I ja se (ako je itko sumnjao :D ) slažem s onim da je zov igrica prejak za samoregulaciju.
Znam previše djece i mladih koji su se "samoregulirali" na način da su 8 i više sati dnevno ili po cijele noći na igrama i youtube videima.
Printable View
I ja se (ako je itko sumnjao :D ) slažem s onim da je zov igrica prejak za samoregulaciju.
Znam previše djece i mladih koji su se "samoregulirali" na način da su 8 i više sati dnevno ili po cijele noći na igrama i youtube videima.
A jesam vam ubila zabavu, jutros u 10:27...
Tatek, moja kći momentalno nakon 9 godina pauzira od treniranja, a srijedom ide na španjolski i to joj je jedina izvanškolska aktivnost.
Ne visi puno vani, ali s guštom ode s frendicama u knjižnicu koja je u zgradi i tamo rade plakate za školu i druze se.
Sve što radi, radi samoinicijativno i na ništa ju ne silimo.
Sad je zatražila pauzu od treninga i mi smo se s tim složili.
Isto ne uči gotovo ništa, a ima briljantne rezultate.
Jednostavno je takva.
Npr. U subotu je i mene i tatu natjerala da idemo na Sljeme i išli smo.
Pješice, naravno.
Iskreno, meni se nije išlo, ali išla sam zbog nje.
Bila je presretna zbog toga.
Zbog zajedničkog druzenja.
Tako da gledajući iz mog iskustva; isto mislim da previše brineš.
....a što se tiče igrica, igra ih i moja kći, ali brzo to njoj dosadi i nije ni blizu ovisnosti.
Ne kontroliram ju i ne ograničavam.
Jednistavno nije potrebno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sam u "before kids" životu imala razdoblja kad sam apsolutno cijelo budno stanje provodila pred kompom:
radeći za faks ili za posao,hoby + igranje igrica navečer. U to vrijeme još nije bilo jeftinog interneta (na žalost: jer mi se surfanje interentom, chatanje
čini čak najhumanijom varijantom korištenja kompom).
I moram reći da sam znala primijetiti određene posljedice takvog načina života, ono kad razmišljaš kao stroj.
npr. da u realnom životu kad napravim grešku pomislim kako ću napraviti undo (ali ono da sam stvarno uvjerena da to mogu).
A pošto sam i u djetinjstvu dosta igrala igrice imala sam problem još kad sam išla u autoškolu: instruktor mi je rekao: hej nije ti ovo need for speed.
Mislim da sam iz need for speed moda izašla tek kad sam dobila djecu.
Čini mi se da rijetko tko može igrati igrice a ne biti ovisnik o njima, njih nekako ili igraš ili ne.
U knjizi Epidemija popustljivog odgoja by Robert Show je ova tema detaljno obrađena i jasno je pokazan slijed: pretjerana izloženost medijima - depresija.
Ova me se je knjiga doista dojmila (citat iz potpisa mi je iz te knjige), možda najviše od svih koje sam pročitala o odgoju djece, vjerojatno baš zbog toga što sam kroz nju dobila potvrdu onog što sam i sama iskusila na vlastitoj koži.
E sad, svojim klincima nisam htjela lupiti totalnu kontru, ali do cca 4-5 godina nisu igrali igrice, a sada ih igraju ali rijetko.
Kod mene je situacija takva da starije dijete, koje je malo kasnije od mlađeg dobilo dopuštenje za igranje igrica
pokazuje manje znakova ovisnosti: rijetko se poželi igrati, brzo i samoinicijativno prestane, dok je situacija kod mlađeg nešto drugačija,
e sad jeli slučajno ili ne da je dijete koje je kasnije počelo igrati igrice bude manje ovisno ili nije, ne znam.
morati ću je onda ipak pročitati :)
tema je dobra. Inače nisam taj tip ali kao rješenje vidim jedino represiju :mrgreen:
U kući nemamo tv-a a mobitel joj neću kupovati bar do punoljetnosti. Laptop ima samo mm.
Ipak pogleda crtiće na kompu, ponekad. I dalje uspije vidjeti previše tv-a kod susjeda i kod bake vikendom.
uh, ja znam i neke ljude koji su tako navukli ozbiljne zdravstvene probleme koji će ih pratiti do kraja života
no recimo da su to ipak ekstremni slučajevi
i kod mene je mm slaba karika :) prvi bi rado proveo većinu dana pred ekranom, ali bar što se tiče djeteta prihvaća moje argumente.
Evo malog apdejta kaj se tiče ekrana :mrgreen:
Vedran se upravo vratio iz škole sa prvim mjestom na školskom natjecanju iz informatike gdje je u konkurenciji sedmaša i osmaša on kao sedmaš osvojio prvo mjesto! :-D
Morat ću ga pitati podrobije kakva su bila pitanja kad dođe doma - zasad sam saznao da nije znao kako se označavaju Read/Write CD/DVD diskovi i da nije znao da su mp3 fajlovi već komprimirani. No, očito je znao dovoljno drugih stvari. ;-)
Slijedeći korak je županijsko natjecanje za mjesec dana.
Cvijeta, ne čini mi se da je opterećenost djece toliko bitna (sve dok se rade njima zanimljive stvari), već više tjerati ih da rade/treniraju/vježbaju nešto što ne žele.
Na žalost, kod nas nitko u kući ne svira nikakav instrument tako da im recimo nije bilo zanimljivo učiti svirati neki instrument jer koliko god nam je svima u kući muzika vrlo bitna nitko ništa ne svira (osim mojeg kratkog izleta u svijet bubnjeva). A slično je i sa sportom i terninzima - nula bodova u našoj kućnoj zajednici iako sam recimo u ranijim godinama često bio na košarici.
ajme jesi me vratila u jedno ljeto....driblala sam po toj igrici dan-noc.....
ja sam doslovno ugasila televiziju kad sam rodila i otad ne palim...odjavili smo max TV...(prije sam stvarno dosta blejala)
jedino ja i MM (kad mala spava) gledamo tu i tamo downloadirane filmove...u kuci je jedan TV u DB-u, 2gi je u gostinjskoj sobi/vjezbaonici pa ja tamo spojim laptop kad idem vjezbat...to mu je jedina svrha kad nemamo goste...
N. sam pocela pomalo crtice pustati na kompu s jubitoa oko 2gog rodjendana ali je MM brzo to "malo" poceo povecavati do momenta kad sam dosla s posla a oni dvoje za kaucem,on u krilu ima laptop a mala tablet...aaaaaaa.....:gaah:
kad njega nema doma prodje i po par dana da nista ne pogleda, a drago mi je sto ju vrlo lako odvratim od gledanja kad ponudim da joj u zamjenu pricam price....
ja bi trebala smanjit blejanje u laptop, znam da ne pruzam dobar primjer N. ali tjesim se da je jos mala...kako bude starija planiram bit sve bolji uzor!:-)
bravo vedranu!
kod nas nema zabrana igrica i nisu ovisnici ni o čemu osim o rečenicama "mama meni je dosadno" i "tko će se igrati sa mnom?".
jedna sam od rijetkih majki koja je svog petogodišnjaka nagovarala da igra igrice ili gleda crtić dok uspavljujem bebu i ne mogu ga zabavljati.
od tv emisija filip se ponekad zakači na neke humorističke serije a zabranjena mu je samo "zauvijek susjedi" jer ju ja ne mogu podnjeti. obzirom da sam odrasla u obitelji tv ovisnika ne branim klincima ništa od programa iz pedagoških razloga ,samo pazim da je tv ugašen za vrijeme dnevnika jer ne želim da vide stvarne užase.
ali tu je moj muž -njemu sam nekoliko puta zabranila kompjuter, čak i iščupala kabel i bacila ga iza ormara uz riječi "ostaviti ću te kad te idući put vidim na kompjuteru, tebe i djecu pa se..."
nasreću prošlo ga je ili to radi dok mene nema.
Duplić!
čestitam Vedranu :klap:
a kod nas danas još jedan ekranski pritisak, želi smartphone, gotovo sve cure ga u razredu ga imaju pa hoće i ona. I do sada se prvi put sjetila upotrijebiti argument da će ga kupiti sama jer ima novce koje je dobila od baka, deda ...
Ovo zapravo nema veze s ekranom nego s time da hoće ono što svi imaju. Realno joj novi mobitel ne treba, onaj koji ima služi joj za zvanje i ništa joj drugo ni ne treba na njemu. Sve ostalo ima na tabletu. No cure u školi imaju smartphone pa sad hoće i ona.
Svjestan je on toga, no kad ispuca sve adute onda proba i sa tim, ne bi li brže prošlo vrijeme dok ne dođe mama...
Ona kao da osjeća da mene nema (sat dva kad nešto moram obaviti) pa postane jamralo (što inače nije). Srećom pa joj u tom njenom jamranju ništa (pa ni tv) nije zanimljivo više od 5 min.
Btw zanima me kako reagirati kada odemo u goste pa djeca u toj kući gledaju tv. Mislim - ne mogu reći da se isključi. :unsure:
Ili odemo u dućan - tv, u kafić/restoran - tv, u taxi - tv...
Nisu te situacije česte, ali nekad su neizbježne.
Nisu me brinule takve situacije, to je nešto kratkotrajno i ne dovoljno često da bi me uznemiravalo niti imalo neki poseban utjecaj na djecu.
naravno da nećeš određivati pravila u tuđoj kući
ali, isto tako... tvoje dijete od 7 mjeseci sigurno ne ostaje negdje nasamo; staviš je u krilo okrenutu prema sebi
ionako se stalno moraš baviti njome
a ovo ostalo što si nabrojala... stvarno pojma nemam da u dućanima ima TV
pa čak i ako ima... ne zaustavljaš se na jednom mjestu, nego prođeš
za taxi... prvi glas :-)
ok, u kafiću ima TV, to znam, ali sjedni tako da okreneš leđa
Ovako je na isti način naš mlađi sin kupio sebi smartphone sad za Božić, od ušteđevine. Ima stariji brat (i on ga je lani kupio od ušteđevine) pa je htio i on. Za sada nisam primijetila baš da to zlorabe. Znalo mi je ići na živce kad su u 10 navečer prštale poruke, pa sam rekla da mobiteli imaju noćiti u hodniku, pored fiksnog telefona, na punjaču ili bilo gdje ali ne pored kreveta. Obrazloženje - elektromagnetsko zagađenje :mrgreen: (ali nije ni to bez vraga...).
Kako god bilo, sad su svi naši mobiteli noću izvan spavaćih soba. Da ja ne mislim je li kome od mojih dječaka palo na pamet do ponoći igrati igrice ili visiti na wifiju - nema šaMse!
Ont. - mislim da sam već negdje pisala kako je moj stariji u prvom polugodištu napravio zadaću iz kemije - kristalizacija soli iz zasićene otopine: budući da pokus još nije bio gotov, on je ostavio doma uključen laptop s kamerom i to pored prozora da ima dovoljno danjeg svjetla, pomoću smartphonea se povezao na laptop (ima program za daljinsku administraciju) i pokazao profesorici kako ide pokus u realnom vremenu! JOš je sat postavio u dosegu kamere, da ga se vidi! Cirkus! I što da im čovjek onda kaže o korištenju ekrana??? Meni to nikada ne bi palo ni na kraj pameti, ali ova djeca su iz jedne druge vreće. Moram dobro paziti KAKO im postavljam ograničenja, jer mi obično kažu "ma ne znaš ti to..." i obično su u pravu. Ne stignem ih slijediti.
Daklem, tatek, ne čudi me što i tvoj sinek bere bodove na natjecanju iz informatike - moj nije išao ni na pripreme u školu (bio dva puta) nego je samo nas doma pitao da mu pokažemo konverzije binarni-decimalni sustav, malo o heksadecimalnom i sličn. Logičke sklopove rješava bez problema i baš je priprdavao da na testu uopće nije bilo takvih stvari, da je bio prelagan (ali ga to nije spasilo da napravi neke početničke greške itd.)
Ima tih primjera brdo (ta djeca pomažu profesorima kod prezentacija, hardvera i koječega - definitivno se bolje snalaze s elektronikom od cijele starije generacije svojih nastavnika i roditelja).
ja mislim da apri debelo pretjeruje s okretanjem leđa televizoru u gostima :-P
nije tv otrov pa će ubiti dijete ako sluučajno pogleda u njegovom pravcu.
druga je stvar što sigurno nije dobro da sat vremena beba od 6 mjeseci bulji u baby tv.
ne pretjerujem
nego me začudilo pitanje
odgovor je čisto tehničke naravi
mislim, svašta bih ja tu još napisala, ali nema smisla
Ja sam isto dijete od 6 mj okretala leđima prema tv-u kad bi bili u tuđoj kući, ne vidim ništa čudno u tome
ne da bi mi to bila drama, i onako sam je ako je bila budna trebala držati u krilu, uostalom pazila sam na mnoge druge stvari, to mi se podrazumijevalo
ajd dobro :mrgreen:
sto ljudi sto ćudi.
ja tv nisam nit primjećivala po dućanima, autobusima, taksi vozilima i tuđim kućama, jel upaljen ili nije upaljen.
ni ja
zato sam se začudila
ali, u gostima bih primijetila
jer mi je strašno, i u struci, kada ljudi TV postavljaju kao centralno mjesto doma
i, ne volim, ako dođem nekome na razgovor i druženje, da TV odvlači pažnju
a odvlači, hoćeš - nećeš
ili kad im je TV postavljen kao oltar :lol:
tuzna vlasnica jednog, kojeg ce srusiti, ali jos ne smije u akciju
da, poznat smo narod koji bontonira
sada bismo opet mogli malo o izuvanju, nismo barem 5 godina
ma mogli bismo i o smrkljama, cini mi se da ovu jesen nismo :-(
Šta jes' - jes! :mrgreen:
Vidim da se održavaju stare dobre tradicionalne rasprave ... možda da se to uključi u Smotru folklora? ;o)
Mene isto smeta kad dođemo u goste a tv radi, bilo kao slučajno, namjerno il kao zvučna kulisa. Odvlači pažnju. Može muzika, al s nekog netreperećeg uređaja :)
Mogu ja dijete još mjesec dana okretati k sebi od tv-a, a uskoro kreće istraživanje poda četveronoški, dvonoške, kako onda? :)
moj filip nije vidio upaljen tv i cigaretu do 6.mjeseca kad smo došli mojim roditeljima u duži posjet. tad se desenzibilizirao na tv, dim i natezanje penzionerki. lako je biti fin domaćin jedno popodne, problem je s posjetima koji traju par tjedana.
hehehe, juul veli u svojoj knjizi "škola u predinfarktnom stanju" (inače, knjiga je odlična) kako djeca trebaju preuzeti odgovornost za svoju domaću zadaću-kad sam to probala sa svojima, odjednom je učiteljica prestala zadavati zadaće :). cijeli tjedan nisu imali ni jednu zadaću za napisati.
od ekrana, bilo koje vrste, se vrlo rijetko maknu samoinicijativno, tako da ih moram obavezno nadgledati.
i definitivno pred raznoraznim ekranima provode previše vremena.
Kod nas su zadaće već dugo pod njihovom odgovornošću, jedino je još šepavo sa lektirom, tu ih trebamo još tu i tamo pogurnuti, pogotovo što se tiče nabavke knjige. Tu rastura internetom, a kao ne zna sam potražiti knjigu po knjižnicama, sjesti na bicikl i otići u Špansko ili Voltino ....:-P