Žene, saberite se. Objektivni strah od potresa trebaju osjećati samo oni koji žive u prastarim kućama bez betona ili u potkrovnim stanovima u centru.
Neki sam dan nazvala osobu koja je kupila moj stari stan na Trešnjevci, u kući iz 1938., koja se i onda kad sam iz nje izašla (2007.) doslovno raspadala. Trstika među stropovima, napukli zidovi, nijedna se vrata ne daju zatvoriti, krov pred propašću itd.
Bojala sam se da se sve urušilo, kad gle čuda, sve stoji. Zidovi su joj se prošarali s još ponekom pukotinom.
Doživjela sam potres jačine 7 po Richteru, 9 po Mercaliju 1979. u Dubrovniku, mjesec dana kasnije ruknuo je još jedan malo slabiji. Veliki dio staroga grada bio je urušen, mi u kućama van st.grada nismo imali većih oštećenja. U epicentru u Crnoj Gori bilo je 9 po Ricteru, i da, bilo je 136 mrtvih.
Takav se potres ne očekuje u Zagrebu, čitajte malo članke seizmologa ovih dana i informirajte se.

Zato ako živite u imalo solidnijoj gradnji, ne paničarite. Dok je potres nema bježanja, ne vidim nikakvog smisla boraviti u automobilu, spavati u odjeći i cipelama ili imati spakirane kofere u hodniku. Razumno je imati vrećicu s dokumentima, novčanikom, zdravstvenim nalazima ako ste bolesni.
Ako vam je loše, popijte sredstvo za smirenje, svaki će vam obiteljski doktor to propisati u ovom ludom vremenu. Paniku prenosite na djecu, a oni ne znaju verbalizirati tjeskobu pa ćete kasnije liječiti tikove, pišanje u krevet, mucanje, griženje noktiju, noćne more itd.
Kad krene potres, zagrlite djecu pod neki čvrsti zid/štok i brojite u sebi....vjerojatno nećete doći dalje od 10, a onda je gotovo.