Da, mobiteli su nam malo otežali stvar... ja se prva ne mogu obuzdati da svaki čas provjeravam, da li je stigla...
Printable View
Da, mobiteli su nam malo otežali stvar... ja se prva ne mogu obuzdati da svaki čas provjeravam, da li je stigla...
A meni na razgovor dosao mrzitelj zena. To mi je bilo najsmjesnije. Pitala sam ga sto nije valjalo na zadnjem poslu, ispalio da ne moze sa zenama raditi :lol: (nije to jedina provala bila) Ja sam mu bila potencijalna sefica.
3 mjeseca je jako puno odmora iako to djeci prođe u hipu. mislim da im mjesec dana šljake ne bi umanjilo gušt, dapače. ali naravno, ne možeš maloljetno dijete poslati na rad ako ne želi. ja sam se potrudila predstaviti mjesec dana ljetnog posla preko učeničkog servisa kao normalan slijed nakon završene školske godine i sretna sam što je moj to i prihvatio najnormalnije. kao student je isto cijelo vrijeme radio - najnormalnije, to se podrazumijevalo.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Kod nas u selendri učenicima nije teško naći posao, jer jednostavno nema dovoljno ljudi. Što više turista u odnosu na domaće, to je klincima lakše naći posao. To su šugavi i potplaćeni poslovi sa lošom satnicom, pola toga na crno i sl, ali barem mogu probati.
da se nadopunim, ko da je važno radi li netko što mora ili što hoće, po meni je raditi i zaraditi najnormalnija stvar na svijetu.
:lol: možda bi ipak bilo bolje da je mamu poveo na razgovorCitiraj:
Jelena prvotno napisa
Evo ja sam svojoj dogovorila posao, i s obzirom da kada je bio ugovoren nije bilo šefice, smatrala sam da je pristojno otići pozdraviti. I onda sam se maknula.
Nadam se da bude zadovoljna.
Sve nakon toga od prijave i ugovora sama odrađuje. Iako se meni diže kosa na glavi jer ide njezinim sporim tempom.
to svakakCitiraj:
emily prvotno napisa
Flopice pročitala sam tvoj post u dahu i baš sam se naježila :heart: vrlo slično razmišljamo.
Slažem se i s Jelenom u dijelu da ih je bitno naučiti da se trebaju potruditi, ono potrudi se, pa kako bude.
Jedino se ne slažem da trebaju 3 mjeseca (ili 2,5 mj) buljit u prazno, predugo je to.
ajme sad bi jedna moja prija rekla: Glup ko stup :lool:Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Kao što nisu 100% bolji ni oni koji ne zarađuju. :-)Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nisam sve stigla pročitati.
Na temu: Djeci omogućavam stil života koji ja imam, ne ulazim u dugove da bi im kupila plejku, ali neću im nekupiti plejku da bi sebi kupila 2. računalo ili 7. cipele, ako me razumijete. Dozvoljavam im ono što smatram primjerenim svojem stilu života.
Odrasla sam u radničkoj obitelji koja je u ratu postala neradnička :), na faks su me jedva poslali, upoznala sam tržište rada dok su kolegice i kolege išli na studentske prakse.
Jesam uspješnija od njih - nisam. A ko zna bi li bila da sam i ja išla na prakse. :)
Plus, Hrvatska ima izuzetno!! nisku socijalnu propusnost, tako da, nemojmo se zavaravati zbog Luke Modrića.
Da, predugo je 3 mjeseca buljiti u prazno...Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Meni je najgore bilo (dok su bili u višim razredima oš) ljeti doći s posla, a oni ko zombiji prikovani za igrice na računalima i prže ono malo mozga....
Tada smo okrenuli ploču - našli smo im svakog ljeta neku razbibrigu, odlazak k rodbini na par dana, kampove (glazbene, filmske, razno...), a kad su dorasli do posla, s veseljem su i to prihvatili. Nismo im nametali. Moj stariji je kod svog ljetnog poslodavca znao otići i inače, jer ga je zanimalo čime se on bavi. Mlađi se uskoro isto zainteresirao. To je splet slučajnih okolnosti. Ali da nije ispalo to, bilo bi nešto drugo. Štajaznam, Podravka traži radnike u Rovinju. To mi je prvo palo na pamet i nisam dublje istraživala, ali bratemili, ima raznih kombinacija. Sve se to računa u životno iskustvo. Čak i ako ispadne loše, to je korisno jer mladi ustanove da tako nešto ne žele raditi, pa onda da treba biti oprezan s ugovorom (prijateljeva kćer je lani odradila puno više sati nego što ju je ljetni poslodavac platio).
Srednjoškolce još treba malo potaknuti (ne mora to značiti guranje - to je individualno) ali studenti si već mogu i trebaju naći posao, baš zato da skupe iskustvo. Kao ni flopica, ja nemam kamo poslati svoju djecu da skupljaju sijeno, ali zato mogu (i namjeravaju) bajcati prozore i farbati ogradu na vikendici. Da jednom mogu procijeniti koliko vrijedi radnik (tj. koliko će biti spremni nekoga platiti da im to napravi i da ne moraju bratemili baš sve u životu platiti).
Btw. nisam ja sama došla na te zamisli - gledala sam kako ljudi oko mene odgajaju svoju djecu i isprobavala na svojim zamorcima ono što mi se činilo prihvatljivim. Sjećam se kolege kako se prije puno godina žestio na sina koji mu nije htio pomoći zamijeniti wc školjku, nego je rekao da će platiti majstora. Eh, sine - rekao mu je - ne možeš procijeniti koliko vrijedi taj posao ako ga ne znaš sam napraviti. Ne moraš sve znati, ali nije pametno da baš ništa ne umiješ sam napraviti.
Lili pročitaj tu knjigu - Scott Jurek - Jedi i trči, krasno i inspirativno štivo
ne znam je li emocionalno oštećen - vjerojatno jest
vjerujem da većina ljudi ima svoje demone i da zamjera roditeljima ovo i ono
ali do znamo da su nas voljeli i vole i da su neke stvari činili jer nisu umjeli drugačije sve se to može sanirati
ide život dalje
htjela sam reći da nije postao vrhunski ultramaratonac slučajno
znao je da može nastaviti i onda kad se činilo da je kraj
takav duh se ne stvara preko noći - potrebno je proći neke teške stvari koje kad preživiš postaju neiscrpan izvor životne snage
neka se nitko ne ljuti ali moram reći da je meni odlaženje na faks i na posao s djecom nešto nepojmljivo
pa to su odrasli ljudi
valjda bi trebali moći imati toliko vjere u svoje sposobnosti da samostalno obave neke stvari
ne znam, moguće da sam ja prilično ogrubila zbog raznoraznih životnih okolnosti koje uključuju sio djetinjstva i najljepšu mladost u ratnom ludilu
gdje se doslovno borilo za opstanak
ono, nema mile- lale, nema novaca, nema hrane, nema struje, vode, novih tenisica, nema roditelja kraj tebe
s 18 godina imaš dvije ruke i noge i glavu i sam zarađuješ i plaćaš si stan i hranu
brineš sam o sebi, osvijestiš kako moraš biti jak i kako se rješavaju stvari- i da uvijek postoji izlaz a moć da ga pronađeš je u tebi samom
u tom smislu vidim logike u jednom čvrstom odgojnom pristupu koji podrazumijeva da naučiš biti samostalan, da naučiš cijeniti dinar, da naučiš da moraš obavljati neke stvari i onda kad ti se to neda i ne sviđa
često vidim roditelje koji su prepuni razumijevanja za sve biejsne gliste svoje djece - financiraju odrasle ljude koji sjede doma, spavaju do 12 i idu na kavu
škole nikakve, rada nikakvog (jedan faks upisan pa nezavršen, pa drugi opet tako, posao jedan pretežak, drugi predaleko itd...)
nema tu sreće
Pa da, to točno i mislim. Ne mijenja to bitno na stvari radio - ne radio kao srednjoškolac, kakav ćeš biti kasnije. Iste te teorije su se prodavale i kad sam ja bila dijete, uz komentar mojim roditeljima džaba vam što su vam djeca odlikaši kad ništa ne rade osim škole, a vidi moga kako radi na gradilištu od susjeda. Mislim da dobar dio roditelja može procijeniti što je dobro za njihovo dijete, da li da radi ljeti. Ekipa koja bulji u monitore su sigurno dobro kandidati :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Nisam sigurna da roditelj uvijek "dobro procijeni" što je za djecu dobro. On odluči što je njima ok kao obitelji.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
tu si u pravu, krumpirić.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ne uzdižem ja šljaku u nebesa i ne mislim da oni koji rade ko srednjoškolci više (za)vrijede, dok drugi dangube. ali kako djecu učiš prat zube tako ih učiš i ovo, nešto ti je normalno i prirodno samo po sebi.
Roditelji odabiru u skladu sa svojim stavovima, djeca se razvijaju ovisno o mnogočemu. Često se to zakomplicira na način da roditelj ne zna kako bi doživio svoje odraslo dijete.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Nisam sigurna da ću svoju djecu slati da rade, to je stav koji mijenjam kako život ide. Nisam sigurna koliko sam dobila konobareći ili radeći još teže fizičke poslove, a koliko sam izgubila (npr. odmora koji treba studentu relativno teškog studija ili srednjoškolcu, hobija, interesa, dodatnog učenja). Međutim, u tom trenutku se mojim roditeljima podrazumijevalo da se težinu života uči- težinom života.:)
A ja vidim da se puno ljepše osamostaliti na studentskoj praksi u Njemačkoj, nego u noćnom klubu s druge strane šanka, ako ćemo pravo. Pa nek život bude težak kad mora biti, a ne da vježbamo za to.
Ali , krumpi, tvoj je bio tezak. Spontano. Kao i moj jer sam morala zaradivati za svoje potrebe , a kasnije se zaposliti sto prije da i obitelji pomazem.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Slazem se da je jedno potreba , a drugo privid edukacije. Prvo je uvijek uvjerljivije, ali mozda i drugo plali.
Eto, kao sto sam napisala moj ne radi. Odmara. Jos smo mu i platili privatno trenige za kondiciju sa ekipom iz klubova da potpuno ne zakrzlja do nove skolske godine.
Ok, on ne ide na pripreme, kampove i sl. ove godine tako da nismo u minusu zbog njegovih aktivnosti.
Znaš ono kad kažu: "Moj otac, vlasnik firme, nije dao da brljiblrljibrljibrlji nego sam prvo radio u skladištu, pa sam slagao papire, pa sam blabla, pa mi je s 40 tek dao da budem direktor"Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja ne znam što dijete tako nauči, da se teškim radom postigne da ti tata ostavi firmu? Ne. Realnost podrazumijeva i ulaganja i rizike i strah i ovo i ono, to da te ćaća malo vježba stvarnosti neće rezultirati time da postaneš svjestan iste - jer je samo pitanje dana da kaže: tvoje.
I neka, mislim, tvoje i jest.
Nekad sam mislila da djecu treba ošamarit realnošću, ali mislim se, na ovaj ili onaj način, nađe ona put :D
Ne da nisam sigurna nego sam sto posto sigurna da roditelj ne procijeni uvijek dobro, a zašto bi i morao, ljudi smo.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Mene moju nisu tražili da radim jer je takav bio njihov stav. S obzirom da sam bila odličan učenik i student mama je smatrala bitnijim da se odmorim.
Često mi je znala reći kod kućnih poslova, ma pusti naraditi ćeš se još u životu.
Oni su radili, bili vrijedni i pošteni ljudi, pomagali kome su mogli i to je ono što sam ja gledala i u tome rasla i to mi je bilo normalno, pa se i ja danas tako trudim.
Da li ću ja slati J. da radi jednoga dana ne znam, ovisiti će o životnim okolnostima, ali isto mislim da to nije presudno za njen budući život.
pa nauči malo bolje kako firma funkcionira, dobar voditelj po meni bi trebao imati dobar uvid u to kako firma i posao izgledaju na različitim nivoimaCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
naravno da je besmisleno iz perspektive "I wanna live like common people", ali ako se odradi kako treba, može dati boljeg direktora nego da ga odmah postavi za šefa a ovaj nema pojma što se dolje uopće događa
Da uzme vanjskog direktora, sigurno ga ne bi poslao da sklapa po skladištu kao intro. Radio bi npr. ekonomske poslove ili nešto što mu je u domeni obrazovanja, upoznao bi se s time, ali i s radom firme kroz to. Svaki drugi intervju s vlasnicima obiteljskih firmi je: Mene je ćaća naučio životu jer sam sklapao donji i gornji dio cipele 6mj. Namjerno to navodim kao primjer toga da ne možemo fingirati svoju životnu situaciju i djecu učiti da im je lošije nego je. Barem se meni tako čini, možda krivo.
ali, što je uopće u životu presudno i za što, kad pogledaš? pa skoro ništa. za gotovo sve imaš drugu priliku, ili jednostavno kreneš ispočetka i fer je tako.
nekome je jednomjesečni učenički/studentski posao samo način da dođe do svojih vlastitih novaca kojim si priušti što mu treba/želi, možda s manje cicijašenja nego inače, za naše hrvatske prilike, a drugome, eto, ima neko dubinsko značenje za formiranje djetetovog karaktera, pa puno važe oko toga. i svatko si bira po želji i mogućnostima.
kužim što hoćeš reć, tu treba sa zrnom soli odabrat kakav posaoCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Imaš pravo - teško je na umjetan način stvoriti poligon za vježbanje životnih vještina.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ali ako se ukaže prilika da mladi ljudi rade ono što vole (a eventualno za to još nešto i zarade, iako je komponenta učenja važnija), ja sam uvijek za to.
Osim posla koji sam im ja dogovorila, moj stariji je sebi dogovorio još dva svoja projekta. Mlađi isto, ali njegovi nisu plaćeni, iako su savršena prilika za druženje i učenje: https://www.zars.hr/ Tu još treba dodati ljetovanje, maturalno putovanje, eventualno upis u autoškolu, radove na vikendici i eto - doći će početak nove škg i brže nego mislimo...
potpisujem cijeli post od Flopice, vrlo slično sam prošla.Citiraj:
flopica prvotno napisa
A ovo boldano toliko prezirem da znam već sad da NEMA šanse da bih to ikad dozvolila (bez obzira na onu"ne reci nikad").
krumpirić tvoj put je bio teži nego velikoj većini današnjih a i tadašnjih studenata. No to ne znači da dijete nužno treba raditi takve poslove noću i da se ne može ni naspavati. Ja sam radila razne posliće koji ne zahtjevaju uopće nit puno muke nit truda a fin džeparac sam imala. Preko SC-a se još tada moglo naći a danas su tek mogućnosti bezbrojne za studente.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ja nisam ni za jedan ekstrem: ni za "uči djecu kako je život težak" al ni za "dobit ću sve na pladnju i da se ne potrudim, tu su mamica i tatica da spase stvar".
Ja želim da moja djeca spoznaju da je život lijep i da u njemu treba uživati bez obzira na neke poteškoće ili prepreke na putu, da pronalaze rješenja za iste, da se trude ostaviti svoje snove i ciljeve, a za sve to je potrebno ono što smo naveli negdje gore na početcima teme.
i da, možete me smatrati naivnom, al ja uvijek krećem s premisom da je život lijep ali ga treba znati živjeti pošteno,"pametno", strastveno, nastavi niz...
Ako imaš neke hobije, interese da ih uklopiš u svoj život, ako imaš nešto što te veseli i obogaćuje, da to živiš. Da si iznutra zadovoljan, smiren i sretan, da suosjećaš s drugima, ne izdižeš se iznad drugih a opet voliš sebe. Ako voliš sebe, bit ćeš sposoban voljeti i druge.
Evo to mislim da ne može svatko, a meni bi bio vrhunac da moja djeca to uspiju.
Samo kažem dajBože zdravlja, sve ostalo će doći.
Sva sreća pa seni stavi temu na Filozofski kutak :lool: lupilo me
Flopice ne znam kako sam Jureka uspjela preskočit u svojoj literaturi, obavezno ga posudim za ovo ljeto.
A maloprije sam posudila ovu koju ste preporučili: Izvan prosjeka, a Grit je već posuđen pa sam ga rezervirala. Eto opskrbila se ja knjigama za GO :-)
ja uglavnom potpisujem krumpiric
osobno nisam radila dok nisam bila apsolventica
moji roditelji su bili srednjeg imovinskog stanja, ali je mama bila kao kod mitovski
'tvoje je da ucis', i tako je i bilo
uvijek sam radila kucanske poslove i radne akcije na selu (sadjenja, vadjenja, branja, prenosenja, zidanja :aparatic:)
svoje sigurno necu tjerati jer ne smatram da se to mora, a ako budu imali zelju pojacati dzeparac, samo naprijed
i moja mama je bila stava "tvoje je da učiš" uz neke osnovne kućanske poslove tipa pranja suđa, usisavanja i sl, kuhat me nikad nije učila.
al ne kužim fakat zašto bih recimo kao student koji je rješio svoje ispite, ćupila u Zg u stud.domu ili eventualno otišla sa starcima ili prijateljima malo na more, ako recimo mogu biti mjesec dana na moru, malo se smješkat na recepciji hotela, par sati na dan primati goste i usput uživat na plaži s plaćenim smještajem, hranom i džeparcem. Ne mogu uopće zamislit da bi mi bilo ljepše ljenguzit u student.domu preko ljeta koji je btw prazan ili kod staraca (a odvikla sam se živjeti s njima još od 3. srednje).
ili oprat koju šajbu na pumpi i zaradit za 2 tjedna finu lovu da mogu otići na odmor na more. To su sve vremenski kratki nezahtjevni poslići, koji ne oduzimaju puno vremena a naučiš se kroz njih raznim stvarima.
kad se sjetim tih student.vremena, odmah me ulovi sjeta i pomislim: Ah koja zlatna vremena! :-)
Sad se sjetih kako je mama govorila da je moje da učim i nisu tražili da radim, ali npr. kad sam završila srednju mama se razbolila i trebala je biti 2 mjeseca na bolovanju.
Rekla mi je da bi bilo jako dobro da ja uskočim umjesto nje i ja sam to s veseljem objeručke prihvatila.
evo recimo i to što spominješ, mitovski, to mi je super. i jedna je od potvrda da si dobro odgojio dijete, kada to isto dijete ima osjećaj za tebe, kada mu se ne podrazumijeva da sve što je dobio je ono što mu pripada.
recimo, kada dijete ne cijedi financijski roditelja mi je isto dokaz da je dijete izraslo u zrelo i razumno stvorenje, pa još ako odluči zaraditi za sebe jedan mali dio da mu roditelj treba manje dati, kud ćeš više. a ovo što spominje summer je posao koji puno vrijedi, a nije plaćen. moja šogorica i njeni isto imaju puno posla oko domaćih proizvoda, vrta i kuće i svi rade, nitko ne zabušava - osim ako nije na poslu ili ne uči za neki ispit. da imamo poljoprivredu, a da nije samo meni za dušu nego da je ima više, bome bi svi bili uključeni.
Ja se slazem sa Krumpiric, ako ju dobro razumijem. Ja sam kao i mnogi ovdje rasla u velikom siromastvu i odmalena sam jako puno radila, oblikovalo me to y osobu kakva sam danas i sigurno puno moje produktivnosti i uspjeha ide iz cinjenice da sam tako odrastala. Moja djeca zive sasvim drugacije. Definitivno ne rade na taj nacin. Imaju i koriste mogucnosti za kakve ja nisam znala da postoje. Ponekad se sve u meni podigne jer sam ja ucena da nije u redu tako uzivati a bez teskog rada. Onda se podsjetim da je to bila moja prica- i da nije univerzalna i opcevrijedeca. Najvaznije mi je da naucim svoju djecu da prepoznaju i cijene svoju privilegiju i da budu empaticni i osjetljivi za druge. Osobito mi je vazno da razumiju da se sve sto oni imaju ne podrazumijeva- nego da su skupa s nama sretni sto nam je tako kako je. Vidjet cemo hocu li uspjeti u naumu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja imam veliku averziju prema radu ljeti jer su se moji bavili turizmom i uvijek sam patila za bezbrižnim, slobodnim ljetima kada bih mogla odmarati i uživati, umjesto da dane provodim radeći u kuhinji i čisteći sobe. Kasnije smo mogli priuštiti kojeg radnika više i nije više bilo potrebe za tolikim angažmanom s moje strane ali svejedno sam za to da djeca ljenčare sva tri mjeseca :mrgreen:
Ipak, angažiram ih u dnevnim poslovima. Iako su još mali, pospreme sobu, odu do trgovine, raspreme suđericu, pokupe za sobom odjeću, suđe nakon ručka, počupaju travu oko kuće..
Doduše, to je više radi moje komocije, nego radi njihovog odgoja :mrgreen:
Ellen Winner u knjizi Darovita djeca piše da je svim pojedincima koji su nekim genijalnim pronalascima zadužili čovječanstvo zajedničko to da su u djetinjstvu preživjeli veliki stres (traumu), a da od sretne djece, bez obzira koliko daroviti bili, nastaju izvrsni stručnjaci i zanimljive osobnosti (ali ne pokretači promjena).
Sad, tko bi za svoje dijete izabrao ili poželio traumu? To je ono cvijetino razmišljanje: znamo kako se stvaraju kostelići, ali bismo li to izabrali za svoju obitelj?
Također se i postavlja pitanje kako se balansira između onoga kako želimo da odrastaju (sretno) i onoga kakvi želimo da postanu (uspješni).
Onda se možemo pitati i što nekome znači ono uspješni.
I tak, teorija je jedno, a život je svaki dan :mrgreen:
Jooj jako zanimljiva tema :-)
ah kad to tako kažeš, jurana, pomirit ću se sa ograničenjem da mi djeca bude izvrsni stručnjaci i zanimljive osobnosti :mrgreen:
svijet ionako stvara sasvim dovoljno trauma da pored svih onih koje proguta, može nastati i taj poneki što će zadužit čovječanstvo
Baš, slažem se i s juranom i s tangerinom.
E, da, sjajna knjiga (promakao mi post). U kojoj lijepo kaže da uspjeh ovisi o puno faktora - od datuma rođenja (sportaš iste grupe 11 mj.stariji od kolege bit će najčešće brži, bolji i jači, rast će mu proporcionalno i samopouzdanje itd.), preko kultur.-socijal.uvjeta odrastanja (siromašna djeca tijekom dugih ljetnih praznika zaostaju jer su im bogatiji prijatelji u izazovnim kampovima i na edukacijama) pa sve do glavnog faktora - minimalnih 10.000 sati utrošenih u učenje i bavljenje onim što će im biti poziv/posao.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa