija bolova - isto tako. Jesu te rezali ono dole, nisko, horizontalno? Je li bila neka frka-panika, ili je bio elektivni carski (ovaj koji ide na hladno)? Tko će ga znati zašto je to kod tebe tako, ali to je prije neuobičajeno, nego redovan tijeko oporavka, iako ima ljudi sa svakakvim problemima - tipa te glavobolje nakon spinalne da dulje drže, pa onda zna se dogodit kao i kod svake op rizik da se nešto ošteti itd., ali to ide u iznimke.
Nemam pojma kako i zašto je to kod tebe tako bilo, nadam se da će ti i rez s godinama bit bolji.
uh mitrovski, sad kad te čitam prolaze me žmarci prek trbuha :(
baš koma
moj CR nije bio hitno hitni, al je bilo dost hitno
prebrzo sam im se otvarala pa ih bilo frka da grofica od (procjenjenih 4,600) ne krene guzom vaginalno :lol:
edit: dal se vama izgubio osjećaj na koži, nekih 2 cm iznad reza?
meni je sve kao utrnuto, mami mojoj isto, nakon 16 godina
Prije više utrnuto, sad manje, neprimjetno, rekla bih da je normalno, tj. da je utrnjenje prestalo. Fascinantno kako se ta koža trbuha oporavlja, primjerice, leđa, ajme meni (rezala neke madeže), a trbuh, ono za uslikat kako je super ispao.
Što se fizičkog oporavka tiče, CR mi je prošao fantastično. Ni u jednom trenu nisam osjetila bol (doduše, naručivala sam inekciju Voltarena svaku večer - preventivno :mrgreen: ). Malo mi je bilo bed ustati prvi put, ali što prije ustaneš, to je oporavak brži. Zapravo, najveći bed u svemu bio je kateter, stalno sam imala ružan osjećaj da će ispasti. Nikakvih posljedica nemam, da ne vidim rez, ne bih ni znala da sam tako rodila.
Ružna posljedica CR je bila ta da sam prvih tjedan dana muku mučila s dojenjem. Sam Bog zna koliko sam suza isplakala dok je mali odbijao cicu jer se naučio na bočicu, a naravno da osoblje nije bilo od nikakve koristi. Jedva sam izbjegla mastitis. Sreća, krenulo je nakon tjedan dana, ali ako želiš dojiti svoje dijete bori se nogama i rukama da ti ga odmah donesu, ili da mu ne daju ad na bočicu, jer možete proći s dojenjem puno gore od nas.
sa curkom je to bilo ovako: spinalna anestezija i 24 sata na intenzivnoj s nekim injekcijama protiv bolova koje mi nisu uopce ublazavale bolove (a to sam skuzila tek na drugom carskom). nakon tog nultog dana premjestaju me (uz dizanje i hodanje do kreveta) jedan cijeli dan (na sv. duhu) na odjel ginekologije jer je na babinjacama bila ogromna guzva i ne zele mi donjeti bebu jer ju kao tamo ne smiju nositi. bila sam jadna ko pas. srecom to nije utjecalo na dojenje koje nam je uspjelo cim sam konacno dosla na babinjace. rez me boluckao jos par dana, ali je jako ruzno zarastao - izgledao je 3x deblje od stvarnog reza i u sirinu i u dubinu.
drugi put na carskom: ponovo spinalna anestezija i cak mi je doktor (jer sam mu se zalila na grozan rez) odrezao taj oziljak i sad mi je oziljak jedva vidljiva crta. Na intenzivnoj sam dobila analgetik (ne znam koji) kroz infuziju koji me spasio i nije me skoro nista bolilo. izgleda da svako tijelo drugacije reagira na analgetik... bebu su mi donjeli sljedeci dan i odmah smo poceli s cicanjem.
i dalje nemam osjeta na kozi iznad reza.
mislim da je rooming in poprilicno tezak za rodilje nakon carskog. oba puta sam jedva cekala ici kuci jer su me leda ubijala od losih kreveta.