Predškolci (ne) znaju...

[Strobery Shortcake]

Ja se samo predbilježavam na temu, i zahvaljujem se prvenstveno Peterlin, a i ostalim mamama na savjetima i iskustvima.
Kod nas u BiH je prije 7 godina uvedeno 9-godišnje obrazovanje, što znači da se u prvi razred primaju djeca od 5,5 do 6,5 godina. Prvo polugodište tog prvog razreda je kao neko pripremanje, nije klasična nastava, najviše se crta, za početak nema ni zadaća, tek nešto kasnije. Problem je što im od drugog polugodišta krene žrvanj učenja slova i brojeva, učenja pjesmica na pamet i svakodnevnih zadaća. Roditelji već više godina maksimalno moguće odgađaju taj polazak, i teško se odlučuju dati 5-godišnjake ako baš ne moraju, ili je djete iznimno spremno i zainteresirano. Ja sam odlučila ne upisati ovog septembra kad je moja kči imala 5,5 godine, i odgodili smo za slijedeću godinu, kad će imati 6,5. Bit će vjerovatno među najstarijima u razredu. Nije bilo govora o tome da je nespremna ni psihički, ni fizički, ali je meni jednostavno bilo prerano baciti dijete u nekakav okvir obaveza. Vrijeme će pokazati jesam li dobro odlučila (mada su svi sa kojima sam razgovarala, uključujući i tete iz vrtića podržali moju odluku).

[čokolada]

Dobre trokutaste bojice umjerene cijene su Herlitzove cca 12 kn/12 kom (Narodne novine, Školska knjiga) i po toj istoj cijeni Koh-i-Noor Hardtmuth (na njima piše TRIOCOLOR) - te su naime još masnije i ljepše bojaju, bilo ih je u svim knjižarama, Superkonzumu,...Trokutaste olovke kupujem u Školskoj knjizi (Campus University- Triangular) - oko 1.60kn komad.
Ništa od navedenog ne puca, lako se šilji i jako je kvalitetno.
Staedler je (nepotrebno) skup.

[buba klara]

trokutaste bojice maped smo kupili u Profilu

[Peterlin]

Trokutaste bojice

Giotto pyramid znaju imati u Mercatoru (velikom, na Vukovarskoj). Imaju i Faber Castel Grip 2000, koje sam ja uzimala svom sinu. Jesu skupe, ali imaju one gumene točkice protiv klizanja, a to je izvrsno za djecu s lošom motorikom (moj stariji) i ljevake (moj mlađi).

Giotto olovke trokutaste raznih tvrdoća nalazila sam u jednoj maloj knjižari kod remize (Ljubljanica). Zove se Sinus d.o.o. Dobro sam je zapamtila jer tamo drže ljevački pribor (škare, nalivpera) ali mi je dosta izvan ruke pa dugo nisam bila.

Nedavno sam u Masarykovoj u jednoj maloj knjižari naletjela na komplet od 4 trokutaste olovke Carioca (2xHB, 1x2B, 1X2H) + pripadajuće šiljilo za neku smiješnu lovu, cca 12 kn ako sam dobro zapamtila.

Ostajemo pri Faber Castelovom trokutastom pisaćem priboru jer su to jedine olovke koje (neke) dolaze s kvalitetnom gumicom na drugom kraju, a i može se kupiti šuplja gumica koja se navuče na trokutastu olovku (isto Mercator). To je zgodno djeci u početnim razredima jer ne moraju tražiti gdje im je gumica. Moji dečki i dan danas priznaju samo takve... Inače, tih olovaka zna biti u Getrou pred početak škg, pa se znamo opskrbiti za cijelu godinu. Tam su bile dosta povoljne, a isto tako i u Billi (doduše koprivničkoj). Takav pribor drže i Narodne novine.

Eto, to su moja iskustva.

[Peterlin]

Draga Peterlin, puno hvala na sugestijama, linkovima i preporukama knjiga. Na jednoj drugoj temi sam te čitala, poslušala tvoju preporuku za knjigu PRVO DJECA i drago mi je zbog toga.
Rado te pratim na ovakvim temama.

Ovo mi je drago pročitati... Hvala!

[Franny]

Trokutastih olovaka bilo je u Mulleru, mi smo ih tamo kupovali.

i mi

[sirius]

Ja se samo predbilježavam na temu, i zahvaljujem se prvenstveno Peterlin, a i ostalim mamama na savjetima i iskustvima.
Kod nas u BiH je prije 7 godina uvedeno 9-godišnje obrazovanje, što znači da se u prvi razred primaju djeca od 5,5 do 6,5 godina. Prvo polugodište tog prvog razreda je kao neko pripremanje, nije klasična nastava, najviše se crta, za početak nema ni zadaća, tek nešto kasnije. Problem je što im od drugog polugodišta krene žrvanj učenja slova i brojeva, učenja pjesmica na pamet i svakodnevnih zadaća. Roditelji već više godina maksimalno moguće odgađaju taj polazak, i teško se odlučuju dati 5-godišnjake ako baš ne moraju, ili je djete iznimno spremno i zainteresirano. Ja sam odlučila ne upisati ovog septembra kad je moja kči imala 5,5 godine, i odgodili smo za slijedeću godinu, kad će imati 6,5. Bit će vjerovatno među najstarijima u razredu. Nije bilo govora o tome da je nespremna ni psihički, ni fizički, ali je meni jednostavno bilo prerano baciti dijete u nekakav okvir obaveza. Vrijeme će pokazati jesam li dobro odlučila (mada su svi sa kojima sam razgovarala, uključujući i tete iz vrtića podržali moju odluku).

Moja vrlo draga izreka je : "Bolje godina više u vrtiću , nego u mirovini."

[maria71]

Ja sad vidim da sam debelo pogriješila što sam dala Marka sa 6 i pol godina.

On je normalan , prosječan dečko svoje dobi, ali sjedi u razredu sa 8 godišnjacima i naravno da su oni brži ,spretniji ,mirniji i koncentriraniji od njega.

s..... mi se od sustava koji je omogućava takvu diskriminaciju mog

trebala sam i ja tražit odgodu samo ne znam na osnovu čega

[cvijeta73]

strobery, ja isto potpisujem sirius i mariu. mene su nagovarali da J dam ranije u školu, fala bogu nisam to napravila. on je među najstarijima u razredu, malo mu je bilo dosadno zadnju godinu u vrtiću, ali sad vidim da uopće nisam pogriješila. nit najmanje. taman mu je ta godina puno značila baš što se tiče ovog -

brži ,spretniji ,mirniji i koncentriraniji

[Dijana]

Jučer kupili u Muelleru trokutaste olovke, 12 kom za 9,90, maped.

[sne]

Hvala svima na informacijama za trokutaste olovke.

U svezi njih, recite mi, koliko je dosta važno da dijete pravilno drži olovku? Mislim, sa tri prsta, odnosno sa palcem i kažiprstom ih drži, a na srednji prst oslanja.
Nama su u vrtiću, još na samom početku, rekli da obratimo pažnju i ispravljamo dijete, te da treba držati olovku sa tri prsta.
Koliko se na to u školi obraća pažnja? Znam puno ljudi koji drugačije drži olovku, pa opet pišu i sve je ok.
Pitam stoga jer moja cura primi olovku sa tri, nekada četiri prsta, ili je drži sa tri, a oslanja na četvri, domali prst. Čini mi se glupim da je ispravljam, jer onda kao da joj je neugodno i da joj olovka ne "leži" prirodno u ruci.

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

[čokolada]

Ne znam koliko se to u skoli radi, ali sam ja diskretno popravljala otpocetka-i drzanje olovke i pisanje slova (sve je islo "naopako"). Ionako se jos muci s lijevom-desnom stranom i s povremenim zrcaljenjem, pa da jos i crte naopako vuce...

[Mima]

Ja isto apsolutno nemam pojma treba li to ispravljati i kako.
Lea je ljevoruka i piše na sve strane, zrcalno, sve u krivom smjeru i tako.
Ja ne znam što se sa tim radi a planiram se ubrzo savjetovati sa našom logopedicom, pa i krenuti sa nekakvim vježbama od proljeća.
Dosta me i ona zbunila jer se negativno izrazila o vježbama pred-pisanja kakve se rade u vrtiću (valjda).

[tanja_b]

Kad je počinjao pisati, Andrej je isto vukao crte kojekako (ajde, bar sa zrcaljenjem nikad nije imao problema), ali s vremenom je nekako sam usvojio način kojim se - manje-više - piše i u školi. Sad su mu štampana slova uglavnom čitka i relativno uredna. Hoće li to "proći" i u školi, ne znam...
U vrtiću ne rade nikakve predvježbe pisanja jer ih je ove godine previše u starijoj grupi (zbog brojnih odgoda polaska u školu prošle godine, starija grupa u vrtiću ove je godine narasla do razmjera da se s njima jedva išta može raditi ).

[Peterlin]

Hvala svima na informacijama za trokutaste olovke.

U svezi njih, recite mi, koliko je dosta važno da dijete pravilno drži olovku? Mislim, sa tri prsta, odnosno sa palcem i kažiprstom ih drži, a na srednji prst oslanja.
Nama su u vrtiću, još na samom početku, rekli da obratimo pažnju i ispravljamo dijete, te da treba držati olovku sa tri prsta.
Koliko se na to u školi obraća pažnja? Znam puno ljudi koji drugačije drži olovku, pa opet pišu i sve je ok.
Pitam stoga jer moja cura primi olovku sa tri, nekada četiri prsta, ili je drži sa tri, a oslanja na četvri, domali prst. Čini mi se glupim da je ispravljam, jer onda kao da joj je neugodno i da joj olovka ne "leži" prirodno u ruci.

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

Ovako - što se tiče ispravljanja hvata olovke, treba ispravljati. Razlog - ako dijete nauči na krivi način držati olovku, to je jako teško ispraviti i cijeli život će opterećivati zglob više nego je potrebno. A trokutasta olovka smanjuje rizik od pogrešnog hvata gotovo na nulu. Šesterobridne olovke su recimo ok, a olovke okruglog presjeka nisu za djecu. Ni za odrasle. Baš sam se uhvatila da ne mogu pisati okruglom olovkom (dobila neku s nečijim logotipom).

Inače, za sasvim malu djecu postoje krejoni (voštane bojice) u obliku piramide tj. tetraedra, koje omogućuju i sasvim maloj ruci pravilan hvat. Nisam ih vidjela u Hrvatskoj. Evo kako izgledaju: http://www.drawyourworld.com/Catalog...crayontri.html

Kasnije treba koristiti DEBELE trokutaste olovke (3-6 godina) pa tek nakon toga trokutaste olovke standardnog promjera.

Moj stariji sin je imao smetnje motorike (ima još uvijek, ali naučio je kako to prevladati), a mlađi je ljevak - kod njih je još važnije osigurati pravilan hvat, da ne savijaju zglob u obliku kuke jer stradavaju zglobovi. Trokutasti pisaći pribor je najprije razvijan upravo za ljevake, a tek kasnije su shvatili da i sva druga djeca jako lagano i brzo nauče pravilan hvat.

Inače, sa žaljenjem moram ustanoviti da se u vrtiću posvećuje 100 puta više pažnje tome (zapravo, vrtić i jest pravo mjesto gdje se s tim počinje) nego u školi - pola učitelja pojma nema, a ako i čuju štogod o tome, ne pridaju pažnju ni važnost. Oni koji žele, educiraju se uz nas... Ja sam za te olovke čula od stručne službe u našem vrtiću, pa sam se prisjetila gdje sam ih još viđala (prije puno godina, kad sam kao djevojka čuvala djecu u Londonu).

Danas ima i drugih pomagala za pravilan hvat - razni nastavci koji se navuku na olovku i omogućuju zapravo korekciju pogrešnog hvata (npr. ako dijete nauči držati olovku tako da mu palac prelazi preko nje). Većina logopeda upućeni su u problematiku i znaju više o tome.

Ja i dalje mislim "bolje spriječiti..." pa su moja djeca od prvog dana imala (i još imaju) cijelu zbirku pribora. Teško je reći što je najbolje - treba probati. Neka djeca od najranije dobi ne trpe debele olovke i tu im se može popustiti, pogotovo ako imaju dobar hvat. Bitno je samo da roditelj vodi računa o tome (kao, recimo, i o spuštenim stopalima - sitan nedostatak koji kasnije može izazvati velike probleme...)

Što se tiče predvježbi za pisanje, mi smo silom prilika s našom djecom isprobali puno toga:
- bojanke - NULA bodova (mrzili su ih obojica, a s tim su se slagali i SUvagovi logopedi)
- labirinti - puno puuuno bolje, pogotovo kod starijega koji se rodio s organiziranim umom tehničara
- zagonetke (veće-manje i drugi prostorni odnosi, što ne pripada, pronađi razlike) - to je puno bolje prolazilo
- obojati su htjeli samo vlastite crteže
- osim drvenih bojica jako jako dobro su prolazile vodene i tempere
- flomasteri, koje obožava većina djece - NULA bodova u našoj kući, osim signira (njih obožavaju i dan danas)
- šablone za crtanje (koje ja smatram smećem, netko nam ih je poklonio) - NULA bodova; moji nisu ni prepoznavali što je to
- naljepnice (ja to isto smatram smećem) - OBOŽAVALI su, lijena djeca 21. stoljeća koja misle da sve treba biti odmah gotovo... Morala sam potiho izbaciti iz kuće.
- škare + papir + ljepilo (kolaži vrsta raznih) - to je dobro prolazilo i voljeli su
- slano tijesto - OBOŽAVALI su, kao i plastelin, glinu, glinamol itd...
- izrada igračaka od kestena, krumpira, mrkvi i drugog (sa čačkalicama i štapićima za roštilj) - OBOŽAVALI su
- vune, konci, špage - SAVRŠENSTVO za vezanje čvorova, a mlađi je jako rano naučio i šivati (prišiti gumb) čak znaju i naheklati lančić i prstima i heknadlom...
- nož, ribež, nož za krumpir - SAVRŠENSTVO za mlađega, nula bodova za starijega
- kabeli, vijci, razni ručni alati - SAVRŠENSTVO za starijega, ne pretjerano za mlađega
- origami - više su voljeli gledati mene, ali savladali su neke jednostavne stvari tipa avion, raketa, čaša, kapa... (tu još ima prostora, nismo gotovi)
- glazbeni instrumenti - savršenstvo
- gibanje uz glazbu u svrhu poboljšavanja koordinacije (v. knjigu Ples pisanja) - genijalno
- brain gym i joga (neke osnovne vježbe) - to su voljeli, i dan danas ponešto od toga radimo, naročito istezanje i masažu (mlađi je rođeni davatelj, stariji primatelj)
- glasovna analiza i sinteza - GENIJALNO
- igre za produljivanje intervala pažnje ("nastavi rečenicu") - super je prolazilo
- igre tipa Kalodont i dan danas dobro prolaze, iako smo se preselili na Država-grad-rijeka-planina...

Ufff, bilo bi još toga (da ne napadam temu računalo) ali dosta. Ne bih htjela preplašiti roditelje predškolaca. Za prosječno dijete ovo je debelo previše. Ja sam bila u situaciji da osposobim za školu dijete koje do pete godine nije moglo skočiti sunožno i za koje su mi predlagali Suvagovu školu, tako da je i 20% ovdje navedenog u vrh glave... Moji dečki sve su to smatrali igrom. Dobrim dijelom i mi smo na to tako gledali, ali svrhu nismo gubili iz vida. Priprema za školu = igra sa svrhom. Tako radimo i danas.

[sirius]

Peterlin, ova knjiga "Ples pisanja" da li u njoj ima dio o slaganju rečenica? Njemu pisanje riječi ide dobro, bez većih problema, čak niti pravopis niije problem, ali...
M. ima poremećaj pažnje i koncentracije , najgora stvar trenutno u drugom razredu mu je smišljanje radnje na zadanu temu i pisanje istog sastavka smislenim rečenicama. Raspored riječi u rečenici mu je totalno nepoznata kategorija , jednostavno to ne razumije. Isto tako kada treba smisliti priču koja nema veze sa životom i opisivanjem realne situacije nastaje totalna blokada. Da li se netko slučajno sreo sa literaturom koja bi ponudila neki pristup koji bi moža upalio?

[sne]

Nemam sličnog iskustva i ne znam za adekvatnu literaturu, ali onako sasvim instiktivno - ja bih poticala prepričavanje.
Pričanje i prepričavanje stalno i u svakoj prilici :
Kako si spavao, što si sanjao? Ja sam sanjala ....
Gdje si bio, što si vidio, što si radio, sa kim si radio, što su ti rekli, kako si ti odgovorio ....
Nakon pročitane priče - prepričati je ukratko, nakon odgledane prestave u kazalištu pitanje - što si gledao, što se dešavalo ....

Naravno, svako je dijete unikati i ne mogu se svi savjeti jednako primijeniti na svakoga. Ali kod moga je navedeno "palilo", i za duljinu rečenice, i za duljinu misli koju želi prenijeti, i za vokabular.

[sne]

Za ono prethodno što sam pitala, ispravljanje hvata olovke i načina pisanja, sjećam se svojih početaka u osnovnoj školi, davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka (kako to prepotopski zvuči), nismo smjeli pisati kemijskom olovkom već samo običnom i naliv perom, jer kemijska olovka "kvari rukopis". U stvati, kada sada o tome razmišljem, razumijem, kemijska olovka piše u svim smjerovima, a za naliv pero si se morao potruditi i pisati prema pravilima.

[Peterlin]

Odgovor za Sirius:

Ako se dobro sjećam, Ples pisanja se više bavi motoričkim razvoje, vezom oko-ruka i koordinacijom pokreta.

Knjiga u kojoj ima ovaj dio o slaganju rečenica bila bi Igrom do čitanja (Mira Čudina-Obradović).

Ima još jedna knjiga, iste autorice (nažalost, nije mi pala šaka). Zove se Kad kraljevna piše kraljeviću... Možda netko zna više. Na internetu sam našla da su unutra obrađeni PSIHOLOŠKI TEMELJI učenja čitanja i pisanja, pa vjerujem da bi se našlo nešto korisno.

Inače, moj stariji (dijete koje je u šestoj godini dedi samostalno priključilo dvd na televizor) imao je sličan problem - slaganje rečenica bilo mu je 0 bodova. I dan danas mu mlađi brat pomaže s idejama oko sastavaka ....

Što smo radili? Ono što se i inače u drugom razredu radi - pripovijedanje po nizu slika. Djeca često ne mogu vizualizirati neki slijed događaja bez slika, to nauče tek kasnije.

Raspored riječi u rečenici - nisam stručnjak, ali to je pitanje za logopeda. Moj stariji je imao početnu dijagnozu usporenog razvoja govora, i logopedi su uredno radili s njim i taj dio - ne samo izgovor pojedinih glasova, nego i slijed riječi.

Ako si mislila na zadatke iz hrvatskog jezika, kada treba poredati ispremiješane riječi u smislenu rečenicu, to su predvježbe za analizu rečenice. Nama je pomagalo to što smo printali rečenicu, izrezali je, pa nanovo slagali (bilo je bitno da dijete vidi kakva je rečenica bila, a onda smo je razrezali, pa slagali nanovo). Slijedeći korak je slaganje rečenica do 3 riječi bez gledanja itd... Imaš puno učiteljskih materijala dostupnih ovdje: http://www.razredna-nastava.net/

I moje dijete ima (zapravo, imalo je) poremećaj pažnje i manjak koncentracije, pa smo tome doskočili tako da smo za vježbanje birali teme koje je volio - kako radi računalo i slično, a ne teme iz čitanke. Upalilo je! Iako i danas ima papir za individualizirani pristup, dijete je uredno intervalom pažnje i savladavanjem gradiva dostiglo i najbolje vršnjake.

[Strobery Shortcake]

Moja vrlo draga izreka je : "Bolje godina više u vrtiću , nego u mirovini."

Baš vam hvala mame sirius, maria71 i cvijeto. Mada ne sumnjam u svoju odluku, ipak se ponekad pitam, jer ona stalno govori kako želi u školu ( tu se borim sa njenom kompetencijom )

Ja sam krenula godinu dana ranije, i bilo mi je jako dobro, nikad se nisam osjećala najmlađom, a bila sam među najmlađim, ali kad sam sve sabrala nisam dobila ništa korisno, pa inuitivno osjećajući ovu siriusinu izreku odlučih da kčeri dam još malo djetinjeg vremena.

[nela]

Evo nešto što bi nekome možda moglo biti od koristi kod usvajanja pravilnog držanja olovke

http://www.trgovina-lotus-woody.hr/i...38ca30ef6022b8

[sirius]

Hvala, cure.
Sad imam materijala za proučavanje.
Teško mi to pada sa lošim slaganjem rečenicem , i lošim pisanjem sastavka. Ja sam bila odlična u tome, pa ne razumijem kako da priđem problemu.
Ali zato pojma nemam o pravopisu , tako da me sin već sad sa lakoćom šiša u tome.

[Peterlin]

Hvala, cure.
Sad imam materijala za proučavanje.
Teško mi to pada sa lošim slaganjem rečenicem , i lošim pisanjem sastavka. Ja sam bila odlična u tome, pa ne razumijem kako da priđem problemu.
Ali zato pojma nemam o pravopisu , tako da me sin već sad sa lakoćom šiša u tome.

He he he, ovo je tipično i tako prepoznatljivo: moj stariji organizirani tehničar ima metodičan pristup i pravopis mu nije problem, a mlađi kreativac je potpuno nepismen, pa u drugom razredu piše MEDVIJED i slično, a meni (kojoj je taj dio dobro išao) lasi rastu ...

Djeca samo uče i usvajaju gradivo različitim redom. S vremenom će sve savladati. Zato se nastavne cjeline i ponavljaju - imenice se uče u drugom, pa opet u trećem razredu, pa tko zna koliko puta još... Bez brige! Sve će to doći na mjesto.

[jumbina]

Ne želim izazvati polemike,ali ne slažem se s nekim stvarima koje ovdje pišu.Učiteljica sam i mislim da sad dijete koje kreće u prvi razred mora znati puno više nego prije 15-ak godina.Ali ne zato što se u školi nešto promijenilo ili zato što su današnja djeca pametnija.Učimo tempom kojim ste učile i Vi kada ste imale 7 god. .... slovo po slovo ,broj po broj.Međutim sve više djece ide uvrtić,a sve manje je onih koji ne idu.U vrtićima preuzimaju sve više gradiva prvog razreda,a to isto gradivo mi i dalje učimo u školi,jer u manjim sredinam još uvijek velik broj djece ne ide u vrtić.Relacije viši-niži,manji - veći,duži-kraći,brojanje glasov u riječi,pjesmice iz glazbenoga i sl.U prvom razredu sada dolazi veći broj gotovih čitača,onih koji prepoznaju slova i sl.,nego što je to bilo prije.I sada su razlike između djece puno veće,jer mnogi roditelji znajući to vježbaju s djecom prije polaska u školu.Naravno posljedica toga je da djeca sa slabijim znanjem u startu su jako loša,a to nebi trebalo tako biti.Treba im dugo da stignu one koji to već znaju,a to je velika većina razreda i stvore o sebi sliku lošeg učenika,a to je onda veliki problem.Prije nitko nije znao čitati,nitko nije znao pisati i nitko nije računao do 20,a sve to smo učili u prvom razredu škole.U svakoj generaciji bio je jedan do dva učenika koja su zaista bila nadarena za nešto i s njima se radilo posebno.Danas i dalje javlja se tako mali broj nadarenih učenika,ali se javlja velik broj učenika sa već savladanim gradivom prvog razreda.
Nije problem djeci prići individualno i to radimo,ali je veći problem što vi,a i vaša djeca se neminovno međusobno uspoređujete i uočavate razlike.

[Peterlin]

Btw. mislim da smo se malo udaljili od teme, pa da se probam vratiti na tračnice:

Za predškolce je ključno čitanje priča (kod nas je to bio ritual za laku noć). Zajedničkim snagama smo se udubljivali u slikovnice. A razlika u percepciji pokazivala se kod mojih sinova već od treće godine - stariji je "priznavao" samo slikovnice gdje je mogao prepoznati nešto iz stvarnog svijeta: Vatrogasac Marko, Lovro na gradilištu, benzinska crpka, farma... pa kasnije knjigu o zanatima Vrijedne ruke (Božidar Prosenjak) i slično. Čitanje je išlo relativno loše dok nije otkrio namjenske knjige i priručnike o računalima - to je definitivno dovršilo njegov razvoj čitanja.

Izmišljene priče tipa Priče iz davnine, bajke vrsta raznih, vile i vještice bile su raj za moga mlađeg sina, a tako je i danas. Njegovoj bujnoj mašti to odgovara i može si zamisliti svašta. Njemu sam za laku noć čitala Tolkiena jer (ne Hobbita, nego "Pripovijesti iz opasnih predjela" ga je zanimalo. Hobbita si sad čita sam, kad ga ne tjeram da čita lektiru.

[makita]

Ovako - što se tiče ispravljanja hvata olovke, treba ispravljati. Razlog - ako dijete nauči na krivi način držati olovku, to je jako teško ispraviti i cijeli život će opterećivati zglob više nego je potrebno. A trokutasta olovka smanjuje rizik od pogrešnog hvata gotovo na nulu. Šesterobridne olovke su recimo ok, a olovke okruglog presjeka nisu za djecu. Ni za odrasle. Baš sam se uhvatila da ne mogu pisati okruglom olovkom (dobila neku s nečijim logotipom).

Inače, za sasvim malu djecu postoje krejoni (voštane bojice) u obliku piramide tj. tetraedra, koje omogućuju i sasvim maloj ruci pravilan hvat. Nisam ih vidjela u Hrvatskoj. Evo kako izgledaju: http://www.drawyourworld.com/Catalog...crayontri.html

Kasnije treba koristiti DEBELE trokutaste olovke (3-6 godina) pa tek nakon toga trokutaste olovke standardnog promjera.

Moj stariji sin je imao smetnje motorike (ima još uvijek, ali naučio je kako to prevladati), a mlađi je ljevak - kod njih je još važnije osigurati pravilan hvat, da ne savijaju zglob u obliku kuke jer stradavaju zglobovi. Trokutasti pisaći pribor je najprije razvijan upravo za ljevake, a tek kasnije su shvatili da i sva druga djeca jako lagano i brzo nauče pravilan hvat.

Inače, sa žaljenjem moram ustanoviti da se u vrtiću posvećuje 100 puta više pažnje tome (zapravo, vrtić i jest pravo mjesto gdje se s tim počinje) nego u školi - pola učitelja pojma nema, a ako i čuju štogod o tome, ne pridaju pažnju ni važnost. Oni koji žele, educiraju se uz nas... Ja sam za te olovke čula od stručne službe u našem vrtiću, pa sam se prisjetila gdje sam ih još viđala (prije puno godina, kad sam kao djevojka čuvala djecu u Londonu).

Danas ima i drugih pomagala za pravilan hvat - razni nastavci koji se navuku na olovku i omogućuju zapravo korekciju pogrešnog hvata (npr. ako dijete nauči držati olovku tako da mu palac prelazi preko nje). Većina logopeda upućeni su u problematiku i znaju više o tome.

Ja i dalje mislim "bolje spriječiti..." pa su moja djeca od prvog dana imala (i još imaju) cijelu zbirku pribora. Teško je reći što je najbolje - treba probati. Neka djeca od najranije dobi ne trpe debele olovke i tu im se može popustiti, pogotovo ako imaju dobar hvat. Bitno je samo da roditelj vodi računa o tome (kao, recimo, i o spuštenim stopalima - sitan nedostatak koji kasnije može izazvati velike probleme...)

Što se tiče predvježbi za pisanje, mi smo silom prilika s našom djecom isprobali puno toga:
- bojanke - NULA bodova (mrzili su ih obojica, a s tim su se slagali i SUvagovi logopedi)
- labirinti - puno puuuno bolje, pogotovo kod starijega koji se rodio s organiziranim umom tehničara
- zagonetke (veće-manje i drugi prostorni odnosi, što ne pripada, pronađi razlike) - to je puno bolje prolazilo
- obojati su htjeli samo vlastite crteže
- osim drvenih bojica jako jako dobro su prolazile vodene i tempere
- flomasteri, koje obožava većina djece - NULA bodova u našoj kući, osim signira (njih obožavaju i dan danas)
- šablone za crtanje (koje ja smatram smećem, netko nam ih je poklonio) - NULA bodova; moji nisu ni prepoznavali što je to
- naljepnice (ja to isto smatram smećem) - OBOŽAVALI su, lijena djeca 21. stoljeća koja misle da sve treba biti odmah gotovo... Morala sam potiho izbaciti iz kuće.
- škare + papir + ljepilo (kolaži vrsta raznih) - to je dobro prolazilo i voljeli su
- slano tijesto - OBOŽAVALI su, kao i plastelin, glinu, glinamol itd...
- izrada igračaka od kestena, krumpira, mrkvi i drugog (sa čačkalicama i štapićima za roštilj) - OBOŽAVALI su
- vune, konci, špage - SAVRŠENSTVO za vezanje čvorova, a mlađi je jako rano naučio i šivati (prišiti gumb) čak znaju i naheklati lančić i prstima i heknadlom...
- nož, ribež, nož za krumpir - SAVRŠENSTVO za mlađega, nula bodova za starijega
- kabeli, vijci, razni ručni alati - SAVRŠENSTVO za starijega, ne pretjerano za mlađega
- origami - više su voljeli gledati mene, ali savladali su neke jednostavne stvari tipa avion, raketa, čaša, kapa... (tu još ima prostora, nismo gotovi)
- glazbeni instrumenti - savršenstvo
- gibanje uz glazbu u svrhu poboljšavanja koordinacije (v. knjigu Ples pisanja) - genijalno
- brain gym i joga (neke osnovne vježbe) - to su voljeli, i dan danas ponešto od toga radimo, naročito istezanje i masažu (mlađi je rođeni davatelj, stariji primatelj)
- glasovna analiza i sinteza - GENIJALNO
- igre za produljivanje intervala pažnje ("nastavi rečenicu") - super je prolazilo
- igre tipa Kalodont i dan danas dobro prolaze, iako smo se preselili na Država-grad-rijeka-planina...

Ufff, bilo bi još toga (da ne napadam temu računalo) ali dosta. Ne bih htjela preplašiti roditelje predškolaca. Za prosječno dijete ovo je debelo previše. Ja sam bila u situaciji da osposobim za školu dijete koje do pete godine nije moglo skočiti sunožno i za koje su mi predlagali Suvagovu školu, tako da je i 20% ovdje navedenog u vrh glave... Moji dečki sve su to smatrali igrom. Dobrim dijelom i mi smo na to tako gledali, ali svrhu nismo gubili iz vida. Priprema za školu = igra sa svrhom. Tako radimo i danas.

u praksi, boldano izgleda.... (nadopuni rečenicu )

[Peterlin]

Glasovna analiza je sposobnost rastavljanja riječi na glasove. Na primjer, riječ MIŠ ima M na prvom mjestu, Š na zadnjem mjestu, a I je u sredini. Tako izgledaju i zadaci u radnoj bilježnici hj u prvom razredu. Dobro je s djetetom rastavljati riječi na slogove, pa na glasove. Prepoznati glas kao jedinicu koja tvori (napisanu) riječ ključna je stvar za pisanje. Može se nastaviti s duljim riječima, a dobro je to povezati i sa sličicom.

Glasovna sinteza je sposobnost da se od odvojenih glasova prepozna i sastavi riječ. To je obrnuti proces. Ako djetetu kažemo da sastavi riječ od glasova V-U-K, ono će brzo prepoznati da je to VUK. Ovo je ključna stvar za čitanje. Ne znam da li je to pravilo, ali oba moja sina su pisanje savladala prije čitanja. Tečno čitanje došlo je puno kasnije.

Treba započeti sa jednostavnijim riječima, pa ići na složenije. Većina djece to voli, u vrtićima se često to radi kroz igru - rastavljanje riječi na slogove i glasove. Kod pisanja - moji klinci su prvo naučili pisati svoje ime (najprije kao logotip tj. sliku, pa tek nakon toga dolazi povezivanje slova s pojedinim glasovima).

Mi smo glasovnu analizu/sintezu radili usput, kroz igru, u šetnji... Nije to bilo u obliku "e, sad sjedni za stol, pa ćemo učiti" ali često klinci sami traže da im se pokaže kako se nešto PIŠE nakon što savladaju kako se to izgovori.

[Peterlin]

Nije problem djeci prići individualno i to radimo,ali je veći problem što vi,a i vaša djeca se neminovno međusobno uspoređujete i uočavate razlike.

Zašto bi, zaboga, to bio problem?

Pa djeca su različita, kao i ljudi. Problem je u tome što ima učitelja koji s tom činjenicom teško izlaze na kraj. Vjerujem da su danas velike razlike u pripremljenosti djece ZA ČITANJE (što je po mom mišljenju manje bitno nego socijalne vještine i briga o sebi) jer je dostupnost informacija različita. Dovoljno je samo reći kolika je razlika u pripremljenosti djece čiji se roditelji sustavno bave njima i onih koje odgaja televizija i susjedstvo, a ima ih više nego prije... To je pravi problem, a ne poznavanje slova. Iz tih se redova regrutiraju nasilnici. Možda su njihove frustracije izazvane time što ne znaju slova, ali ja bih rekla da je to prije nedostatak roditljske brige i pažnje.

[mendula]

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

Nama su u vrtiću na jednoj radionici za roditelje predškolaca rekli da djecu ne učimo pisati na način "Gle ovako se piše A: jedna crta, druga crta...". Djeci (vrtićke dobi) uopće ne treba pokazivati pisanje slova. No kad dijete pita kako se piše slovo A, ono ustvari pita kako izgleda slovo A. Tada mu treba pokazati gotovu sliku slova A, dakle naći A već štampano na papiru ili u okolini, ili napisati tako da dijete ne prati pisanje. Bude li dijete samo htjelo pisali, precrtavat će sliku slova. Pravilno povlačenje crta uči se u školi.
Iznenadila sam se kad su to rekli. U moje vrijeme nije se obraćalo pozornost na redoslijed povlačenja crta, bar ja toga nikad nisam bila svjesna ni za sebe ni za druge u razredu. U ovim današnjim početnicama i slovaricama pak vidjela sam sliku pisanog slova sa strelicama. Valjda je to onda bitno...

[jumbina]

I ja mislim da se o nekoj djeci roditelji ne brinu dovoljno.Zbog velikih razlika u predznanju,ti,nazovimo ih loši učenici,dobivaju etiketu,a različiti su uzroci njihovog ne znanja i lošeg ponašanja.
Kada su razlike u predznanju bile manje,bilo je i manje te,loše djece,a samim tim i manje djece koja sve to znaju i kojima dobar učitelj mora pronaći dodatne zadatke kako ne bi umirali od dosade u školi.
A te strelice oko slova,ja osobno ne pridajem im preveliku pažnju.Naravno da pišem metodički točno slova,ali mislim da djeci to ne znači previše.Svatko od njih slova piše na svoj način.

[Peterlin]

A te strelice oko slova,ja osobno ne pridajem im preveliku pažnju.Naravno da pišem metodički točno slova,ali mislim da djeci to ne znači previše.Svatko od njih slova piše na svoj način.

Mhm, uz najbolju volju ne mogu se složiti.

Kod tiskanih slova još hajde nekako, ali pisana slova... Jako je važno da djeca koja to mogu nauče ispravan način pisanja pisanih slova. Zašto? Pa na taj način omogućeno je najbrže i najsvrhovitije zapisivanje, a to je važno kasnije, u idućim razredima, pa i cijeli život...

Daleko smo od vremena kad će na školskim klupama petaša biti laptop računala. Bojim se da to ne bi bilo ni dobro.

Natrag na važnost točnog pisanja slova - ja imam dva sina koji su među onim malobrojnima koji nisu pogodni za učenje ergonomski najpovoljnijeg načina pisanja slova. Jedan ima motoričke smetnje, a drugi je ljevak. SVA OSTALA djeca trebala bi bar u početku naučiti smisleno povezivanje slova, da ne kažem krasopis (imalo je to svoju svrhu), a ne da kao moj brat cijeli život kubure s klinastim pismom, da ne mogu ništa na brzinu zapisati, da jednostavno ne znaju kako se pišu pisana slova.... Ja sam bila prisiljena svojoj djeci doma naći prilagodbene metode. Sa starijim se puno trudila i njegova učiteljica, na čemu joj svaka čast. Mlađi se sam snašao, mi smo ga doma uvježbali da ne piše zrcalno, a ergonomski najpovoljniji način pisanja za ljevake usvaja je sam samcat (uz naš nadzor). I onda još učiteljica kaže "šlampavo", kao da je to baš nešto motivirajuće...

Na tragu neznanja ergonomskog pisanja - bilo je svojevermeno komentara o tome kako izgledaju maturalni radovi - tamo se mora pisati rukom, pa se dobro vidi da mladi ljudi to ne znaju. Je li to njihova krivica? Ne, to su ih ipak trebali naučiti učitelji. Roditelji su ih naučili čitati i početno pisanje, a ovaj dio za koji ovdje učiteljica kaže da NIJE BITAN i te kako je nezaobilazan dio! Ništa me neće uvjeriti da način pisanja pisanih slova nije bitan. JAKO je bitan! I u čitankama su zbog toga strelice. Pa zašto ne bi djeci pokazali njihovu svrhu već kod tiskanih slova? To BI TREBALA biti razlika u pristupu između učitelja i roditelja. Srećom, pretežna većina učitelja ipak drži do strelica i ne kaže da svako dijete piše na svoj način. Pretežna većina piše na način kojem ih netko pouči. Netko = učitelj.

Isto tako, smeta me kad se u školi ne nagrađuje trud, nego samo rezultat, a kod djece sa smetnjama ili one koji su malo maaalko drugačiji od drugih često treba jako puno truda da se dobije tek prosječan rezultat.

[mendula]

Došla sam se pohvaliti da sam jučer kupila jednu odličnu sveščicu igrica za predškolce.
Pretraživala sam po hrpi raznih "priprema za školu", "vježbenica", "(m)učilica" i sve su me iritirale tom naglašenom svrhom u naslovu. Osobito kad bih vidjela dosadne grafomotoričke vježbe u bilježnici s ukupno tri boje od kojih su dvije crna i bijela, tisućitu nemaštovitu princezu koja drži slovo G ili opet neko loše zakamuflirano moranje pod slikom Bambija. Ne bih željela biti dijete kojem roditelj, makar u najboljoj namjeri, takvom dosadom najavi školu.

Dakle, izdavač Naša djeca, naslov Zabavne igrice, podnaslov Slova brojevi boje: zbirka raznovrsnih igrica, labirinata, prebrajanja sa svrhom, dovršavanja crteža, povezivanja, uspoređivanja, prepoznavanja, bojanja... Istina, sve su to tipovi zadataka kakvih ima i u drugim sličnim zbirkama; ova mi je ipak za klasu bolja jer joj je, s istom kvalitetom zadataka, naglasak na zabavi , a ne učenju.

[tanja_b]

Pretraživala sam po hrpi raznih "priprema za školu", "vježbenica", "(m)učilica" i sve su me iritirale tom naglašenom svrhom u naslovu.

Slažem se s tobom, a naročito mi nije jasna svrha naslova (m)učilica Zadnji put kad sam Andreju uvalila da to rješava, odmah me sumnjičavo upitao zašto tu piše "mučilica".
(naravno da zazire od takvih vježbenica kao vrag od tamjana, a nije ni čudo, jer su mu vježbe većinom smrtno dosadne)

Stvarno, što se takvim naslovom poručuje djeci i roditeljima? Da je učenje muka i prije nego krenu u školu? Ili da bi moglo biti muka? Rezultat je isti.

[buba klara]

a da vam kažem što se dogodilo u našoj vrtićkoj (predškolskoj) grupi, ne bi vjerovale:
teta je djetetu ZA KAZNU jer je napravilo neku nepodopštinu, dala da rješava radne listiće!!!
a moj se do tada veselio kad će početi svi zajedno raditi na tim "knjigicama" pa je sad malo ostao u šoku zašto su te knjige kazna?
trebala sam "mađijat" kako mu objasniti da bojanje, labirinti, crtice, križaljke... nisu nikakva kazna nego nešto dobro i korisno...Uh!

[Nimrod]

Bilježim se na temu i samo želim reći da bi Peterlin trebala otvoriti svoj vlastiti vrtić/školu. ;D
I hvala ti što sve to svoje znanje i umijeće dijeliš s drugima.

[buba klara]

kad smo kod Peterlin:
posudili smo u knjižnici knjigu. M. Čudine "Igrom do čitanja", i stvarno veliko hvala na preporuci!!!
knjiga je izvrsna i što je najbolje (za neinventivnu mamu poput mene) - ima tisuću konkretnih primjera za vježbu.

[nela]

Mi smo za vježbanje ručice ovdje naručivali neke knjigice koje su sve samo ne dosadne i likovno neprivlačne, a i piši - briši listiće za usvajanje ispravnog pisanja slova koji nam usputno koriste i za upoznavanje nekih riječi na engleskom.

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...ks-crafts.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...ks-crafts.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...lashcards.aspx

http://www.kumonbooks.com/catalog/ca...lashcards.aspx

[nela]

Htjela sam staviti linkove na otvorene stranice, ali nije upalilo - no koga zanima može ih pronaći i sam otvoriti:

ABCs Write & Wipe! (Flash Cards) ili My First Book of Tracing, My Book of Pasting ...

[Stijena]

super topic

[Stijena]

moj stariji još nije predškolac, ali sljedeće školske godine će biti, no pokazuje jako veliki interes za pisanje, npr. upravo zato jer je u miješanoj vrtićkoj grupi, a svi njegovi prijatelji na jesen idu u školu i lagano družeći se s njima uči (doduše to mi je jedini pozitivan utjecaj tih miješanih grupa)
uglavnom, u par mjeseci se vidi jako veliki napredak. za njega se uopće ne bojim sa kad krene u školu neće znati sva slova i brojeve jer ih već sad skoro sve zna

lijepo je da roditelje netko tko zna kamo - dobro usmjeri na što je dobro obratiti pažnju i malo na tome poraditi kako bi djetetu kasnije bilo lakše jer svi mi se više-manje isto pitamo čemu dijete učiti doma, kad za to ionako postoji škola

[Stijena]

začudila sam se zapravo neki dan u vrtiću kad sam čula koliko se zapravo radi s predškolcima. oni svaki dan imaju svoj program - praktički rade sve što smo mi radili u prvom razredu - od crtanja pravilnih oblika, do slova i brojeva, uče pjesmice napamet....cijelu godinu prolaze sva ona testiranja što se rade i u školi - logopeda, psihologa, testove za grafomotoriku...jako puno toga što mislim da im jako puno olakšava samo to prijelazno razdoblje - nešto tipa nekadašnja mala škola...a mislim da to dosta olakšava i roditeljima.

[Peterlin]

Bilježim se na temu i samo želim reći da bi Peterlin trebala otvoriti svoj vlastiti vrtić/školu. ;D
I hvala ti što sve to svoje znanje i umijeće dijeliš s drugima.

Hvala, draga, meni je dovoljno da su moja dva sina (za sada ) uspješna u školi i da im škola nije tlaka nego zadovoljstvo... Ja sam svoje "umijeće" učila u hodu, mukotrpno, jer sam morala. To je na trenutke čak bila borba za upis u redovnu školu, ali uspjeli smo. Ideja o Suvagovoj školi odavno je debelo iza nas. Sad se toga prisjetim samo na ovakvim topicima - oni koji tek sad upoznaju mog starijeg sina,
ne mogu se načuditi kad kažem koliko se to dijete naradilo zajedno s nama...) Nema veze, to su ipak iznimke, a puno roditelja prolazi takve stvari (motoričke smetnje, smetnje pažnje i slično) u većem ili manjem opsegu. Srećom, danas se tu stvarno puno može napraviti.

Dalje, kvalitetnih materijala za rad s djecom ima puno, a problem je kako ih prepoznati i izdvojiti iz poplave raznoraznog smeća... Puno nam je pomogla gđa Branka Starc (psiholog u našem vrtiću u to vrijeme) svojim sugestijama i preporuke literature uglavnom su njene. Isto, odgajateljice iz našeg vrtića uvijek su bile spremne pomoći savjetom i iskustvom. Osnovna stvar: NE DAJTE SE ZAVESTI ŠARENIM SLIČICAMA, za početno čitanje i pisanje treba nešto jednostavno i ne pretrpano, ne smije se odvlačiti pažnja od bitnog.

Još dalje - malo je materijala koji će odgovarati baš svakom djetetu. Nama je bilo zabavno eksperimentirati da vidimo hoće li naša djeca bolje prihvatiti kredu (imaju pravu pločicu, kao prije 100 godina) ili flomaster ili kist ili olovku. Tu treba puno "pipkanja" prije nego potrefite pravu stvar.

A za odmor od motoričkih vježbi (i odmor roditeljima, bar je meni tako bilo) preporučujem legalni besplatni software za učenje čitanja i početničke matematike: Sebran
Stavljala sam link već puno puta, ali vrijedi pa ću opet:
http://www.wartoft.nu/software/sebran/

Može se podesiti na hrvatski jezik, što je jako važno. Kapa dolje prof. Ameru Ahmetaševiću (logoped iz Specijalne bolnice Krapinske toplice, koji je za to zaslužan).

Nije grafički pretrpan, a nama je oooodlično poslužio. Sad ga rabimo za početno učenje njemačkog i engleskog.

No, natrag na topic - sretno svima u početnim danima škole! Držim fige da dobijete učiteljice baš po mjeri vaše djece, jer mi se možemo truditi koliko god hoćemo - nema nikakvog načina da predvidimo kakvo će biti okruženje (druga djeca) i kako će to klapati s učiteljicom. Učitelji kažu da adaptacija traje do Božića. Rado bih da se netko sjeti podignuti ovaj topic za godinu dana, da vidimo kako mališi napreduju....

[Franny]

Kada su razlike u predznanju bile manje, bilo je i manje te,loše djece,a samim tim i manje djece koja sve to znaju i kojima dobar učitelj mora pronaći dodatne zadatke kako ne bi umirali od dosade u školi.

s ovime se moram složiti.
naravno, cijeli se topic vrti oko toga da dijete samo pokaže interes za nešto, ako sam dobro skužila. a ako do 1. osnovne radije voli šarafe i čekić, ne treba ga se forsat.
međutim, ja doista znam neke ljude koji pod svaku cijenu žele "naučiti" (čitaj: natjerati) djecu da pišu i čitaju jer to radi i sin / kćer njihovih prijatelja!
ako sam dobro shvatila, djeca Petelin su sama pokazivala te interese i ona ih je u tom smjeru i podučavala. nije ih, pretpostavljam, forsala da to i to rade.
baš sam, potaknuta ovim topicom, pitala frendicu koja je učiteljica od 1.-4.( mojih je godina, modernih je nadzora, nije neka žena pred penzijom, vrlo je strpljiva itd.) je li u redu da se djecu podučava pisat i čitat prije polaska u školu i naravno da je odgovorila jasno i glasno : NE!!!

[Franny]

p.s, čini mi se, Peterlin, da si ti prilično ufurana u tu tematiku, stvarno sve detaljno objasniš i analiziraš, postala si svojevrstan stučnjak u tom području, ali to je samo zato jer su tvoja djeca pokazivala interes i potrebu za time pa si se i ti dodatno informirala. jer sve mi se to čini predetaljno i preintenzivno za jednog predškolca / prvašića čak i za kroz igru. znam da ćeš reći da griješim i napisati kilometarski post o tome zašto si ti u pravu, a ja u krivu, ali ovo je samo moje mišljenje kao profesorice koja podučava strani jezik i kojoj je pisanje jako bitno i važno te kao osbe koja i sama piše neke literarna djela. ni Krleža, ni Tolstoj nisu imali sve te linkove na netu niti sve te vježbice, a ipak su savršeno dobro pisali i baratali perom. možda bismo djecu trebali pustiti da budu ono što jesu - djeca a sve ostalo, ako će imati interesa i volje, naučit će mrvičak kasnije. naučit će! i to ispravno!

[Peterlin]

p.s, čini mi se, Peterlin, da si ti prilično ufurana u tu tematiku, stvarno sve detaljno objasniš i analiziraš, postala si svojevrstan stučnjak u tom području, ali to je samo zato jer su tvoja djeca pokazivala interes i potrebu za time pa si se i ti dodatno informirala. jer sve mi se to čini predetaljno i preintenzivno za jednog predškolca / prvašića čak i za kroz igru. znam da ćeš reći da griješim i napisati kilometarski post o tome zašto si ti u pravu, a ja u krivu, ali ovo je samo moje mišljenje kao profesorice koja podučava strani jezik i kojoj je pisanje jako bitno i važno te kao osbe koja i sama piše neke literarna djela. ni Krleža, ni Tolstoj nisu imali sve te linkove na netu niti sve te vježbice, a ipak su savršeno dobro pisali i baratali perom. možda bismo djecu trebali pustiti da budu ono što jesu - djeca a sve ostalo, ako će imati interesa i volje, naučit će mrvičak kasnije. naučit će! i to ispravno!

Draga, ne čitaš. Za prosvjetara to i nije pohvala... Ja sam napisala još negdje na samom početku topica da su moja djeca imala specifične potrebe (stariji čak i grde smetnje) koje su me prisilile na ovo. Nisu sami pokazivali previše interesa. Malo je falilo da moj stariji završi u Suvagovoj školi, ali ipak nije... Napisala sam da je za prosječno dijete i 20% ovoga previše. Pišem kilometarske postove u nadi da će svatko tko čita i koga zanima naći djelić materije koji će mu biti baš po mjeri njegove ili njezine djece.

A što se prosvjetara tiče, dan na dan se susrećem s njihovim problemima koji onda postaju problemi moje djece. Učiteljica je nedavno mom mlađem sinu propustila (tj. nije ispravila) riječi MEDVIJED i NASLIJEDNIK, tako da stalno i neprestano imam osjećaj da radim prosvjetarski posao. Nema veze, radit ću ga i dalje u interesu svoje djece. I baš me briga jesam li u krivu ili nisam. Dala sam djecu u školu s najnajsjajnijim očekivanjima od učitelja (i danas je školski sustav jako važan u mojim očima) ALI ima propusta, nema dovoljno znanja, još je manje volje itd... Ja tako, kao savjestan roditelj. Ako nekom pomogne - super! Ako se nekom ne svidi, nek radi kako misli da treba - to nije moj problem. Sorry.... ne pišemo više perom niti je domet pismenosti abeceda.

[Dijana]

Danas je djetetu lakše ako prije polaska u školu zna čitati i pisati, mala mi je u prvom razredu, pa znam iz prve ruke.
Oni sa dva mjeseca školske godine iza sebe već navelike čitaju. Naravno da i djeca koja to ne znaju, nauče, ali mogu
sebe za to vrijeme doživjeti manje uspješnim od druge djece, tako da je i psihološki dobro za dijete da bude
barem u nekom prosjeku.
Sve to naravno ovisi i o učiteljici/učitelju, no ako većina djece u razredu već čita, ona će program prilagođavati
toj većini..to je realnost, je li bolje/gore nego prije ne znam, ali je tako, i dobro bi bilo
da to roditelji predškolaca imaju u vidu.

[Franny]

Sorry.... ne pišemo više perom niti je domet pismenosti abeceda.

čitam, čitam ok, pobrkala sam lončiće jer su se postovi oduljili, nisam se vraćala na početak teme da se prisjetim pa sam pogrešno rekla da su tvoji pokazali interes , ali to nije način da omalovažavaš prosvjetarski rad rečenicom:

Za prosvjetara to i nije pohvala

. ti nikada ne griješiš u svojem poslu?? baš si uvijek savršeno točna???
slažem se da nije više domet pisanje perom i abeceda, dapače danas moj 3,5ogodišnjak već kuži neke stvari na kompjuteru (a kad sam ga, recimo, ja dobila i počela aktivno koristit???), ali također ne treba pretjerivati!! žao mi je da si mala i imaš loša iskustva s učiteljicama tvoje djece pa si morala većinu posla sama odraditi doma, ako si htjela (i hoćeš) svojoj djeci pružiti kvalitetnu naobrazbu, ali nemoj nas sve trpati u taj koš.

Dijana, slažem se da je danas djetetu lakše ako ima neko predznanje, ali ne treba forsirati niti inzistirati, posebice stoga što će tom "prenaprednom" djetetu, kako svi smatraju, jer već ZNA čitati i pisati, doista biti dosadno u razredu, kad se bude na satu obrađivalo to gradivo. da je predviđeno drugačije, čitanje i pisanje obavezno bi se učilo već u zadnjoj godini vrtića. naravno da se danas sve promijenilo i da neka djeca sve to već znaju i u prvom razredu jer su uglavnom roditelji ti koji su ih "forsali". naravno, ne forsaju svi roditelji, neka djeca doista pokazuju samostalno interes, ali ipak većina to malo i forsa.
upravo kao što se forsira hodanje u jednogodišnjaka kako bi se mogli pohvaliti da je njihovo dijete prohodalo s 10 mjeseci . van svake pameti.
također, ne znači da će se djete osjećati manje vrijednim i omalovaženim, ako ne zna prvi dan škole čitati i pisati, ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE! ako roditelj zapusti svog prvašića, ne brine oko njegovog uspjeha i slično, već ga samo i isključivo prepusti učiteljici, bez provjere znanja i vještina, naravno da će dijete nazadovati. ali ako se s njim roditelji doma bave i po pitanju škole i dijete koje nije apsolutno znalo napisati niti pročitai niti jednu riječ, neće nazadovati niti zaostajati za drugom djecom i time se osjetiti omalovaženo ili poniženo!

radije bismo se trebali vratiti na početake teme,a to je što bi predškolac trebao/ ne bi trebao znati u svojoj dobi ...

[Stijena]

Ovdje je, koliko sam ja shvatila, bilo riječi o tome kako djeci koja pokazuju interes za učenje, što više približiti i pomoći naučiti, ali to vjerojatno može pomoći i onima čija djeca i ne pokazuju dovoljno interesa kad već dođu u školu, i kad se od njih već očekuje da određeno gradivo savladaju, a naravno i djeci koja možda imaju nekih problema.
Osobno svoju djecu nikada ni na što ne forsiram, ali ako pokažu interes gotovo se pretrgnem da im pokažem, olakšam, učinim što dostupnijim i približim jer to smatram svojom obvezom. Nažalost ne možemo se previše pouzdati u škole koje ionako svu odgovornost prebacuju na roditelje. Ne mislim, naravno na pojedince, niti je dobro generalizirati, ali moramo biti realni da po našim školama ima svakakvih učitelja/nastavnika/profesora, baš kao i u svakoj drugoj profesiji.
Isto me jako smeta bilo čija nepismenost, jer to smatram općom kulturom, a pogotovo učitelja koji uče djecu, a koje i osobno poznajem i stvarno mi nije jasno kako osoba koja završi fakultet i koja se ako ništa drugo načita toliko literature da položi sve ispite može napisati kuČa, npr.

[cvijeta73]

Dijana, slažem se da je danas djetetu lakše ako ima neko predznanje, ali ne treba forsirati niti inzistirati, posebice stoga što će tom "prenaprednom" djetetu, kako svi smatraju, jer već ZNA čitati i pisati, doista biti dosadno u razredu, kad se bude na satu obrađivalo to gradivo. da je predviđeno drugačije, čitanje i pisanje obavezno bi se učilo već u zadnjoj godini vrtića. naravno da se danas sve promijenilo i da neka djeca sve to već znaju i u prvom razredu jer su uglavnom roditelji ti koji su ih "forsali". naravno, ne forsaju svi roditelji, neka djeca doista pokazuju samostalno interes, ali ipak većina to malo i forsa.
...

kao prvo, mislim da se pretjeruje s tom dosadom. ja sam znalampisati i čitati s pet godina pa mi niš nije bilo dosadno u školi.
kao drugo, potpisujem dijanu.
danas fakat sva djeca znaju čitati i pisati prije škole.
kompjuteri, igrice, traže, rijetko koji roditelj forsa, ima i takvih, ali uglavnom znaju.
kad svi znaju, nema te sile da se dijete ne osjeti makar malo loše.

također, ne znači da će se djete osjećati manje vrijednim i omalovaženim, ako ne zna prvi dan škole čitati i pisati, ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE! ako roditelj zapusti svog prvašića, ne brine oko njegovog uspjeha i slično, već ga samo i isključivo prepusti učiteljici, bez provjere znanja i vještina, naravno da će dijete nazadovati. ali ako se s njim roditelji doma bave i po pitanju škole i dijete koje nije apsolutno znalo napisati niti pročitai niti jednu riječ, neće nazadovati niti zaostajati za drugom djecom i time se osjetiti omalovaženo ili poniženo!

dakle, da se dijete ne osjeti manje vrijednim, roditelji moraju raditi s njim, jer on bez pomoći roditelja ne može savladati gradivo prvog razreda? zašto? zato jer ide brže nego što prosječni prvoškolac može shvatiti, ili? a ide brže zato jer većina u razredu zna čitati i pisati osim njega, ili? ne kontam, najozbiljnije.

[Franny]

Stijena, topic je potaknut s ovim pitanjem:

pitam se što je tipično za jednog predškolca.

cvjeta73, jako lijepo za tebe, ali u tvoje doba to tek nije bilo tipično. ti si bila pojedinac koji je to znao, ali većina nije. danas je situacija skoro pa obratna! jasno i glasno sam rekla da AKO je dijete zainteresirano, treba mu pomoći, pokazati, okrenuti nebo i zemlju da mu se pomogne, ako ima poteškoća i slično. ali također smatram da dijete predškolske dobi, koje sve to ne zna i ne pokazuje interes jer je zaintaresirano više za npr. tehnički dio odgoja ili tjelesni, ne treba gledati kao čudaka, nakazu ili ga okarakterizirati kao "manje sposobnog" od ostalih.
ja sam jako lijepo naglasila [QUOTE][ ali naravno da roditelj treba s djetetom vježbati. dakle KAD krene u školu, ne PRIJE!/QUOTE], misleći na to da ne treba forsati ništa prije no što krene u školu.
jer po ovome, koliko vidim, većina vas se slaže da dijete prije početka škole TREBA znati čitati i pisati i da je to normalno. slijedom toga ispada da će se za par godina granice pomaknuti pa će netko u 1. razredu forsati da dijete zna gradivo 3. razreda, ili da npr. na prvoj godini studija medicine (sad lupam na pamet) student već zna samostalno operirati slijep crijevo!! ma dajte molim vas!!!
je, štima, tehnologija ide naprijed, djeci je dostupno waaay too much stvari od onoga što je bilo dostupno meni kad sam išla u školu, ali opet, za sve postoji vrijeme i dob. jer djeca su ipak, u suštini, samo djeca, koja ipak imaju neke svoje razvojne i intelektualne procese.

budući je ovaj topic otvoren s ciljem da se otprilike vidi što predškolci već znaju, odnosno još ne znaju, bilo bi možda bolje da se otvori neki novi topic s temom o poteškoćama koje djeca imaju pa im se, uz rad učiteljice, može pomoći i dodatno kod kuće, da su roditelji aktivirani, kao što je Peterlin opisivala, ili da se pak otvori topic s temom o darovitim pedškolcima (ili zainteresiranim predškolcima), nešto u tom smjeru...