Mene zanima vas odnos prema izlascima za cure i decke. Odnosno imaju li sinovi i kceri izlazak do istog sata. Za koga se vise "bojite"? Ili to ovisi o staristi - starije dijete probija led.
Printable View
Mene zanima vas odnos prema izlascima za cure i decke. Odnosno imaju li sinovi i kceri izlazak do istog sata. Za koga se vise "bojite"? Ili to ovisi o staristi - starije dijete probija led.
evo, "mi" smo ovaj vikend preživjeli prvi izlazak s curom, u kino...što bi netko rekao, jučer još klinac, apsolutno nezainteresiran, danas se dosjetio da bi s curama izlazio :)
počeo je s: mama, što ti misliš o tome kad bi ja pozvao....nisam se uopće šokirala, nekako mi to bilo skroz ok iako curu uopće ne poznajem. Onda mi je prepričavao danima kompletne pripreme i dogovore, oduševljen što je cura odabrala akcijski film za gledati (dakle, to ih ne bi odalo :)).
Jučer su išli u kino, vratio se, mi otvorenih usta čekamo komentar, a on šokirano: isuse, ona je s mamom došla :lol: Žena je dovezla kćer jer žive nešto dalje - umro je od srama :lol:
dakle, ako je koja od vas dopratila jučer kćer u kino, na sastanak s dečkićem - on je presretan, ko leptirić :)
aaaaaaaaaaaaaaaaa, bubice
:heart:
Bojim se da je omjer pameti i hormona u ovoj dobi u velikoj mjeri na strani hormona neovisno o tome kakvi su učenici u školi. I sve ovo što si napisala Beti i je ono što mi u sekundi prošlo kroz glavu, što li me sve čeka??? Ako nije pitanje koje previše zadire u intimu: što podrazumijeva "ljubakanje" s četrnaest godina? Ja u jednom trenutku želim vjerovati da je to držanje za rukicu i možda koji poljubac, ali slušajući ove sadašnje generacije koje osim svoje mašte imaju dostupne mnoge slike, bojim se da si postavljaju "više ciljeve", a sumnjam da su pametniji.
Mi živimo na moru, pa sam ja supercool što se tiče cura, ljeta, kava, vodanja isl. Ono s čime nisam cool nikako, je oziljak koji će A ostati na ruci nakon što mu je jedna cura ljetos na plaži ugrebala svoje ime. Kako dođe do te vrste agresije? Mislim, sad bi ja njoj to isto ime na čelo utisnula.
O ovome i ja razmišljam.... ali opet, možda ta razlika od naše generacije i nije tako velika.
Bitno je djeci objasniti pojam zaštite i sigurnog seksa u trenutku dok još nisu emocionalno angažirani, da to ne dožive kao napad i zabadanje nosa u njihovu intimu.
Ja imam problem s tim - iako mislim da mojim klincima ne bi škodilo malo znanja o tome, oni baš nisu zainteresirani. Tja, vjerojatno će kao i mi - skupiti informacije sa svih drugih strana osim roditeljske. Sve što mogu učiniti je da im kroz svakodnevni život dajem do znanja kakav je moj stav o tome i zašto je tako.
Odgoda - da sam bilo što drugo rekla u tom trenutku bilo bi krivo jer bi bilo s puno straha.U tom trenutku jednostavno nisam mogla zauzeti stav i odlučiti. To je ono kao kad nestane struje pa ti treba neko vrijeme da se navikneš na mrak i kad se navikneš, možeš se snalaziti i u mraku:-)...I moja je doslovno prije deset dana patila što nema dečka pa je došao maturalac na kojeg je otišla djevojčica i vratila se mlada dama koja me onako ponosno pita može li izaći s dečkom..Pa preskočila je i šetnje s prijateljicama, možda je do sada tri puta bila u kinu i tri puta u popodnevnoj šetnji.
Ja imam 25god i mozda mi neke od vas mogu biti mame :)
Uglavnom...budi sretna sto je iskreno rekla.
Moji nisu takvi...o deckima se nije smilo pricati,za mog tatu je postojala rijec simpatija.ali nikakvo spominjanje izlaska sa simpatijom.
Znaci...izmuljala sam ga i izlagala.i sa 16god upoznala danasnjeg muza.uskoro 9god skupa.
I volila bi da su bili drugaciji.i da smo razgovarali vise.uvik u nekom strahu,lazi di idem i skim idem.kutio je da imam decka ali nikad me nije pitao niti sam smila reci.
Imam ja neke frendove koji se se rezuckali po rukama, pa dan danas imaju ožiljke, što na rukama, što na duši, i ta mi je vrsta nekakve autoagresije poznata, misli, objašnjena je.
Jedan sam došla kući s posla i skužila da mu kemijskom piše ime te cure na vratu. Što on uopće nije skužio. Pa je bilo smiješno. Al onda, par dana kasnije, ta ruka.
Mene ne brinu ta kina, ljubakanje, drpanje u haustoru, to je benigno. Ko što je netko gore napisao, mislim Beti, ako se baš hoće poseksat napravit će to i na malom odmoru. 'beš ga, nema tu baš nekopg rješenja osim puno razgovora i otvorenosti. Ove destrukcije - to je ono što mene zabrinjava puno više od malo možebitnog seksa.
Meni je i ovo veliki problem. Sigurni seks i zaštita za početnike i odrasle nikako ne mogu gledati isto. Nemam dobra iskustva i nimalo mi se ne sviđa hormonska kontracepcija. Korištenje prezervativa je OBAVEZNO, ali ne može garantirati sigurnost i nekako se ne vidim kako joj objašnjavam kako će ih koristiti. Da ne idem od sredstva do sredstva, jedino što joj sa sigurnošću mogu reći da je sigurno jeste da se suzdrži "dok dobije moju dozvolu iz staračkog doma".
Tako muzeva baka kaze: nemoj se, ne boj se! :lool:
Bubice joj ja sam zatreperila :heart:
Kovalski ajd ti prezivi prvo izlazak u kino, pa tek onada lagano dalje, probaj uziavti u njenom prvom izlasku s deckom.
Naravno, slažem se. Kad bi se skupili strahovi od svih stvari kojih se roditelji plaše kad su u pitanju njihova djeca, mogla bi se od njih napraviti bomba koja bi definitivno uništila svijet. Ali stvar je u tome da nešto što je najprije bilo potpisivanje na nečijem vratu može prerasti u zarezivanje, a da malo možebitnog seksa može biti benigno ali može biti i traumatično a može i uzrokovati i bolest i neželjenu trudnoću. Emocionalni život i seksualnost su nam bitni i prilično nas određuju tijekom cijelog života a nerijetko razni oblici agresivnosti izlaze baš iz neriješenih problema na ovom polju.
Ma da, slažem se, ali svejedno me muči kako s djecom napasti tu temu spolnosti i sigurnog seksa. Sve si mislim - mali su, odradili smo ono što je trebalo ranije po temi "kako sam došao na svijet" i sad se ne mogu sama sa sobom dogovoriti što mi je činiti. Sve što sam učinila je da ostavim na dohvatu u njihovoj sobi nešto literature, još iz mojih vremena, ali nisam primijetila da je to itko pogledao.
bubice :heart:
dajte nemojte svojim strahovima uništavati tako nešto lijepo kao što je prvi izlazak u kino.
možda je i bolje da nam ne kažu, jer se pitam jel to uopće moguće, spriječiti te misli.
marta, ne kužim ništa od ovog što si napisala.
de, malo pojasni.
sjećam se tog rezanja po rukama, bilo je par faca koji su to radili, al mi nisu bili prebliski pa u stvari nisam bila u doticaju.
šta je ta mala napravila?
i kako joj je ovaj tvoj dozvolio? i zašto? da ispadne frajer, neustrašivi? jel to bilo do krvi? s čim?
tu sam totalni tudum, daj malo informacija da me ne iznenadi. ne volim kad sam u nečemu ko s marsa pala.
[QUOTE=cvijeta73;2677389]
i kako joj je ovaj tvoj dozvolio? /QUOTE]
E ovo i mene zanima.
Sjecam se svoje OS, grebali smo se sibicama, neizgorenim, onim glavicama. I kod vecine nije bila autodestrukcija u igri, nego "gle, bas je fora".
S vremenom su ti oziljci nestali.
Joj, kud mi iskoči ova tema, stisnuo mi se želudac na samu pomisao, a moja se tek rodila :mrgreen:
Natjerale ste me na razmišljanje, i skužila sam da mene ne bi bilo strah izlazaka, seksualnog odnosa, i sl., nego toga da će naletjeti na neku budalu koja će je omalovažavati, ucjenjivati, ponižavati... Toga danas stvarno vidim sve više, i samo se nadam da ću je uspjeti odgojiti u pametnu, jaku djevojčicu/djevojku koja će imati dovoljno samopouzdanja i samosvijesti da ne pristane na išta manje od onoga što zaslužuje.
A za prvi odlazak na piće/u kino, samo ću joj napomenuti da opere zube i dođe na vrijeme kući :mrgreen:
Kod mene je stariji definitivno probio led. Mlađi je sve smio daleko ranije od starijeg brata. Da li radi toga što je mlađi bio odgovoran od rođenja, a stariji sa glavom u oblacima...ili jer sam shvatila da ih moram pustiti, znate ono, sigurno gnijezdo i slobodan let...:)
Dečki i cure, uf, starinska sam. Lakše je pustiti dečke. Ne samo radi sexa, nego i svih ovih loših stvari o kojima pišete. Iako, nisu ni svi dečki isti, pa ni sve cure, ima cijela skala ponašanja.
Uliti im samopouzdanje, kakvo-takvo znanje o svijetu i - pustiti ih da krenu, da uče na vlastitim greškama, nadajući se da će biti popravljive :)
I biti spreman i na noćne pozive hitnih službi, koje će, nadam se, završiti sretno kao moji: gospođo, ovdje dežurni, sin vam je na hitnoj...Sve to ide u staž roditeljstva. Može se, mora se.
hvala beti - slično razmišljamo, ali nitko još ništa nije napisao na temi o tom pitanju. Meni je cura mlađa i ona rijetko izlazi i to obično po danu, ali pitam se kako ću reagirati za 2 godine.
ma, mene je stvarno strah svega - već sam prestajala na balkonu čekajući ga - uvijek neki izgovor oko kašnjenja. Još ovaj moj zbog visine izgleda stariji, pa mi se opet mota po glavi svašta.
Moja mama je našla mobitel na cesti - kada sam konačno uspjela doći do vlasnika i vratiti mu ga, ispričao mi je priču kako se uopće ne sjeća gdje je ostao bez mobitela, i sve one priče oko stavljanja nešto u piće (za kaj sam ja uvijek mislila da je fobija moje mame) - a dečko je mislim oko 25 godina star.
Ma, pišem zbrkano - ali kada se samo sjetim neprospavanih noći uz malu bebu i onog : malo dijete mala briga i ovog sad
enela, mislim da njemu nije bilo ništa u glavi, barem ništa suvislo.
cvijeto, nemam pojma šta da ti još kažem.
mislim da zapravo nemam ništa pametno reći na ovu temu, jer mi to ne predstavlja problem. možda mm-u to sve izlaženje, kina i dečki/cure postane problem kad mala naraste, ne znam, za sebe ne vjerujem da bi na to trzala. ionako će mi djeca napraviti sve šta im se sprdne, htjela ja to ili ne. mogu se samo truditi da im objasnim sve što im se treba objasniti.
dobro je rekao - slušala sam ja sve to, ali bome, sada kada je došlo - a tek je početak, ne znam za sebe. odnosno, došlo mi je prebrzo i prenaglo
ja nekako nemam taj strah, šta ja znam, pametno mi djeluje, naravno, koliko 13-godišnjak može biti pametan. a to nije sad nešto jako puno. :mrgreen:
al zato i ima ograničenja.
šta mu se može desiti u kinu, na korzu, na nekoj fešti? mislim, uvijek se svašta može desiti, naravno, al smanjiš rizik na najmanju moguću mjeru. prvo i osnovno - kloni se bilo kakve agresije. budala uvijek ima prednost. bježi od budala.
naročito sad dok još ne vozi. i ne vozi se u autima, osim roditeljskim. ili koristi gradski prijevoz.
toga će me sigurno biti strah, al o tome ću razmišljati sutra :scarlet:
mala je premala pa ne znam još za nju, al vjerujem da će biti kao kod beti, on će probiti led, a njoj će onda biti sve lakše.
Osim toga, tko kaže da moraju položiti odmah s 18?
moj se već sprema na polaganje
ne znam, od sveg što ga čeka u životu ljubavnih jada me najmanje strah...puno više droge, alkohola i sličnih gluposti. To ja neću preživjeti - kad prvi put dođe doma pijan! stvarno.
di izlazi do 10.30?
moj uopce na taj nacin jos ne izlazi (ok, ako se zalomi kino nešto kasnije), po ljeti je doma dolazio do 9.30, rijetko do 10, sada zimi do 19.30, di bi bio vani nakon toga?
Ovako i kod nas.
Zapravo nigdje ni ne izlazi osim po kvartu s frendicama i psom i to do mraka, ne dulje.
U kino i dalje ide na matineje i filmove za djecu, s prijateljicama, ne dečkima, a do tamo ih mi vozimo.
Zadnje su gledale Nindže kornjače prije tri tjedna.
Isto se igra sa Schleich figuricama koje obožava i ima ih gomilu.
Ne šminka se i ne pokazuje interes kao ni za dečke.
Baš je još uvijek pravo dijete i to mi je drago jer kakvo pobogu ljubakanje s 14 godina?
U Jokera :mrgreen: (omanji šoping centar, na deset minuta od kuće). Bude cijelo društvo, iz škole (bivše), s treninga, pa neke cure iz jednog plesnog kluba. Znali bi otić do plesnog kluba pa do Jokera, pa eventualno ostane s prijateljem tu pred kućom.
Taj izlazak u šoping cetar mi je bio koma, mi smo u centru, imaju grad pred nosom, ali šta ćeš, tamo im je toplo i ne pada kiša i čito ima društva. Ljeti bi ipak i do grada otišli.
Mallrats! :mrgreen:
kod nas je ljetos bio raspasoj, ali tih par tjedana ne racunam.
zasada je to kino s prijateljicama, ili se ponekad poslije skole promuvaju malo po gradu, pa onda odu kod jedne od njih i ponekad i prespavaju...
pitam do koliko je izlaz, jer ni sama nisam pametna, kako cemo to regulirati kada pocne izlaziti.
Debeli, deeeebeli potpis pod boldano. Iz vlastitog životnog iskustva iz mladosti.
Moji roditelji ni dan danas ne znaju neke stvari koje su mi padale na pamet. A ne kanim ih ispričati ni djeci, iz dva razloga - da im tako nešto ne padne na pamet, a i da nemaju oružje koje bi mogli okrenuti protiv mene, u smislu "a ti si mogla spavati u Cardiffu na kolodvoru u vreći..." Ali dosta - ovo je maksimum koji želim iznijeti. Nije mi se ništa loše dogodilo dok sam se skitala, ali doživjela sam ružne stvari u vlastitom domu od obiteljskih "prijatelja", tako da stvarno pretjeranim strahovima nema mjesta. Možemo samo ovako - truditi se na vrijeme objasniti svoje stavove i nadati se najboljem.
potpis tanči
I ja razmišljam kao Tanči..ma kakvo ljubakanje s 14 godina :unsure:
A šta se tu ima potpisivat? Netko je s četrnaest dijete, netko je cura/momak. Potpisi ne mijenjaju ništa na stvari. Ni roditeljska spremnost na promjene također :D
bome kad se sjetim svoje generacije, nekako nas je više spadalo u ovu cure/momci kategoriju
x
a nisu to bila sad neka ljubakanja bog zna kakva.
poneki sentiš na ponekom rođendanu ili školskom plesu ili u disku na ekskurziji u osmom razredu, pa poljubac neki na pol :D, pa kino i vatanje za ruku /aaajmeee za ruku me drži/ i tako. bar u mom slučaju. i prave pravcate ljubavi :zaljubljen: