Printable View
XCitiraj:
puntica prvotno napisa
Roba mi je jako nisko na listi prioriteta, ja sam sretna kad posudim svoje dalje ili kad dobijem posuđeno, ako zbog ničeg drugog onda zbog uštede na prostoru, a i rađe s tim novcima odem na neko putovanje.
Sve je to konzumerizam, i da, žalosno da su nas reklame i društvo tako oblikovali da razmišljamo samo o kupovini, kupovini i kupovini...
Ajde mi nemoj reći da se djete od godinu dana osjeća loše jer si starijoj kupial jaknu a njoj nisi?! :roll:
A ja sam baš jako ponosna na sebe što sam otkrila forumsku burzu, e bay, njuškalo i rodinu rasprodaju i tome slično.
I što za jako malo novaca svoju djecu oblačim onako kako želim. Jer da sve to oram kupovati novo nema šanse da bi im kupovala to kaj nose....
I baš si mislim kak su bedasti neki koje poznajem koji nisu u boljoj financijskoj sitaciji od mene, a nikad nisu niti pokušali kupiti nekaj rabljeno...
to si i ponekad pomislim da masu ljudiCitiraj:
ana.m prvotno napisa
Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Potpis.
A ovako mi ostane nešto novaca koje klincima uplatim na štedne knjižice:-D:-D
Kupiti nešto već korišteno a dobro očuvano mi je saaaamo malo lošije od nasljeđivanja jer u prvom slučaju ipak nešto platim :)Citiraj:
vissnja prvotno napisa
U opće se ne grizem. Možda zato što to ne radim isključivo da uštedim već zato što su stvari predivne, a jeftine. Kupujem i novo i polovno oboma, i kad mi neko ponudi svoje prerasle stvari obavezno uzmem. I ja naše dajem dalje. Što je dijete mlađe stvari se manje troše, brže se prerastaju i prava je šteta ne proslijediti ih ili ne prodati.
Neda mi se sve čitati ali iz naslova sam pomislila da kupuješ po dućanima pa te pere savjest :lol:!
Mi valjda 95% robe nasljeđujemo, tu i tamo kupim gaćice, štramplice, nešto takvoga što se baš ofuca kroz nošenje. I cipelice. Rađe potrošimo na nešto "korisno", i baš sam sretna i zahvalna dok možemo tako.
I ja sam kao mala većinu toga nasljeđivala od sestrične, i nimalo me to ni onda a ni danas nije bediralo. I sad sam sretna ako si mogu nešto naći na burzi ili se mijenjam s frendicama, jedino me bedira što sam natukla kila viška pa mi baš više ne pašu veličine :mrgreen:.
Volim ja i povremeno kupiti nešto u dućanu, skoro isključivo na rasprodaji, ali me onda gricka savjest :roll:.
Debeli potpis!Citiraj:
litala prvotno napisa
Upravo se spremam na jedan strucni skup i s kolegicom ogledavam "krpetine" - jedan krasni svileni sako dobiven od muzeve kume :klap: dobio je najvisu ocjenu.
Moji sinovi ne mogu bas sve nositi jedan od drugoga jer su razlicito gradjeni, ali majice, kosulje i jakne obicno mladji nosi od starijega. Sad je stariji napokon dorastao da moze nositi neke ujine stvari, a svoje gotovo nove ljetne cipele proslijedio je dedi :klap: jer mu je noga narasla na 42!
Recikliramo sve sto se moze i tako ostane vise para za ono sto se ne moze reciklirati, npr. kvalitetne cipele za djecu. Ne brojim koliko sam svekrvinih i tetinih torbi iznosila, koliko majica, bluza... Brat i ja smo godinama nosili isti broj hlaca, ali je moja guzica otisla u sirinu nakon poroda, pa to vise ne ide. sve sto se moze. Ipak, muzeva kuma mi je sada najbolji izvor jer imamo slicne gabarite, pa mi puno njezinih stvari odgovara. Za uzvrat, mi njoj poklanjamo domacu zimnicu, kolace i druge stvari koje joj trebaju. Svi sretni i zadovoljni!
MM i moj brat isto razmjenjuju neke stvari, ja sam godinama sa svojom vjencanom kumom razmjenjivala sve zivo, a sad udomljujemo k njoj stvari koje mladji sin preraste, a upotrebljive su za curice.
Uostalom, i kad se sjetim svog djetinjstva, isto smo tako radili, cak i vise jer je bilo manje stvari. Sve je islo iz ruke u ruku dok se nije raspalo. Meni je bio pravi gust nositi robu od neke malo starije sestricne ili najmladje tete - ja klinka, a one teenageri, bas sam bila ponosna! Uostalom, grehota je rasipati. Ako ima nesto nosivo - cemu kupovati drugo? Danas mi se cini da djeca ionako imaju previse svega, iako ne kupujemo pretjerano. Dobiju s raznih strana pa se nabere. I kaj da onda ja jos povecavam hrpu i radim si rupu u novcaniku? Ma ni slucajno!!!
Naslov me zbunio, jer ja kupujem a osjećam se loše nakon toga! Novo, polovno, puno i često, ali na žalost, više me ne usrećuje nimalo. Iako je drugačije protumačen naslov želim se nadovezati na Peterlin post o totalno pogrešnoj predstavi koja nam čini rupu u novčaniku i hrpetinu robe, kraj koje opet ujutro ne znam šta da obučem! Definitivno cijepam karticu i prestajem ulaziti u dućane!
Nema razloga osjećati se grozno i ja razmišljam kao i većina cura uštedu na kupljenom potrošim za puno bolje stvari od robe, koja mom malcu btw. uopće nije bitna. :)
Ja svom djetetu sada kupujem u trgovinama samo gaće, čarape, donje dijelove trenirkica, cipele, papuče i jakne. Sve ostalo do sada sam kupila na burzama. Doduše kupovati na burzama počela sam tek negdje kad je imao godinu i pol. Do tada sam imala rabljenu robicu od šogorice i nešto novog što sam kupovala dok nisam otkrila burzu. Novo smo imali samo kad bi nam netko poklonio. Uopće me ne peče savjest i jako sam sretna kad nađem super rabljenu robicu. Žao mi je što prije nisam otkrila burzu. Moj miš uopće ne kuži dal je nešto rabljeno i ne bavi se robicom.
E da, ja se često znam sjetiti kako bi bilo super da sam i kad se Janko trebao roditi znala za te neke stvari, mada je tada toga bilo puuuno manje nego sada.
90% robice kupim novo. Nešto malo sam sam za 1. i 2. dijete dobila, ali samo za prve mjesece. Ostalo sam sve kupovala. Najgore mi je, kao i icy, bilo to što sam sve velike stvari a i odjeću, ne planirajući, razdijelila, a skoro mi se ništa nije vratilo. :-(
Kupujem, kako sam već napisala, uglavnom na sniženjima, outletima i na ebayu.
Na burzi sam kupila jako malo robice, osim kod Teddy, i kod još 2-3 cure da sam par puta uspjela naći i kupiti nešto što mi se sviđalo i da je bilo u OK stanju.
Kupila sam preko burze još par puta i svaki put sam bila dosta neugodno iznenađena. Na Rodinoj rasprodaji sam kao kupac bila prije nekih 6g i isto sam bila jako razočarana, vjerujem da se sada stanje popravilo.
Šta se tiće neke grižnje savjesti, nemam je, jer moram obući djecu a izbora još uvijek nemam, jer evo, moram reći nisam bila zadovoljna kupnjom rabljenog, pa sam onda morala kupiti novi i tako ustvari potrošila duplo.
Glavne zamjerke rabljenoj robi kupljenoj preko neta su:
1. cijena: npr. majica, no name na burzi 20-30kn, nošena, a nova u npr. Benetton outletu 39kn
2. loš i pogrešan opis robe
3. poštarina skoro "pojede" uštedu
4. rizik kupnje odgovarajuće veličine - u dućanu možeš barem zamijeniti
IstinaCitiraj:
.kala. prvotno napisa
Ali mene zna peći savjest i kad kupim novo, jeftino, a na etiketi piše proizvedeno u vijetnamu ili gdje već
Odmah zamislim ljude koji te majice šiju za pola dolara na dan, bez prava na bolovanje ili slobodno, po 14 sati dnevno
Pokušavam kupovati domaću robu ako mi baš treba nešto što ne mogu naći rabljeno.
Još si zamislim polja pamuka koja se natapaju vodom pri čemu se isušuju prirodni tokovi vode i s polja ispire zemlja, dok ne nastane pustinja. Pa kemikalije koje su potrebne za obradu tekstila i bojanje. Gorivo koje se troši da se sve to preveze iz pakistana do europe.
Baš mi je drago što rijetko kupujem novu robu. I sve što preraste a iole je nosivo, dijelim dalje - možda će mi jednom trebati, ali sam rekla da neću brojati kome sam što dala. Dogovor je takav - što ostane upotrebljivo neka mi vrate, a ako bude bilo viška druge robe mogu mi ubaciti u paket.
Žao mi je što ne mogu i za sebe naći više rabljene robe, ali to je tako - rabljene robe za djecu ima puno zato što oni to prerastu prije nego što iznose, dok ja svu robu koja mi paše nosim godinama dok ne iznosim, a onda još koristim za po kući i u vrtu dok se ne raspadne :mrgreen:.
Djeci dok su još mala to zbilja ne smeta. Čak bih rekla da im je ljepše čuti "to si dobila od tvoje prijateljice Maje" nego "to smo kupili u Zari". A meni je super što mogu malo uštedjeti i imati nešto više komada robice da lakše složim odjeću za idući dan u vrtiću. I uostalom kad dođu u pubertet bit će sretniji kad im kupimo nešto novo tu i tamo.
Ako im želim pružiti više, bolje da te novce uložim u zdravu hranu ili u štednju za školovanje.
Mene ne peče savjest zbog kupovine rabljene odjeće, dapače jako sam sretna kad ugrabim neki komad na burzi.
Jedino mi je malo "krivo" što smo opskrbili i obukli pola familije, a nama nitko ništa nije dao tj. klinci nisu imali od koga naslijediti, uglavnom sve kupujemo sami. N. dobiva puno odjeće od MM-ove sestrične koja nema djece, a luda je za N., markice koje mi nikad ne bi kupili. D. je dečko pa ne može naslijediti robu od seke, tako da mi i dalje opskrbljujemo familiju.
Ja baš i ne volim rabljenu robu :partibrejker: Ne pričam o stvarima koje mi proslijedi sestrična ili frendica jer su ih kupile pa im ne pašu - to volim dobiti.
No cipele ili hlače koje je netko nepoznat nosio i dao meni.... ne znam, to mi nikako nije ugodno. Doduše, to nisam nikad voljela, ni kao teenager kada je bilo normalno mijenjati robu s frendicom. posebno cipele.
Identično s klincima - naslijeđivanje od brata, frendova ili starijih rođaka mi je OK, no kupnja od ljudi koje ne poznajem..to mi nije ugodno.
Za muža također (iako je njemu apsolutno svejedno što stavi na sebe).
Doduše, jedan od razloga je što sam se vrhunski opekla preko Rodine burze kupujući "samo jednom nošene" cipelice za Lovru tako da to više ne radim. Znam tu i tamo nešto kupiti, no u 99% slučajeva nenošeno. No čak i tu uglavnom sfulam veličinu pa sam prorijedila kupnje.
Ne prakticiram kupovati preskupe potrošne stvari, no cipele, tenisice, jakne, debele veste i hlače kupim kvalitetno (na sniženju). Obožavam kupovanje za godinu unaprijed po upola nižim cijenama (tu i tamo se desi da sfulam veličinu, no vrlo rijetko). Lani sam naletila na outlet Nikea, Championa i drugih sportskih marki koji se zatvarao i za relativno malu lovu sam dobila kompletnu ovogodišnju garderobu.
Par puta sam kupila benkice ili štrample za minimalan iznos i svaki put mi se uredno desilo da je nakon drugog pranja ta stvar za baciti (to mi se više puta ponovilo s TL benkicama).
U Lidlu sam lani kupila skafandere i hlače za snijeg i odlični su. Jednom sam kupila i šlape, no izdeformirale su se nakon par dana pa ne da sam uštedila, nego sam bacila taj iznos + još jednom za bambijeve šlape.
U Billi sam kupila gumene čizme za kišu za 20kn i te su Lovrine najdraže i uporno ignorira Crocsice koje su koštale daleko više.
Evo da potpišem, i napokon izrazim svoje, onako, ne znam točno što, ali možda neku kombinacija čuđenja i razočaranja:roll: šta sve ljudi stavljaju na burzu i to prodaju.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kupila sam tu dva puta ukupno tri OK komada robe, od dvije forumašice i to je bilo dobro,
a onda nekoliko puta robu za koju mi, kad je stigla, uopće nije bilo jasno otkud ljudima ideja da to idu prodavati, slikavati i onda pričati o tome kao da je "nešto", a kad tamo - ajme Bože.
Kad ja takvo nešto imam, iznošeno itd., obavezno poklanjam uz izvjesnu nelagodu i napomenu da ima svega, i nošenog i odličnog pa neka biraju, nose ili bace, ali fakat nije isto to pokloniti ili ići prodavati kao kvalitetan komad.
Rabljenju robu, velike količine, dobijem od prijateljica, sestara, sestrični, kupim u second handu, u dućanima šta mi usfali (a uvijek nešto usfali, to je normalno), a od ove burze sam odustala (osim iznimno, ako baš nešto ekstra zapiknem ili opet bude jedna cura prodavala komplet sezonske obuće za moju najmlađu, pa se iz 10 komada uvijek nađe nešto dobro).
Inače, ne shvaćam da se za ispranu no name majicu traži 30 kuna, a toliko je nova u dućanu, baš kao što kaže Deaedi.
Isto tako i neki markirani komadi, neka su markirani, ali, molim lijepo, ako si ih ti platio skupo nove, to me se ne tiče, sad su rabljeni i tu cijena pada drastično, a ne malo.
Vjerojatno tu ima iskusnijih koje su to bolje skužile od mene, dobro sve prate pa znaju kod koga treba kupiti, ali meni ta burza i nije nešto.
Sad još samo jedno moje zapažanje glede poželjnog broja komada robe za djecu, to vjerojatno spada u Servisni kutak, ali vidim da mame imaju problema s punim ormarima, a opet im fali robe za obući.
To sam napokon, nakon niza godina šizenja, riješila tako da sam svojim školarkama ograničila broj komada robe koje smiju imati u ormaru na okvirno 12 komada majica po sezoni (tu su i fine, i sportske, i tunike, i za u park) i negdje 8 pari hlača po sezoni (tu spadaju i trapke, tajice, trenirke, capri, sve ukupno).
Shvatila sam da, ako imaju više od toga, ne znaju ni same što imaju, dio nikada ne nose, samo vrte par komada krug, ovo ostalo, visi, pa stoji jedno na drugom...
Ormari se nepotrebno pune, nekad vrate prljavo u ormar pa ja ne znam da je prljavo, nekad prerastu, a ja ne skužim, onda to stoji, stvara dojam obilja, a bezveze.
Ta ogromna količina se stvarala baš zbog te velike količine poklonjene robe,koja je Ok, ali im jednostavno ne treba tolika količina.
Kad sam ograničila broj komada koji smiju biti u ormaru, odahnula sam. :-D
Sve viška odmah poklonim, i prije nego moje uopće obuku,
pa sad imam pregledne ormare, one imaju dovoljno za nositi, a ne viškove nepotrebnog, i svima super.
(Taj recept još ne vrijedi za najmlađu jer se ona još uvijek non-stop fleka i mora imati veći broj komada u pričuvi).
Kada?:-o To tražim. Ne da mi se davati preko 100 kuna X 3 za gumene čizme. A tako se kreću cijene po dućanima.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Idem odmah napisati tamo na oglase - gdje kupti?:mrgreen:
Možda još netko dojavi ovakvo nešto.
Na proljeće, u Billi u Dugavama.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Još su zelene, maskirne i Lovre ih uporno zove "Benten čizme". Sada mi je strašno žao što nisam kupila još jedne, broj veće.
Kasnije ih nikad više nisam vidjela.
Hehe...razumijem tu grižnju, ali ja ih oblačim troje...kupim novo samo ono što moram...
A mlađi klinac je super...on jedva čeka kad će nasljedit nešto od brata :-) To si je tako posložio i veseli se svemu što dobije..uopće ga ne dira da li je iz dućana.. Bitno mu je samo to da postane njegovo :-)
Ja sam burzi imala 99% odličnog iskustva s robom. I više od toga, najčešće se forumašice ispričavaju zbog nevidljive flekice ili končića. Često dobijem i dosta više od onog što sam kupila, a najdraži su mi sezonski paketi kad naletim na pravu veličinu i jednim potezom kupim sve, a ušteda je nemjerljiva s poštarinom. Onih 1% posto kad sam vidjela o čemu se radi lijepo sam nazvala i vratila. Nisam ulazila u debatu, jednostavno sam rekla da nam je ipak premalo.
Što se tiče poklonjene robe, istina je da mi isto odmah po ulasku u stan filtriramo: za nas odmah, za nas na čekanju (broj, dva veće), za mlađe frendove (premalo), caritas (sve ostalo) i zadnja i najmanja smeće/krpe. Prva hrpa ide odmah u pranje, druga kod bake na čuvanje, treća na sljedeću kavu i četvrta kad prolazimo pored caritasa. To mi je sasvim u redu, jer i ja tako dajem frendicama, nešto što bih ja bacila njoj baš dobro dođe za vinograd, a nešto što bi moji nosili, njezini neće ni u ludilu, pa bolje da si ljudi sami proberu.Tako radimo i s crtićima, knjigama,igračkama. Pola sata posla sve skupa.
I ja sam počela strašno uživati ako nabasam na našto povoljno na burzi i nikako nemam grižnje savjesti
jer kad dođe robica presretni su.
Isto čekam da jedna oosba ima naš broj i dobru ponudu, onda tražim popust na količinu da bi mi se isplatilo,
jer stvarno npr. jedna potkošilja u mtč-u dođe 20kn, a ima ih po cca 20 ovdje na burzi.
I onda se uglavnom dogovorimo ako prodavatelju paše, a ako ne, nikome ništa.
A evo sad zadnja kupnja kod jedne forumašice je isto bila vrlo povoljna i cijene su bile više nego dobre tako da,
nikako nije da nema i da se ne može isplatiti. Samo treba pratiti ako baš nešto tražiš.
Ne tražim perfektne stvari, proučim sliku i spremna sam na rizik (flek, rupicu...) u koji se upuštam, a zadnje dvije su mi nudile
mogućnost povrata ako ne paše i hvala im na tome, ali ne radim to jer u večini slučajeva kupujem veću robu pa uglavnom pogodim.
Možda bi vratila samo ako bi debelo pogriješila i puno platila...
Od novih stvari kupujem obuću, kupim i odjeću, ali prvo tražim na burzi.
Žao mi je što nisam davno dok su klinci bili mali kupovala na burzi, ajme koliko bih uštedjela.
A vidiš pikula, ti kažeš da ti ta raspodjela robe odnese pola sata a ja imam noćne more od toga. Ja starijem sinu sve kupujem. Ono što on preraste spremam za mlađeg koji će to nositi za 4,5 godina.Od mlađeg odvajam za prijateljicu i njenog sina a i moram odvajati za drugu prijateljicu koja mi posuđuje robu pa joj vraćam. Od kćeri odvajam za njenu sestričnu a dobivam d starije setrične, što opet nešto bude preveliko jer su dosta velika razlika. A robu za novorođenče od sve moje djece imam u puno kesa, kako koja mama mi vraća što sam posudila. Tako da tih kesa, hrpa robe ima bezbroj i ni sama se ne snalazim u svemu tome. A uz sve to, do nedavno sa bila prisiljena te stvari ostavljati kod svekrve koja je jako, jako, jako neuredna žena a uz to je znatiželjna baba koja svaku kesu mora otvoriti, a nerijetko povadi te stvari i naslaže ih u svih svojih sto ormara. I to se više nikad ne nađe.
Moj prvorođeni je imao sve novo, dobro, ne baš sve, ali oko 90% toga je bilo full novo; ne mislim samo na robicu, nego i krevetić, hodalicu, hranilicu itd... većina robe markirana, ma danas se pitam gdje mi je pamet bila :roll: , njemu je tak svejedno kaj nosi, bitno mu je da je čisto i da nema "krumpira" kako on kaže, a velik dio toga je nenosiv danas jer je jednostavno uništeno na nogometu i drugim aktivnostima... Moje drugorođeno će definitivno nositi rabljeno i ne sramim se zbog toga niti me imalo peče savjest jer će nositi bracinu odjeću, ne razumijem zašto bi?!
Svaki put kad vidim naslov teme, zapitam se "koji vrag autorica ne prestane kupovati ako ju to čini nesretnom?!?"... :)
I općenito sam stava - zašto raditi stvari koje vas čine nesretnim?!?
:lol:Citiraj:
Moover prvotno napisa
pa zato moover da bi se mogli obrusiti na ovo grozno danasnje drustvo :mrgreen: (a nije sve u drustvu, nesto je valjda i do nas ;-)). no salim se.
lidac, ako sm ja dobro razumjela tvoju dvojbu, problem je u tome da se bojis da se mlada curka ne bi osjetila zapostavljenom u odnosu na stariju seku. mislim da se ne trebas bojati.
to se ponekad dogada kada je mali razmak izmedu djece. tvoja mlada cura je 5 godina mladja, dakle ona se ni ne sjeca sto joj je starija seka nosila. a i inace, mislim da je premala da bi je uopce brinulo sto nosi od odjece.
ostalo o rabljenom, mislim da su cure vec sve rekle. vecina ljudi kupuje vise ili manje rabljene odjece za djecu. i nema s tim problema.
Ja zapravo ni ne kužim na koju foru vaša djeca saznaju što je novo, a što nije?
Mojim curama jednostavno, kad prerastu dio odjeće, dođe nova runda u ormar - oprana, speglana i složena. Nemaju pojma odakle je, to uopće nije tema o kojoj se kod nas razgovara.
I da... Flora se tu i tamo sjeća nekog komada odjeće kako Fioninog i jako je sretna i ponosna što nosi stvari svoje starije seke. Ne nasljeđujemo odjeću od prijatelja i rođaka jer nitko oko nas nema stariju djecu, ali curke ponekad dobiju igračke od djece jedne moje frendice i te su im igračke mnogo draže od onih iz dućana. :heart:
Trina, kužim, malo složenija matematika. Ipak količina igra ulogu. Doduše i mi smo u početku znali biti zatrpani ko sabirni centar, onda se nekako pročistilo. Ne uzimam više od dva broja veće jer nemam kamo s tim i dajem dalje samo ljudima do kojih mogu doći i kojim nije bed dobiti zbrčkanu kolekciju i u Caritas koji mi je usput. Zvuči očito, ali prije sam znala imati vrećice po hodniku tjednima.
sori na začetavanju :oops:
uh, mi nosimo robu sa svih strana, ne kupujem rabljenu, a ni novu (to dobijamo na poklon kako tko dođe pa dobro dođe il kažemo baki i dedi što treba)
tu robicu od najmanjeg broja je nosilo nekoliko djece, nosit će ih još, bit će nam vraćena jer planiramo (nekada) još
osim toga, prabaka joj šiva robu, ja planiram naučiti šivati ove zime...
neki dan sam iskopala neke majice od malog susjeda, skroz izbljedjele, za kod kuće, ona se oduševila, vrištala od sreće - Je li to za mene!
e sad, kad krene u školu... pa ne znam, kontam da će za školu imati novo ili bar očuvano, ono, skroz
Starija su mi djeca nosila odjeću naslijeđenu od djece kumova i prijatelja. Tu i tamo bih nešto kupila - do škole. Kasnije sam kupovala...
Ivan nosi novo, ne zato jer mislim da bih ga oštetila rabljenom robom, već zato jer se danas na sniženjima nađe toliko jeftino da ne vidim računicu u rabljenoj robi. U ono vrijeme, prije 15 godina, nije bilo ovoliko trgovačkih lanaca i jeftinih kupnji. Nije bilo šanse da za 80 kn (a to je recimo onda bilo 20 DEM) nađeš termo traperice (Lidl), da za 40 kn kupiš dvije dolčevite (recimo ZARA ovo proljeće na sniženju). Kad naletim na jeftino - kupim pa makar veće za slijedeću sezonu. Premda sam otvorena za sve opcije - ako se može kupiti jeftinije, a ja vam baš i nisam vična kupnji preko interneta, dajte linkove, pojasnite...
I druga stvar - Ivan svoju robu dosta uništi jer ono što nosi jedan dan u vrtić krajem dana ide u koš za prljavo rublje i kasnije na pranje. Tako odjeća dosta izblijedi i pohaba se...kako bih to mogla nekome prodati?
Baš, moja Iva ide sa mnom i na rodinu rasprodaju i uopće ne kuži je li to novo ili staro, isto joj je kao da je došla u dućan.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
A za sve ono kaj sam joj kupila na burzi, a dolazi poštom je kupio "striček poštar" :lol:.
Nego, baš sam se jučer razmišljala! Hvala na ovom topicu, sad sam još više ponosna na sebe i još se bolje osjećam što na takav način nalazim stvari za djecu i ne potrošim previše novaca! :mrgreen:
Nemam grižnju savjesti, dapače kad vidim kako sam lijepo uštedila drago mi.
A što se tiče nasljeđivanja, mali to ništa ne kuži niti ga nešto posebno raduje ako mu se kupi neki komad robe. Ali jako dobro zna šta je njegovo, i nema majci da recimo ako se netko od prijatelja recimo zalije kod nas pa da bez dreke dobije njegovu majicu ili hlače, jok.
Nekidan je tulio cijelo veče jel je skužio na slici od prije dvije godine da A nosi njegovu piđamu, ne samo da je tulio nego se i svađa i urlo to je moje ja to nedam i tako...
Htjela sam još samo napisati da ja osjećam grižnju savjesti kad kuim nekaj u dućanu. Pa si mislim, kaj mi je to baš trebalo, mogla sam pričekati da nađem rabljeno ili sl.
moji znaju i od koga je roba stigla i kome mi pakiramo :)Citiraj:
Sanja prvotno napisa
i s gustom komentiraju - ovo mi je doslo od xx.. mama, ovo mi je malo, spremi u torbu za yy... meni se ovo vise ne svidja, ne bih nosila, stavi u torbu, mozda ses ww svidi pa bude nosila...
:)
zaista nemam problema sa tim,starijoj kupujem u duću ,jer moram,nemam od kog dobit.a za malog dobijem apsolutno sve ,ne sječam se kad sam mu kupila nesto od odjeće zadnji put,i da tako mogu za malu bilo bi fantastično.
XCitiraj:
ana.m prvotno napisa
Jucer sam dobila na poklon od S.Olivera za curicu majicicu i hlace,ko komplet...tanko tanko,nis posebno a cijena (jer ima ono u svim valutama na etiketi pa sam skuzila) 180kn!!!!
Prestravila sam se...ja sam za taj novac ovdje kupila masu konkrentih stvari,cesto ganc novih!
Neznam,nemogu se prisilit da za komadic tkanine dam neki veliki novac (da se razumijemo,to stoji i za moju odjecu) i presretna sam sto postoji Rodina burza!
(pogotovo jer ovdje nemam H&M,Zaru,C&A i slicne trgovine gdje bi se moglo naci povoljne robice)
hej lidać2 kad sam vidila naslov teme mislila sam da se osjećas grozno kad kupis nesto novo...ja imam griznju savjesti kad trosim novce na odjecu...sve drugo mi je pametnije potrosen novac. A nije bas da moram stedit svaku kunu...evo bas danas gledam stariju i preponosna kako sam sposobna majka, sve na njoj je od nekoga, i vec znam kome idu stvari kad ih mladja preraste! Znala sam cak i vracat svekrvu nazad u ducan kad bi mi dosla s necim turbo dizajnerskim za dijete od 3 mjeseca.
ja ser osjećam prestrašno - što sam potrošila previše novca na opremu prvog djeteta- jer nisam ni znala da može to i drukčije :roll:.
od potpuno novih kolica, kadica, komode, robice i svega potrebnog a i nepotrebnog. mogli smo lijepu svotu staviti na račun ili uložiti u nešto pametnije. ali što ćeš, čovjek uči dok je živ.
nijedna moja prijateljica tad nije rodila, sestra mi je predaleko, a ja o tome nisam razmišljala na način da recimo postoje lijepe, očuvane i duplo povoljnije stvari koje nekima više ne trebaju a nama bi izvrsno poslužile.
zato sad ne kupujem ništa, presretna sam kad vidim koliko su moje prijateljice uštedjele novaca jer razmjenjuju robicu i opremu i veselim se što ću biti dio tog lanca i osjetiti dug tog zajedništva!
i apropo burze, ja sam presretna što sam nedavno kupila jedan divni kaput za male pare, a sigurno ću ga nositi par godina!
baš mi je drago da sam se izvukla iz ralja te besmislene potrošnje i što nemam nikakav kompleks, već naprotiv osjećam ponos.
Mislim da je bit stvari naći pravu mjeru... naći nekakav modus uz koji ćemo se osjećati ugodno, da ne potrošimo previše, a opet da se ne uskratimo za užitak kupovanja, pa ni za užitak kupovanja novih stvari.
Ja sam jučer častila sebe novom jesenskom majicom za 120 kn. Dugo nisam, ali baš mi je bilo zadovoljstvo kupiti nešto sebi, ne mužu, ne djeci, nego baš sebi... Jest to majica s placa (jer što radi nedjeljom prije podne osim placeva?) ali sam zadovoljna. Zadovoljila svoju potrebu za shoppingom i sad ću biti mirna neko vrijeme.
Ponekad znam upasti u petlju pretjerane štedljivosti (ne valja), ponekad nešto platim više nego što vrijedi (ne valja ni to) ali sam zaključila da se s godinama sve bolje snalazim...
S druge strane, sklona sam od mladosti kupovati preko mjere kad se zbog nečega osjećam loše, ali sam toga svjesna pa se trudim da npr. ne odem u šetnju gradom ako imam takav dan.
:oops: Rodina burza?!
Može link?
Vidjet ćeš je nakon malo više postanja ;-)Citiraj:
ruzica prvotno napisa