evo ti malo pa se prisjeti latinskog:mrgreen:
http://http://www.youtube.com/watch?v=IIAdHEwiAy8
Printable View
evo ti malo pa se prisjeti latinskog:mrgreen:
http://http://www.youtube.com/watch?v=IIAdHEwiAy8
pikula...pa zar nije Branka Dujmić – Delcourt predsjednica Hrvatskog centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK)? a ovo je link sa katolik.hr http://www.katolik.hr/component/cont...be/119-c-i-s-k
pa nekako se prožimaju crkva i optužbe...makar u ovoj temi...mada to meni sve stravično izgleda. jer ni ovi iz CISKa mi ne izgledaju baš naj...
Nisam istraživala. Hvala za link
Ja se iskreno ispričavam za upotrebu one moje riječi napisane tiskanim slovima u punom izdanju.
Zaista nisam imala namjeru nikoga uvrijediti.
...iako sam se više puta našla uvrijeđena postovima koji ni nisu bili upućeni meni.
Tema jest važna, ali nemojmo više ovako povišenim tonovima...svi se uzrujaju i izbediraju i nikome više nije do razgovora.
ček, stanite, tema su indigo djeca, tj. indigo zabrana, otišli ste u kupus.
i stray, i ja sam mislila na neodgojenu djecu, nikako na adhd ili autističnu
Ne postoje indigo djeca. Ni kristalna.
Eventualno zmazana indigom i koja razbijaju kristal.
kako vi, npr. u parku, procijenite koje je dijete adhd a koje neodgojeno?
Bubica, teško, ali pravo pitanje. Ja bih vrlo rijetko ili nikad za bilo koje dijete rekla da je neodgojeno. Smatrala bih da to pokazuje da sam ja neodgojena i netolerantna. Djeca su radoznala, živahna, traže pažnju ( i trebaju ju dobiti), vole isprobavati svoje fizičke mogućnosti i naše granice.
Isto tako ne mogu znati koje dijete ima ADHD, ali to niti ne trebam znati. Dijete je dijete i neka uživaju u svom djetinjstvu.
U parku nikako jer se ne trudim ,u razredu u roku odmah.
Vidi se jako razlika, sa djecom koja imaju add i adhd se da sve dogovoriti. ( ako znaš kako im prići )
Ne znam zašto bih ja to procjenjivala.
U principu čuvam sebe i svoje ako neko dijete ugrožava sigurnost moje armije interveniram - ili se maknem. Ali ne idem u neke analize. Moja bi djeca koji dan mogla nevinom promatraču djelovati kao da su iz institucije (i ja skupa s njima) - svatko ima pravo na žutu minutu, osobito ako ima par godina... ili ako je majka osobe od par godina :)
moja je bila opaska, možda neopravdana, ali vezana uz post MBee.
shvaćam ovo što piše stray, da je roditeljima djece s autizmom lakše prihvatiti teoriju indigo djece nego stvarnu dijagnozu.
ali kad neki roditelj djeteta bez dijagnoze proglasi svoje dijete indigo, pa ga još šalje na nekakve tretmane, to mi je takvo pomodarstvo i nezrelost da mogu zamisliti da je to dijete - neodgojeno.
osobno, nikada ne procjenjujem djecu. stvarno. a najmanje u parkovima.
a da vam budem iskrena, čak mi je i žao današnje djece što više ne smiju biti neodgojena, nekoncentrirana i preživa. nego odmah moraju imati dijagnoze. jer koliko je to dobro donijelo djeci s ADHD-om, ima i druga strana medalje. naročito ako se dijagnoze dijele površno. a ima i takvih slučajeva.
Kad god se događa nešto neuobičajeno potražim pogledom roditelje, ako oni piju kavu/čitaju novine/pričaju na mob isl. i svjesno ne obraćaju pažnju iako dijete svojim ponašanjem prelazi granice svih u blizini, zaključim da je dijete odgojno zanemareno i pokušam ukratko usmjeriti dijete tipa: a da se probate dodavati s loptom ili nešto slično, ovisno o dobi, a ako je reakcija loša maknem svoje klince i to je to.
A ako je uz dijete neki pažljiv roditelj tražim da me uputi nekim potpitanjem, obično je dovoljno nešto tipa koliko ima godina, idete tu u vrtić, a da već u slj rečenici mama kaže joj mi još ne govorimo, zato je ovo ili ono npr i onda ja objasnim svojima da budu pažljiviji ili da se više potrude oko igre s tim djetetom iako oni na prvi pokušaj stvore otpor. I obično bude lakše nego s onim prvo spomenutima. Ma djeca stvarno nisu kriva niti u jednom slučaju. Meni se masu puta desilo da klinci koje bih opisala kao male divljake i koji su non stop sami u parku, kad im se obratiš normalno par puta, pa makar i samo rekao "dobar ti je bicikl", da se sjednu blizu nas i uključe se u neku ful mirnu igru s manjima od sebe. To naravno uopće ne pali kad su u grupi. Onda se mičemo :oops:
Vidim da je vrijeđanje Ifigenije novi forumski sport.
Adhd, add, autizam ili slicno u odnosu na neodgojenu djecu u parku uvijek mogu razlikovati prema onome kako se roditelj djeteta odnosi prema njemu. Neodgojena djeca imaju i takve roditelje, a adhd djeca imaju brizne roditelje koji se maksimalno trude svojoj djeci pomoci da provedu lijepo posljepodne u parku s prijateljima.( prema onome sto sam do sad u parku dozivjela).
Kao nevernik, smatram da drzava trebala sve vjere, religije, sekte i sve ostalo sto nije znanstveno dokazano, staviti izvan sluzbenih institucija. Nesluzbeno nek vjeruje tko sto hoce, nek se moli tko cemu ili komu hoce.
Ja vjerujem u cinjenice, znanstveno dokazive teorije, lijekove koji imaju dokazivo djelovanje, kojima mogu utvrditi kemijski sastav....ukratko ako nesto ne mogu osjetiti nekim od svojim osjetila onda u to ne vjerujem, pa tako ni u indigo, kristalnu i me znam kakvu djecu.
Pinky, inače volim čitati tvoje postove, ali ovaj stvarno nije u redu.
Mislim da Ifigeniji ne treba advokat, zna se ona divno boriti za svoje stavove, ali na ovo tvoje moram reagirati.
Ona ima smisla za humor i gore sam to i napisala, jer joj je izjava o indigo djeci urnebesna i baš tako o tome mislim i ja.
Nadam se da ovo nije off-topic.
Ako se smijem vratiti na temu- gospođa Dujmić je toliko angažirana oko razotkrivanja sekti i sektaškog djelovanja, koliko mi je poznato, iz vrlo osobnih razloga. Nakon što su joj majku navukli u Rijeci u jednu sektu (počelo je sve s bezalenom transcedentalnom meditacijom), izvlačili iz nje novac i najznad je dotukli materijalno i emotivno, gospođa je krenula u iznimno hrabru borbu i obračun s ovom pošasti. Uopće ne trebate sumnjati da ima dovoljno znanja i motivacije za to. I da umije prepoznati prevaru.
I to je po mom mišljenju dovoljno. Ako netko svjesno ili nesvjesno želi biti prevaren, široko mu polje. Ali ako čovjek unatoč nevoljama koje znaju tijekom života pritiskati sa svih strana želi zadržati prisebnost, onda mu treba pomoći u tome. U to ime, hvala gospođi Dujmić!
ovo je generalizacija jednaka kao i prije toga receno - o neodgojenoj djeci i neodgojenim roditeljimaCitiraj:
a adhd djeca imaju brizne roditelje koji se maksimalno trude svojoj djeci pomoci da provedu lijepo posljepodne u parku s prijateljima
no, sad sam ja off, vratimo se temi "indigo djece".
Draga Pinki,
ja sam prešla cijeli topic i nigdje nisam vidjela da sam uopće pisala nešto u odgovor na tvoj post, a nekmoli te vrijeđala...
Ali ako jesam negdje (a ja ne znam) - molim te da mi to ukažeš, čime točno sam te uvrijedila, i ja ću se ispričati. Ali nikakvu namjeru uvrijediti nikoga nemam; stavovi se razlikuju, i ponekad se možda zezamo na račun nečega što nam je smiješno, i naravno da to može uvrijediti nekoga tko drugačije misli - ali ako mi se kaže što točno je uvredljivo - ja se onda mogu ispričati. Ovako - fakat ne razumijem o čemu se radi
ovaj je svijet napućen prevarantima...to je činjenica. pa jednoj su bakici, od moje kolegice, uzeli stan. ženica je potpisala nekakav ugovor...i ode sve. tako je to kad živiš sam. teško je održati prisebnost kad ne možeš ni mehaničaru, ako nemaš nekakvog znanja, jer je evidentno da će te preveslati. a kamoli kad je u pitanju duh i srce... ako pomno razmišljam kojem ću mehaničaru dati auto u ruke, pa valjda ću malo više mućnuti glavom kad je nešto žešće u pitanju. ili su nam baš za sve potrebni spasitelji? ne znam, ja ne volim kad se od čovjeka radi takvog nesposobnjakovića.
Ja mislim da je objektivno informiranje uvijek dobro došlo, a i pravna regulacija sivih zona.
i dalje stojim iza onoga sto sam napisala - ispada da su parkovi puni adhd djece, kao i neodgojene djece, kao i ovakvih i onakvih roditelja. kako ja to, dapace, kao strucnjak u tom podrucju, ne vidim u svojim parkovima? Nebitno, osobna iskustva ne doprinose ovakvim općenitim raspravama.
Aha, ti si njen post koji kaže da ne postoje indigo i kristalna djeca shvatila kao post upućen posebno tebi, i koji se sprda s tobom? Uh...
Mene nešto zanima.
Postoje neodgojeni zločesti probisvjeti (kažu neki od vas).
Postoje djeca s dijagnozama.
Ostala djeca su - sva ista? Istih sposobnosti, istih potreba, iste emocionalnosti? Istog doživljaja svijeta oko sebe?
I nedobog da su naša djeca ta koja rade nered i idu drugima na nerve, aa, nikad, ni slučajno. To samo tamo neka neodgojena djeca maltretiraju našu dobru dječicu.
Ode tema u kupus kao i New Age.
Da ne bi ispalo da sad idem u smjeru postojanja indigo djece - ne, nikako ne.
Nego se ovdje opet, po ne znam koji put, pojavio stav da zdrava djeca mogu biti jedino neodgojena ili prosječna. Razumijem da ima roditelja koji svoju djecu drže na pijedestalu, toga ima odavno, valjda oduvijek. Ali opet ne razumijem tu potrebu za poricanjem postojanja djece koja se teško uklapaju u okolinu jer su - posebna. razmišljaju drugačije nego što je uobičajeno, doživljavaju drugačije nego što je uobičajeno, imaju druge interese, nešto ili sve od nabrojanog, ili nešto deseto... Posljedica toga, ako nemaju mudre odrasle uz sebe, neke koji dobro razumiju o kakvoj se djeci radi, neće imati adekvatno vodstvo u odrastanju i to može stvoriti probleme i u prilagođavanju, i u tome da ne pogube sebe.
Naravno, postoji argument da je svako dijete posebno. Jest, svako je posebno, i svakome treba da se odgaja baš njega, a ne neki uprosječeni model. Ali što je tako iritirajuće u tvrdnji da neka djeca (neki ljudi, na kraju krajeva) imaju više osobitosti? Jedino ako se natječemo, pa je to broblem. Ali u tom slučaju, ja se ne bi igrala.
Ja mislim da b ise po duljni postova moglo izmjeriti koliko se pojedini forumaši angažiraju oko argumentacija, a koliko oko pdbadanja i prepucavanja i truda da tema ode u kupus. Uvijek isti dođu samo spuštati, a naivci se raspišu...
Vertex, naravno, ali to je priča uvažavanja osobe, i sposobnosti roditelja da razumije, prepozna, vidi i čuje svoje dijete, i ako je potrebno da potraži stručnu pomoć - ne samo ako dijete ima problema, nego ako roditelj ne zna kako bi na kraj s određenom stvari, taman banalnom kao što je jelo i spavanja, ili povučenost,ili nekontroliranje bijesa itd.
Samo je stvar u tome da učimo, i da pružimo djetetu ozbiljnu i pametnu terapiju, a ne džidže-midže koje zamućuju problem i na koncu rade štetu.
Ja ne bih da odem psihologu u dobroj namjeri, a da ispadne da će mi on učlaniti dijete u neku sektu, ili raditi po metodama neosmišljene, primitivne i štetne teorije na kojoj raste nečiji bankovni račun, ego ili broj štovatelja sekte.
ne znam, ja sam znala sa svojom djecom ići u restoran. i oko nas znala sam gledati, sve neka fina djeca - nit viču, sjede, strpljivo čekaju, ne trče u krug. moji su (ajde, sad ne više ovaj veći) znali bit ispod stola, oko stola, da ih pustiš, bili bi valjda i na stolu, uvijek se neko s njima od odraslih morao baviti, vani dok čekamo jelo itd.
šta ja znam, djeluju koji put malo neodgojeno. :mrgreen:
znaju biti i fini, da ne mislite.
a ima naravno i posebne djece koja se teško uklapaju u okolinu. samo jednu stvar ne razumijem. zašto to teško uklapanje u okolinu često znači da ih neuko oko promatrača može svesti pod "neodgojene", evo - pod navodnicima. s neprihvatljivim ponašanjem. ozbiljno ovo pitam.
izuzimam ovdje dijagnoze, i odmah da ponovim da ne razlikujem uopće djecu s autizmom, s ADHD-om, posebnu i prosječnu djecu.
jer mislim da više - manje nema djeteta koje se koji put ne ponaša kao dijete s problemima autističnog spektra, npr počne urlati radi bezvezne sitnice.
ne komentiram nikoga, osim u stilu - znam kako ti je.
dakle, lijepo je znat da kad me slijedeći put bilo sram ponašanja svoje djece u restoranu, da će promatrači pomisliti da su to djeca visoke razine potreba, posebna, zahtjevna, možda i indigo ili kristalna.
eto, na ovakvu situaciju sam mislila. ima valjda i takvih situacija.
aha..znaci obzirom da imam samo osobna iskustva nisam podobna za ovakvu raspravu...daj...molim te...je l' ćemo sad morati prije pisanja posta podnositi i svjedodžbe i diplome na uvid da se vidi jesmo li kompetentni za određenu temu.
generalizirano iz ovog svega je samo tvoje shvaćanje mog posta. mislim da nisam nigdje rekla da imam iskustva sa stotinama djece, niti da se ovakav ili onakav obrazac ponasanja generalno odnosi na svu djecu, niti da je moj park pun bilo adhd ili neodgojene djece.
govorila sam o necem iz mog osobnog iskustva, a ja na osobnim a i tuđim iskustvima mogu jako puno naučiti.