https://www.index.hr/vijesti/clanak/...b/2168629.aspx opet potres, ste dobro vi zenskice iz ZG?
Printable View
https://www.index.hr/vijesti/clanak/...b/2168629.aspx opet potres, ste dobro vi zenskice iz ZG?
Dobro ali trzamo na sve zvukove. Ovaj smo fino osjetili u Novom Zagrebu.
:sick::cry:
Dosta mi je
Ja (i mojih deset poznanica i frendica iz kvarta) umiremo od straha. Spavamo obučeni, u dnevnom boravku (bliže izlazu, nema ormara, nema PTSP spavaće sobe...), ruksak i jakne kraj vrata...
U jednu ruku, ludi smo, znam... u drugu, ne možemo se smiriti.
Mama i tata su večeras otišli malo u auto, samo da se smire...
Čitam stalno neke tekstove što iskaču, kao, bolje je ovako, da ima puno manjih... i sad će to trajati... ali ne znam kad ću se naviknuti. U jednu ruku sam i zahvalna sto je u sred karantene, ja ne znam kako bi otišla na posao i ostavila djecu u vrticu i školi, a da trese 5x dnevno. Ili ne bi ni išli? Sto uopće znači da je proglašena nepogoda? Kako bi izgledale stvari u ZG da već nema karantene?
Uglavnom, ako će ih biti još jako puno, nadam se da ću se priviknuti. U suprotnom ću prošvikati.
BB ja sam bila van sebe prva 2 dana, sad je već popustilo, čak spavam u piđami :mrgreen:
Mi smo jučer rasčistili ured koji je u Centru i nije mi svejedno ići raditi jer ako rokne koji a tamo sam biti će užas, ali neće.
Mene je moja J. iznenadila ali zna ona to tako. Inače paničarka, OKP-ovka. Rekla mi je navečer i krevetu da neće više onako jako jer statistika kroz povijest tako kaže i da je dobro da ima malih i da ona zna da sam ja hrabra i da me jako voli :heart:
Još ništa od pidžame, jedini pomak koji sam napravila je da sam skinula čarape :lol:.
Jučer sam spavala, danas loše. Ako se mene pita, jutros je zaljuljalo sigurno 5 puta. Ne mogu se odlučiti tresem li se od umišljanja ili se stvarno ljulja.
Ne znam je l zato sto smo bliže Markuševcu, ili smo više ludi ;). Ako ne spavam, odem na fejs, a u kvartovskim grupama u svakom trenu netko budan. Morat ću počet pit :mrgreen:.
Mitovski, mogu misliti kako ti je bilo otići na posao. Možda zato sto ne izlazim, meni je sve to nezamislivo. Prijateljica iz kvarta ima dijete koje se jako bojalo. U nedjelju su oko 20h parkirali na livadi i do jutra ona, muž i dijete bili u autu. Ujutro je ona otišla na posao u Ilici. Ja bih vjerojatno mogla otići samo u Vrapče :mrgreen:.
P.S. J. je super! :heart:
BB - iskreni savjet - makni se od svih tih viber, fb, whapp i sličnih grupa, prestani čitati te poticatelje panike, uzmi knjigu, ako imaš kadu (ne znam) opusti se pola sata pred spavanje u vrućoj vodi, obuci pidžama, popij nešto žestoko pred spavanje i odi spavati u krevet. Ako se probudiš ne diraj mobitel ni u ludilu, eventualno upali TV i pogledaj neku komičnu seriju. Nemoj sabotirati svoju psihu stalno se izlažući paničarima i širiteljima panike i crnila.
E i stavi neku glasniju muziku preko dana, ako malo i zatutnji možda nećeš ni čuti :mrgreen:
Lako je to reći :mrgreen:.
2 najbolje frendice, buraz i mama su tu negdje kao ja ili još puno gori. Ne trebaju mi ničije tuđe grupe i poruke, imam njih. U ove druge grupe se odem malo odmoriti :lol:.
Upravo muž ustao i pita jesi čula... jesam... koliko puta? On samo 2x, ja mislim da ih je bilo 10. Ajde za 2 sam barem sigurna.
Bit će sve u redu.
Hvala na savjetima :kiss:.
Preko dana imamo djecu koja skaču, pa nikad nismo sigurni što je, ako još upalim muziku... :scared:
Bit ću dobro :mrgreen:.
A da, kada i kupanje... nema šanse. Ja se bojim i otuširati, i otuširati djecu. Sve na brzinu u par minuta. Kosu nisam dugo oprala, a mislim da ju više nikada neću ni oprati. :mrgreen:
Gotovo je, prošvikala sam.
Isključi zvuk na telcu kad ideš spavati
Meni je to pomoglo
Moje Viber, wh,mes grupe jučer i prekjučer pune humora
Ok i ohrabljenja napose srednjoškolska iz cijele juge i svijeta
Čak i raska iz prva dva razreda postala toliko toga zanimljivog,eto sreće da se skupimo nakon 30 godina od srednje
XCitiraj:
sillyme prvotno napisa
Treba se zaposliti nečim korisnim. Evo, mi u firmi pokušavamo sanirati štetu, jer su u potresu stradala stakla na našim proizvodnim halama.
Jučer navečer kad je zatreslo, baš smo mm i ja komentirali - tja, nema pomoći, na to se ne možeš pripremiti ni zaštititi. Imamo u predsoblju emergency ruksak (voda, dvopek, rezervne čarape tople, set lijekova) i deke, te dogovor gdje i kako se nađemo ako se razdvojimo (kod mog auta, garaža je blizu, a opet dovoljno udaljena od visokih zgrada. Tam isto imam nešto opreme za nedajbože. Drugo mi ne pada na pamet. Spavamo u pidžami, jedino što je odjeća za idući dan (ili hitnu situaciju) pripremljena da se može brzo zgrabiti. S druge strane, ako fakat zatrese onak divljači, baš ništa ne pomaže, pa onda nema nikakve svrhe trošiti energiju i živce na ono što ne možemo predvidjeti. Pripremiš što možeš i odeš spat. Sretno (svima :-))!
Mene je ovaj potres paralizirao totalno.
B.B.mi isto spavamo obuceni u dnevnoj,muz,5god i ja.Sin je u svojoj sobi njemu je 18.
Stvari imam u autu.Tusiranje ne znam sta se brze otusiram ili obucem.Kakva kosa.To cu nekim boljim vremenima hahahahaha.
Blago onima koji se mogu opustiti.
Plus muz radi,kad dode malo je lakse.
Posve te razumijem. Sigurno nisi jedina. I ja bih tako. Bit će bolje (lako to napisati, a izuzetno teško stvarno misliti).Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ja nit se kupam, nit oblacim u piđamu.
Sinoc sam isla kod staraca spavat, jer mi muz radi popodne i nema ga prije ponoci doma
Nema sanse da budem sama navecer sa klincima, po danu jos nekako, al cim se smraci, panika
A ne možeš ih zamoliti da promijenite temu? Ja bi im rekla da ih molim da više ne pišemo o tome, da me to dodatno uznemiruje i da se želim smiriti i prebaciti fokus na druge teme. Bar s tako bliskim osobama možeš biti iskrena...Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ne znam, mi smo jučer navečer igrali domino (sin 8g i ja), gadno je lupilo i streslo nas, on je samo rekao "to je bio potres, jelda?", ja potvrdila i nastavili kao da ništa nije bilo. za 5 minuta sam već zaboravila skoro, a onda dva sata kasnije vijesti na indexu ko da je ne znam što bilo...
Popij normabel.Citiraj:
leptirići prvotno napisa
Potpuno ozbiljno govorim. Panika čini stvari još 100x gorima. U takvom stanju duha ne možeš pomoći ni djeci ni sebi. Sjeti se samo kako idu upute u avionu - ako se dogodi da nestane tlaka, majka prvo mora masku staviti SEBI, a onda pomoći djeci. Ako si izvan stroja ili u panici, to je jako opasno za one koji ovise o tebi. Rješavaj to iz glave hitno. Podsjećaj se da moraš biti smirena i organizirana zbog djece. A i taj strah od mraka mi je bzvz - pa potres jednako može udariti i danju i noću, a za noćne uvjete još je važnije da znaš gdje su ti stvari i da unaprijed imaš promišljeno što ti je činiti. Ne možemo predvidjeti sve scenarije, ali neke možemo. Umjesto da paničariš, složi si nužne stvari u torbu za brzi izlazak, dogovori s mužem gdje ćete se naći ako se razdvojite i slično...
Žene, saberite se. Objektivni strah od potresa trebaju osjećati samo oni koji žive u prastarim kućama bez betona ili u potkrovnim stanovima u centru.
Neki sam dan nazvala osobu koja je kupila moj stari stan na Trešnjevci, u kući iz 1938., koja se i onda kad sam iz nje izašla (2007.) doslovno raspadala. Trstika među stropovima, napukli zidovi, nijedna se vrata ne daju zatvoriti, krov pred propašću itd.
Bojala sam se da se sve urušilo, kad gle čuda, sve stoji. Zidovi su joj se prošarali s još ponekom pukotinom.
Doživjela sam potres jačine 7 po Richteru, 9 po Mercaliju 1979. u Dubrovniku, mjesec dana kasnije ruknuo je još jedan malo slabiji. Veliki dio staroga grada bio je urušen, mi u kućama van st.grada nismo imali većih oštećenja. U epicentru u Crnoj Gori bilo je 9 po Ricteru, i da, bilo je 136 mrtvih.
Takav se potres ne očekuje u Zagrebu, čitajte malo članke seizmologa ovih dana i informirajte se.
Zato ako živite u imalo solidnijoj gradnji, ne paničarite. Dok je potres nema bježanja, ne vidim nikakvog smisla boraviti u automobilu, spavati u odjeći i cipelama ili imati spakirane kofere u hodniku. Razumno je imati vrećicu s dokumentima, novčanikom, zdravstvenim nalazima ako ste bolesni.
Ako vam je loše, popijte sredstvo za smirenje, svaki će vam obiteljski doktor to propisati u ovom ludom vremenu. Paniku prenosite na djecu, a oni ne znaju verbalizirati tjeskobu pa ćete kasnije liječiti tikove, pišanje u krevet, mucanje, griženje noktiju, noćne more itd.
Kad krene potres, zagrlite djecu pod neki čvrsti zid/štok i brojite u sebi....vjerojatno nećete doći dalje od 10, a onda je gotovo.
Čoksa dobro zbori.
A na fejsu je žena napisala jako lijepi osvrt svog života u Čileu gdje su potresi jako česti
čoksa :heart:
Ja bih vam samo još htjela reći da je iznimno važno kakvu poruku šaljete djeci. Kad sam doživjela prvi jači potres u životu, moji roditelji su iznimno panično reagirali, bili su izvan sebe, jurili po stepenicama još dok se treslo itd. Pri tome mi je otac bio statičar po užoj struci :roll: i znao je da je zgrada u kojoj smo živjeli protupotresno građena.
Što reći, jako dugo, do odrasle dobi, sam se panično bojala potresa, i spavala sam sa spremljenim stvarima pored sebe.
Zato stvarno, pokušajte se smiriti. Facebook grupe ne otvarajte, ima ljudi koji zaista uživaju u ovoj histeriji i panici, i očito je da ju vole podgrijavati.
Veeeliki potpis na Čoksu [emoji3590]
Dodala bih da trčanje po stepenicama nikako ne dolazi u obzir dok se trešnja ne smiri jer se stepenice PRVE urušavaju.
Dakle, stanite pod štok, nosivi zid, stol.. što vam je bliže i čekajte da prođe. Tek tada polako van.
Mi se tresemo svako malo.
Do sad je bilo preko 60 potresa i bit će ih još.
Strpljen- spašen.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ovog bi trebali itekako biti svjesni.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Prijatelj je doživio( i preživio) potres jačine 8 po Richteru. Sad kad je treslo u Zg uopće nije izašao iz zgrade( novija gradnja). Eto, ima nas svakakvih.
Čoksa :*
Uh, mogu vam samo reći... blago vama.
Ali postoje ljudi s različitim stupnjevima anksioznosti, panike i straha u sebi.
Meni je npr. toliko nelagodno ući uopće i biti 3 minute preko dana u spavaćoj sobi gdje me probudilo, a ne mogu još ni pomisliti spavati u njoj. Za djecu ne brinem, puno su skuliranija od nas u vezi potresa. Ako će od ičega ovoga imati traume to je što im 3 milijuna puta dnevno kažemo “molim te pričekaj, moram sad raditi”.
A oko mene ekipa:
Mama sinoć u 21.00. - “gdje si??!!! Mi smo u autu!!! Aha, ostajete doma, dobro...”
Brat u 21.05. - “gdje ste? Mi smo u maloj improviziranoj sobici kraj garaže, spavat ćemo noćas na madracima, nećemo na kat. Da, i mi, i baka, i šogor i šogorica, i djeca smo u prizemlju se rasporedili”
Frendica 1: u nedjelju u 12h ode na selo, i još je tamo
Frendica 2: u nedjelju u 12h ode 3 županije dalje, i još je tamo
Frendica 3 do 6: ne mogu vise ovo, tko će ovo izdržati, blago ovoj pod broj 2, da barem ja imam gdje otići..
Susjedi u zgradi: 1,2,3 i 4: mi smo otišli kod rodbine, javi nam kad dođe statičar (zgrada ko avet... od 12 stanova, 8 praznih).
Ja: anksiozna i s problemom nesanice godinama... preko dana ne znam kako se zovem od kaosa s poslom, djecom i školom, i ne mislim na potres.
Ali preko noći spavam obučena kraj ulaznih vrata i nosivog zida, s ruksakom.
Sve kužim sto je napisala čoksa, i pročitala sam 17 puta onaj post na fejsu od cure koja živi u Čileu, i milijardu puta sto su rekli seizmolozi... nema šanse, dok me ne prođe možete pisati što god hoćete ;).
Al evo, noćas neću citat poruke u grupama, gledat ću film ;).
Bravo čoksa i sillyme :sp:
Bez panike ljudi moji !
BB, ako ikako možeš smanji komunikaciju s mamom i bratom na temu potresa jer to su zaista pretjerane paničarske reakcije koje samo otežavaju situaciju i dovode do psihičkog pucanja.
Pa ti si već pokazala koliko si hrabra i sabrana tijekom bolesti sina, sjeti se toga. Možda ti to pomogne da se sabereš jer šta je potres prema svemu tome što vas je prije snašlo.:kiss:
Mi smo očito izrodi na temu potresa.
Spavamo ko topovi, ne osluškujemo ništa, radi TV, buče djeca..ono normalno živimo samo zatvoreni. Zgrada novija pa ne znam zašto bih brinula.
A važan je onaj čoksin dio da se tjeskoba ne prenese na djecu, ja dodajem i obrazac ponašanja. Roditelji paničari odgajaju djecu paničare. Nažalost, ali tako je.
Lako je reci onome tko ne osjeca frku "nemojte se bojati"
Tu smo da se podrzimo
Podsjetnik: svatko reagira na svoj nacin
zato veliki hug vama curke koje se ne mozete (jos) smiriti
samo polako..
mozda ipak neku rakijicu ;)
BB, ja te razumijem, lakse je pricati nego uciniti. Ljetos kada sam dozivjela jak potres, bilo je to tek nakon sto sam rodila. Bila sam umorna, nenaspavana, taman smo se bebac i ja ugodno sklupcali na krevetu, dojili i tonuli u san kada je tresnulo. Sve mi je po kuci popadalo, u panicnom strahu smo polugoli izletjeli van.
Satima se nisam htjela vratiti u kucu, a onda sam usla, spakirala se i otisla kod svojih prespavati.
Danima nisam mogla doci sebi od panike i straha i nelagode dok sam se nalazila u svojoj kuci. Znam da sam to tako intenzivno dozivjela jer sam u tom trenutku bila iznimno ranjiva, proradio je i instinkt za zastitom novorodjenceta, ali ipak.. zaista nije osjecaj koji se moze racionalno "proraditi" u sebi. Meni je samo vrijeme pomoglo.
BB i ja te razumijem. Isto kuća na sjeveroistočnom dijelu grada. Nije lako gledati pukotine i raspadnuti krov i osjećati stalne potrese.
Psihički- užas.
Oko mene takvih priča iz centra grada, iz Markuševca, ma odsvukud, ljudi bez donjeg veša morali napustiti stan.
Ako vam na prvom velikom potresu u nedjeljukuća nije napukla, onda mi je jasno da mirno spavate. Nama kojima jest, teško je sklopiti oko i ne skakati na svaki trzaj.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Cure, šaljem jedan veliki zagrljaj sa Kvarnera!
Nisam paničar, ali me užasno strah potresa. Kao i Čoksa, proživjela sam potres iz 1979. godine u dubrovačko-neretvanskoj županiji kao dijete od 7 i pol godina, toliko ima moja kcer danas. Bio je na sam Uskrs, nedjelja ujutro oko 7.30h, izašla sam taman iz kupatila, u vešu, spremala se na misu. Jedina sam od ukucana bila na katu kuce, moji u prizemlju. Mama je s dva brata izletila u dvorište i počela me dozivati da izadjem, a ja se ukočila, skamenila i zanijemila. I danas me prodje jeza kad se sjetim... Dole, na jugu, često nas je treslo, sjecam se i onog iz 1996. kad je Ston sravnjen. Grozno je sve bilo.
ja te kužim, ali i sama znaš da je toliko količina anksioznosti nepotrebna i štetna.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
mi smo, nakon što su djeca bila jako uznemirena, pogledali edukativne videe što raditi u slučaju potresa
oslobodili smo kutak u koji ćemo se skloniti ako krene (i podnaslove - što ako krene kada si u krevetu, što ako krene kada si vani (sada nismo) itd)
spremili smo emergency bag
za anksioznost smo uveli vježbe disanja
tikovi su se smanjili kod djece
ja navečer, kad djeca odu spavati gledam seriju, to me baš uvuče i opusti
I ja se sjecam onoga u Stonu, uzas. Ali ipak nisam osjecala toliki strah od potresa kao od ovog ljetos.Citiraj:
sara38 prvotno napisa
A ne znam. Ja sam, valjda, stijena kako me kolegica nazvala.
Uopće ne razmišljam o potresu.
Ni o poslu, plaći, eventualnom minimalcu (otkaz otpao)
Meni je fokus kako se dočepati propusnice za muža koji mora u bolnicu u ponedjeljak, a ne mogu dobiti ni LOMa, ni stožer CZ, ni Dz...
Cijeli dan imam slušalice na ušima i zovem. Neuspješno.
Pošalji mail na CZ. Imaš negdje spisak mailova. Meni su nakon par sati poslali propusnicu te sam ju isprintala.
Ali beti ti do rekla da je isti grad
Ujedno propusnica važi tjedan dana
Tanči mejl od lom ne radi?
Ja poslala mejl dr i čim je došla na posel nazvala me sestra s uputdtvima što i kako napraviti za slučaj koji sam navela u mejlu
znam teoriju, praksa je drugo
dvije večeri za redom me ulovio u kupaoni
ne perem se do daljnjeg :lol:ionako smo u karanteni
i kad prođe karantena i snijeg, idem negdje na ledinu u šator
čekam 20:50 ... valjda neće opet u isto vrijeme:cry: ili u bilo koje
kako ne možeš dobiti od LOM-a?Citiraj:
Tanči prvotno napisa