Kakva god bila svadja, ljutnja, idenje na zivce, ili drugi problemi, znamo da se volimo, ne znam kako bi bez toga
Printable View
Kakva god bila svadja, ljutnja, idenje na zivce, ili drugi problemi, znamo da se volimo, ne znam kako bi bez toga
Tako je, treba razgovarati, to je mene MM učio (i dalje me uči) već dugi niz godina.Citiraj:
mare41 prvotno napisa
On bi i na dupe progovorio, no i to ponekad ima svoju cijenu jer često povrijedi slušaoca jer nema mjeru u sipanju primjedbi.
Teško je pronaći neku zlatnu sredinu no svakako je razgovor pa i svađa puno bolje od šutnje.
Upravo tako, koliko god otrcano zvučalo-najvažnija je komunikacija. Pod tim "komuniacija" se nekako misli da je to fina čašica razgovora(bar neke moje frendice tako misle) uz kavicu pa nakon toga sve divno i bajno... kod nas je komunikacija sve samo ne držati u sebi. Van sa svime- i ono što te smeta kod njega a i ono drugo-zbog čega ti je najdraži na svijetu, jer svi smo skloni nekako prigovarati samo a onda kad se samo prigovara druga strana nakon nekog vremena prestane slušat,nakon toga i onaj koji prigovara prestane raditi to na glas i eto za čas nema komunikacije :raspa:.
Meni je moj muž znao reći da nisam normalna(u smijehu) jer bi mu prvo prigovarala oko nečega a onda bih mu za pola sata rekla da je najdivniji na svijetu.. jer pazi ironije-teško mu je npr. pokupit prljave čarape ali mu nije teško u 10 navečer otić do benzinske i kupit mi sladoled ili omiljenu čokoladu jer sam ja rekla kako mi se baš to jede(dobro... većinom usput i sebi kupi cigarete ali bitno je da swe sjetio i mene :D)
ja sam znala i sutnju postovati, svakom treba mrvica tisine i mira, i meni, al treba postojat mjera u tome, duga sutnja bi me uvrijedila i povrijedila, to smo zato maknuli, nama je dolazak djece bila velika promjena i polako se vracamo u normalu, tek smo tad shvatili nase razlicitosti, al i to je nekad dobro
trud, volja, govor pa ide
e da, te velike male sitnice ugadjanja puno znace
Eh da, mjera, ja sam glupača znala šutjeti danima o važnim stvarima, što radi kukavičluka da se suočim, što zbog nasljeđenog idiotizma u glavi ...Citiraj:
mare41 prvotno napisa
Bem ti familiju što me (ne)odgoji...
A svi smo s korijenima odgoja, pa radimo na tome, ja npr ne znam cavrljati pa se meni to stavlja kao prigovor da sutim
Ja znam čavrljati, ali ne znam progovoriti o bitnim stvarima i nisam toga bila svjesna sve dok mi psihijatrica to nije ukazala. A istina je i to mi se događa i u drugim sferama (ne samo brak nego npr. posao). Tako da treba raditi na sebi. Ostalo se kasnije često posloži (ne uvijek, ne svima, ali često).Citiraj:
mare41 prvotno napisa
Budući da je ovo tema "kako dalje bez ljubavi", moram samo reći da sam u mladosti imala velikih problema prepoznati trenutak kad treba početi razgovarati o problemima, čak i kad je bolje neku vezu prekinuti. Prečesto sam dugo gutala sr*nja koja nisam trebala, a onda bi mi se zamračilo pred očima i sve bih zatrla do temelja. Tek kad sam naučila drugačije, uspjela sam ostvariti vezu koja je potrajala (i traje).
Hoću reći - treba čovjek sam sa sobom, pa tek onda i s drugom osobom pošteno i iskreno raspraviti što ne valja, da li ima nade, što treba učiniti da se veza spasi i slično. Moraju oboje biti zainteresirani i voljni potruditi se. Ako se ne nađe "kritična masa vjere i dobre volje" potrebna za spašavanje veze - čini mi se da je zdravije pošteno i otvorenih karata priznati da je situacija beznadna (tek nakon što se sve ostalo pokušalo) i razići se kao ljudi, dati sebi i drugoj osobi novu priliku.
Trebalo mi je pola života da to naučim.
zato sada mi Peterlin "kupimo" tvoje životne mudrosti :-)
I ja još učim, i trudim se vježbati svakodnevno. Nekad posrnem ali uvijek priznam pogrešku i potražim uzrok problema pa se suočim sa njime i pokušavam biti što bolja osoba.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A MM se čudi što ja sa 19 godina nisam kužila međuljudske odnose...
zezam ga da je on rođeni mudrac, kak je sve micek kužio od malih nogu... pravi frajer :starac:
He he he...nisi jedina! Ja sam si nabavila knjige (to je u mom stilu - ja sam teoretičar):
Daniel Goleman: Emocionalna inteligencija
William Glasser: Teorija izbora
Maya Phillips: Emocionalno usavršavanje (ta je odlična, ima unutra vježbi kako čovjek može sam sebi pomoći)
Nakon toga je došla Mudrost menopauze, he he he....
Kad sve naučim, mogu mirno pod ledinu! Ali za sada mi je baš dobro. NIKADA se ne bih vratila u mladost, nema šanse!
Da krenem čitati napisanim redoslijedom?
:psiholog:
Mhm, a da počneš s menopauzom, mrgreen? (Fuj me bilo...ali to mi je stvarno bila dobra knjiga, kao i knjiga Erice Jong "Strah od pedesete")Citiraj:
mamasch prvotno napisa
A sad ozbiljno (ne zbog tebe, nego zbog svih koji čitaju ovaj topic): svatko od nas si traži svoj način kako zna i umije. Meni je to čitanje pasalo. Ne povjeravam se nikome. Nisam tip koji bi razgovarao s prijateljima (mogu slušati druge, ali o sebi sam više napisala na ovom forumu nego ikada ikome rekla). Nisam tip koji bi razgovarao s članovima obitelji - to pogotovo nisam, iako učim kako to činiti (zbog djece, zbog njih je to važno).
Ja sam sustavno tražila literaturu (to i inače činim - tako kuham, tako sadim cvijeće, tako odgajam djecu... sve "by the book"), pročitala sam još gomilu knjiga o samopomoći i u svakoj sam našla neko zrnce koje me se dojmilo.
Ima još tih knjiga - Wendy Grant: Kako riješiti sukobe i pretvoriti ih u suradnju. Iz nje pamtim karikaturu - tata iz auta galami na sina jer je natraške nešto pregazio na kolnom ulazu, a klinac kaže "Ne, tata, nisam ostavio bicikl pred garažom, to su bili tvoji štapovi za golf!" Često je se sjetim kad poželim grindati na muža, pa idem provjeriti nisam li ja negdje ostavila neke štapove za golf pred garažom.
I tako dalje...
Mene muči kronični manjak (čitaj: potpuni nedostatak) bliskih prijateljica, sa majkom nisam tak bliska, jednostavno nemam žensko rame za plakanje pa si mislim kako pretvoriti MM-a u rame za plakanje...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ili se hvatam knjige...
He he , moj jadnik ima čast da prvi mora saslušat sve moje muke, ideje i ev. probleme :lol:onda to tek kanaliziram dalje po frendicama. Mislim da mu se kosa digne na glavi kad mu dođem sa teškom dilemom da se ošišam ili ne.:lol::lol:
Da, razumijem ovo dobro - to je problem... Mene muči potpuni nedostatak vremena za kontakte sa starim prijateljicama (ali ih održavamo koliko možemo), što je posljedica činjenice da više nismo fizički blizu jer živimo u različitim gradovima, pa se ne opterećujemo dnevnom problematikom.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Što se tiče mame i svekrve - ja sam često NJIMA rame za plakanje (ipak su to gospođe u godinama), a ostali članovi obitelji su svi muški - tri generacije. I na poslu mi je društvo pretežno muško, tako da dobro to razumijem. Ali ti bar imaš žensko dijete, ja mogu čekati samo snahe kojima ću biti zločesta svekrva!
Meni ovaj forum nadomješta žensko društvo. MM je ok - s vremenom smo si našli način komunikacije koji je zadovoljavajući, ali TREBA imati i drugo društvo, izvan obitelji, izvan posla. To i meni često fali.
Moram priznati da što mi je kćer starija (10 godina) to mi je sve više kao prijateljica. Mogu sa njom o svemu porazgovarati (ali zbilja o svemu) i otvoreno mi i razumno odgovara i zapravo mi sa tim svojim otvorenim komentarima pomaže da objektivno sagledam neki problem.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Nadam se da ćemo uvijek biti tako bliske.
Ja si ne mogu zamislit život bez sestre. Mislim da bih već davno završila na nekim tabletama...zavezanu u onu košulju kaj se naopačke veže :roll:Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Nadam se da ne razgovaraš s njom o odnosu s mužem! Ja imam 4 puta više godina od tvoje kćeri i grozim se kad moja mama pokušava sa mnom razgovarati o svom mužu, mom tati jer nisam ja tu nepristrana, objektivni promatrač.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
A posebno kad se radi o djetetu.
Nisi joj prijateljica, mama si joj.
Točno. Meni danas užasno ide na živce što je moja mama sa mnom počela prijateljski razgovarati o svojim odnosima sa svojom mamom, svekrvom, sestrom itd. i nepotrebno me opterećivala, ali i utjecala na moj odnos prema nekima od njih, što joj jako zamjeram.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Roditelji i djeca mogu imati prijateljski odnos u smislu načina razgovora, ali na sadržaj se mora jako paziti. Djeca su djeca.
Pa žena je lijepo napisala da ima kronični nedostatak prijateljica. Ja bih rekla da je i te kako svjesna toga, iako nije loše to ovdje otvoreno napomenuti, da trebamo paziti u komunikaciji s djecom jer mi smo ti koji moramo prepoznati koliko toga dijete "može nositi", a što je previše. Roditelj je odgovoran.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Inače, i ja sam iz vreće onih koje su roditelji od moje rane mladosti zasipali svojim problemima (ne toliko njihovog međusobnog odnosa iako ni to nije isključeno, nego praktičnim stvarima o kojima nisam bila sposobna ni promisliti, a još manje riješiti, npr. oko prodaje/kupovine nekretnina, financijskim pitanjima i sl.)
Trebala mi je psihijatrica da se prestanem osjećati odgovornom za njihove probleme i da naučim postaviti granice.
Mislim da je suvišno naglašavati da prijateljski odnos nikako nije samo žaljenje i traženje savjeta i pomoći nego i hvaljenje dobro učinjenim djelom, dijeljenje veselja i užitka.
Naravno da neću sa kćeri pričati o intimnim problemima sa njenim ocem, no ne vidim zašto se ne bih u kratkim crtama požalila da sam umorna od posla, da bih u svom životu promijenila neke navike i slično...
Imaam sestru ali kao da i je i nemam, više mije zla u životu napravila nego dobroga i svjesna sam da nikada nećemo imati ni korektan a kamoli topao odnos. Gotovo je isto sa mojom majkom, no nju valjda šilje pozne godine (73) pa se boji starosti odnosno staračkih problema i malo se smekšala odnosno postala je svjesna da i ona mora pružiti ruku ako želi uspostaviti ikakav odnos samnom i mojom djecoom / njenim unucima, a ne samo čekati da netko drugi zapali lulu mira.
Eh, zabrazdili smo u prethodnu generaciju + povezali slijedeću, ali to je bilo za očekivati. Svi mi nosimo svoj "paket smeća" i dio toga preselimo dalje svojoj djeci... Trudimo se ne raditi greške koje su radili naši roditelji, pa napravimo istu količinu nekih drugih... i tako to ide. Silom prilika se kod rješavanja problema u odnosu povuče "za rep" i primarna obitelj. Ne možemo ih birati, ali možemo odabrati način kako ćemo se s njima nositi.
Evo linka na prastaru temu o knjizi Otrovni roditelji: http://forum.roda.hr/threads/8936-Kn...je-netko-citao
Peterlin, mudro zboriš.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Neizbježno prepoznajem svoju majku kada se pogledam u ogledalo i na žalost ne osjećam se ugodno, ali ne mogu pobjeći iz svoje kože, no ono što mogu je osvijestiti pogreške i potražiti način kako ih ne ponoviti.
I truditi se, truditi, uporno se truditi biti bolja majka svojoj djeci.
Isto sam shvatila i u odnosu sa MM-om.
Trud, rad, volja, gledanje u istom smjeru.
I sex.
:-)
Citiraj:
Jurana prvotno napisa
x
nikada mi se nije sviđalo pretvaranje djeteta u prijatelja na način da ga se puni informacijama koje nije u stanju procesuirati
oprosti, možda je tvoja 10.-godišnjakinja sposobna procesuirati informacije o tvom poslu i problemima ali em što mi to zvuči nevjerojatno, zvuči mi i sebično od tebe
ona je dijete i ne bi trebala učestvovati u problemima svoje majke, ne na takav način
mislim da topao i povezujuć odnos možete ostvariti i na niz drugih načina
i zašto nemaš odrasle prijateljice?
Mislim da je uloga majke, monogo osebujnija, ljepsa i vaznija od uloge prijateljice.. Nikako obrnuto..
Majka je autoritet ali i bezuvjetno voli svoje dijete (pricam o normalnim odnosima).. Prijateljstvo je jedan potpuno drugaciji odnos.. :)
Jesam li ja jedina kojoj se čini da ste malo preburno reagirale i da ono o čemu vi pišete uopće nije ono što je Mamasch govorila :zbunj:
nisi
Naravno da nisi.
Ja sam skrivila ovaj otklon teme prema djeci jer sam rekla nešto u smislu da nemam kćeri, pa je moguće da smo otplovili malo ukrivo.
Da tema je bila kako vratiti ljubav u brak i da li je to moguće,ako nije da li ostati u braku zbog djece ili skupiti hrabrost i početi iznova?
@Peterlin, nema veze s tobom, tema je skrenula s puta na ovom pdf-u vec jedno 5-6 puta.. od Kauflan shunke, gacica, Lidla.. pa dovelo i do ovdje.. :P
Istina, ali ja sam spomenula da Mamasch ima žensko dijete, a ja nemam. Bez toga, vjerojatno uopće ne bi bilo spominjanja razgovora s djetetom.Citiraj:
Doga prvotno napisa
Inače, da se vratim na taj otklon u smjeru prijateljskog odnosa sa ženskim djetetom - meni se čini da Mamasch ne opterećuje svoje dijete pričama koje su neprimjerene dobi i njihovom odnosu roditelj-dijete. Samo je primijetila razliku u komunikaciji s muškim i ženskim djetetom. Ženska djeca često pokazuju više suosjećanja i to je sve. Znam to po svojoj primarnoj obitelji (imam brata i postoji razlika u komunikaciji mojih roditelja s njim i sa mnom). To i ja vidim kod tuđe ženske djece - iako se ne može generalizirati, razlika postoji. Na to smo mislili. Ne na povjeravanje intimnih stvari.
Peterlin, mudra kao i uvijek, sažela poantu u rečenicu - dvije.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Hvala.
:-*
Vratiti ljubav, mislim da je moguće ali samo ako postoji želja za time na obje strane.Citiraj:
micha16 prvotno napisa
Ako jedna strana želi rasplamsati ljubav i bliskost a druga ima osjećaj obaveze ili nema hrabrosti razići se, e onda se svima uključenima u tu priču čini medvjeđa usluga.
Da li si uspjela verbalizirati MM-u što ti treba, na koji način bi ti bila sretna da te se voli?Citiraj:
micha16 prvotno napisa
Možda ti ovo zvuči glupo formulirano, no zaista je važno biti sposoban i znati kako izraziti riječima što čovjeku treba.
Puno puno smo pricali,bilo je suza s obje strane,krenuli kod bracnog savjetnika...on kaze da bi sve bilo lakse kad bi on meni rekao da me ne voli jer bi onda znali sto cemo...ovako se ja mucim jer nemam ljubavi za njega...na koncu ako se nesto ne promjeni,to nije fer ni prema njemu ....mislim on bi sad sve,on bi sad bio najbolji na svijetu,ali nekad mi se cini da ono najbitnije opet ne dopire do njega...tesko je to i izraziti rjecima..puno ti ima svega i svacega....mozda nam psihologica otvori jos neka vrata...
znaš li ti što je tebi najbitnije i možeš li to verbalizirati? ne jednim 'velikim razgovorom ' nego iz dana u dan.
skloni smo očekivati da bi partner trebao znati iako mi šutimo. to je utopija.
također je utopija da nam odnos može biti dobar ako izgovorimo ono što želimo optužujući drugoga.
tome se učim u svome braku već 10 godina..
@micha, ja tek kad sam sa SM brutalno, otvoreno razgovarala, jer i tako je bilo svejedno vise i ostalo je samo pitanje dali cemo se razici ili ne.. Razgovor je bio grub, ali totalno otvoren, bez vrijedjanja i svadje.. Prosto smo vise bili nabruseni i jedva cekali da vise skontamo na cemu smo i da rijesimo taj problem na bilo koju foru..
Tesko je, ali ako mozete, probajte tako.. Bas me zanima kako je kod bracnog savjetnika te sto on/a preporucuje i kako radi na sl. slucajevima...
@doga tek smo bili jednom kod bracnog sav. i pricali o sebi malo i kako je pocela nasa veza i tako...vidjet cemo kako ce ic dalje...rekla je nekih 15 susreta otprilike...traju oko sat i pol...inace bila sam dosta iskrena prema M,nisam galamila jer to nije bas moj stil ali znam bit ostra ali ja sam krenula sa tim razgovorima prva...mah...dala sam si nekako godinu dana da vidimo gdje ce nas sve to odvesti...ako i dalje bude kao sada znat cu sto napraviti...javit cu kako je prosao drugi susret kod bracnog sav
Iz dugogodišnjeg iskustva propalih veza (prije ove zadnje): zaljubljenost do ušiju baš i nije uvijek prednost. To zna biti plamen koji izgori i onda ostane samo pepeo.Citiraj:
Doga prvotno napisa
Za dugu vezu je bolje kad plamen tako ne luduje, ali fino grije dugo vremena - tako se može živjeti. Jednostavna usporedba: zar nije bolji kamin koji fino grije od požara koji ti spali kuću?
Kad je čovjek onako preko ušiju zaljubljen, često ne može jasno sagledati mane i prepreke koje smetaju dugim vezama. S vremenom zaljubljenost prođe, a ako ne ostane nešto trajnije (poštovanje, prijateljstvo, zajedništvo, pa tek onda ljubav), ništa od toga.
Da se ponovno rodim, puno bih ranije odabrala osobu koja je iskreno zaljubljena u mene, nego tražila nekoga u koga se ja mogu luđački zaljubiti. Traganje za strašću u mladosti donijelo mi je samo zbirku propalih veza. Tek kad sam se toga okanila, našla sam osobu s kojom sam ostala.
Ako si mene pitala, mogu samo odgovoriti da se iz dana u dan učim što želim i što mi treba, i onda to pretačem MM-u kroz kraće ili duže, formalnije ili usputne razgovore. No trebao mi je dugi niz godina da prvo naučim razgovarati sa njim, a drugo da shvatim da moram prvo u svojoj glavi shvatiti što i kako pa tek onda to mogu prezentirati drugoj strani.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Mislim da je odlazak bračnom savjetniku dobar korak za michu16, i da će im on pomoći ili da vrate svoj brak odnosno ljubav, ili da oboje shvate što na koji način žele nastaviti svoj život odvojeno. U svakom slučaju mislim da im neće škoditi.