Hvala, ali, nećeš vjerovati, meni nije, bila je to super škola o odnosima. Bila je brza i efikasna. :-)Citiraj:
pikula prvotno napisa
Printable View
Hvala, ali, nećeš vjerovati, meni nije, bila je to super škola o odnosima. Bila je brza i efikasna. :-)Citiraj:
pikula prvotno napisa
Roda u negativnom kontekstu?! : drama:Citiraj:
seni prvotno napisa
:)
Naravno da ne prijetim.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali ona zna da u domu zive djeca kojima u vlastitoj kuci nije bilo dobro i za koje se roditelji nisu adekvatno brinuli.
U tom kontekstu, ispada da u domu zive djeca koja su malo izvolijevala pa otisla od kuce jer im, eto, doma nije bilo dobro.
Složila bih se s Rehab. Znam ponekad, u komunikacii s današnjom djecom, pomisliti - kako su empatičnija nego što smo mi bili. Nas pamtim kao mnogo zatvorenije grupe klinaca, često spremne na ruganje i neprihvaćanje. ("Nas"= našu genu)Citiraj:
rehab prvotno napisa
Khm... svi lupnemo pokoji biser bez razmišljanja, ali skrećem pozornost da je ova paralela s domom za nezbrinutu djecu neumjesna, "neparalelna", a bome bi stvorila neželjene konotacije da stigne do ušiju djece koja su tamo boravila ili borave. Zapravo si živo mogu zamisliti razgovor moje kćeri s Bodičinom da su slučajno frendice :lol: .
Rehab, zbilja se ne sjećam da je u moje, istina davno, vrijeme učenik razredne nastave očajnim psovkama kontinuirano psovao učiteljicu, sjedio s nogama na stolu, ponašao se prema drugima kao pravi nasilnik i sl.
Možemo doduše reći da su to djeca s kojekakvim teškoćama na koje nisu roditelji pravovremeno reagirali ili su reagirali skroz neadekvatno. Ali ne možemo pobjeći od razularenog društva koje se preslikava na djecu.
Priče iz 1.r.jedne srednje tehn.škole (ispričane iz prve ruke) stvarno su me šokirale. O tome pričam, ne o pelenašima koji isprobavaju gravitaciju.
U mojoj generaciji je bilo onih koji su udarali profesore sakama i bacali klupe na njih, a i na druge ucenike. U osnovnoj skoli. Konzumirao se alkohol. U osnovnoj skoli. I pusilo se, psovalo, kralo. Bilo je svega, u skoli, oko skole, gdje god. Mlatili su se kvartovi, jedan protiv drugog, bejzbol palicama (kao lakim oruzjem), a ponekad i letvama s cavlima, kao tezim oruzjem. Decki su kupovali i nosili boksere. Ne svi, naravno, ali bilo ih je dosta.
Pricam o sredini osamdesetih/pocetku devedesetih (zavrsavala sam osnovnu skolu na samom pocetku rata) i o prilicno strogom centru Zagreba.
Ovako i kod nas osim tučnjave između kvartova. Kod nas su grupno tukli jednog učenika. Svi smo se rugali debeloj učenici u razredu, a nitko od odraslih nije smatrao da je to nešto loše. Danas me je stid kad sretnem tu curu. Moje dijete se druži s jednom debelom curicom, jednom joj je rekao da je debela i nakon moje intervencije nikad više (mala redovito tužaka, sigurno bih znala da joj je rekao).Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Mislim da je jedina razlika između nas i današnje djece oblačenje kod curica i materijalna ne/skromnost.
Moje je skolovanje pocelo 1975. i zaista nista od ovog vašeg nabrojanog nisam u 12 g. dozivjela (osim ogovaranja i ruganja), mozda je do malog grada.
Uostalom, ima jedan stari Sokratov tekst o razularenoj djeci i mladeži gdje on jadan kuka da ne zna kamo sve to vodi :mrgreen:
Mislim da je danas jedino opasnije vrijeme za odgajati djecu, jer je sve lako dostupno. Droga, pornografija, pedofilija, itd., jedan klik na internet, jedan poziv s mobitela, i na "pravom" si mjestu. Ako dijete ne dobiva dovoljno pažnje i ljubavi od roditelja, začas će se naći na mjestu gdje misli da će dobiti pažnju i ljubav, a to može završiti kobno. Zato mislim da je važnije nego ikada odgajati dijete sa razumijevanjem i koristiti odgojne metode zasnovane na učenju iz posljedica, a ne na strahu od batina. Kad se dijete boji roditelja i njegove reakcije, puno će se teže povjeriti tom istom roditelju kad upadne u problem. Tražit će razumijevanje na krivim mjestima. To mi se čini najrealnijom opasnosti danas.
XCitiraj:
rehab prvotno napisa
Meni se cini da je jedina stvarna razlika vezana uz dostupnost informacija, ali i dostupnost svih nas, u svakom trenutku. Bas sam nedavno (opet) slusala kratko izlaganje na temu na jednoj konferenciji. U to neko nase vrijeme, bullying je imao odgodu jer jednostavno nije bilo mogucnosti za maltretiranje van skolskih sati, aktivnosti, ili ako nisi dosao u park ili kamo vec. Do sljedeceg jutra u skoli, ili opcenito sljedeceg susreta, uvijek je postojala mogucnost da ce se ljutnja smiriti, itd. S druge strane, u danasnje vrijeme, svi smo dostupni u svakom trenutku. I onda bullying ne prestaje nikad - elektronski.
Potpis na drugi dio teksta.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Razumijem poantu prvog dijela teksta i mogu se složiti da je jedan vid opasnosti leži i u tome. No, ipak ne bih rekla da je danas opasnije odgajati djecu - dostupnost informacija je u većoj mjeri olakšala odgoj, danas svaki roditelj može progooglati svaki mogući problemčić i pitanje i dobit će široki raspon odgovora, mišljenja, iskustva..nekad su roditelji bili prepušteni sebi i užoj okolini. Danas i dijete koje ima problem može pronaći iste te odgovore.
I nekad je bilo pedofilije i bullyinga, samo što se o tome više šutjelo, manje znalo, a žrtve su često bile prepuštene same sebi.
Ja bih po tom pitanju radije odrastala danas, nego tada.
Zbilja imaš pravo Zuska, zato je potrebno kontrolirati djecu i vrijeme koje provode na netu, jer koliko ima odličnih stvari u toj modernoj tehnologiji, toliko i opasnosti, a da ne govorimo o predatorima po chatovima, fejsu i slično. Inače, imam susjedu, ženica je sada na pragu 50-e, nikada se nije udala, jer ju je kao djevojčicu silovao ujak... Kada se povjerila mami što se dogodilo, ova joj je rekla "A zakak si mu dala"... Nekad je bilo sramota govoriti o takvim stvarima, a da ne govorim da se puno toga smatralo pod "normalno"...
Što se tiče teme.......Ja sam mislila da je kolumna o tome kako je udarila svoje dijete, eto poletila joj ruka u takvom nekom trenu, da piše koliko to nije ok i da se "jada" zbog tog svog čina. No, dobro, kolumna me malo razočarala, ali zato su komentari :-o:-o:-o. I od onih koji zagovaraju fizičko kažnjavanje i od onih drugih. Jadno. Vjerujem da smo svi imali nekih loših trenutaka kao roditelji, požalili neke svoje postupke, možda se i posramili i ne treba tako olako osuđivati druge i njihove postupke. Čovječe, ide se iz jedne krajnosti u drugu. Ako ne lupiš dijete po guzi, onda mu sve dozvoliš, razmaženo je, ovakvo, onakvo. Ako ga pak lupiš po guzi i povisiš ton na njega onda ga maltretiraš i zlostavljas, fizički i psihički. :roll: Stvari nisu tako crno bijele. Super mi je ona pikulina sa toplim, vrućim i ledenim čajem. Inače ne, ne mislim da je udaranje odgojna metoda (mada jesam, udarila sam u afektu i grozno se osjećala zbog toga).
Uopće ne kužim zašto ovo pišem kad znam kako se vode i kako završe ovakve teme, vrag mi ne da mira!
Mene zapravo samo zanima koja je to glumica kolumnistica ljubiteljica sushija, promaklo mi? :mrgreen:
:mrgreen:Citiraj:
Ivanna prvotno napisa
Jelena Veljaca za Jutarnji list
Hvala, *mamica* ☺
Ja nemogu vjerovati da moze jedan ozbiljan portal koji se bavi roditeljstvom, odgojem i sl. stvarima objaviti takvu kolumnu :-/.
Ali, kako je teško biti dobar roditelj! A tek izvrstan!!
Nakon što sam na svoja pitanja, od svog odraslog djeteta, dobila odgovore koji su sadržavali 9 slova i jedan upitnik, ukupno. (Da, na jedno pitanje i odgovor je bio pitanje :) zato sam "čula" i taj upitnik.), pokušala sam statistički izračunati svoju uspješnost:
Izvrstan roditelj...10% vremena ( u stvari, optimist u meni kaže i 20% )
Dobar roditelj......
Izmučen roditelj....
Izgubljen u odgoju roditelj....
Roditelj u trku od-do...
Suosjećajan roditelj...
Roditelj-instruktor...
Roditelj koji nema pojma što sad :) ...
Nastavi niz...
Odustala sam od izračunavanja. Idem ja izdržati dan sa ovih 9 slova ( upitnik da ne zaboravimo) i truditi se, truditi biti ja...sretna i zadovoljna u svom mikrosvemiru. I da, napravila sam palačinke ( prevruće je za kolače), neka ih, dobit ću ja i više slova danas, nemam samo jedno dijete 8-)
Ali, i dalje sam za NE kažnjavanje.
evo, kaže desna militantna radikalna skupina da je lupanje i zatvaranje u sobu trivijalno:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/podr...jerama-1018470
Kolumna ima potencijala razviti se u ključnu temu izbora 2016., a možda i referenduma.
Kada bi potencijalni posvojitelji na 3-4satnom psihotestu dali samo naslutiti da dijele ovakve stavove ili kad bi slučajno izjavili "moja je stvar hoću li 1,5godišnjaka zatvoriti na 20 min.pa nek vrišti ili ću ga ipak prvo po guzi, nećete mi valja vi to određivati", pali bi na testiranju ko kruške.
Zašto je s biološkom djecom drukčije? DNA je dokaz o vlasništvu?
Mali Donat ce se imati cemu smijati kada naraste :mrgreen:
Tko je uopće rekao da je roditeljstvo lagano? Puno roditelja čita literaturu o fazama trudnoće, mijenjanju pelena, formulama, dojenju, dohrani. Koliko ih pročita o odgoju djece i o osnovnim činjenicama o razvojnim fazama?
A u totalitarnim diktaturama se djeca ne tuku, dok se u zdravim demokratskim drzavama tuku. Presmijesno. No, ocekivano, porastom svekolikog desnicarenja u drustvu, isto se dogadja u svim porama zivota, povratak represivnih tradicionalnih patrijarhalnih obrazaca ne cudi.
Jako dobar point.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Nikad nisam razlučila, kad zagovornici kažnjavanja djece kažu da je to potrebno i da oni svoju djecu između ostalog tuku itd., radi li se o tome da izgube živce pa ga udare u afektu, ili skulirano isplaniraju kako će dijete dobiti toliko i toliko udaraca takve i takve jačine
Jer ako je "potrebno", znači da su promislili i isplanirali
Opet, kad kažu "ali dijete je bilo nemoguće" (i jednostavno sam pukla), to mi ne djeluje kao promišljena reakcija.
Jucer sam se prvi put nasla u razgovoru licem-u-lice s nekim kome je "udaranje po guzi, ali ne mlacenje u afektu" odabrana, pozeljna i uspjesna metoda odgoja. I to je bila situacija u kojom sam morala prilicno paziti sto i kako govorim zbog okolnosti u kojima se razgovor ugnijedzio.
Hebate, koja su to dva svijeta. Moja razmisljanja i stavovi nisu uopce naisli na razumijevanje, a mene je najiskrenije bilo strah jer sam shvatila sto je drugi pisac htio reci. Ali njima je strah ionako krajnji cilj pa je to, zapravo, skroz ok. Njima, jel.
Kad te vigilare podrzi krajnji je cas da se zapitas sto s tobom nije u redu. Ako vec prije nisi osjetio/la potrebu.
Mene najvise fascinira sto vecina ljudi tvrdi da smo sasvim sigurno svi lupili svoje dijete bar nekad, ali lazemo da nismo. Toliko im je neprihvatljivo da se moze odgajati bez fizickih mjera.
Bas to sasa, ono doslovno ti je glupo reci da nisi nikad udario dijete po guzi jer misle da lažeš.
Ali njoj eto i dalje u javnosti daju podršku a mi militantne rode i dalje imamo nemoguću i neodgojenu djecu jer ih eto nismo malo po guzi.
Meni najvise kod tog i ostalih clanaka i komentara smeta to sto se postavlja relacija da su djeca koja nisu lupana po guzi/fizicki kaznjavana/nastavi niz = djeca-bezobrazna razmazena derista koja ometaju druge dok jedu u restoranu, tuku drugu djecu/nastavi niz (da sad ne ponavljam sve kometare).
Moju odgajam bez fizickih kazni, imali smo "mirni kutak" i slicne mjere, a kada dodje do situacije da se treba "izvikati" - trudim se da to bude koncizno, da shvati zbog cega nam neko ponasanje nije prihvatljivo; nema smisla vikati/vrijedati/nastavi niz, dijete mora shvatiti sto je to bilo neprihvatljivo do te mjere da nas je uznemirilo i izbacilo iz takta.
Znala sam i ja odbrojati do deset kako bih smislila na koji nacin iznijeti negodovanje za nesto sto je napravila, a smatram to neprihvatljivim.
I moram reci da u ovih njenih 11+ godina nisam imala previse situacija.
I sad imam skoro pa 12-god. curku koja po rijecima svojih profesora, drugih roditelja, njenih prijatelja pristojna, dobro odgojena, koja se ne svadja bez razloga, nije razmazena, nije umisljena, spremna je uvijek pomoci i razumjeti... zapravo je ono sto bi se reklo "i previse dobra" i ponekad razmisljam da li bi bilo bolje da je malo vise "segava".
Ne kazem da je sve to radi takvog odgoja, vjerojatno mi je tako, sto bi Peterlin rekla, pao grah :mrgreen: i takav joj je i karakter.
I onda citas komentare i maltene sam ja, a i drugi na ovom i slicnim forumima, pogrijesila jer ju nisam "lagano tukla po guzi" i riskiram da se pretvori u razmazeno deriste?! A kako to da se nije vec u to pretvorila?
Zar ljudi koji pisu takve komentare nisu svjesni da je vikanje, ponizavanje, fizicko kaznjavanje utjece i na karakter, obrasce ponasanja?
U smislu "meni nije nista bilo - nece ni njoj/njemu" pretvaramo se u licemjerno drustvo koje odobrava takvo ponasanje i prenosi ga dalje genima i obrascima ponasanja. Nasilje radja nasilje.
Mislim, meni je sve to skupa (clanci, komentari...) tuzno.
I bas zbog stava "sto ce nama tamo nekakava pravobraniteljica reci kako odgajati dijete", treba nam vise ustanova koje efektivno stite djecu i promicu njihova prava.
i naravno ovu temu se neće zaključati.
Vigilare je militantan koliko i Knjižnice grada Zagreba.
Smije se vrijeđati samo desno od centra. To je zona u kojoj prestaje obaveza pristojnosti. To su Oni.
Pa potpuno je svejedno jesu li lijevi ili desni ili centralni - podrzavaju nasilje, nazalost.
Ja fakat mogu razumjeti da netko u svojoj nemoci, neznanju, trenutku slabosti opali dijete po guzi (i kasnije se grize zbog toga), iako to ne podrzavam. ali ne mogu nikako prihvatiti da se netko busa u prsa i hvali tom "odgojnom metodom"Citiraj:
sasa prvotno napisa
Mm je neki dan zaustavio i izvikao se na svicarku (svicarske rege) koja je u parkiranom autu samarala troje djece. S godinu i po je po guzi, a kad napune deset idu samari za odgoj.
A komentari vecine...internetski komentari su postali ko zid javnog zahoda, svaka budala moze napisati sto misli. Volila bih da ih ne vidim i da ne znam kakva je vecina. I nekako mi je najporaznije u svemu tome sto jednom ovakvom nesmotrenom izjavom glumica daje za pravo svima koji mlate svoju djecu. Jer ako jedna fina doris opali svoju bebu po guzi, sto prijeci ovog drugog da ubije boga u svom potomku (jer zasluzio je, ne udara se bezveze, to samo zlostavljaci rade)
nisam ni ja nikad lupila pa mi ne vjeruju ali ja kažem da možda činim još i gore - malo previše vičem...:|
radim na tome, po 3ći put čitam knjigu "Kako odgojiti dijete bez vikanja"...nadoći ću valjda kad je 5x pročitam....:mrgreen:
Hoćete situaciju kad je poželjno udariti dijete? kad ugrožava sebe ili druge, a druge metode nisam u mogućnosti primjenjivati. Nema šanse kad sam sama s njih tri ni time out, ni razgovor. Kad je K bila sama, mogla sam, i jesam, na scene kakve mi sad najmlađa pravi odgovarati razumom i zenom, kad mi sad u 40 kvadrata najmlađa udara srednju i ne prestaje bez obzira na oduzimanje oružja i objašnjenja, lupim je po guzi. Jer inače poručujem srednjoj da je u redu što je udara, jer je ona mala i ne razumije. Obe su male i ne razumiju, ne razumiju da to što sam rekla da je ona još mala i prolazi fazu ne znači da ako si mlađi ćeš proći lišo.
Najstarija i srednja su također imale svoje okršaje, no razlika je veća. Mogla sam to riješiti jer sam imala kad. Sad imam za obaviti trostruko više maženja, paženja, pranja, druženja i igre. Ako želim imati za sve i svih vremena, kazne i objašnjenja mi trebaju biti kraća i efikasnija.
Ne, nisu militantni, samo žele upravljati životima i onih koji imaju drugačiji svjetonazor.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Samo toliko. Sitnica.
Pročitala knjigu jednom, ništa posebno korisno nisam pronašla, sva mi je u tonu utopijske idile tipa "if-then", tj. "ako vi uradite ovo, onda dete sigurno uradi ovo". Možda nečije dete da, moje baš i ne...Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
Zato se slažem sa mišljenjem da postoji puno uopštenih ili uprošćenih rešenja u literaturi o odgoju dece, ali nedovoljno konkretnih i realnih.
A moram sa žaljenjem reći da bar dvoje psihologa koje lično poznajem i rade u državnoj službi nemaju ništa protiv "po guzi", da ne spominjem kod nas vrlo popularnog i uticajnog psihoterapeuta Zorana Milivojevića, koji čak precizno opisuje razliku između vaspitnog i zlostavljačkog udarca-ako je udarac samo rukom, samo po guzi i ako na udarenim mestima nema nikakvih tragova nakon 24sata, to je vaspitni udarac :roll:.
Tako da kod nas i u struci počinju da dominiraju "vaspitači" batinama :(.