Predškolci (ne) znaju...

Citiraj:

---

jumbina prvotno napisa

A te strelice oko slova,ja osobno ne pridajem im preveliku pažnju.Naravno da pišem metodički točno slova,ali mislim da djeci to ne znači previše.Svatko od njih slova piše na svoj način.

---

Mhm, uz najbolju volju ne mogu se složiti.

Kod tiskanih slova još hajde nekako, ali pisana slova... Jako je važno da djeca koja to mogu nauče ispravan način pisanja pisanih slova. Zašto? Pa na taj način omogućeno je najbrže i najsvrhovitije zapisivanje, a to je važno kasnije, u idućim razredima, pa i cijeli život...

Daleko smo od vremena kad će na školskim klupama petaša biti laptop računala. Bojim se da to ne bi bilo ni dobro.

Natrag na važnost točnog pisanja slova - ja imam dva sina koji su među onim malobrojnima koji nisu pogodni za učenje ergonomski najpovoljnijeg načina pisanja slova. Jedan ima motoričke smetnje, a drugi je ljevak. SVA OSTALA djeca trebala bi bar u početku naučiti smisleno povezivanje slova, da ne kažem krasopis (imalo je to svoju svrhu), a ne da kao moj brat cijeli život kubure s klinastim pismom, da ne mogu ništa na brzinu zapisati, da jednostavno ne znaju kako se pišu pisana slova.... Ja sam bila prisiljena svojoj djeci doma naći prilagodbene metode. Sa starijim se puno trudila i njegova učiteljica, na čemu joj svaka čast. Mlađi se sam snašao, mi smo ga doma uvježbali da ne piše zrcalno, a ergonomski najpovoljniji način pisanja za ljevake usvaja je sam samcat (uz naš nadzor). I onda još učiteljica kaže "šlampavo", kao da je to baš nešto motivirajuće...

Na tragu neznanja ergonomskog pisanja - bilo je svojevermeno komentara o tome kako izgledaju maturalni radovi - tamo se mora pisati rukom, pa se dobro vidi da mladi ljudi to ne znaju. Je li to njihova krivica? Ne, to su ih ipak trebali naučiti učitelji. Roditelji su ih naučili čitati i početno pisanje, a ovaj dio za koji ovdje učiteljica kaže da NIJE BITAN :-o i te kako je nezaobilazan dio! Ništa me neće uvjeriti da način pisanja pisanih slova nije bitan. JAKO je bitan! I u čitankama su zbog toga strelice. Pa zašto ne bi djeci pokazali njihovu svrhu već kod tiskanih slova? To BI TREBALA biti razlika u pristupu između učitelja i roditelja. Srećom, pretežna većina učitelja ipak drži do strelica i ne kaže da svako dijete piše na svoj način. Pretežna većina piše na način kojem ih netko pouči. Netko = učitelj.

Isto tako, smeta me kad se u školi ne nagrađuje trud, nego samo rezultat, a kod djece sa smetnjama ili one koji su malo maaalko drugačiji od drugih često treba jako puno truda da se dobije tek prosječan rezultat.

Došla sam se pohvaliti da sam jučer kupila jednu odličnu sveščicu igrica za predškolce.
Pretraživala sam po hrpi raznih "priprema za školu", "vježbenica", "(m)učilica" i sve su me iritirale tom naglašenom svrhom u naslovu. Osobito kad bih vidjela dosadne grafomotoričke vježbe u bilježnici s ukupno tri boje od kojih su dvije crna i bijela, tisućitu nemaštovitu princezu koja drži slovo G ili opet neko loše zakamuflirano moranje pod slikom Bambija. Ne bih željela biti dijete kojem roditelj, makar u najboljoj namjeri, takvom dosadom najavi školu.

Dakle, izdavač Naša djeca, naslov Zabavne igrice, podnaslov Slova brojevi boje: zbirka raznovrsnih igrica, labirinata, prebrajanja sa svrhom, dovršavanja crteža, povezivanja, uspoređivanja, prepoznavanja, bojanja... Istina, sve su to tipovi zadataka kakvih ima i u drugim sličnim zbirkama; ova mi je ipak za klasu bolja jer joj je, s istom kvalitetom zadataka, naglasak na zabavi :-D, a ne učenju.

Citiraj:

---

mendula prvotno napisa

Pretraživala sam po hrpi raznih "priprema za školu", "vježbenica", "(m)učilica" i sve su me iritirale tom naglašenom svrhom u naslovu.

---

Slažem se s tobom, a naročito mi nije jasna svrha naslova (m)učilica :roll: Zadnji put kad sam Andreju uvalila da to rješava, odmah me sumnjičavo upitao zašto tu piše "mučilica".
(naravno da zazire od takvih vježbenica kao vrag od tamjana, a nije ni čudo, jer su mu vježbe većinom smrtno dosadne)

Stvarno, što se takvim naslovom poručuje djeci i roditeljima? Da je učenje muka i prije nego krenu u školu? Ili da bi moglo biti muka? Rezultat je isti.

a da vam kažem što se dogodilo u našoj vrtićkoj (predškolskoj) grupi, ne bi vjerovale:
teta je djetetu ZA KAZNU jer je napravilo neku nepodopštinu, dala da rješava radne listiće!!! :-o
a moj se do tada veselio kad će početi svi zajedno raditi na tim "knjigicama" pa je sad malo ostao u šoku zašto su te knjige kazna?:roll:
trebala sam "mađijat" kako mu objasniti da bojanje, labirinti, crtice, križaljke... nisu nikakva kazna nego nešto dobro i korisno...Uh!

Bilježim se na temu i samo želim reći da bi Peterlin trebala otvoriti svoj vlastiti vrtić/školu. ;D
I hvala ti što sve to svoje znanje i umijeće dijeliš s drugima.

kad smo kod Peterlin:mrgreen::
posudili smo u knjižnici knjigu. M. Čudine "Igrom do čitanja", i stvarno veliko hvala na preporuci!!!
knjiga je izvrsna i što je najbolje (za neinventivnu mamu poput mene) - ima tisuću konkretnih primjera za vježbu.

Mi smo za vježbanje ručice ovdje naručivali neke knjigice koje su sve samo ne dosadne i likovno neprivlačne, a i piši - briši listiće za usvajanje ispravnog pisanja slova koji nam usputno koriste i za upoznavanje nekih riječi na engleskom.

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...ks-crafts.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...ks-crafts.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...lashcards.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...lashcards.aspx

Htjela sam staviti linkove na otvorene stranice, ali nije upalilo - no koga zanima može ih pronaći i sam otvoriti:

ABCs Write & Wipe! (Flash Cards) ili My First Book of Tracing, My Book of Pasting ...

super topic

moj stariji još nije predškolac, ali sljedeće školske godine će biti, no pokazuje jako veliki interes za pisanje, npr. upravo zato jer je u miješanoj vrtićkoj grupi, a svi njegovi prijatelji na jesen idu u školu i lagano družeći se s njima uči (doduše to mi je jedini pozitivan utjecaj tih miješanih grupa)
uglavnom, u par mjeseci se vidi jako veliki napredak. za njega se uopće ne bojim sa kad krene u školu neće znati sva slova i brojeve jer ih već sad skoro sve zna

lijepo je da roditelje netko tko zna kamo - dobro usmjeri na što je dobro obratiti pažnju i malo na tome poraditi kako bi djetetu kasnije bilo lakše jer svi mi se više-manje isto pitamo čemu dijete učiti doma, kad za to ionako postoji škola

začudila sam se zapravo neki dan u vrtiću kad sam čula koliko se zapravo radi s predškolcima. oni svaki dan imaju svoj program - praktički rade sve što smo mi radili u prvom razredu - od crtanja pravilnih oblika, do slova i brojeva, uče pjesmice napamet....cijelu godinu prolaze sva ona testiranja što se rade i u školi - logopeda, psihologa, testove za grafomotoriku...jako puno toga što mislim da im jako puno olakšava samo to prijelazno razdoblje - nešto tipa nekadašnja mala škola...a mislim da to dosta olakšava i roditeljima.

Citiraj:

---

Nimrod prvotno napisa

Bilježim se na temu i samo želim reći da bi Peterlin trebala otvoriti svoj vlastiti vrtić/školu. ;D
I hvala ti što sve to svoje znanje i umijeće dijeliš s drugima.

---

Hvala, draga, meni je dovoljno da su moja dva sina (za sada ;-)) uspješna u školi i da im škola nije tlaka nego zadovoljstvo... Ja sam svoje "umijeće" učila u hodu, mukotrpno, jer sam morala. To je na trenutke čak bila borba za upis u redovnu školu, ali uspjeli smo. Ideja o Suvagovoj školi odavno je debelo iza nas. Sad se toga prisjetim samo na ovakvim topicima - oni koji tek sad upoznaju mog starijeg sina,
ne mogu se načuditi kad kažem koliko se to dijete naradilo zajedno s nama...) Nema veze, to su ipak iznimke, a puno roditelja prolazi takve stvari (motoričke smetnje, smetnje pažnje i slično) u većem ili manjem opsegu. Srećom, danas se tu stvarno puno može napraviti.

Dalje, kvalitetnih materijala za rad s djecom ima puno, a problem je kako ih prepoznati i izdvojiti iz poplave raznoraznog smeća... Puno nam je pomogla gđa Branka Starc (psiholog u našem vrtiću u to vrijeme) svojim sugestijama i preporuke literature uglavnom su njene. Isto, odgajateljice iz našeg vrtića uvijek su bile spremne pomoći savjetom i iskustvom. Osnovna stvar: NE DAJTE SE ZAVESTI ŠARENIM SLIČICAMA, za početno čitanje i pisanje treba nešto jednostavno i ne pretrpano, ne smije se odvlačiti pažnja od bitnog.

Još dalje - malo je materijala koji će odgovarati baš svakom djetetu. Nama je bilo zabavno eksperimentirati da vidimo hoće li naša djeca bolje prihvatiti kredu (imaju pravu pločicu, kao prije 100 godina) ili flomaster ili kist ili olovku. Tu treba puno "pipkanja" prije nego potrefite pravu stvar.

A za odmor od motoričkih vježbi (i odmor roditeljima, bar je meni tako bilo) preporučujem legalni besplatni software za učenje čitanja i početničke matematike: Sebran :zaljubljen:
Stavljala sam link već puno puta, ali vrijedi pa ću opet:
http://www.wartoft.nu/software/sebran/

Može se podesiti na hrvatski jezik, što je jako važno. Kapa dolje prof. Ameru Ahmetaševiću (logoped iz Specijalne bolnice Krapinske toplice, koji je za to zaslužan).

Nije grafički pretrpan, a nama je oooodlično poslužio. Sad ga rabimo za početno učenje njemačkog i engleskog.

No, natrag na topic - sretno svima u početnim danima škole! Držim fige da dobijete učiteljice baš po mjeri vaše djece, jer mi se možemo truditi koliko god hoćemo - nema nikakvog načina da predvidimo kakvo će biti okruženje (druga djeca) i kako će to klapati s učiteljicom. Učitelji kažu da adaptacija traje do Božića. Rado bih da se netko sjeti podignuti ovaj topic za godinu dana, da vidimo kako mališi napreduju.... :love2:

Citiraj:

---

jumbina prvotno napisa

Kada su razlike u predznanju bile manje, bilo je i manje te,loše djece,a samim tim i manje djece koja sve to znaju i kojima dobar učitelj mora pronaći dodatne zadatke kako ne bi umirali od dosade u školi.

---

s ovime se moram složiti.
naravno, cijeli se topic vrti oko toga da dijete samo pokaže interes za nešto, ako sam dobro skužila. a ako do 1. osnovne radije voli šarafe i čekić, ne treba ga se forsat.
međutim, ja doista znam neke ljude koji pod svaku cijenu žele "naučiti" (čitaj: natjerati) djecu da pišu i čitaju jer to radi i sin / kćer njihovih prijatelja! :evil:
ako sam dobro shvatila, djeca Petelin su sama pokazivala te interese i ona ih je u tom smjeru i podučavala. nije ih, pretpostavljam, forsala da to i to rade.
baš sam, potaknuta ovim topicom, pitala frendicu koja je učiteljica od 1.-4.( mojih je godina, modernih je nadzora, nije neka žena pred penzijom, vrlo je strpljiva itd.) je li u redu da se djecu podučava pisat i čitat prije polaska u školu i naravno da je odgovorila jasno i glasno : NE!!!

p.s, čini mi se, Peterlin, da si ti prilično ufurana u tu tematiku, stvarno sve detaljno objasniš i analiziraš, postala si svojevrstan stučnjak u tom području, ali to je samo zato jer su tvoja djeca pokazivala interes i potrebu za time pa si se i ti dodatno informirala. jer sve mi se to čini predetaljno i preintenzivno za jednog predškolca / prvašića čak i za kroz igru. znam da ćeš reći da griješim i napisati kilometarski post o tome zašto si ti u pravu, a ja u krivu, ali ovo je samo moje mišljenje kao profesorice koja podučava strani jezik i kojoj je pisanje jako bitno i važno te kao osbe koja i sama piše neke literarna djela. ni Krleža, ni Tolstoj nisu imali sve te linkove na netu niti sve te vježbice, a ipak su savršeno dobro pisali i baratali perom. možda bismo djecu trebali pustiti da budu ono što jesu - djeca ;) a sve ostalo, ako će imati interesa i volje, naučit će mrvičak kasnije. naučit će! i to ispravno!

Citiraj:

---

Franny prvotno napisa

p.s, čini mi se, Peterlin, da si ti prilično ufurana u tu tematiku, stvarno sve detaljno objasniš i analiziraš, postala si svojevrstan stučnjak u tom području, ali to je samo zato jer su tvoja djeca pokazivala interes i potrebu za time pa si se i ti dodatno informirala. jer sve mi se to čini predetaljno i preintenzivno za jednog predškolca / prvašića čak i za kroz igru. znam da ćeš reći da griješim i napisati kilometarski post o tome zašto si ti u pravu, a ja u krivu, ali ovo je samo moje mišljenje kao profesorice koja podučava strani jezik i kojoj je pisanje jako bitno i važno te kao osbe koja i sama piše neke literarna djela. ni Krleža, ni Tolstoj nisu imali sve te linkove na netu niti sve te vježbice, a ipak su savršeno dobro pisali i baratali perom. možda bismo djecu trebali pustiti da budu ono što jesu - djeca ;) a sve ostalo, ako će imati interesa i volje, naučit će mrvičak kasnije. naučit će! i to ispravno!

---

Draga, ne čitaš. Za prosvjetara to i nije pohvala... Ja sam napisala još negdje na samom početku topica da su moja djeca imala specifične potrebe (stariji čak i grde smetnje) koje su me prisilile na ovo. Nisu sami pokazivali previše interesa. Malo je falilo da moj stariji završi u Suvagovoj školi, ali ipak nije... Napisala sam da je za prosječno dijete i 20% ovoga previše. Pišem kilometarske postove u nadi da će svatko tko čita i koga zanima naći djelić materije koji će mu biti baš po mjeri njegove ili njezine djece.

A što se prosvjetara tiče, dan na dan se susrećem s njihovim problemima koji onda postaju problemi moje djece. Učiteljica je nedavno mom mlađem sinu propustila (tj. nije ispravila) riječi MEDVIJED i NASLIJEDNIK, tako da stalno i neprestano imam osjećaj da radim prosvjetarski posao. Nema veze, radit ću ga i dalje u interesu svoje djece. I baš me briga jesam li u krivu ili nisam. Dala sam djecu u školu s najnajsjajnijim očekivanjima od učitelja (i danas je školski sustav jako važan u mojim očima) ALI ima propusta, nema dovoljno znanja, još je manje volje itd... Ja tako, kao savjestan roditelj. Ako nekom pomogne - super! Ako se nekom ne svidi, nek radi kako misli da treba - to nije moj problem. Sorry.... ne pišemo više perom niti je domet pismenosti abeceda.

Danas je djetetu lakše ako prije polaska u školu zna čitati i pisati, mala mi je u prvom razredu, pa znam iz prve ruke.
Oni sa dva mjeseca školske godine iza sebe već navelike čitaju. Naravno da i djeca koja to ne znaju, nauče, ali mogu
sebe za to vrijeme doživjeti manje uspješnim od druge djece, tako da je i psihološki dobro za dijete da bude
barem u nekom prosjeku.
Sve to naravno ovisi i o učiteljici/učitelju, no ako većina djece u razredu već čita, ona će program prilagođavati
toj većini..to je realnost, je li bolje/gore nego prije ne znam, ali je tako, i dobro bi bilo
da to roditelji predškolaca imaju u vidu.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Sorry.... ne pišemo više perom niti je domet pismenosti abeceda.

---

čitam, čitam ;) ok, pobrkala sam lončiće jer su se postovi oduljili, nisam se vraćala na početak teme da se prisjetim pa sam pogrešno rekla da su tvoji pokazali interes ;), ali to nije način da omalovažavaš prosvjetarski rad rečenicom:

Citiraj:

---

Za prosvjetara to i nije pohvala

---

. ti nikada ne griješiš u svojem poslu?? baš si uvijek savršeno točna???
slažem se da nije više domet pisanje perom i abeceda, dapače danas moj 3,5ogodišnjak već kuži neke stvari na kompjuteru (a kad sam ga, recimo, ja dobila i počela aktivno koristit???), ali također ne treba pretjerivati!! žao mi je da si mala i imaš loša iskustva s učiteljicama tvoje djece pa si morala većinu posla sama odraditi doma, ako si htjela (i hoćeš) svojoj djeci pružiti kvalitetnu naobrazbu, ali nemoj nas sve trpati u taj koš.

Dijana, slažem se da je danas djetetu lakše ako ima neko predznanje, ali ne treba forsirati niti inzistirati, posebice stoga što će tom "prenaprednom" djetetu, kako svi smatraju, jer već ZNA čitati i pisati, doista biti dosadno u razredu, kad se bude na satu obrađivalo to gradivo. da je predviđeno drugačije, čitanje i pisanje obavezno bi se učilo već u zadnjoj godini vrtića. naravno da se danas sve promijenilo i da neka djeca sve to već znaju i u prvom razredu jer su uglavnom roditelji ti koji su ih "forsali". naravno, ne forsaju svi roditelji, neka djeca doista pokazuju samostalno interes, ali ipak većina to malo i forsa.
upravo kao što se forsira hodanje u jednogodišnjaka kako bi se mogli pohvaliti da je njihovo dijete prohodalo s 10 mjeseci :-o. van svake pameti.
također, ne znači da će se djete osjećati manje vrijednim i omalovaženim, ako ne zna prvi dan škole čitati i pisati, ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE! ako roditelj zapusti svog prvašića, ne brine oko njegovog uspjeha i slično, već ga samo i isključivo prepusti učiteljici, bez provjere znanja i vještina, naravno da će dijete nazadovati. ali ako se s njim roditelji doma bave i po pitanju škole i dijete koje nije apsolutno znalo napisati niti pročitai niti jednu riječ, neće nazadovati niti zaostajati za drugom djecom i time se osjetiti omalovaženo ili poniženo!

radije bismo se trebali vratiti na početake teme,a to je što bi predškolac trebao/ ne bi trebao znati u svojoj dobi ...

Ovdje je, koliko sam ja shvatila, bilo riječi o tome kako djeci koja pokazuju interes za učenje, što više približiti i pomoći naučiti, ali to vjerojatno može pomoći i onima čija djeca i ne pokazuju dovoljno interesa kad već dođu u školu, i kad se od njih već očekuje da određeno gradivo savladaju, a naravno i djeci koja možda imaju nekih problema.
Osobno svoju djecu nikada ni na što ne forsiram, ali ako pokažu interes gotovo se pretrgnem da im pokažem, olakšam, učinim što dostupnijim i približim jer to smatram svojom obvezom. Nažalost ne možemo se previše pouzdati u škole koje ionako svu odgovornost prebacuju na roditelje. Ne mislim, naravno na pojedince, niti je dobro generalizirati, ali moramo biti realni da po našim školama ima svakakvih učitelja/nastavnika/profesora, baš kao i u svakoj drugoj profesiji.
Isto me jako smeta bilo čija nepismenost, jer to smatram općom kulturom, a pogotovo učitelja koji uče djecu, a koje i osobno poznajem i stvarno mi nije jasno kako osoba koja završi fakultet i koja se ako ništa drugo načita toliko literature da položi sve ispite može napisati kuČa, npr.

Citiraj:

---

Franny prvotno napisa

Dijana, slažem se da je danas djetetu lakše ako ima neko predznanje, ali ne treba forsirati niti inzistirati, posebice stoga što će tom "prenaprednom" djetetu, kako svi smatraju, jer već ZNA čitati i pisati, doista biti dosadno u razredu, kad se bude na satu obrađivalo to gradivo. da je predviđeno drugačije, čitanje i pisanje obavezno bi se učilo već u zadnjoj godini vrtića. naravno da se danas sve promijenilo i da neka djeca sve to već znaju i u prvom razredu jer su uglavnom roditelji ti koji su ih "forsali". naravno, ne forsaju svi roditelji, neka djeca doista pokazuju samostalno interes, ali ipak većina to malo i forsa.
...

---

kao prvo, mislim da se pretjeruje s tom dosadom. ja sam znalampisati i čitati s pet godina pa mi niš nije bilo dosadno u školi.
kao drugo, potpisujem dijanu.
danas fakat sva djeca znaju čitati i pisati prije škole.
kompjuteri, igrice, traže, rijetko koji roditelj forsa, ima i takvih, ali uglavnom znaju.
kad svi znaju, nema te sile da se dijete ne osjeti makar malo loše.

Citiraj:

---

također, ne znači da će se djete osjećati manje vrijednim i omalovaženim, ako ne zna prvi dan škole čitati i pisati, ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE! ako roditelj zapusti svog prvašića, ne brine oko njegovog uspjeha i slično, već ga samo i isključivo prepusti učiteljici, bez provjere znanja i vještina, naravno da će dijete nazadovati. ali ako se s njim roditelji doma bave i po pitanju škole i dijete koje nije apsolutno znalo napisati niti pročitai niti jednu riječ, neće nazadovati niti zaostajati za drugom djecom i time se osjetiti omalovaženo ili poniženo!

---

dakle, da se dijete ne osjeti manje vrijednim, roditelji moraju raditi s njim, jer on bez pomoći roditelja ne može savladati gradivo prvog razreda? zašto? zato jer ide brže nego što prosječni prvoškolac može shvatiti, ili? a ide brže zato jer većina u razredu zna čitati i pisati osim njega, ili? ne kontam, najozbiljnije. :-/

Stijena, topic je potaknut s ovim pitanjem:

Citiraj:

---

pitam se što je tipično za jednog predškolca.

---

cvjeta73, jako lijepo za tebe, ali u tvoje doba to tek nije bilo tipično. ti si bila pojedinac koji je to znao, ali većina nije. danas je situacija skoro pa obratna! jasno i glasno sam rekla da AKO je dijete zainteresirano, treba mu pomoći, pokazati, okrenuti nebo i zemlju da mu se pomogne, ako ima poteškoća i slično. ali također smatram da dijete predškolske dobi, koje sve to ne zna i ne pokazuje interes jer je zaintaresirano više za npr. tehnički dio odgoja ili tjelesni, ne treba gledati kao čudaka, nakazu ili ga okarakterizirati kao "manje sposobnog" od ostalih.
ja sam jako lijepo naglasila [QUOTE][ ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE!/QUOTE], misleći na to da ne treba forsati ništa prije no što krene u školu.
jer po ovome, koliko vidim, većina vas se slaže da dijete prije početka škole TREBA znati čitati i pisati i da je to normalno. slijedom toga ispada da će se za par godina granice pomaknuti pa će netko u 1. razredu forsati da dijete zna gradivo 3. razreda, ili da npr. na prvoj godini studija medicine (sad lupam na pamet) student već zna samostalno operirati slijep crijevo!! ma dajte molim vas!!!
je, štima, tehnologija ide naprijed, djeci je dostupno waaay too much stvari od onoga što je bilo dostupno meni kad sam išla u školu, ali opet, za sve postoji vrijeme i dob. jer djeca su ipak, u suštini, samo djeca, koja ipak imaju neke svoje razvojne i intelektualne procese.

budući je ovaj topic otvoren s ciljem da se otprilike vidi što predškolci već znaju, odnosno još ne znaju, bilo bi možda bolje da se otvori neki novi topic s temom o poteškoćama koje djeca imaju pa im se, uz rad učiteljice, može pomoći i dodatno kod kuće, da su roditelji aktivirani, kao što je Peterlin opisivala, ili da se pak otvori topic s temom o darovitim pedškolcima (ili zainteresiranim predškolcima), nešto u tom smjeru...

p.s cvjeta, Dijana je rekla da će se dijete osjetćati manje vrijednim i omalovažavanim ako svi oko njega znaju čitati, a on jedini ne zna :* ja sam samo prokomentirala da se s tim ne slažem jer da će i to dijete naučiti čitati i pisati, ali ako se primijeti da ima poteškoća u svladanju gradiva da će roditelj uskočiti i s njime više raditi ;)

Moj sin nije znao pisati tj. znao je prepoznati slova i pisati štampana slova (ali ne ispravnim redosljedom vući crte), i znao je čitati tj. ne baš čitati ali je znao spojiti slogove i znao je što riječ znači. Nitko ga to nije učio, sam je pokupio negdje usput.
Ali mu je u prvom razredu bilo užasno dosadno jel neprestana ponavljanja i inzistiranje na savršenim crtama nije nešto što ga zanima , a još manje nešto u čemu je dobar (ima problema sa grafomororikom i urednost mu nije prioritet, a niti meni znajući za njegove mogućnosti).
Gradivo koje se radi u prvom razredu (što se tiče širine i novih pojmova) njemu je već bilo poznato iz života, i tu nastaje problem njegove dosade. A niti jedno ponavljanje pisanja slova "A" od crte do crte nije moglo istjerati tu dosadu, ali što se može i to se trebalo odraditi. Drugi razred nam je puno lakši , što se dosade tiče.

Citiraj:

---

Franny prvotno napisa

p.s cvjeta, Dijana je rekla da će se dijete osjetćati manje vrijednim i omalovažavanim ako svi oko njega znaju čitati, a on jedini ne zna :* ja sam samo prokomentirala da se s tim ne slažem jer da će i to dijete naučiti čitati i pisati, ali ako se primijeti da ima poteškoća u svladanju gradiva da će roditelj uskočiti i s njime više raditi ;)

---

Unaprijed se ispričavam jer mi se čini da ti se ovaj post neće svidjeti...

Daklem, dijete treba pripremiti PRIJE škole. Ne znači to da mora znati pisati i čitati, ali mora znati pravilno držati olovku (daklem crtati), nacrtati ljudski lik (to se provjerava na liječničkom prije polaska u školu), brojiti do deset (ne mora znati pisati brojeve, ali bi bilo korisno da ih zna razlikovati) i tako dalje.

Dan kad je dijete sjelo u školsku klupu ogromna je promjena sama po sebi i tada će i te kako biti previše dodatno raditi s djetetom koje će biti umorno, nervozno, ili će mu biti dosadno (bla bla...)

Mislim da je krajnje vrijeme otvoriti novi topic s naslovom "Što RODITELJI predškolaca ne znaju, a trebali bi znati"

U većini vrtića organiziraju se roditeljski sastanci za roditelje predškolaca. Ja sam TAMO dobro i pažljivo slušala i ponašala se u skladu s tim.

Žao mi je, ali moram reći da mi se ne sviđa ni tvoj pristup, ni pozadina (opravdavanje propusta prijateljice iz nekog od prvih postova na ovom topicu), pogotovo ne od strane osobe koja je plaćena da djecu nečemu uči. Ne sviđa mi se i gotovo.

Ako dijete dođe u školu neadekvatno pripremljeno na ono što ga tamo čeka, nužno će se osjetiti manje vrijedno i to će mu narušiti samopouzdanje na dugo vremena. Škola je ipak nebo i zemlja u odnosu na vrtić. Po 1001 put - to NE znači da ga treba učiti čitati i pisati, ali 90% djece će to naučiti samostalno, ako su okruženi slikovnicama, ako im u vidokrugu ostaviš bojice i papir, ako mu pokažeš kako se u školi sjedi itd. Cvijeta je to lijepo opisala... A samopouzdanje je važnije od svih ostalih znanja. Nažalost, ne stječe se tako da dijete ostaviš da se bavi isključivo čime želi, već mora biti u stanju izvršiti zadatak prema uputi, inače će se jako JAAAAKO teško snaći u razredu.

Najvažnije je da djeca vide NAS da doma čitamo knjige, da im čitamo priče, da nešto pišemo (za sebe, ne za njih).

Od svega je najbitnija DOBROBIT DJETETA, a ne da neki roditelj bude u pravu. Pitanje koje si čovjek mora postaviti je "što je najbolje za moje dijete?". Ako na njega ne može samostalno odgovoriti, treba se raspitati... Pa u današnje vrijeme nije nikakav problem otići u školu na razgovor (imam pozitivna iskustva) i pitati "Čujte, kako izgleda program prvog razreda? Što je potrebno, što dovoljno, a što previše?"

Nakon liječničkog pregleda prije 1. razreda još uvijek nije prekasno malo dijete pripremiti i to će najčešće biti dovoljno. To je pravi trenutak da roditelj dozna U ŠKOLI što se od djece očekuje. Ljeto je dugačko... iako su meni na tom pregledu rekli da djecu pripremamo za školu OD ROĐENJA i to je po mom mišljenju debela istina.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ali mu je u prvom razredu bilo užasno dosadno jel neprestana ponavljanja i inzistiranje na savršenim crtama nije nešto što ga zanima , a još manje nešto u čemu je dobar (ima problema sa grafomororikom i urednost mu nije prioritet, a niti meni znajući za njegove mogućnosti).
Gradivo koje se radi u prvom razredu (što se tiče širine i novih pojmova) njemu je već bilo poznato iz života, i tu nastaje problem njegove dosade. A niti jedno ponavljanje pisanja slova "A" od crte do crte nije moglo istjerati tu dosadu, ali što se može i to se trebalo odraditi. Drugi razred nam je puno lakši , što se dosade tiče.

---

Ovo me zanima, budući da nas, po svemu sudeći, čeka ista priča. Kako ste uspjeli prebroditi dosadu pisanja od crte do crte?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ovo me zanima, budući da nas, po svemu sudeći, čeka ista priča. Kako ste uspjeli prebroditi dosadu pisanja od crte do crte?

---

Nikako. Bila je teška borba da piše takve zadaće, jednostavno smo mu rekli da određene stvari mora napraviti iako mu se čine besmislene i dosadne. U drugom polugodištu je bilo malo lakše jel su mu se pisana slova činila malo zanimljivijima.
Sad u drugom smo na konju , učiteljica je konačno odustala od ideje da će on ikada biti super uredan, tako da ima poseban tretman pa ga ne frustrira priča sa urednošću slova od crte do crte.

ajme meni, Peterlin!!
ajde, budem se ja držala one: pametniji popušta. jer sve što si ti gore napisala - stoji. nitko niti jednom rječju nije rekao niti da ona moja prijateljica nije prpiremala dijete za školu (to što mala nije znala pisati slova govori ti to??? po meni je to debilizam jer sam u tom postu navela da ju je učiteljica okarakterizirala kao dijete s teškoćama, halo???), niti da ja svoje neću pripremiti na adekvatan način, a ponajmanje me ne moraš educirati kako izgleda razgovor kod psihologa i pedagoga prije upisa u školu i što se od djeteta traži, a da ne spominjemo stres i bla, bla, bla što si sve navela.
iz svega ovoga se jasno vidi da si ti sasvim dobro upućena majka i vrlo informirana, ali tko kaže da ja to sve ne znam? to da djeca vide nas da čitamo knjige nije najvažnija stvar na svijetu, kako si ti navela, za njihov razvoj. niti ti se kanim opravdavat koliko knjiga, uza sav svoj posao pročitam tjedno, a da ne velim koliko preko g.o. i koliko knjigica i slikovvnica moje djete ima i s guštom "čita" te koliko često vidi MMa i mene da čitamo.
ni meni se ne sviđa tvoj pristup. to što si navela u zadnjem postu stoji, ali mi se ne sviđa taj tonalitet iz kojeg ispada da je jedino ono što si TI napisala ili kazala jedino ispravno i točno jer si majka s bogatim iskustvom, a da mi (neki) nemamo pojma! e to mi se ne sviđa!
budući da je ovaj topic otišao u nekom drugom smjeru od onoga u kojem je bio zamišljen, ja ću od sad samo pratiti temu, ali mislim da ću se suzdržati od odogovaranja jer ti si tu jedina full kompetentna, pa neka ti je :*
svaka ti čast!

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Daklem, dijete treba pripremiti PRIJE škole. Ne znači to da mora znati pisati i čitati, ali mora znati pravilno držati olovku (daklem crtati), nacrtati ljudski lik (to se provjerava na liječničkom prije polaska u školu), brojiti do deset (ne mora znati pisati brojeve, ali bi bilo korisno da ih zna razlikovati) i tako dalje.

.

---

gle, s djete koje do skole to nije u stanju, u danasnjim uvjetima, ima teskih i ozbiljnih problema koji proizlaze iz neceg drugog.

u principu se slazem s franny.

da se mene pita, kako dijete pripremiti za skolu, moj odgovor bi bio: metlu u ruku i nek mete. il neka ide kopat po zemlji

djeca danas imaju probleme s koncentracijom, paznjom, motorikom, odgovornoscu jer su prestimulirani, previse pasivnih aktivnosti (kontradiktorno zvuci, al tako je), premalo rada s rukama, previse savrseno ravnih, glatkih igracaka, savrsene sterilne i umjetne okoline, konstantnog nadzora...

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

da se mene pita, kako dijete pripremiti za skolu, moj odgovor bi bio: metlu u ruku i nek mete. il neka ide kopat po zemlji

djeca danas imaju probleme s koncentracijom, paznjom, motorikom, odgovornoscu jer su prestimulirani, previse pasivnih aktivnosti (kontradiktorno zvuci, al tako je), premalo rada s rukama, previse savrseno ravnih, glatkih igracaka, savrsene sterilne i umjetne okoline, konstantnog nadzora...

---

ADHD i ADD su neurološki poremećaji organski uvjetovani, tako da govoriti da je poremećaj nastao zato što su djeca prestimulirana, premalo radila ili što već, nema apsolutno nikakve veze sa terminima. Takva djeca su jednostavno rođena ,uvjetno rečeno, bez čipa samokontrole, organiziranosti i struktruriranosti. Zašto i kako, nitko ne zna točno. To znači da oni i njihovi roditelji trebaju uložiti izuzetan napor da bi naučili ono što se većini djece podrazumjeva ili sa lakoćom usvajaju pod uvjetom da ih netko uputi u to.

http://www.inet.hr/~kmanesta/priprem...%20BROSURA.pdf

Ej lasice, ovo je super!

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

ADHD i ADD su neurološki poremećaji organski uvjetovani, tako da govoriti da je poremećaj nastao zato što su djeca prestimulirana, premalo radila ili što već, nema apsolutno nikakve veze sa terminima. Takva djeca su jednostavno rođena ,uvjetno rečeno, bez čipa samokontrole, organiziranosti i struktruriranosti. Zašto i kako, nitko ne zna točno. To znači da oni i njihovi roditelji trebaju uložiti izuzetan napor da bi naučili ono što se većini djece podrazumjeva ili sa lakoćom usvajaju pod uvjetom da ih netko uputi u to.

---

pa da, to sam i rekla, imaju problem zbog neceg drugog, ne zbog toga sto roditelj nije cijele godine prije skole sjedio s njima i ucio ih vuci ravnu crtu i crtati jozicu.

al ja stvarno sumnjam da se takve probleme rjesava tesanjem, mislimd a bi pristup trebao ici u nekom drugom smjeru, a ne klin se klinom izbija. kako? ne znam, nisam toliko u tome. al da neke stvari utjecu da kod rizicnog djeteta pogorsavaju ili poboljsavaju problem nije bas tako bogohulna teza, nadam se.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

pa da, to sam i rekla, imaju problem zbog neceg drugog, ne zbog toga sto roditelj nije cijele godine prije skole sjedio s njima i ucio ih vuci ravnu crtu i crtati jozicu.

al ja stvarno sumnjam da se takve probleme rjesava tesanjem, mislimd a bi pristup trebao ici u nekom drugom smjeru, a ne klin se klinom izbija. kako? ne znam, nisam toliko u tome. al da neke stvari utjecu da kod rizicnog djeteta pogorsavaju ili poboljsavaju problem nije bas tako bogohulna teza, nadam se.

---

Ali neke stvari se moraju tesati, nema druge. U nekim stvarima treba smanjiti očekivanja , a na nekima treba inzistirati bez iznimke.
I još nešto, poremećaj pažnje i koncentracije može biti prisutan i iz drugih razloga ( a ne samo ADD-a i ADHD-a), darovitost ili emocionalni problemi, a tada su metode učenja drugačije. Zato bi bilo korisno znati koji su eventualni problemi kod predškolca i prvoškolca da bi se znalo reagirati na vrijeme, te da dijete ne bi imalo problema i sa samopozdanjem jel uči na drugačiji način. Da ne spomnijem i disleksiju, disgrafiju i sl. probleme, koji često nisu prepoznati na vrijeme.

meda, ja mislim da peterlin nije mislila na "umjetne" stimulacije, možda samo u određenoj mjeri (kao testiranje)
I zdrava djeca imaju problema s početkom školovanja, mislim da ih se treba pripremiti na promjenu, kao na svaku promjenu u životu.

ma ja sam mislila vise na sav taj kaos i kic kao nusprodukt nase civilizacije

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

http://www.inet.hr/~kmanesta/priprema%20djeteta%20pred%20polazak%20u%20skolu%20 BROSURA.pdf

---

Isprintala sam si, hvala! :-)

Pratim sve što pišete jer nam je ovo zadnja vrtička godina.

Mene zanima kako to bude kad u školu krene dijete sa 7,5 godina koje već i sada, sa 5,5 radi sve to za predškolce... Njega ne kači škola za iduću godinu, nego za dvije (za manje od mjesec dana je upao u kasniju godinu), pa se malo pitam kako da pristupim toj stvari.

Emocionalno.

Ifigenija mi smo u identičnoj situaciji i mene najviše zapravo brine to što će moj ostati jedini predškolac od svojeg društva sljedeće godine. Zato ne znam hoće li ga držati taj interes koji sad pokazuje i cijelu sljedeću predškolsku godinu ili je to samo radi društva, pa zato sad koristim situaciju da se informiram - što u vrtiću, što na ovakvim topicima, da što više iskoristim taj njegov interes i želju za učenjem.
Uglavnom, ne radimo ništa posebno po doma - čitanje/pjevanje/recitiranje ne voli, ali jako voli crtati i na to ga potičem kad god dođe da mu je dosadno, predložim mu da ide crtati/pisati. frižider nam je pun raznobojnih slova i brojeva, pa to slaže - sam, ja mu pomažem da mu složim slova u riječ koju želi napisati, pa ih on prepisuje u svoju bilježnicu. I tete u vrtiću mi znaju skrenuti pozornost da je pisao s predškolcima, pa bi mu bilo dobro nabaviti bilježnicu da piše i po doma...i tak...sve na lagano i sve polako i iako su pred njim skoro pune dvije godine već je savladao i brojeve i skoro sva slova na način da ih prepoznaje - ne čita. Tu je dosta veliku ulogu imao i deda koji ga svaki put posjedne i pomalo ga uči po par slova, to najbolje upija ko spužva, uredno raspoznaje čak i Č i Ć, Đ i Dž (u smislu da ih zna pravilno izgovoriti).
Zgodno mi je što više se informirati da kad dođe vrijeme za polazak u školu sama ne budem izgubljena, nego da mu ipak budem vodilja i da u meni ne prepozna nekakav strah, nelagodu i nesnalaženje.

A ja bih ponovila ono što se ionako provlači kroz ovu temu, a to je da je od ove kognitivne pripreme čak i važnija emocionalno-socijalna. Na kraju ispade da je najlakše naučiti čitati i pisati, i da to i nije nešto neobično znati prije škole.
Ali brigu o svojim stvarima, kontrolu raspoloženja i svojih reakcija, snalaženje s vršnjacima i drugim odraslima, podnošenje poraza,... (da ne nabrajam dalje) i nije tako jednostavno naučiti. Nešto slično nam je rekla i psihologica u vrtiću na roditeljskom sastanku početkom ove godine. Ono što definitivno mogu tvrditi da je po tom pitanju velika razlika između djeteta od 5 i 6 godina. Kako će biti sa 7, ne znam, ali nadam se, još malo bolje (jer ovo sad nije još savršeno, ali primjećujem napredak). I baš mi se ta samostalnost u svakodnevnim aktivnostima čini najvažnijom u pripremi za školu.
Prije godinu dana moje je dijete jednako kao i sad znalo čitati i pisati, ali mene je hvatao užas pri pomisli na školu. Sad je situacija bitno drukčija, i s njegove i s moje strane. A čitanje s tim nema veze.

Citiraj:

---

A ja bih ponovila ono što se ionako provlači kroz ovu temu, a to je da je od ove kognitivne pripreme čak i važnija emocionalno-socijalna. Na kraju ispade da je najlakše naučiti čitati i pisati, i da to i nije nešto neobično znati prije škole.
Ali brigu o svojim stvarima, kontrolu raspoloženja i svojih reakcija, snalaženje s vršnjacima i drugim odraslima, podnošenje poraza,... (da ne nabrajam dalje) i nije tako jednostavno naučiti.

---

ovo je super rečeno
potpisujem kao mama prvašića