Žene su muzare a bebe komad sitisnutog mesa????

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Nije lose...:alexis:
Kome uopce feminizam treba ako upecas dobru priliku..,

---

Upravo tako :)

Ja moram priznati da mi je puno tzv. feministickih stavova palo u vodu kada sam se tako jako zatelebala da bi mu rodila copor djece:lol: Iako kada smo se upoznali vec sam imala dvoje iz loseg braka i jos jedno mi nije bilo ni u peti. Ovo dvoje sama podigla sa svojim radom i crkavala od truda putem. Upoznala sve strane samostalnosti.Dokazala sebi sto mogu postici. Mozda moji stavovi tada nisu bili dovoljno hardcore kada su se promjenili.

Da li sam ravnopravna s njime?Nemam pojma, nisam nikada razmisljala o tome...ali iako ne radim trenutno nije cijela kuca na meni, odgoj djece isto tako. Za svaku stvar koju treba dobijem molbu i zahvalu (mozda je samo jako dobar manipulator) ne osjecam potrebnim dokazivati se nikome niti objasnjavati zasto sam tako odlucila, osjecam se jako dobro u trenutacnoj ulozi.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Nije lose...:alexis:
Kome uopce feminizam treba ako upecas dobru priliku..,

---

:lol:
Problem je jedino, sto te "dobre prilike" ne rastu baš u susjedstvu, nema ih puno, a i izbirljivi su. :mrgreen:

Pa sad gledajući uloženi trud, vrijeme i energiju potrošenu u pecanju, možda bi bilo korisnije i efikasnije, a u svakom slučaju sigurnije, samu sebe napraviti dobrom prilikom.

Vertex, interesantno je ovo za Ameriku. Jedino ne znam da li se to prvenstveno odnosi na višu klasu u financijskom smislu.

Ovdje je tako ( izuzimam tu situacije jako bogatih ljudi, koji imaju razne bračne ugovore, odnosno obje strane mogu angažirati sposobne i skupe odvjetnike) da osim što naravno djeca dobijaju alimentaciju, bračni partner koji ne radi, ima pravo na alimentaciju, samo do djetetove treće godine.

U svim statistikama stanovništva, koje po dohotku po glavi spadaju u najsiromašniji sloj, ili onaj koji je na granici siromaštva, samohrane majke su uvjerljivo najzastupljenije. Detaljno gledajući pogotovo one bez obrazovanja i / ili bez ikakvog radnog iskustva.

Naravno, da postoji susjeda pera bez mature i dana rada u sretnom braku sa uspješnim nogometašem / poduzetnikom ili što već, ali ja pričam o statistikama, a ne o susjedama, ili žutom tisku.

Kris :lol: baš mi je simpatično ovo tvoje "outanje". Ono - zatelebala sam se, te - crkavanje od truda. Potpuno razumljivo, da ti opcija " ne crkavanje od truda" bude draža.

A i veseli me taj osobni pristup, bez onih "dokaza" i lamentiranja o prirodnom, neprirodnom, što svaka žena treba, i tako bliže i dalje, pa sve do rastakanja društva, svih vrijednosti i svekolikih svemira. :mrgreen:

A što se tiče feminizma, ja to vidim ponešto drugačije. Prvo, ne mislim, da to da li je čovjek kod kuće, radi u polju, ili vodi banku, ima ikakve veze tim, da ima ili nema feministička uvjerenja.
Ima sasvim dovoljan broj ljudi / žena koje dijela feminističke nazore, a žive s nekim tko donosi sav ili većinu novca u zajednicu. Isto tako ima i dovoljan broj žena npr. kao gđa Ljiljana Vokić, koja je bila direktorica škole, a od feminizma bježi kao vrag od tamjana.

Drugo bit feminizma nisu nikakvi recepti, niti nedajbože pravila kako bi svatko od nas trebao živjeti. To na sreću možemo sami odlučiti. Bit je po meni s jedne strane zalaganje i borba za zakonsku regulativu u smislu ravnopravnosti spolova, a s druge strane zalaganje za promjenu društvene klime i poimanja spolova u smislu rodnih stereotipa.

Uz to, bitno je i to da se analiziraju i objašnjavaju svi oni suptilni mehanizmi koji na podsvjesnim i skrivenim razinama vrlo uspješno i dalje održavaju i rodne stereotipe, kao i diskriminacije po spolu.

Uz to, ja uopće ne razumijem, što ljudi misle, kada kažu, da su im stavovi pali u vodu?
Koji stavovi?
I koji su to novi stavovi? Da li možda ovi:
Ženama treba zabraniti studiranje.
U principu žena mora zarađivati za isti posao manje od muškarca, jer je manje sposobna.
Žena ne smije imati pravo glasa, jer nije dovoljno razumna. ( u nekim jahti ima u švicarskoj ukinuti tek nedavno)
Žena mora tražiti pismenu dozvolu muža, ako želi raditi. ( u Austriji ukinuti tek u sedamdesetima!)
Itd..
Itd..
Dakle, što je to palo u vodu i što je to izašlo iz vode?

I još da kažem koju o tom nesretnom "dokazivanju".
Ne kužim uopće što se pod tim misli. A ja mislim da većina ljudi radi iz mješavina razloga kod koji je bilo kakvo dokazivanje vrlo, vrlo minorni faktor. Odnosno možda jače zastupljenen kod ljudi "jačih" karijera kojima je neka vrsta izazova važan životni pokretač.

Ja mislim da je osnovni razlog vrlo jednostavan. U našem zapadnom društvu je rad naprosto osnova financijske egzistencije. Za svaku jedinku. Vrlo jednostavno. Takav nam je društveni model.
Nismo ni robovkasničko, ni feudalno društvo, zapadna smo demokracija u kojoj je građanin odgovoran za financijsku konstrukciju svoje egzistencije. U smislu socijalne država postoje naravno razni mehanizmi potpore za pojedince, grupe, posebne situacije...itd

Sto se tiče spolova, takozvani model hranitelja obitelji u kojem muškarac radi i donosi novac, pa tim novcem uzdržava, odnosno "plaća" ženi to što ona pegla košulje, vodi kućanstvo, brine se o djeci, je naprosto kao društveni model kojeg podržava zakonska legislativa, prošlo svršeno vrijeme.

I prilično sam sigurna, da i velika većina muškaraca ne želi taj model natrag.
Model koji živimo je jasan. Kao jedinka si odgovoran za svoj život. Nitko nije dužan da te izdržava, ali nitko nema ni pravo zapovjedati ti kakav život trebaš živjeti, ni koje odluke ćeš donositi.

Dakle pitanje vlastite financijske konstrukcije života, kao i općenite organizacije života je individualna stvar. A sad da li ćeš biti u hari krišni, uzgajati kokoši, raditi u tvornici, svirat u bendu, patentirati nešto, pa živjeti od patenta, autorskih prava, bogatog nasljedstva.... Ili nešto treće je osobna odluka.

Da li ćeš odlučiti da se tvoj suprug, supruga, partner..itd brine o zarađivanju novaca, je također osobna odluka. I nema nikakve veze ni sa feminizmom, ni ne feminizmom.

Dakle stvar je vrlo pragmaticna i jednostavna. Postaneš punoljetan i odgovoran za svoj život.
Što ćeš i kako ćeš odlučuješ sam.
A ako ćeš izabrati da cijeli život ili dio života zaradivanje novca prebaciš u ruke partnera, roditelja...koga god hoćeš, je osobna i legitimna odluka.
Međutim ona ni najmanje ne negira feminizam, a još manje stavlja njegove vrijednosti u pitanje.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Uz to, bitno je i to da se analiziraju i objašnjavaju svi oni suptilni mehanizmi koji na podsvjesnim i skrivenim razinama vrlo uspješno i dalje održavaju i rodne stereotipe, kao i diskriminacije po spolu.

Uz to, ja uopće ne razumijem, što ljudi misle, kada kažu, da su im stavovi pali u vodu?
Koji stavovi?
I koji su to novi stavovi? Da li možda ovi:
Ženama treba zabraniti studiranje.
U principu žena mora zarađivati za isti posao manje od muškarca, jer je manje sposobna.
Žena ne smije imati pravo glasa, jer nije dovoljno razumna. ( u nekim jahti ima u švicarskoj ukinuti tek nedavno)
Žena mora tražiti pismenu dozvolu muža, ako želi raditi. ( u Austriji ukinuti tek u sedamdesetima!)
Itd..
Itd..
Dakle, što je to palo u vodu i što je to izašlo iz vode?

---

Ne bih rekla da je usta palo u vodu , ali neke stvari su izasle.
ono sto je predhodilo feministickom pokretu , ono sto mu je dalo krila je pilula.
kontracepcija je dala mogucnost da odlucuju o svom tijelu i to je donjelo globalne promjene u razmisljanju i postupanju.
Donjelo je globalne promjene i na podrucju skolovanja, ulascima u vezu, zaposljavanju...
naravno, feministicki pokret je promjene gurao cijelo vrijeme, ali trenutak je bio pravi i one su se dogodile.

e, sad, sto je iz vode izaslo?

Vecina zena niti u jednom smislu nije vise ovisila iskljucivo o braku. Niti su morale odrzavati brak zbog sela , niti su morale zbog financija ( kazem globalno, jasno da potplacene zene nemaju zapravo tolike izbore, iako ih imaju deklarativno.).
ali onda se tu pojavila nova ovisnost i odgovornost , posebno za skolovane , dobro placene zene na boljim poslovima / karijerama...
Ovisnost o poslodavcu.
I vjerojatno su se te zene nasle rastrgane , jer generalno poslodavca je puno manje briga za njihovu djecu nego njihovog partnera. Vjerojatno su odlucile staviti sve te blagodati feminizma na cekanje i odabrati novu karijeru- brigu za obitelj.
vjerojatno su shvatile putem da ona krilatica :" mozes imati sve." , ne drzi vodu.
tj. Mozes imati sve, ali ne u svakom trenutku.
ili mozes imati sve , ali je pitanje koliko ces to platiti . Ne pricam samo o novcu. Nego i o vremenu, stresu, rastrganosti.
sto vise pisem o tome, cini mi se da se zapravo dogodila prirodna stvar.
Odredeni broj zena ( kceri feministica) se bacio sa jednakim zarom i upornoscu na svoj projekt kao i njihove majke .
Samo sto je njihov projekt drugaciji , i cini se potpuno suprotan onome sto su njihove majke imale kao viziju slobode.
ali rekla bih da je to samo privid. Jer u kapitalistickom postfeministickom drustvu stvari su malo drugacije ...i od zena se zapravo ocekuje da nemaju djecu, ili da ih imaju sto kasnije , ili kad ih imaju da se ponasaju kao da ih nemaju.
Mozda je to na stvari ?

Sirius, načela si zanimljive točke.
U žurbi sam, pa ću zasad samo kratko.

Čovjek je uvijek o nečemu ovisan. Ne mislim da je ovisnost o poslodavci i mužu ( tu ne mislim na muža kao muza, nego kao na vlasnika i gospodara) (odnosno patrijalharnoj strukturi) ista odnosno približna. Ali o tom ću kad stignem.

Ne mislim da je kapitalizma išta manje ili više briga ili ne briga za djecu, nego što je to bio slučaj sa robovlasništvom, feudalizmom ili komunizmom.
Nitko ne može imati sve u svakom trenutku. Samo je pitanje zašto se to ne postavlja kao općeljudsko pitanje, nego se u 99 % slučajeva postavlja kao žensko pitanje.
Ova priča o ženama koje se bacaju u karijeru majke i supruge s istim žarom a suprotnim pravcem, nego kod kako ti kažeš njihovih majki feministkinja, drži vodu za jedan jako mali dio upper class Amerike - pred par godina je izašla jedna interasantna knjiga o tom fenomenu visoke klase npr. NY-a, visoko obrazovanju žena, odlične karijere, koje i same potiču iz bogatih familija, te se udaju za još bogatije i uspješnije muževe, te ona ostaju kući, jer bi im inače život bio žrvanj.
No one uslučaju rastave nemaju financijskih problema jer se radi o sasvim drugim financijskim kategorijama. No, njih je mali postotak.
Osim toga na drugoj strani imaš Facebook i Yahoo Šefice, koje odlučuju drugačije.

Ja ne znam da li kapitalizam od žena očekuje da nemaju djecu, ali znam da je kapitalizam i tržište vrlo pragmatičan konstrukt, koji si sasvim komotno može priuštiti da možda i očekuje od žena ponašanje kao da nemaju djecu, iz vrlo jasnog razloga:

Ima naime na raspolaganju par milijardi muškaraca koji se ponašaju kao da nemaju djecu. A imaju ih.
i ima poveći broj žena koje takvo ponašanje muškaraca što svjesno, što nesvjesno podržavaju.

Tako da sam ja sklona tvrditi, da nije situacija takva jer je kapitalizam neka neman došla iz svemirskih daljina, pa eto nešto od žena očekuje ili ne očekuje.

Nego upravo obrnuto, model jednog hranitelja koji je 24 sata na raspolaganju, upravo nudi kapitalizmu takav model radnika.
Nije kapitalizam pojava došla sa Marsa ili Venere, kapitalizam smo svi mi, koji ga takvim činimo.
A tko ne vjeruje, neka pogleda društva u kojima se i muškarci i žene ponašaju kao roditelji, ako to jesu : tamo očito i muškarci i žene mogu imati vise od toga "imati sve".

Jasno da se neke zene odlucuju ovako ili onako , mogucnost izbora mozemo svakako pripisati feministickom pokretu.
ali Rudanici je u oko upala njezina susjeda koja je odlucila drugacije od onog za sto su se feministice borile.
iako meni taj pokret/trend/ pojava izgleda kao potpuno normalna prirodna reakcija na drustveni razvoj dogadaja.

Sto se tice toga da se vecina stvari postavlja kao zensko pitanje, a ne kao drustveno...
e, da, pravi napredak bi bio da bude drustveno.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Sto se tice toga da se vecina stvari postavlja kao zensko pitanje, a ne kao drustveno...
e, da, pravi napredak bi bio da bude drustveno.

---

x
nadam se da ce to barem nasa djeca docekati, ako mi vec necemo.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Ja ne znam da li kapitalizam od žena očekuje da nemaju djecu, ali znam da je kapitalizam i tržište vrlo pragmatičan konstrukt, koji si sasvim komotno može priuštiti da možda i očekuje od žena ponašanje kao da nemaju djecu, iz vrlo jasnog razloga:

Ima naime na raspolaganju par milijardi muškaraca koji se ponašaju kao da nemaju djecu. A imaju ih.
i ima poveći broj žena koje takvo ponašanje muškaraca što svjesno, što nesvjesno podržavaju.

Tako da sam ja sklona tvrditi, da nije situacija takva jer je kapitalizam neka neman došla iz svemirskih daljina, pa eto nešto od žena očekuje ili ne očekuje.

Nego upravo obrnuto, model jednog hranitelja koji je 24 sata na raspolaganju, upravo nudi kapitalizmu takav model radnika.
Nije kapitalizam pojava došla sa Marsa ili Venere, kapitalizam smo svi mi, koji ga takvim činimo.
A tko ne vjeruje, neka pogleda društva u kojima se i muškarci i žene ponašaju kao roditelji, ako to jesu : tamo očito i muškarci i žene mogu imati vise od toga "imati sve".

---

Ne znam, ne zivim u takvom drustvu da bih vjerovala da zena moze imati sve u svakom trenutku.
Niti sam toliko optimisticna da vjerujem da ce vecina drustava postati takva.

ne vjerujem da ce itko ikada imati sve. naprosto, jer je to gotovo nemoguce. a pogotovo ne u svakom trenutku. svaki zivotni izbor nosi pluseve, minuse i kompromise.

malo sam se mozda nejasno izrazila
mislila sam na to, da ce moci imati veci postotak od toga sto mislimo pod "sve".

Seni, uh...iznenadila sam se da je moj post koji je trebao ispasti saljiv izazvao ovo. Ne, moji "novi" stavovi nisu niti jedan od tvojih navedinih prijedloga.

Meni je uvijek bilo drago raditi a i studirala sam(uz dvoje djece, i uz to sto sam rodila jako mlada...pa sam se cak drznula i dvije mature imati, podizuci prvo i upisati fax 2 mj nakon poroda)Crkavati od muke znaci da sam radila i teske i manje teske poslove.

Nije stvar draze opcije, stvar je izbora. Izabrala sam roditi trece, ostati kuci s njime, ne zbog ljenosti ili pogodnosti vec radi mog izbora(koji sigurno ne bi postojao da nisam upoznala "njega")...na to sam mislila da se promjenilo, prije mi nije palo na pamet, sva sam bila u poslu i u svom polju sam postala strucnjak.

Nije mi ni problem posao, za ovo ljeto sam odbila projekt u Dubrovniku jer ne zelim biti bez djece i trudna na drugom kraju zemlje.Naravno da bih mogla jer i trudne zene rade ali meni se ne riskira. Biti ce projekata i iduce ili one iza... Ono sto je pisac zelio reci jest da me textovi na tu temu uopce ne pogadaju, ne nalazim se uvrijedenom niti potrebnim nju napadati radi njenog misljenja.

Zaista, nota mog prijasnjeg posta je trebalo biti bas to: simpaticno "outanje"

Razumijem sto zelis reci.

ali dali mislis da je taj trend nastao samo zbog drustvenih okolnosti?
Samostalne energicne zene biraju novu karijeru- brigu za obitelj ( kompenzacija za to sto ne mogu imati sve, pa biraju?)?
ili se u odredenom broju zena dogodio pomak u svjesti pa im se vise nije svidalo da stavljaju djecu na sporedno mjesto ...
pa djeca postaju prva na listi ...
da li je to dugorocno nesto dobro?
Ili nesto lose?
generacije takve djece na nasem podrucju tek odrastaju, ne znamo kako ce stvari izgledati u drustvu kad odrastu...
okolnosti kad smo mi bili djeca bile su drugacije...

Pisala sam nakon seni, kris je uletila. :)

ajme kris, pa tako sam to i shvatila. :-)

moje pisanje se referira ne samo na cijeli topik (a ne na tebe osobno) (a vise ne ni na rudanicu) , nego na i mnogo sire od topika :lol:
pogledaj samo moju godinu pristupa 2004 :mrgreen:
ovo ti je jedna neverendingstory... i n-ta rasprava na temu feminizam sire i dalje

saljem pusu!

Seni, ja sam žena koja je se odrekla karijere radi obitelji i djeteta. Visokoobrazovana sam, govorim strane jezike, ali živim u takvom društvu i dijelu zemlje gdje naprosto nemam neku dobru perspektivu.
Kao prvo, nisam adekvatno plaćena za posao koji radim, za način na koji posao obavljam niti za svoj rang obrazovanja. Druga stvar, ne mogu dobiti normalan porodiljni i godišnji odmor, a to mi je još i važnije od plaće. Kada bih došla poslodavcu i rekla da sam trudna, rekao bi mi - imaš 6 mjeseci rok da se vratiš ili otkaz.
Ja ne mogu biti napola majka niti bih mogla ostaviti dijete od 6 mjeseci doma. Imam tu sreću da muž zarađuje dovoljno za sve nas, pa sam mogla donijeti tu odluku. Ali moram priznati da me ovakvo stanje stvari frustrira i da se dijelom osjećam nerealizirano.
Nemam neku nadu da će me netko zaposliti sa 30 godina, ali i dalje ću se truditi.

Jednostavno, nekada nas i vanjske okolnosti prisile na to da ne možemo imati sve. (Što god to značilo, kada pogledam svoju obitelj i sve blagoslove koje imamo, pomislim da tražim kruha preko pogače).

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Razumijem sto zelis reci.

ali dali mislis da je taj trend nastao samo zbog drustvenih okolnosti?
Samostalne energicne zene biraju novu karijeru- brigu za obitelj ( kompenzacija za to sto ne mogu imati sve, pa biraju?)?
ili se u odredenom broju zena dogodio pomak u svjesti pa im se vise nije svidalo da stavljaju djecu na sporedno mjesto ...
pa djeca postaju prva na listi ...
da li je to dugorocno nesto dobro?
Ili nesto lose?
generacije takve djece na nasem podrucju tek odrastaju, ne znamo kako ce stvari izgledati u drustvu kad odrastu...
okolnosti kad smo mi bili djeca bile su drugacije...

---

Naravno da su okolnosti bile drugacije, ja sam osobno odrastala u obitelji gdje me je odgojila baka a mater me ostavila jer me rodila sa 16 i zeljela je biti "slobodna" i samostalna, pa se onda bogato udala:lol:Baka je od tate, radnicka obitelj. Ona nije 2 cijela mjeseca skupila u zivotu da je bila bez muskarca, ima svoju firmu koju je podigla ali ju ne bi imala da joj muza nije bilo.Niti srednju nema a dama je u visokom drustvu.Iz doktorske obitelji. Razvela se od prvog i vec je bila u vezi s drugim...e to je ono sto je seni rekla: draze joj je bez crkavanja.

Ja sam bila i sama i uspjela, i uzivala u tome a i uzivam u sadasnjem stanju. Da se ne zavaravamo: Koje su najcesce pogreske koje stariji ljudi navode?Za cime ljudi zale?Za obitelji, za vise provedenog vremena zajedno itd...Meni je osobno bilo dosta da su djeca na sporednim mjestima i ako stavljanje njih na prvo barem na neko vrijeme me cini slabom zenom, neka...that`s ok with me, ja sama znam istinu. Gledam djecu "novoga" doba i moje je generacijski medu njima i iskreno brinem se.Mi smo imali puno vise vjestina i opceg znanja i dobro smo ispali. Svaka od nas u jednom trenutku u zivotu zavrsi kao majka i mislim da se ne bih trebale osjecati lose zbog toga, posebno je, jedinstveno i plemenito podizati novi zivot ali sigurno nije vrhunac zivota zene. I svaka je dosta jaka da pomiri ta dva svijeta.

Vise me brinu mlade zene koje imaju izjave da je duznost zene uzdizanje obitelji a muskarci ce drzavu odvesti do blagostanja.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Pisala sam nakon seni, kris je uletila. :)

---

E sada hebiga :lol:

Citiraj:

---

KrisZg prvotno napisa

E sada hebiga :lol:

---

Nema veze, nadovezuje se . :)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Razumijem sto zelis reci.

ali dali mislis da je taj trend nastao samo zbog drustvenih okolnosti?
Samostalne energicne zene biraju novu karijeru- brigu za obitelj ( kompenzacija za to sto ne mogu imati sve, pa biraju?)?
ili se u odredenom broju zena dogodio pomak u svjesti pa im se vise nije svidalo da stavljaju djecu na sporedno mjesto ...
pa djeca postaju prva na listi ...
da li je to dugorocno nesto dobro?
Ili nesto lose?
generacije takve djece na nasem podrucju tek odrastaju, ne znamo kako ce stvari izgledati u drustvu kad odrastu...
okolnosti kad smo mi bili djeca bile su drugacije...

---

odgovoriti cu vise onako intuitivno, posto nisam to bas dubinski produmala..
prvo, nisam uopce sigurna da se radi o nekom trendu. (ne znam na koji tocno trend mislis?) danas inace na srecu kooegzistira puno modela, pa si svatko moze naci mjesto pod suncem.
sve statistike (zapadne zemlje europe) pokazuju porast zaposlenosti zena, dakle trend je upravo suprotan od modela hranitelja obitelji.
(poneka istrazivanja stavova mlade generacije pokazuje porast tradicionalnih stvova, ali to uobicajno u kriznim vremenima)

ovo sto sam napisala o knjizi o upperclass u NY-u nije trend, a ni fenomen, jer je naprosto postotak jako mali, a uz to mislim da to nije pitanje samo ili iskljucivo djece - to je pitanje udobnog zivota-
sa podebljim milijunskim kontom, visokim socijalnim statusom i inim, zaista nije teska odluka da neces od 07- 22 sjediti uredu s pogledom na central park :mrgreen:, nego ces vise uzivati u zivotu. a kad ti dojadi, mozes ponovo malo u zrvanj...pogotovo ako si zena, pa tvoj socijalni status nece patiti, nego ce zapravo sa uspjesnim bogatim muzem rasti.
ako si muskarac, odluka je malcice teza, odnosno precizno receno, nije problem, ako kazes, povlacim se iz posla, osigurao sam i sebe i djecu i unuke. problem bi mogao biti da kao muskarac odlucis da jelte uzivas u zivotu, a tvoja zena ostane voditi nekakav investicijski fond. tad postoji velika vjerojatnost da ce te vecina promatrati kao papka, i potiho zboriti kako si je ONA mogla naci i boljega.
pa shodno tome se jako malo muskaraca i odlucuje za tu verziju.

sto se tice pitanja dobro ili lose, ne znam sto bih rekla.
ja sam globalnog misljenja da djeca ne bi trebala biti ni na prvom, ni na sporednom mjestu. (volim ja knjigu p. leach - prvo djeca)
ona naprosto trebaju skupa s nama biti na jednako najvaznijem mjestu.
ne mislim da je smisao roditeljstva da su djeca prva, ili da su roditelji prvi, nego smo mi zajedno jedni drugima vazni.

to je naravno moje osobno misljenje, jasno mi je da se ljudski zivoti vrte oko razlicitih centara. ali zelim reci da ne mislim da je garncija dobrog djetinstva i dobrog odgoja princip - djeca u centru.
mislim da djeca zive u nasoj realnosti i da sa nama tu realnost trebaju dijeliti.
naravno pitanje "kako" je stvar individualne odluke.
i da naglasim tu se uopce ne radi o pitanju da li radis ili ne. neko voli kuhati pekmez, neko voli rjesavati matematicke zavrzlame, neko bira par sati rada tek da moze prezivjeti, netko hoce stvoriti produkt, djelo, firmu...sto vec. netko zeli spor, utaban zivot, drugi hoce oploviti svijet.

radi se o necem sasvim drugom. naime o tome da li covjek kao roditelj, odnosno budimo relni :mrgreen: da li zena kada postane majka mora metaforicki receno prestati rjesavati matematicke zavrzlame i poceti kuhati pekmez, kao garant uspjesnog roditeljstva. (ovo sada ne na razini ekonomske zadatosti, nega sad na razini uopce pitnja da li su osoba i roditelj isto, ili dva paralelna svemira)

ja mislim da ne. i mislim da je roditelj prvo osoba, a onda roditelj i da u tom smislu treba imati i sebe i dijete na prvom / najvaznijem mjestu. kod cega je to naravno jedna dinamicki i stalno mijenjajuci konstrukt.
e sad kako ce osoba taj konstrukt posloziti je stvar nje, partnera, djeteta, okolnosti....itd

sto se tice zadnjeg pitanje o tome da cemo vidjeti kako ce te generacije ispasti, mislim da smo to vec vidjeli.
ideal americke obitelji izmedu dva rata i poslije drugog svjetskog rata je bio upravo to:
djeca prva na listi. hm nisam primjetila da je to bio neki benefit za djecu.

a muskarci i zene su iz tog modela svojevoljno izasli. pa si mislim da su valjda znali zasto izlaze.

i da se ispravim. to nije bila samo amerika. pa cijela zapadna europa je donedavno zivjela taj model.

Seni potpisujem...Vidis dala si mi konacan izraz kaj se tice postavljanja djece, nisam tako napisala ali tako radim.Nisu na prvom mjestu u klasicnom smislu da ja sada rikavam od nakuhavanja i pranja, zanemarujem vlastiti zivot radi njih.Zajednistvo, to je pravi pojam.Kod nas su stvari malo drugacije poslozene, ako ja kuham, ne perem sude.Pere ga mali ili muz. Zelim da mi sin jednog dana bude samostalan a ne pizdek ovisan o zeni dal ce mu skuhati nesto, zelim da doprinosi svojoj obitelji zajednistvom a ne samo da se ocekuje od njega da donese pare.Svima nam tako odgovara.

Ne vidim da se buni previse.Mala je druga prica od vecine djevojcica, igranje bebama i uloga majke njoj je nepoznanica, ne zato kaj sam ja tako zeljela nego jednostavno nikada nije trazila.Ali mi dosaduje u kuhinji, zeli pomoci, angazirana je.Kada se sprema, spremaju svi.Uciteljica mi kaze da je jako zahvalna.Oboje odlikasi s normalnim vrijednostima i razvijenom empatijom.

Citiraj:

---

Sto se tice toga da se vecina stvari postavlja kao zensko pitanje, a ne kao drustveno...
e, da, pravi napredak bi bio da bude drustveno.

---

Da, to bi bio pravi napredak. Ja mislim da ipak idemo u tom smjeru, ali polagano to ide.

seni, mislim da ovo s američkim alimentacijama nije vezano za višu klasu. Viša klasa valjda onda potpisuje predbračne ugovore da se zaštiti od takvog zakona.
Pa to je jako čest motiv u američkim filmovima i serijama, neki muškarac koji crkava plaćajući alimentaciju bivšoj ženi, ili rospija koja prijeti da će mu uzet sav njegov novac. Nije mi to bilo jasno pa sam pitala brata i njegovu ženu koji su mi to potvrdili. Takav je jednostavno zakon, a finese stvarno ne znam. Onaj tekst je s ove stranice, zanimljivo je za pregledat, ako ništa, onda kao kuriozitet.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Da, to bi bio pravi napredak. Ja mislim da ipak idemo u tom smjeru, ali polagano to ide.

seni, mislim da ovo s američkim alimentacijama nije vezano za višu klasu. Viša klasa valjda onda potpisuje predbračne ugovore da se zaštiti od takvog zakona.
Pa to je jako čest motiv u američkim filmovima i serijama, neki muškarac koji crkava plaćajući alimentaciju bivšoj ženi, ili rospija koja prijeti da će mu uzet sav njegov novac. Nije mi to bilo jasno pa sam pitala brata i njegovu ženu koji su mi to potvrdili. Takav je jednostavno zakon, a finese stvarno ne znam. Onaj tekst je s ove stranice, zanimljivo je za pregledat, ako ništa, onda kao kuriozitet.

---

koliko je meni poznato tako je u SAD, ali alimentaciju bivsi muz prestaje placati ako se zena ponovo uda.

a da doprinesem temi, nikad nisam ni sanjala da ce mi djeca biti na prvom mjestu, no njihovim dolaskom moj mozak se promijenio, da li pod valom hormona ili neceg sto je usadjeno u mene, a da ja to nisam ni znala. postala sam njihova, iako ponekad nisam najsretnija tom svojom ulogom, ali jednostavno mi je obitelj postala bitna. no kako klinci rastu odvajamo se jedni od drugih.
valjda ona pupcana vrpca se zapravo ne prekida u samom trenutku poroda, vec ostaje tu, nevidljiva, ali s godinama lagano nestaje.
ono sto je problem da kod nas kad se jednom odlucis za ulogu majke, tesko se vracas natrag. ali to je vise radi naseg drustva, pogotovo u manjim sredinama. i vidjela sam zene koje su se posvetile svojim familijama, a na kraju su ostale same s djecom, a podupirale su muzevu karijeru u pozadini.

i da sto mi je veci broj svjecica na torti i meni obitelj postaje sve vaznija, kao neko moje utociste.

vis ti to. trebale smo se u americi ozeniti. :mrgreen:

joj, super su mi ovi zadnji postovi. seni, jako si to lijepo obrazložila. kriszg i tvoji postovi su mi super.

inače, što se mene osobno tiče, meni je rad - ajmo reć svetinja. tako sam odgojena, ono, tako ide život :mrgreen: - osnovna škola, gimnazija, fakultet, posao. socijalno i zdravstveno. kakvi pekmezi :mrgreen:
super su i pekmezi i pletenje i djeca, al radit se mora. da mi muž ne znam kolko para ima, da kažem mami da ću se posvetiti djeci i raditi pekmeze, ja mislim da bi mi mozak ispila. bilo bi - djeci ćeš se posvetiti, ha? a ja se nisam vama posvetila, ha? a šta vama pod milim bogom fali, ha? :lool: ona je rano ostala bez muža, cijeli život radila, nije imala nekakvu visoku karijeru, al je bila priznati stručnjak u svom poslu. kad smo bile male, završila i postdiplomski.
i takav stav imam i ja, nisam ko ove od sirius, koje razmišljaju suprotno od roditelja. mada i da jesam, što kaže seni, isto bi mi bilo jer s jednom plaćom ne bi mogli.
sestra isto, ona je išla korak dalje i otvorila svoj arh studio, meni tu fali poduzetničkog duha, a znanja koja imam su dobra prilika za vlastiti biznis. al se ne usudim.
uglavnom, eto, raditi, usavršavati se, stalno učiti - to se u mojoj familiji mora :mrgreen:

mislim da sam se udala i za sina od todorića, da bi mi neugodno bilo reći mami da napuštam posao. pa bila to plaća od 5000 kn :lool: no, još jednom napominjem, muž mi nije sin od todorića pa onda to spada u sferu šbbkbb :D
ovo pišem, naravno, iz osobne perspektive, da se razumijemo. ne kao univerzalne istine i univerzalni recept, to je valjda jasno. al just in case.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

nikad nisam ni sanjala da ce mi djeca biti na prvom mjestu, no njihovim dolaskom moj mozak se promijenio, da li pod valom hormona ili neceg sto je usadjeno u mene, a da ja to nisam ni znala. postala sam njihova.

---

Asociralo me ovo na tekst od nekidan:
http://www.vecernji.hr/zvijezde/o-ra...u-djecu-926330

Cvijeta, svidja mi se nacin na koji razmisljas, ali da planiras dijete, a imas 4 dana godisnjeg, bi li ostavila taj posao?

Dalm@, procitala sam ovaj clanak. Prestrasno kako se neki muskarci osjecaju ugrozeni pored vlastite djece. To me podsjetilo na frendicu koji je ljubomoran jer njegova zena doji i seksa se s njim samo dva puta tjedno od kad je rodila. Beba inace ima 3 mjeseca. I sad ona mora ici s njime tjedan dana na godisnji bez bebe kako b spasila brak. Fuj! Mislim da bi mu u njenom slucaju samo pokazala vrata. Makar se lako bahatiti kad se ne radi o tvom zivotu. Drago mi je da mi muz nije takav.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Cvijeta, svidja mi se nacin na koji razmisljas, ali da planiras dijete, a imas 4 dana godisnjeg, bi li ostavila taj posao?

---

ma nema šanse :mrgreen:
i, vjerojatno, odnosno sigurno - ne bih bila u pravu. i bila bih nesretna, a možda za bzvz. al šta ćeš, svatko svoj neki križ ima, meni je valjda toliko usađeno od djetinjstva taj rad da bih se patila i tražila drugi posao, al ne bih dala otkaz.

neki dan mi priča jedna poznanica kako je dala otkaz u jednoj poznatom lancu odjeće, gdje je bila na visokoj poziciji, jer nije više mogla podnositi taj pritisak. žena je samohrana mama dvoje djece, ima ušteđevinu za godinu dana i dečka, ali ništa preozbiljno i ona je - dala otkaz. radi pritiska. meni je to s jedne strane super - a s druge skroz, kako bih rekla, nedostižno :mrgreen: razmišljanje.

sigurno tu puno upliva ima i priča s kojom sam odrasla - što bi moja mama da nije radila u situaciji u kojoj se našla? 32 godine, djeca od 4 i 9 godina i umro muž. ok, snašla bi se nekako, to sam sigurna, ali ipak nije isto raditi samo zato jer moraš zaraditi ili raditi posao koji voliš i za koji si se školovao.

sad se znam s njom i posvađati, kad mi počne pilati za, ne znam, neku drugu frendicu, udana za sportaša, troje djece i doma je - kad me mama sa onim svojim pogledom pita - a šta ona radi? pa kako to ne radi? đizs. pa šta će oni kad on prestane igrati? a do sad je zaradio pet put više novaca nego mi da tri života radimo. ili kad još bedastije pita - a šta on nije završio niti jedan faks :lol:

Cvijeta apsolutno razumijem tvoju mamu. Onda su to bila takva vremena , faks je znacio solidan posao bez godina provedenih na burzi. Stalni posao je bio normala , a kad dobijes takav ostajes na radnom mjestu do penzije.
znao se red. I koliko godisnjeg imas, i kad, i da mozes na bolovanje...
Jedino sto je to bio socijalizam, a sad je kapitalizam , i stvari su znacajno drugacije.
Informatizacija i dostupnost informacija promjenila je masu toga u kratko vrijeme.
Ne kazem da ona misli lose, nego samo to sto je njoj bila garancija za sigurnost, danas to vise -nije.

Eh, da, točno takva je i moja mama, to je valjda generacijski - njihove mame vjerojatno u dosta velikom broju slučajeva nisu radile, pa je našima strašno važno da se žena školuje i radi i ima "svoj novac".
To je ultimativni dokaz ravnopravnosti.
Moja dobra prijateljica je neko vrijeme bila "domaćica" - nakon rođenja drugog djeteta je dala otkaz i ostala dve-tri godine kod kuće. Ona je inače iz jako imućne obitelji, i vjerojatno uopće ne mora raditi, a posao je nakon tih par godina pauze našla bez ikakvih problema - ali moja mama je svaki puta kad bih ja spomenula prijateljicu sa zgražanjem pitala jel' ono ona još uvijek ne radi.

Mima , bas si me sjetila...
zaista se ne sjecam da je bilo koja zena generacije moje majke bila samo domacica svojim izborom.
ali zato nesto drugo upada u oci .
zene su ranije radale i sa 50 godina su vec bile u mirovini.
moja mama zbog zdravlja u mirovini je bila i prije 45 .

imati socijalno je najbitnije na svijetu :mrgreen:
to je ta generacija. ja obozavam svoj posao, volim ici na njega, ali sam ipak se degradirala, jer ne bi mogla uz djecu sve. i nije mi zao i dalje uzivam u svom poslu, ali uzivam i u obitelji.
i cvijeta ja ne bi mogla ne raditi, doma kao kucanica bi pojela prvo sebe a onda i cijelu familiju.

I ja sam odgojena da se raditi mora i da je rad vrijednost pa načeno razmiljašljam kao Cvijeta, Spajalica itd. Međutim, često maštam da ne radim pa da imam vremena raditi hrpu drugih stvari :mrgreen:

A što se tiče odricanja, u nekom trenutku sam se promišljeno odrekla jednog dijela karijere, tj. odričem se još uvijek jer uz česta putovanja ne bih mogla biti s djetetom onoliko koliko želim. Ponekad mi fali bivši život, ali ovo što sad imam je vrjednije i ljepše. Ali ne bih mogla biti kućanica, bila bih opasna po sebe i druge.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Međutim, često maštam da ne radim pa da imam vremena raditi hrpu drugih stvari :mrgreen:

---

Ja ne mogu ne raditi i biti kućanica.
U zadnje vrijeme često maštam da dobijem na lotu i radim samo ono što želim, tj. dam otkaz i bavim se potpuno neisplativim radom, od kojeg ću počet mlatit brdo para za 15 godina kad postanem etablirani brand.
I onda je svizac zamotao čokoladu...

Vedrana je samo upozorila na neke cinjenice, a to je da pojedine majke odgajaju male tiranine kojima sve dozvole, i zajedno s njima teroriziraju ljude oko sebe. ujedno su izmucene i iscrpljene, hodaju u ofucanim trenirkama i masnim kosama, jer se od djeteta jednostavno nema vremena ni na wc. No, kaze se da su svi savrseni roditelji dok ne dobiju vlastitu djecu.
A sto se dojenja u javnosti tice: nedavno je frendica izvadila dojku za stolom u restoranu i pocela dojiti. Nastao je samo muk.
Ja bi bila inace zadnja osoba da nesto kazem na tu temu, tj protiv. No ipak je to gola dojka zene, i na kraju krajeva nehigijenski je dirati bradavicu neopranim rukama (sad govorim o dojenju na javnim mjestima). wtf?!

Neoprane ruke u restoranu?
ne kuzim? Vjerojatno je oprala ruke prije jela.
Vlastitog.
stvarno ne kuzim . Jeli ste za stolom , dijete ( pretpostavljam malo , a ne cetverogodisnjak) je takoder jeo.
Ono... Jeli vi, jelo dijete ... Uopce ne vidim razlog da postpak bude cudan, jos manje sokantan.