Printable View
sirius ova ideja sa spužvama je mrak i za vikend se bacam u sklapanje vježbališta. poslušala sam tvoj savjet i strpala danas kostu u hranilicu, otvorila mu ladicu s vrećicama, folijom, krpama i poklopcima i skuhala i čak ispakla kolač dok je on jedan po jedan predmet bacao van. na kraju sam sve lijepo složila dok se on nabacivao s djelovima sterilizatora (koji ionako ne koristim) i svi sretni :))
moja mala ima 8 mjeseci i "kao" je nezahtjevna i dobra beba, a svejedno većinu stvari radim u grču i slično kao ti se pitam kad će to proći...ne sjećam se kad sam se zadnji put onako zaozbiljno opustila pod tušem ili npr. dok jedem. čak i kad je netko drugi pazi ja se brinem s jednim djelićem mozga. mislim da prolazi oko njihove druge godine. bar mi se po sestri tako čini :)
Eto vidiš , samo treba upotrebiti maštu kako da dijete napravi nered. :)Citiraj:
anamix prvotno napisa
Kad mu dojadi izbacivanje sadržaja iz ladice , samo u nju ubaci druge stvari .
Super je stvar ako imate još i francuski prozor , tada može gledati kroz njega na cestu ili se čak dovikivati sa susjedima, ako je otvoren. Mi smo ga osim ograde bili ogradili i gustom mrežom da se on slučajno ne bi provukao između rešetki ili bacao stvari.
anamix- to pitanje o kuhanju ručka u miru trebala si staviti u skupinu barem 6-9, ali godina, ne mjeseci. A da će prvo paziti na drugo ili treće, dok mama na miru kuha, pomalo je SF, bar po mom iskustvu. Ne smijem biti negativna, nekad stvarno čuvaju i zabavljaju jedno drugo, ali koliko dugo mama može biti u miru, hm-hm?
Što su življi i što ih više toga zanima, znači da su inteligentniji ( ili se time mame takve djece tješe ). Uostalom, tako će brzo odrasti i imati ćete godine mirnog kuhanja i pijenja kave.
:klap:Citiraj:
anamix prvotno napisa
XCitiraj:
apricot prvotno napisa
:mrgreen:
evo da i ja tješim. malena će za dva dana 9 mjeseci i također smo u fazi. baš je mala zvrkica. isto ko tvoj - da ne nabrajam. nadam se da će uskoro proći. :love2:
ja se ne tjesim da ce mi drugo biti manje zahtjevno, al cu sigurno ja biti manje zahtjevna
Uh moram priznati da me ovo malo naljutilo.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Moja Jana je dijete koje zahtijeva pažnju 24h a prva 3 mj je urlala 24h, ne plakala nego urlala i po danu je spavala otprilike 3 puta po 10 min a po noći od 1-5.
Osoba sam koja je navikla u životu raditi i to puno ( u trudnoći sam radila do zadnjeg dana i to po 10h dnevno), mrzim ovisiti o nekome i volim sve sama ali kad ne ide onda ne ide a pogotovo jer sam rodila hitnim carskim, izgubila jako puno krvi i s dijagnozom teške anemije. I skuhala sam ja ručak i to nakon 15 dana ali je mm čuvao malu pa smo dobili maramu i kuhali i peglali tako i danas osjećam posljedice svega toga.
I danas kuham tako da ju ili mm čuva ili je u marami jer drugačije ne ide.
I vjerujem da ako mi i drugo dijete bude zahtjevno da ovo prvo neće gladovati ali ću puno spremnije prihvatiti pomoć a ne osjećati grižnju savijesti jer ne mogu sve sama. A ovakvi i slični komentari (npr starijih žena koje su mi govorile kako njima nitko nije pomagao i kako su morale sve same) su uzrokovali da se osjećam nesposobnom.
Dakle u ova 4 i pol mj još ništa nisam u miru napravila a mislim da još dugo niti neću.
Isto tako. Nekako se drukčije organiziraš i malo oguglaš na sva ta cenndranja i negodovanja, jedan drugog malo zabavljaju i pomalo se sve napravi. Sada da njih dva napravim daleko, daleko više posla nego s jednim, čak sam i sav posao iz ureda počela raditi doma 2 tj nakon poroda.Citiraj:
Nataša,Sarajevo prvotno napisa
Ja sam napisala svoj primjer gdje sam bila uvjerena da je moje prvo dijete zahtjevno, dok se nije rodilo drugo.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ti najbolje znaš kakvo je tvoje dijete.
Baš kad smo ušli u rutinu i ja nekako pohvatala dnevni ritam kuhanja i spremanja, njemu počeli izbijati zubići i sve palo u vodu. Samo bi se nosikao, nema šanse da nešto u miru napravim. Danas sam improvizirala i podgrijavala od jučer, a što ću sutra? Jedino da jutarnju šetnju odgodim za poslije kuhanja i dok on ujutro spava svojih pol sata ja nabrzinu nešto skuham bar napola, a onda kasnije van jer sad ionako nije jako vruće pa možemo i oko podneva. Al tako mi ga žao gledati da cendra jer znam kolko to boli pa kvragu i ručak možemo biti i na kruhu i putru.
Ja ništa u biti i ne radim... i sve bez grča!
Pričekam da MM dođe s posla i starija kći iz škole pa oni paze na bebu dok ja skuham večeru ili oni kuhaju dok ja nosam.
Kućanske poslove nekako već obavimo, ako stignem peglat peglam, ako ne, ne peglam.
I uopće se ne uzrujavam, uživam u majčinstvu i znam da je tako najbolje za sve nas.
Inače, moja starija kći je bila skroz mirna beba, uz nju se sve moglo raditi, dok se ona sama zabavljala u kolicima, a kasnije puzeći. O.-u moram stalno nosati, spava po danu 30min maksimalno i to 3-4 puta.
[QUOTE=Mater Studiorum;1693019]Ja ništa u biti i ne radim... i sve bez grča! QUOTE]
kraljice :)))
iako imam samo jednu dijete, mislim da se svi moramo složiti da nisu sva djeca ista. neki dan sam sjedila na kavi s prijateljicom koja ima bebu mlađu 5 dana od mog Koste i to je potpuno druga priča. Njen sin je mirno sjedio u kolicima i promatrao svijet oko sebe. Moj sin je sisao, po skakao po stolici dok sam ga ja držala, pa pokušao sve srušiti sa stola pa sam ga stavila da sjedi na travi kraj našeg stola pa je pokušao žvakati djetelinu. 30 sekundi je uživao u igranju sa zemljom, a onda ju je pokušao staviti u usta. pa je htio puzati, pa je htio gurati psu sa susjednog stola prste u oči....I ne, ne mislim da sam ja kriva za to jer ga nisam mogla s 8,5 mjeseci tako 'odgojiti'. Da ne pričam o mržnji prema kolicima, buđenju svakih sat vremena noću (i sisanja), intenzivnoj želji da se ozljedi gdje god da ga stavim :) Na kraju te kave moja me prijateljica pitala: stižeš li ti išta kraj njega? i što je najsmješnije stižem, ali uz kojekakve akcije i improvizacije. I u grču. I mene ljute komentari 'iskusnijih' mama koje su kao sve super i sve mogu jer imanje djeteta je jako velik posao. I mislim da se tu slažemo sve. Prije djeteta sam imala svaki dan skuhano, stan ko apoteku, a radila sam i po 12 sati. Na porodiljni sam otišla 10 dana prije termina poroda pa ne mislim da sam ljenčina i neorganizirana žena. sada sam sretna kad ne jedem sendvič i kad u stanu nema paučine. A peglanje je za mene SF i hvala Bogu da postoje peglaone :)
:lol:Citiraj:
anamix prvotno napisa
poznato
tako ja s M. izađem van, u trokolici (guralici), a jedna baka svoju malu vozi u kolicima... moja divlja, skače, galami, pokušava se ustati, izaći..., a ova mala mirno sjedi i gleda ovog mog klauna
To je to. Ista priča i kod nas. I još se onda pitaš zašto mršaviš.
Ne dirajte mi se u ručak! Ja kuham svaki dan, Š je za to vrijeme u zemlji snova, taman smo se uskladili, a ako se probudi ide u svoj kindergarden na taraci, ili eventualno u ogradicu u dnevni boravak. Kako dojim svako sat-dva isrcpi me i mogu vam reč da me taj skuhani ručak baš preporodi. Kupnju obavimo na placu dečko i ja zajedno 3 puta tjedno možda.
Ali ja sebe premoravam, pored kuhanja nakalemim si tonu drugih obaveza, tako da pored Š koji je full time samnom, i ostalih stvari, kad dođe večer osječam se ko da me vlak pregazio, a onda kreće neprospavana noć jer je malecki skupio naviku da se budi svako sat vremena. UH!
Ja sam uvijek bila aktivna i čak i prije nego je M.stigao imala sam manjak vremena
Naučila sam kuhati stvari koje mogu skuhati u većim količinama i zamrsznuti, pa kombinirati
Ili imaš ručkove za 20ak minuta (realno su min.pola sata do 45 mi, al ajde)
E tako sam ja prije nego sam rodila nakuhala juhica, saftića i svašta nešto, napunila frižider, a Bogu hvala i ljeto je pa ima povrća i salata da je to divota
Ja nisam htjela da mi se itko mota po kući jer smo se dugo borili s neplodnošću, pa kada je još nakon nekoliko spontanih konačno stiglo ovo naše sunce malo, jednostavno nisam nikog htjela tu s nama
Sveki je inzistirala da će donositi kuhano i na jedvite jade sam joj nakon 2 tjedna uspjela zahvaliti i reći da ne dolazi više jer da smo ionako svega nakuhali i da ćemo sami
I tako je i bilo
Napominjem da moj M nema još 2 mjeseca, užasno malo spava, po danu ništa osim po 10ak minuta dok doji (iznimka su zadnja 3 dana kada je preko dana spavao valjda jer je zahladilo pa eto..). Baš smo mm i ja gledali..jedan dan je sveukupno spavao 9,5 sati
Al doktorica je rekla da je to ok i da je on jednostavno beba kojoj ne treba sna
Al treba zato dosta pažnje :)
Hoću reći, i meni je teško bez grča skuhati ručak, al radim to na intervale
Nekad mi bude super miran dok napravim cijeli ručak
a nekada ogulim kapulu i on ne da ništa više i stalno plače i hoće na ruke, pa onda mm i ja naručimo nešto (sreća ovo je rijetko)
Al i dalje kuham veće količine pa zamrznem šta se da
To me spašava kod ovakvih nemirnih dana kada samo želi da ga nosim i onda izvadim iz zamrzivača i riješen problem
Peglam i čistim isto tako na intervale. Čekam kad će mm-u završiti sezona pa da radi normalnu smjenu, a ne cijeli dan kao sada pa će on preuzeti dio toga
Pomogne mi u čišćenju iako zaista malo vremena ima
Ne znam pametan savjet kako sve stići
Al bez grča, teško :)
Jučer sam uspjela napraviti si jesti. Mala (četiri mj) je žvakala neku gumenu igračku. Morala sam je podojiti prije dinstanja, ali nije bilo grča. Sve laganini.
Moja je malo vise od 2mj i skuhala sam 3put otkad se rodila... od toga je jednom bila zagorena pastasuta, drugi put sam musaku pekla na 3put jer sam morala oko nje bit pa sam gasila rernu da ne izgori, a jednom ju je sveki cuvala pa sam uspjela sve.
Bude mi ona u viperu na kuhinjskom stolu ali prijepodne je toliko zahtjevna i stalno budna pa do kuhinje ni ne stignemo.
Hvala bogu mama i sveki su tu :heart:
Ne opterecujem se sto nije skuhano jer znam da je ona cista, nahranjena i vesela :-)
ja kuham od kad sam dosla iz rodilišta, imam još doje djeca imoraju jesti a kruh i namazi nisu rješenje.
U biti sve radim kao i prije, mali mi je na rukama ili u marami, spuštanje njemu nema šanse..bar po noći za sada dobro spava.
Nekad se tuširam a on je viper i ja mu pjevam.
Nekad se i dere jer sam ga spustila jer sam srednjoj išla rit obrisati ili promješati ručak.
To je život, ako vam je teško zamislite kako bi vam bilo da imate još jedno, dvoje koje sto traže pažnju ili im treba nešto donjeti, spustiti.
Povrće rezuckam kad zaspi i stavim u frižider, kruh stavim peći isto navečer.
Da se sve...
I kolač napravim, zadaću sa starijom, šetnje..
I ne, nemam pomoć ni od koga, mm radi po cijele dane.
Kako je ovo lijepo čitati...Citiraj:
ribice prvotno napisa
Bravo i samo naprijed! Puno toga se može uz malu djecu i nitko ne mora biti ni gladan ni zmazan.
Slazem se :) i ja sam s dvoje malih (3g i 9mj) i vrlo cesto sama po cijele dane bez ikakve pomoći. Za pocetak nisam komplicirala, gledala sam sto je jednostavnije, a opet kvalitetan obrok. Sjeckala dok spava ili je stavila na pod pa kuhala. Dnevni i kuhinja su jedna prostorija pa su mi uvijek na oku. Nekad se malo sve odulji, nekad stignem brzo, ali bude. Do trgovine obje na kolica, poslije trgovine u parkić...ispocetka je znali biti kenjkanha, al brzo je uslo u rutinu
Budući da je pitanje bilo kad -prvih mj dana je cesto kuhao muz, bio je doma cijelo vrijeme, kad je krenio radit, kupio bi mi namirnice unaprijed -znaci nakon nekih mj dana
Meni sveki kuha ručak:mrgreen:
Cini mi se da svi imamo manje problema s drugim (i daljnjim) nego prvim. Ja sam vec negdje pisala kako su izgledali moji dani sa starijom. To je dijete koje je spavalo ako je bio zamor i culi se ljudi, u tisini doma (muzika nije palila, niti tv) je spavala samo na meni, budila se na svaki susanj, i preventivo urlala cim bi shvatila da je negdje "odlozena". Naravno, gledajuci unazad, i meni je trebalo da skuzim kako s bebom, ali mjesecima sam prvi obrok jela oko 15h, obicno torteline s barila umakom ili neki slicni kulinarski poduhvat od 10-ak minuta, najcesce s njom u krilu kako spava (imala sam mali anatomski jastukic koji mi je sluzio kao prijenosni "krevet" za krilo) i pokrivenu krpom da umak ili mrvice ne padaju po njoj. Ili bi izasle van i ne bi se vracale doma do pet, ja bi pojela nesto iz pekare, a ona spavala ko zaklana u kolcima u shoping centru. Pa zove muz gdje sam, mene nema doma, dzumbus u stanu, a za veceru pizza ili cevapi iz dostave :mrgreen:
S drugim nisam znala sto bih s vremenom, odvezli bi stariju u vrtic, pa ducan, on bi zaspao u kolicima, ja dosla doma, skuhala si rucak, prosurfala, ne bi znala sto sa sobom (bila je zima, i to neka ledena snjezna). Popodne bi jos jednom kuhala veceru, isto bez problema, pekla kolace, igrala se sa starijom, spremala stan - sve, ama bas sve sam stigla, kao da ga nemam. Ali isto tako, on je volio spavati na krevetu, i nikad se nije zbog toga bunio, niti je urlao cim bi otvorio oci jer nije na rukama itd
vise se volim prisjecati drugog porodiljnog, onaj prvi sam potisnula :lol:
To je istina. Iako meni ni prva nije bila nesto posebno zahtjevna, pitam se sta mi je bilo tesko samo s njom.
Istina, sa svakom sljedecom mi je bilo sve lakse
Iako je prva bila najmanje zahtjevna beba, a druga i treca sve vise i vise
A ono, sa trecom sam pocela i vjezbati svaki dan, uz sve ostalo :mrgreen:
Ja ne mogu vjerovati da postoji ovakva tema. Zamisli, kad bi ja razmišljala kao autorica, na što bi ličio život moje djece. Valjda kad živiš određenim načinom života i kad imaš luksuz da netko drugi umjesto tebe radi svakodnevne poslove, ne možeš ni zamisliti da može drugačije. A normalno da može.
Kada stignete spavati?
Po noći... i ne znam zašto čitam ovakve teme...
Ponekad nocu :mrgreen:Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Meni je pitanje i tema skroz ok.
Prvo dijete je ogromna promjena u životu za većinu ljudi i naravno da snalaženje traje neko vrijeme.
Kad se već spominje kuhanje i spavanje, padaju mi napamet neke mame koje ništa nisu stizale i imale su čitavu vojsku pomagača-za kuhanje, čišćenje i čuvanje djece. Ali su zato spavale i popodne i noću :D Ja do prije par godina nisam spavala ni danju ni noću. Sve se to da organizirati, a nevjerojatno koliko stvari se može napraviti s jednom rukom.
Ne spavati danju ni noću nije neka sreća, to ćemo se valjda složit? Možda netko svoje zdravlje stavlja ispred čiste kuće. Možda i ispred skuhanog ručka, pa barem na godinu-dvije. Nije rečeno da je to pogrešan stav.
Pa i meni je okCitiraj:
vertex prvotno napisa
Samo kazem da mi je najkompliciranije bilo s prvim djetetom
I mislim da je to normalno
Ja ne kuham i ne pospremam po noci
I prije sam cesto imala pomoc
Al opet bas ne spavam
Najmanja se budi 1-3 puta po noci i to je sad suuuper
Al najstarija zato ima show svaku noc :roll:
A meni u glavi je sad lakse nego s prvom...
Pa da, to i ja kažem. Treba steći vještine, a i kondiciju, za biti roditelj.Citiraj:
Ginger prvotno napisa
Treba. S prvim je uvijek najteže. Ali ne treba (a ovo se ne odnosi na nikog s foruma nego na neke žene iz moje okoline) izigravat milostivu onog trena kad zatrudni pa nadalje, pa se prvih pet godina djetetovog života odmarati kad se odmara dijete, čistiti kad ti se čisti, jer prljava kuća se podrazumijeva s malom djecom, kuhati kad možeš, i tražiti pomoć nekoga da čuva djecu kad ideš prati kosu. Zato i kažem, kad prihvatiš dijete kao dio tvog života i obitelji, dio tebe, onda se uz malo truda sve može. Može se i onako kako sam opisala gore, ali u tom slučaju treba biti svjestan da postoji ogromna razlika između majki koje žele i majki koje ne žele.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ja ću opet s jednim primjerom, ta jedna mi prva pada napamet kad je ova tema u pitanju. Čim je zatrudnila, prvo je prestala imati odnose s mužem. Kad je rodila, to je bio smak svijeta. Imala je normalan porod i ranu od epiziotomije, zbog koje je ležala više od mjesec dana. Mater i svekrva su joj kuhale, čistile, prale i čuvale bebu. Prestala je dojiti odmah jer je bolilo. Prvih nekoliko godina joj je svekrva nastavila kuhati, a ona je bila carica majka, koja zbog djeteta ništa ne može. Izigravala žrtvu na račun majčinstva. Muž joj našao ljubavnicu, svekrva je više nije mogla podnijeti, ona upala u depresiju i sve svoje frustracije iskaljivala na djetetu. Nakon pet godina rodila je drugo i isti scenarij se ponovio. Se to skupa trajalo je 10-ak godina. Do tad joj se život pretvorio u tešku dramu. Sve zbog stava. Od jedne trudnoće, do raspada sistema. Danas ima dvoje djece, loš brak, i milijardu savjeta kako biti dobra mama.
Ovo je ekstreman primjer. Ali i dobar primjer kako treba u čitav taj svijet ući sa stavom da se može i da se treba navikavati na petu brzinu, na umor, umor i umor, nespavanje i malo teži tempo. Jer sve se to isplati
Mislim da sam prvi rucak skuhala sa 6 mjeseci, od 12h do 13h. I tako kuhala svaki dan kasnije, jer je malcu to ritam spavanja. Doduse, sad po danu spava od 12:30- 15h.. Po noci spava ko top od 21h do 8-9 ujutro.
Skroz mi je nelose i dosla sam se hvalit jer sam godinu i pol imala divljaka koji se budio svakih sat vremena po noci :mrgreen:
Upravo tako.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Cak mislim da kad novopecene mame ovo citaju da im se nabijankompleks svi super svi sve stignu a zanemaruje se neispavanost umor i sl. I naravno razlicita djeca.
ja sam se dobro organizirala na porodiljnom al nismo svi isti.i onaj tko kaze da nije umoran s malom bebom ili bebama doma taj laze :kesi se: