Ok. možda imaš pravo - trebalo bi dati neki hint i ispitati teren..... Ovisi naravno i o dosadašnjim odnosima roditelji - učiteljica.
Printable View
Ok. možda imaš pravo - trebalo bi dati neki hint i ispitati teren..... Ovisi naravno i o dosadašnjim odnosima roditelji - učiteljica.
ajme, meni je to sve pretjerivanje...do koje ono vrijednosti se poklon zakonski moze tretirati kao poklon?
Ajme, autobiografija Mate Lovraka je jako zanimljiva (i btw. preporučio mi ju je jedan (mladi) učitelj); na stranu naslov koji možda zvuči patetično. Ima baš onako i povijesnu i neku dražesnu naivnu crtu. Meni se čini zanimljiva za svakoga, a za nekoga tko se bavi učiteljskim poslom svakako zanimljivo pročitati kako je bilo biti učitelj u vrijeme Družbe Pere Kvržice.
ne znam zašto bi naslov bio patetičan (u sadržaj knjige ne ulazim jer je nisam pročitala)
meni su učitelji pojam
pogotovo učitelji u prva 4. razreda osnovne škole
oni našoj djeci daju osnove za cijeli život
ja se danas sva raznježim kad vidim moju učiteljicu Karmen
ako se taj posao ne odradi dobro, dijete će cijelo školovanje imati poteškoće
meni je to stvarno uzvišeno, koliko god nekome bilo patetično
ja sam stara škola, poštovanje trolista, učitelj, doktor, svećenik (kod zadnjeg me malo zeznuo ateistički odgoj:mrgreen: pa nisam u kontaktu, ali nije da ih ne poštujem)
ovo spuzlama mi je sasvim ok, ima kod to u 40 ili 80 dijelova za pristojnu cijenu
Ja bih u ZOŠ stavila zabranu darivanja učitelja.
Meni je muka od toga. :roll:
Ok mi je uspomena sa slikama, kao spomenar.
Sve ostalo, zlato, dijamanti, masaže i mikrovalke su totalni promašaj.
Npr. stolac za radni stol u školi je dobar poklon.
Ili radni stol. Ja sam se neki dan našpranjila do krvi na svome.
A stolac sam si kupila sama. Jer sam trgala čarape.
Ili bi mi super poklon bio da mi netko ofarba razred. :mrgreen:
Ili kupi CD ili poster moje omiljene grupe.:mrgreen:
Ili mi omoguće upoznavanje s članovima moje omiljene grupe.:mrgreen:
Ili mi nabave autogram moje omiljene grupe.:mrgreen:
Ajd, sad pretjerujem s omiljenom grupom.
I smajlićima.
matilda, ako zanemarimo dio o omiljenoj grupi :lol:, ovo je melem na ranu!
Mi smo lani na kraju 4. razreda kupili učiteljici koja jako voli nakit unikatni komplet ogrlice i narukvice od srebra sa riječnim biserima.
Sve je to kupljeno u zlatarni Celje i ima certifikat i bilo je spakirano u prekrasnu drvenu kutiju.
Uz to je učiteljica dobila i buket cvijeća, zajedničku fotografiju cijelog razreda i naručili smo veliku tortu i svi zajedno roditelji, djeca i učiteljica smo se počastili.
Za poklon smo skupljali po 100kn, mada je bilo dosta njih koji su dali i manje. Na kraju je novca bilo sassvim dovoljno za sve što sam nabrojala.
Kći mi kaže da često sreće učiteljicu i da ona nosi taj nakit. Dakle, poklon je pogođen.
Inače nikad prije joj nismo ništa zajednički poklanjali, ali ja sam na kraju svake školske godine kupila po buket za učiteljicu i profesorice engleskog i njemačkog i to bi im kćer dala prilikom dijeljenja knjižica.
I još nešto, našoj bivšoj učiteljici je generacija prije nas poklonila štene zlatnog retrivera i to mi je super poklon. I ona ga obožava i često ju viđamo u šetnji s njim. Naravno da takve poklone treba u dogovoru poklanjati. Nećeš pokloniti velikog psa nekome tko to ne voli, ne želi i nema gdje držati.
štene retrivera? ajme ne mogu vjerovati!
Da, skupi se (nama tu nadodaj sk. pomocnice i osoblje skolskog busa. Za profesorice baleta je lako - njima ionako svako malo nesto crta. Sad jos imamo i trenera kosarke...).
I meni se svidja ideja za scrapbook i poklon-bon za knjizaru.
Do 5. razreda (kada ovdje mijenjaju skolu) je jos daleko, ali eto, za dobru ideju nikad nije prerano.
Inace, svake godine darujemo profesorice baletne skole; prosle godine smo se dogovorili i umjesto darova njima, darovali svatko simbolicnih 2 € - ali svi ucenici cijele skole, pa se nakupilo puno novaca - i darovali ih u dobrotvorne svrhe udruzi osoba oboljelih skleroze u ime skole.
Ove godine umjesto poklona roditelji nase klase klasicnog baleta planiraju veceru (mi placamo restorantski prostor s vrtom, da djeca mogu plesati i slobodno se kretati, plus hranu i pice) na koje zovemo sve profesorice s kojima su djeca iz naseg razreda radila; poklon zajednicka fotografija s djecom i veliki buket cvijeca svakoj od njih.
Ma cemu pokloni? To je moj posao i za njega sam placena.
Budimo iskreni, nije li to licemjerno? Koliko je roditelja stalo uz nastavnike kad smo strajkali, kad nam je trebala podrska, a ne osudivanje?
Tako je isto bilo kod nas...
Kupovali smo poklon učiteljici na kraju 4. razreda (neka zlatnina + cvijeće) i razrednici na kraju 8. razreda (više nemam pojma kaj).
Sad na kraju srednje škole nitko ništa ne skuplja za poklon razrednici jer kao imala ih je samo zadnju godinu jer im je razrednik umirovljen godinu prije... Ja ću po djetetu ipak
ženi poslati bombonjeru i kavicu, čisto mali znak pažnje... Za tako nešto neću propasti, a njoj stvarno nije bilo lako jer je razrednica dva razreda.
ja sam u srednjoj školi imala tri razrednice (bile mlade, pa su jedna za drugom išle na porodiljni) i na kraju 4. razreda smo za sve tri kupili poklone (nešto skromnije, doduše, ali nemam pojma više što je bilo)
Mikrovalne, štenci, putovanja... Nemogu vjerovati...
goranka kaj ste zmislile????
i ja bih bila zahvalna...na bilo kojoj knjizi. meni je to jedan od najdražih dječjih darova.
no, općenito, ne volim ih...ne ljutim se, ne vrtim očima, uvijek se zahvalim, ali, eto, jako mi je neugodno kad dođem u situaciju da ga moram primiti.
mislim tu na one nakon školske godine, osim ako nije poklon za oproštaj s osmašima.
od zadnje generacije osmaša dobila sam novi Oxfordov riječnik, malo bonsai drvo i uokvirenu posveti pisanu rukom. ok, jedino neugodno tada je bilo što sam na dan podjele svjedodžbi tulila ko malo dijete nakon toga što sam pročitala.
najljepše je kad je jednostavno i od srca...djece.
al, najnajnaaaaajljepše je kad ih sretnem i čujem i vidim da su sretni i uspješni mladi ljudi.
imam ideju za vas, roditelje. naši četvrtaši su svojim dvjema učiteljicama poklonili male knjižice koje su izradili uz pomoć asistentice.
na male kartončice stavili su s jedne strane sliku ili crtež, a s druge nešto lijepo napisali o učiteljicama. to su uvezli s tankim špagićem i plastificirali prvi i posljednji kartončić...slike su njihove razredne (iz razreda, igrališta, izleta, sa sata,...).
i mogu vam reći da je knjižica prekrasna.
mi ćemo na kraju pokloniti putovanje. ustvari poklon bon da si sama izabereinaciju u tom iznosu, a ako hoće nešto skuplje, može si nadoplatiti. to je bilo jedino oko čega smo se složili, skupljali po 100 kn, a u tom iznosu će ostati i za cvijeće.
i mi planiramo knjigu s radovima klinaca ,book mark, bonsai koji još ne znamo, merci
mi zbavili: knjiga s radovima djece ( istina kapali su po malo, jedan došal pol minute prije predavanja poklona, pa veli učiteljica " to ima viška" , jedan nije htio ni dat)
Merci, vazu, i buket cvijeća( mada žalim kaj nije išo bonsai)
naš scrapbook je toliko predivan da bi ga trebalo patentirati :heart:
i bon od 200 kuna u Algoritmu
i buket
to je za učiteljicu iz boravka, s kojojm se opraštamo
glavnoj učiteljici buket
meni je ovo s kavom i bombonjerom totalno bezveze
a da i ne spominjem mikrovalne i pse
mi ove godine radimo učiteljici koja odlazi knjigu
djeca su napisala zajednički pjesmicu,zajednička slika i zatim slika svakog učenika i od svakog učenika nešto što je on napisao učiteljici ili nacrtao
druga učiteljica će dobiti samo cvijeće
po meni bi to trebala biti uspomena i najljepše mi je da to djeca naprave,njihove misli
to mi je za uspomenu
a vrijednost takvom poklonu mi daje i činjenica da su to djeca radila
sve ostalo mi je bezveze.. pa njima je to posao
ni teti u dučanu,koliko god je ljubazna ne nosim poklone
ni doktorima,pedijatrima,logopedima....sve mi je to bezveze
ali ono što sam shvatila da su ljudi zaboravili reči hvala
pri kraju zadnje godine u vrtiću sam jedan dan naletila na obje tete i popričala s njima 10-tak min
i rekla im kako smo bili zadovoljni njima i koliko smo im zahvalni
i koliko su značile mom djetetu
i tetama su se zasuzile oči
kažu da im rijetko roditelji tako nešto kažu,svi samo pričaju s njima kada postoji neki problem
A zasto ne napravite do podjele izvjesca?
nije to baš posao od nekoliko dana
naš je nastajao skoro dva mjeseca
dok smo skupili fotke, pa crteže, pa tekstove
pa dok je dizajniran
pa tiskan
znam da ne mora uvijek biti napravljeno tako profesionalno, ali jako puno energije i vremena ipak ode na to
Ma pretpostavljam da to dosta traje. Bas sam te mislila pitat da malo detaljnije napises kako ste to radili :-)
Nama je izvjesce za 18 dana(ne znam kako je kod vas u Zg) pa mi se cinilo da se i tom vremenu ako se udruze snage moze ipak nesto napraviti
pa može, pogotovo u manjem mjestu gdje se znate i imate kontakte
ja sam još oko 1.4. poslala roditeljima pismo u kojem objašnjavam što bismo napravili
i zamolila da mi mejlom ili po djetetu pošalju fotku djeteta iz školskih dana i kratki esej o učiteljici. a da ću od glavne učiteljice tražiti da mi odabere najljepši crtež koji je dijete nacrtalo/naslikalo u te tri godine.
i, kako to već biva... od 23 roditelja, javilo se njih troje :-)
onda sam napisala pismo glavnoj učiteljici i zamolila je da djeca pod satom hrvatskog napišu eseje, da mi pronađe crteže, a ja sam uletjela u školu i sve ih pofotkala
platili smo profi fotografkinju (http://www.facebook.com/exLumine?ref=ts) da to složi, u tiskari isprintali i to je to.
fotografkinja je tako lijepo složila da je naš scrapbook za pasti u nesvijest.
danas mi učiteljica kaže da su ga razvlačili i divili mu se po cijeloj zbornici.
mi smo isto napravili ovako slicno kao apri. bas je bilo lijepo.
mozete tri puta pogadati, tko je slagao u photoshopu, kopirao i tako to. :mrgreen:
i posto je tako lijepo ispal,o svako dijete je dobilo takvu istu brosuricu.
tako i oni imaju lijepu uspomenu na 4 razreda osnovne skole.
i ja sam tako htjela, ali ovaj razred to jednostavno ne možće isfinancirati :-(
Hvala apricot na detaljima, vjerujem da je ispalo predivno:-). A super je i ovo sto seni kaze, uspomena za svu djecu. Odlicne ideje :klap:
mi smo otišli u foto koji je slikao zajedničku fotografiju u školi ,oni su radili i portrete istovremeno
falila nam je samo slika jednog djeteta koje se je onda naknadno slikalo
tako da smo slike imali
"glavna " učiteljica je na satu napravila eseje i crteže s klincima
i to smo odnjeli u foto studio i oni su nam napravili knjigu
koja je prekrasna
kod nas cijela izrada trajala 10-tak dana