yours in free thought (ireligiozni topic)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i ja.
vidiš, kad pričam o svojoj, osobnoj, razini, meni je u principu teško razumjeti (baš onako dubinski razumjeti) te jako principijelne. kad govorimo o tim glupostima, kao što je halloween. mislim, naravno da toleriram, al k'mon.
ne znam kako bih ih uopće djeci navela kao primjer.
više volem grešnike :mrgreen:

---

meni je taj hallowen ekstra, ekstra, savršeno i totalno bezveze, ali iz kulturoloških razloga, zato što nema nikakve veze s nama, i zašto mi svaki ....., da ne kažem šta, moramo skupit s televizije, ono "viđeno na TV":roll:,
i običaje sad-a, i njihovu puritansku tradiciju...ko da smo debili neki.

Ne bih to smjela prihvaćati ni iz vjerskih razloga, u pravu su ti principijelni, no, kako sam grešnik, ko što netko reče:mrgreen:, puštam đecu da oblače ta čuda, i još i bušim te šugave tikve, jer ih baka ima u vrtu, pa nek nose.

(nije to jedina stvar koja me živcira u školi, ali šta sad, ne dao Bog većeg zla)

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Zagrižljivost ako se ponavlja na puno životnih područja... za neke sam i ja "zagrižena".

---

da, svi mi imamo neke svoje 0-1, u stvari.

to sto se klinci obuku i maskiraju ne smatram obiljezavanjem proslave keltskog boga sunca ili povratku mrtvih na zemlju te davanje slatkisa ostavljanje na pragu doma hranu za mrtve koji se vracaju.

meni je to dan kad se djeca igraju i vesele :)

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

meni je to dan kad se djeca igraju i vesele :)

---

X
i onda časna na vjeronauku isprepada klince sa pričama o poganskim običajim, "aktivisti" hodaju po gradu i ruše bundeve, ostavljaju kojekakve letke...
i eto ti od igre i zeancije nastane sr... i ostade hrpa djece isprepadana da će gorit u paklu jel je majka nevjernica bundevu izbušila.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Tj. emso, mislim da ti pokušavaš na način mentalni sklop ateista (0-1, dokazi) shvatiti religiju (pa onako "pravnički" tragaš za nekim citatom... nekim dokazom), a bit religije je, kako se to meni čini, da ide beyond dokaza, i naći ćeš milijun tumačenja u milijun povijesnih konteksta - sve da pitaš teologe - tj. dobit ćeš maksimalno "snapshot" nekog vremena u povijesti religije. Ne znam - ako nađeš nešto, javi :).

---

imaš pravo. ne znam je li to ateizam, tj. rekla bih da nije, više mislim da je to moj šarmantni :mrgreen: karakter ili možda eto više taj pravnički način razmišljanja, takav način traganja za istinom i prihvaćanja određenih oruđa i određenih postulata kako doći do te istine i ne prihvaćanje ničeg što je "beyond". takav način razmišljanja me u stvari i doveo do ateizma, osviješćenog ateizma kako volim reći.

s te strane, jako dobro razumijem tvoje riječi:

Citiraj:

---

Ne znam je li se kuži... ali ono... za prihvatit vjeru moraš bit iznad 0-1, kako ja to vidim, tj. ići beyond evidence (ko u onom filmu Contact s Jodie Foster), a ja to nemam potrebu/ne želim, meni je evidence jedino uporište i želim da to ostane jedino uporište, inače ode sve, kako ja to vidim u kaos, pa na svaku temu imaš "ja vjerujem o cjepivu ovo, a ja ono, ja vjerujem da crni kim liječi, ja vjerujem ono itd. itd. itd.", ma kako god znanstvenici danas tvrdili jedno, sutra drugo - ja prihvaćam svim srcem taj "relativizam" da ništa nije stalno, sve je podložno promjeni... i živa mi je muka kad mi neko tvrdi "to je tako i tako" kao neka trajna vrijednost, od odgoja, do jela, do attachment parentinga, do ovoga ili onoga - kad je stvarno sve promjenjivo, barem kako ja to vidim, i možemo govoriti samo o "za trenutnu generaciju prevladavajućoj "istini"".

I unatoč tome, toj kao "nesigurnosti"... it's OK, može se živjeti sretno i bit dobar čovjek. Ne znam je li bleblećem i je li iko razumije što pokušavam reći. Meni je taj "relativizam" moje živo blago, jako mi je dobar, dobro me služi, čini mi se.

---

:)


sad, je li to ateizam ili po mom opet više moj feminizam koji me naučio (osvijestio) da vjernike ne proglašavam glupima i sl. a nije da nemam prilike čuti i takvih izjava kad se krećem u društvu ateista. donekle u nekim prilikama shvaćam "revoltiranost" ljudi koji takvo što govore, ali sam nekako našla svoj krug istomišljenica koji odbijaju na takav način komunicirati tj. proglašavati vjernike - glupima, zatucanima i sl. (iako sve priznajemo načelno potpunu slobodu govora).

Citiraj:

---

Po tome si ti totalni pušioničar:mrgreen:, ne samo da ne želiš, odbijaš, već si i aktivna u odvraćanju drugih od te riječi, pa sad, čuj, sorry.:lool:.

---

znam da jesam :mrgreen: ali mogu živjeti s tim. hvala ti na objašnjenju (znači evanđelja kao neki minimum minimuma.)

zašto mogu živjeti s tim se da lako objasniti. sve vjernice koje vjeruju u judeokrišćanskog boga recimo ne vjeruju u allaha ili nekog drugog boga koji se također jednako štuje u drugim religijama. pa ih to što se u tim religijama govori o tome da oni koji ne vjeruju u tog boga su osuđeni na propast ili što već - ne tangira previše. oni po postulatima drugih vjera, pa i po postulatu vlastite vjere tj. religije smiju samo vjerovati u jednog određenog boga, u druge ne.
tako ni mene ne tangira ovo što sam pušioničarka po kc. dapače, može biti i da svi živimo u nečemu poput matrix, tako da i ne znamo tko smo i što smo i da je sva vjera ili nevjera ionako uzaludna. i da smo svi pušioničari. :mrgreen: posebice ako ćemo vjerovati članovima westboro baptist church bog voli samo njih 80tak, a sve druge mrzi.

ina niz

Citiraj:

---

Jedino, ovo što ti vadiš citate o ateizmu kao jednoznačnici za zlo, meni se čini (osobno promišljanje) da je to opet u onom najnajužem smislu, po jednadžbi -
Bog jednako dobro, veći otklon od Boga je veće priklanjanje drugoj krajnosti, Zlom.
Na ukupnoj svemirskoj vagi to bi i bilo tako, za one koji Boga poistovjećuju sa svim najvećim i najplemenitijim dobrima i apsolutnoj ljubavi prema ljudima.

---

pragmatično i čisto ... pravnički rečeno mi je ovo potpuno jasno. i nemam problem s tim, dapače. prihvaćam kao nešto potpuno logički, tako mora biti.

s ljudske strane (ono što si rekla, u realnosti, u kontaktu s drugim ljudima) me vrijeđa takvo "ili... ili" posebice kad se takvo razmišljanje postavi kao nešto što me ne bi trebalo vrijeđati jer je to eto "tako, moja vjera koju slobodno smijem izreći". pitam se čemu onda druženje s osobom koja me stavlja i "ili ... ili" položaj. tj. vrijeđa me što se ne može učiniti taj ljudski/logički skok kao što si ga ti objasnila, ali opet se pitam, ako se učini, je li se time iznevjeri postulati tog vjerovanja? što opet nije u duhu tog vjernika (uf, sad već ulazimo u ozbiljne rasprave, pa ne bih, pretpostavljam da znaš što želim reći).

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ma, nije tu net i komentatori hejteri i oni... kako se stručno kaže... flejmeri... relevantan. Relevantna je država, zakonodavac, institucije države (škole, učitelji itd.) - ono kako je tamo.

---

link: ateizam i droga

Ha, preduhitrila si me!

:)

http://www.youtube.com/watch?v=UtqQzYGlrUU

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

:)

http://www.youtube.com/watch?v=UtqQzYGlrUU

---

:lol: :lol:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

pa ih to što se u tim religijama govori o tome da oni koji ne vjeruju u tog boga su osuđeni na propast ili što već - ne tangira previše. oni po postulatima drugih vjera, pa i po postulatu vlastite vjere tj. religije smiju samo vjerovati u jednog određenog boga, u druge ne.

---

Monoteističke religije vjeruju u istog, jednog Boga, različito ga zovu. Različiti su nosioci te vjere, proroci, a stoji i svojatanje "načina spasenja", svog, kao jedinog ispravnog načina dolaska tom Bogu. To je meni jedan od "bisera" religija. Tipa, jedni će se spasiti jer su kršteni kao djeca, a drugi tvrde da im je to niškoristi jer trebaju ponoviti ceremonijal kao odrasli, inače ništa. Prošo rok. I tako. Meni to nije ključno, ali ljudi se satiru zbog sličnih stvari.

Citiraj:

---

tako ni mene ne tangira ovo što sam pušioničarka po kc. dapače, može biti i da svi živimo u nečemu poput matrix

---

A možda bude i razvrstavanje u pakao ili raj ala Monty Python, kad je sve kršćane sprašio u pakao -sorry, narode, Židovi su ipak bili u pravu :lol:. Očito svatko svojim izborom preuzima i rizik tog odabira.

Citiraj:

---

s ljudske strane (ono što si rekla, u realnosti, u kontaktu s drugim ljudima) me vrijeđa takvo "ili... ili" posebice kad se takvo razmišljanje postavi kao nešto što me ne bi trebalo vrijeđati jer je to eto "tako, moja vjera koju slobodno smijem izreći". pitam se čemu onda druženje s osobom koja me stavlja i "ili ... ili" položaj. tj. vrijeđa me što se ne može učiniti taj ljudski/logički skok kao što si ga ti objasnila, ali opet se pitam, ako se učini, je li se time iznevjeri postulati tog vjerovanja? što opet nije u duhu tog vjernika (uf, sad već ulazimo u ozbiljne rasprave, pa ne bih, pretpostavljam da znaš što želim reći).

---

Da, skužila sam.
Može se učiniti iskorak, zašto ne, to je sasvim u duhu vjere i nisu iznevjereni postulati jer "udaljenost" od Boga zahvaća i same vjernike, više ili manje, rjeđe ili češće, svaki grijeh, svaki loši postupak je određeni odmak od apsoluta dobra i kakav bi to odmak bio priznati evidentnu činjenicu da dobra i zla ima i u vjernicima i u ateistima.
"Duhovna slika" čovjeka, ljudio općenito, je prilično šargopirgasta, sivkasta, ne vjerujem da se osudom ateizma želi upozoriti vjernike da kad čuju na cesti da je netko ateist pljunu tri puta i poškrope ga krštenom vodicom.
Pretpostavljam da upozoravaju na opasnosti nepriznavanja postojanja Boga kao na opasnost od "otvaranja vrata i prozora", slobodnom ulasku nekim drugim duhovnim silama, onima s druge, kontra strane od Boga, kojih možda nismo svjesni.
Po toj logici, nepriznavanje Boga kao vrhunskog dobra, plodno je tlo ulasku onoga lošega, koji to, navodno, jedva čeka.
Kao kad ne priznaješ državnu vlast pa si otvorio vrata "zaštiti" mafije, koja odmah uskoči, vidi svoju priliku, pronađe načina da čovjeka uzme pod svoje "okrilje".
Pretpostavljam da se na taj način razmatra ateizam, kao načelno suprotstavljen vjeri,
jer ne vidim drugog objašnjenja za toliko oštre riječi i tako teška upozorenja.
Mislim da u stvarnom životu ni vjernici ni ateisti, većina njih, nisu svjesni ili ne vjeruju da njihovo deklariranje za ovo ili za ono u nekim duhovnim sferama ima neke dalekosežne posljedice.
(ja bih voljela da mi na ove moje teorije netko od vjernika koji se možda malo bolje razumije dade kakav mig, makar na pp, jel' to šta stoji, da ne iznosim možda kakve netočnosti)

Citiraj:

---

Na njegovu izjavu o bolesnoj naciji reagirao je i Marasović.
– Grubišiću, vi ste uvijek bili bliži onima koji se izjašnjavaju kao agnostici, ne znam baš što je to, ali znam da to nema veze s Bogom i s onim ateistima kao što je predsjednik Vlade koji neće u kazalište kada dolazi papa – prisjetio se Marasović.

---

A šta se tu ima reći? On ne zna. Ali zna.:lol:

(vezano uz prethodni post -pretpostavljam situaciju kad o ateizmu govore neki teolozi i sl., ne ovakvi biseri kakvih je posvuda)

naravno, no, ti biseri su problem kad govore iz pozicije saborskog zastupnika. ovako, svakojakih bisera ima i među vjernicima i nevjernicima i "ovakvim" i "onakvim" i kakvim god, ali kad čuješ u saboru da je žena za madraca, a ne za mudraca i sl. ili neke slične izjave čelnih ljudi (pa i crkvenih i drugih), onda se to ne može i ne smije prečuti tj. prešutjeti. jer šutnja u tom slučaju stvarno znači - odobravanje.

Citiraj:

---

Pretpostavljam da se na taj način razmatra ateizam, kao načelno suprotstavljen vjeri,
jer ne vidim drugog objašnjenja za toliko oštre riječi i tako teška upozorenja.

---

jasno mi je. :)

hvala ti na pojašnjenjima. sjetila sam se topica "kc i mpo" gdje se govorilo o ovome, pa da sad ne kvarimo ovaj topic, koga zanima, neka malo pročešlja stare topice na forumu.

ima ih još... Sinodski oci zahtijevaju da sva javna glasila budu oruđe nove evangelizacije

evo vam videofilm prve tribine

čitam vaš topic sa zanimanjem i pratim što piše nena , no da te pitam emso što ti je točno sporno u ovom linku o korištenju medija u svrhu nove evangelizacije? ili nije ništa sporno pa ja nisam dobro pokopčala?

nova engelizacija je nešto relativno novo a radi se o evangelizaciji na potpuno drugačiji način od one koja se provodila dosada dakle pukom katehezom, dok se ovdje radi o prenošenju vjere iskustvom i osobnim svjedočanstvima putem danas dostupnih medija, prvenstveno interneta

ovo je školski primjer toga

http://www.bitno.net/mulitmedija/vid...racnu-cistocu/

i na to se misli u onom linku koji si stavila.ne da svi mediji, dakle državni ovakvi i onakvi postaju oružje za torpediranje katoličkim oružjem iz svih raspoloživih sredstava:mrgreen:

inače, mislim da vam nena super odgovara na pitanja koja imate a tiču se vjere i vjerskog pa se nemam potrebu ubacivati i praviti od vašeg topica vjerske tirade, no zanimljivi ste mi za čitati

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i ja.
više volem grešnike :mrgreen:

---

nego šta :)

Mene isto odnedavno kopkaju neke misli, a ovo mi se čini kao zgodna tema da ih zapišem. Ovo je jedini život koji imamo, idućeg nema (ili ima, al recimo da ovdje večina ne vjeruje u to neko nagradno sutra). Koliko ste svijesni te misli u životu? Koliko živite život onako kako vi želite, onako kako ste ga sami promislili? A koliko se ipak pokoravate nekim tuđim zakonima, radite neke kompromise, neke stvari koje možda ne biste radili kad biste snažno osjećali da je ovaj život samo jedan? Mene otkako sam postala majka strašno pukao osjećaj prolaznosti, do tada sam se nekako osjećala neranjivo, kao da ću živjeti zauvijek (što je dosta čudno jer sam jedno vrijeme bila pravi hipohondar) i kao da je još cijeli život preda mnom. A sada osjećam kako prolazi i kako se vrijeme više ne vrača i žao mi zbog nekih izbora koje jesam ili nisam napravila, žao mi je što nisam bila svjesnija da je to to. A ne kažem ni da sam sad puno svjesnija, ali voljela bih da jesam. Ma eto, to je samo ta neka misao koja mi se kopka po glavi? I kako odgojiti djecu da žive ovaj život? Da ne streme nekoj nagradi u boljem sutra nego da žive ovdje, sada, da jednostavno žive ono što žele?

Nije on topic:
MC i ostale koje znate njemački, o ovome se priča, vidite jel čemu (moj njemački nije na toj razini :)
http://tvthek.orf.at/programs/479124...Balkan-Express

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Mene isto odnedavno kopkaju neke misli, a ovo mi se čini kao zgodna tema da ih zapišem. Ovo je jedini život koji imamo, idućeg nema (ili ima, al recimo da ovdje večina ne vjeruje u to neko nagradno sutra). Koliko ste svijesni te misli u životu? Koliko živite život onako kako vi želite, onako kako ste ga sami promislili? A koliko se ipak pokoravate nekim tuđim zakonima, radite neke kompromise, neke stvari koje možda ne biste radili kad biste snažno osjećali da je ovaj život samo jedan? Mene otkako sam postala majka strašno pukao osjećaj prolaznosti, do tada sam se nekako osjećala neranjivo, kao da ću živjeti zauvijek (što je dosta čudno jer sam jedno vrijeme bila pravi hipohondar) i kao da je još cijeli život preda mnom. A sada osjećam kako prolazi i kako se vrijeme više ne vrača i žao mi zbog nekih izbora koje jesam ili nisam napravila, žao mi je što nisam bila svjesnija da je to to. A ne kažem ni da sam sad puno svjesnija, ali voljela bih da jesam. Ma eto, to je samo ta neka misao koja mi se kopka po glavi? I kako odgojiti djecu da žive ovaj život? Da ne streme nekoj nagradi u boljem sutra nego da žive ovdje, sada, da jednostavno žive ono što žele?

---

Jesam, svjesna sam prolaznosti života, pogotovo posljednjih nekoliko godina kad za sebe više ne mogu reći da sam u cvijetu mladosti. Iza sebe imam jako bogat i ispunjen život i ne znam bih li išta mijenjala... Naravno, da sam imala ovu pamet tada, sve bi bilo drukčije, ali glupo je tako razmišljati - izbore radimo s onom pameti koju imamo u određenim godinama. Nije mi život loše ispao. Prije 20, pa onda i 10 godina različite su mi stvari bile važne i na prvome mjestu. Sad je opet sve drukčije. Otkako imam dijete, život mi je potpuno drugačiji, drugačiji su mi prioriteti, osjećam se puno drugačije, puno zrelije... Znam se osjećati nezadovoljno pa se onda korigiram i kažem - samo je danas danas, uživaj, posveti se....ne budi nezahvalna za ono što imaš jer imaš puno...imaš sve što ti treba.... (zvučim kao vjernica, hahaha, ali imam tu neku težnju ka ravnoteži, harmoniji i pravdi, što uključuje i odgovornost i vječito samopreispitivanje jesam li (bila) fer i pravedna, čak i na razini misli).
Želim odgojiti dijete da bude dobra osoba i da joj pravda i odgovornost budu važni. Nadam se da ćemo odgojiti sretnu osobu.

I da - živim život kakav sam htjela - i to tamo gdje (trenutno) želim živjeti, s osobom s kojom želim živjeti, radim ono što volim i na način na koji to volim i želim. Ne osjećam da sam radila neke kompromise, moj dragi i ja se nismo vjenčali jer nam to nije važno, nitko nas ne tjera da krstimo dijete, da se učlanimo u neku stranku, da pohodimo događaje koje ne želimo itd. Moj najveći kompromis trenutno je pozdravljanje ljudi na cesti koje ne poznam :) s obzirom da živimo u manjem gradu.
Možda bih trebala biti opuštenija i više uživati u životu i dragim ljudima, umjesto da si stalno postavljam neke ciljeve na kojima treba puno raditi i žrtovati dio sadašnjosti... Možda će mi zbog toga biti žao za jedno 10 godina, tko zna. I o tome razmišljam pa se kuliram.

Vezano za samo jedan život, sada i ovdje... mislim da to slično percipiram kao i svaki čovjek/žena moje dobi, nevezano za to je li katolik ili ateist (možda bi kod budista bilo drugačije ili ko god vjeruje u reinkarniranje na zemlji). Kad mi je dobro, malo to zaboravim, kad strahujem od nekog lošeg nalaza - osvijestim. I tako dalje. Mislim da se taj osjećaj osviještenosti povećava s dobi... ali se povećava i prihvaćanje, i to je ono dobro :). Kad si mlad - the world is your oyster. Kad si stariji - ti si kao neka iskopina nekome drugom na dlanu, kojemu je u tom trenu svijet na dlanu (koji tako misli).

Malo za šegu - jeste vidili kako je i Seve jučer rekla (jučer bilo na nekoj od ovih drugih tv-a emitirano) kako njoj vjera i moralna kategorija nisu isto... i isto je rekla da ima "moralnih ateista" :).

Ne čitam sve linkove, skužajte... tražim ove inspirativne, ovo o drogi i čemu ono... a ne da mi se, ne mogu se bacat u svaku suludu teoriju koja postoji, ali... poprilično sam u svijetu MPO-a stekla feeling oko toga što neki mogu razmišljati, tako da sam odradila svoj "historijski reality check". E, i tu na tu MPO temu me Seve pozitivno iznenadila. Kakva je da je - ima cojones, to joj nemoš' oduzet.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Nije on topic:
MC i ostale koje znate njemački, o ovome se priča, vidite jel čemu (moj njemački nije na toj razini :)
http://tvthek.orf.at/programs/479124...Balkan-Express

---

slušam na preskokce, jer sad nemam vremena. sigurno nije loše, jer ima puno zanimljivih sugovornika tj. sugovornica.

reče jakov sedlar na početku emisije da je bog izabrao među hrvatima - vođu, a to je bio franjo tuđman.

ronin, hvala na pojašnjenju. znala sam za pojam nove evangelizacije, ali ovo drugo sam onda pogrešno razumijela "sva javna glasila" mi je zazvučalo prilično dramatično. :lol:


ina, ne moraš čitati sve linkove :) možda se nađe nešto zanimljivo, možda i nešto bezvezno. nije to obavezna lektira :mrgreen:

sad sam tek vidjela da sam stavila pogrešan link. evo link s tribine od neki dan: link

... taj sam strah promišljala kao svjesnost odgovornosti prema nekome (djetetu) kome ste potrebni, kod mene se isto javio s majčinstvom, al' i stara sam, ne mogu ni to negirati...;-)

što se odgoja tiče, hm... osim onih normalnih, etičkih vrijednosti koje svi mi, nevezano za religiju, želimo razviti u našoj djeci...

s obzirom da je moja majka odgojena u katoličkom duhu skromnosti, i taj utjecaj nije ispario tijekom njenog prijelaza na ateizam, dapače, indirektno je utjecao i na moje odrastanje (pa sam ga malo produžila :oops:), a osjećam ga prisutnim i u mm (taj duh skromnosti), moram reći da inzistiram na njegovom otvorenom iskazivanju sreće koje je djeci tako svojstveno i koje neki odrasli u našoj okolini žele utišati. Nešto kao u smislu znati uživati u sreći i postignutom, znati primiti kompliment (nedavno sam jednom prijatelju u Italiji mailala kako su mu djeca prekrasna (i jesu), a on se našao izvrdavati i skretati temu kako su to stare fotografije, kako su sada u pubertetu i kako su nemogući.... čovječe, djeca su ti prekrasna, čega se sramiš). Tako da tu skromnost ne doživljavam baš lokalno. I mislim da ni moj otac, odrastao kao ateist, nije bio lišen tog utjecaja. zakomplicirah ga sad s tom skromnošću.

A propos duha vjere i kako se ljudi percpiraju, a ipak se nazivaju vjernicima - ne znam je li ko čitao u Globusu ili Aktualu intervju s onim rumunjskim režiserom, "Četri mjeseca, tri dana itd." (tema je ilegalni abortus), najnoviji neki film o 2 lezbijke, od kojih jedna odlučuje ići u crkvu i tako se pokušati promijeniti - on sebe naziva vjernikom, ali na način da mu je religija "vehicle" za usaditi neka moralna načela, a stila mogao je odabrati i nešto drugo. Vrlo na jedan široki način, i sad...ko je tu autirotet da mu kaže - jesi/nisi, po točci ovoj ili onoj. Mislim da toga nema - ljudi se nekako osjećaju i nekako se sami definiraju.

Bili mi ateisti ili ne, kršćanstvo je ipak oblikovalo tradicije i ponašanja pa i taj osjećaj skromnosti (koji posebno imaju razvijen protestanti), ali i krivnje (ako ti je bolje nego drugima) i neke poniznosti (neću biti bahat da ne budem kažnjen) valjda vučemo iz toga. Mene svi ti osjećaji često peru :)

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Bili mi ateisti ili ne, kršćanstvo je ipak oblikovalo tradicije i ponašanja pa i taj osjećaj skromnosti (koji posebno imaju razvijen protestanti), ali i krivnje (ako ti je bolje nego drugima) i neke poniznosti (neću biti bahat da ne budem kažnjen) valjda vučemo iz toga. Mene svi ti osjećaji često peru :)

---

Bravo Zuska, dobro si to otpetljala. Nekako se treba truditi postati šporkulja.

A i ova veza s protestantizmom, stoji u potpunost (vezan uz lokalnu povijest), protestantizam, koji je postojao i koji je zvanično uništen, ostao je, eto, utkan u naš mentalni sklop...evo:http://www.istrapedia.hr/hrv/724/pro...ija/istra-a-z/

evo novi link (nisam stigla pročitati članke):

Sekularizam u Zarezu

drugi nastavak dawkinsove nove emisije: link

i treći: link

a i prvi: link

Citiraj:

---

quinda prvotno napisa

protestantizam, koji je postojao i koji je zvanično uništen, ostao je, eto, utkan u naš mentalni sklop...evo:http://www.istrapedia.hr/hrv/724/pro...ija/istra-a-z/

---

Protestantizam nije unisten niti ce ikada biti :)

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Protestantizam nije unisten niti ce ikada biti :)

---

Žao mi je što ti odgovaram tek sad, nisam imala prilike učiniti to prije.

Oprosti, nije mi ni na kraj pameti bilo tvrditi kako protestanzizam ne postoji, neprecizno sam se izrazila i žao mi je zbog toga: mislila sam na onaj poslijednji val inkvizicije kada je katolička crkva, u mome gradiću i okolci, krvavo zatukla svaki oblik "hereze" i kontakta s njom. Dakle, uništen u tom mjestu i tom periodu... Meni, kao atei, zanimljiv je taj fenomen "uvlačenja" protestantskih ideja u katolicizam, unatoč svim primjenjenim oblicima nasilja. I ne samo u ovdašnji katolicizam, već se poput nekog spina, prebacio u emotivni sustav ateista (onih koje ja poznajem).

Taj se dio meni, u meni i mom sustavu osjećaja (prije osjećaja nego razmišljanja), ne sviđa. Drago mi je što sam ga prepoznala i definirala. Voljela bih ga se riješiti i ne bih ga voljela prenijeti na svoje dijete. Najjednostavnije: želim da bude sretan kad je sretan, želim da tu sreću dijeli, želim da bude sretan kad su ljudi oko njega sretni, želim da tu sreću osjeća i živi. Ne želim da se osjeća krivim zbog toga.

I ne znam kako se vi vjernici nosite sa skromnošću, krivnjom, poniznošću... piši, ukoliko imaš volje...

Citiraj:

---

quinda prvotno napisa

I ne znam kako se vi vjernici nosite sa skromnošću, krivnjom, poniznošću... piši, ukoliko imaš volje...

---

jel baš, ono, mora? :mrgreen:

gledam nakon 4 dana forum, i mogu reć da me malo iznenadilo što se sve napisalo. pročitala sve napisane stranice i vjerskog topika i topika o zdravstvenom odgoju.

i koliko god sve razumijem, pokušavam (bez lažne skromnosti, za razliku od jako puno njih na ovom forumu, s jedne i druge strane) shvatiti sve te odnose ifi prema seksu, čistoći, mojoj m koja se samozadovoljava od kad se rodila, hebenom kondomu, homoseksualcima, pokušavam shvatiti silnu kontroverzu dva sata po 45 minuta gdje će klincima biti nabrojane metode kontracepcije i sve uspijem nekako shvatiti i podržati njihovo pravo da pišu djeci ispričnice. al nakon svih tih strana čitanja, majke mi moje, trenutno sam u nekom raspoloženju da mi same ove riječi - poniznost, skromnost i krivnja, izazivaju neku čudnu reakciju :mrgreen:

sori, zanemari, pod dojmom sam.

da, i ja sam htjela skrenuti pažnju da ovo nije topic za (pre)veliko offtopičarenje o vjerskim iskustvima.

jedna na temu zdravstvenog odgoja: link

Bacite oko:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvat...i-pojede-crkva

nije on topic, ali nemam kamo staviti link, a dobar je i aktualan članak:
http://www.bankamagazine.hr/vijesti/...ke-perspektive

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Bacite oko:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvat...i-pojede-crkva

---

Kad se ta suma od 1 000 000 000, čak i da je točna (nemam uvid) podijeli na ajmo reći tri milijuna vjernika (iako se 82% stanovnika izjasnilo kao Katolici, ali idemo reći da trećina koristi usluge Crkve barem povremeno, za sakramente, mise tijekom godine i blagdana, sprovod, vjenčanje itd. ), ispadne da godišnje po glavi vjernika Crkva dobije 333 kn - u što je uključeno održavanje održavanje Crkvi (Katedrale, spomenici kulture), starački domovi za svećenike i redovnice, samostani, rad Caritasa, grijanje, plaćanje svećenika, održavanje okućnice, oprema za crkvu, obnova i održavanje objekata, vrijeme svećenika za ispovijed... i nije neka glavarina? Vjernici još dodatno pomažu rad, inače ne bi bio moguć.

Podijeljeno na svih 82% to je ciglih 250 kn po glavi vjernika godišnje.

Od tih novaca čovjek treba doći u crkvu, koja se ne raspada, koja je topla, zagrijana, uređena, pobojana, u župni dvor koji je isto tako dostojan čovjeka, treba imati orgulje na kojem će svirati muzika ako ništa a ono za vjenčanje i blagdane, kad treba, svećenik će biti vjerniku na raspolaganju za ispovijed, razgovor, od Crkve se očekuje (i ona daje) humanitarni doprinos društvu; kad je bolest ili neka nevolja, ti svećenici hodaju po bolnicama ili domovima - i oni moraju imati cipele, barem jedan kaput, i šampon za oprati kosu... za parking ili tramvajsku kartu.

Kažu da jedan svećenik ima 1000 vjernika na brizi, što znači da mjesečno od 25 000 kn treba sudjelovati u režijama župe (ako nije jedini, a vrlo često jest, dakle grijanje, vodu, čišćenje, održavanje, popravke... crkve, župnog dvora i popratnih sadržaja - koliko koštaju troškovi održavanja i režija stana od npr. 60m2 - e pa pet ili deset puta toliko ili pedeset puta toliko, ovisno o veličini Crkve i popratnih sadržaja - plus radovi na Crkvi su skuplji ako je pod zaštitom, ako je stara i u lošem stanju...), hraniti sebe i eventualno druge oji su u župi (redovnici, časne...), platiti benzin (jer pokapa i na udaljenim grobovima, obilazi sela koja mu pripadaju, popravak, registraciju..), nabaviti potrebno za mise, krštenje, doprinositi Caritasu u župi, i nastojati da bude dobar gospodar svega materijalnoga što mu je na brizi - da ima pokošenu travu, ogradu oko Crkve, da djeca ne izlete na cestu, da su klupe pofarbane, vrata polakirana, vitraji propisno očišćeni i održavani, zvona servisirana... da prati literaturu i uči (košta), da uredi parking župe... nastavi niz. I kad si isplati neku plaću, isto plaća sva davanja, i njegov bruto je kao i naš.

Rekla bih da s tim budgetom svećenik mora biti stvarno oslonjen na milost, što i jestu, da sve drži u redu. Nedavno sam pričala s dva svećenika, koji imaju dar da grade i rade, pa ih sele po župama, jer ne može svaki svećenik promijeniti krov na crkvi (još pod zaštitom kulturnih udruga...), ili dograditi, sagraditi i tako... to su strašne cifre, a opet nijedan ateist ili teist ne bi rado da kad uđe u Crkvu, bilo razgledat umjetninu, bilo moliti se, poginuo jer mu je dio stropa pao na glavu. To je materijalna realnost. I isto tako oni to rade gotovo isključivo od donacija župljana. Skupljaju, mole i dobiju.

Jedno je ne voljeti Crkvu i ne biti vjernik, a drugo biti neprijatelj zbog same činjenice da postoji, i da, kao organizacija kojoj pripada jedan veliki dio naroda (izjasnio se puk kao katolički, to je sada tako, to je broj, i ne može sad ni Papa niti ti niti itko drugi proizvoljno brisati brojeve, kao znam ja njega, nije on vjernik... kad se ljudi izjasne drugačije - i brojevi će biti drugačiji.) ima pravo živjeti i raditi.

Citiraj:

---

quinda prvotno napisa

Žao mi je što ti odgovaram tek sad, nisam imala prilike učiniti to prije.

Oprosti, nije mi ni na kraj pameti bilo tvrditi kako protestanzizam ne postoji, neprecizno sam se izrazila i žao mi je zbog toga: mislila sam na onaj poslijednji val inkvizicije kada je katolička crkva, u mome gradiću i okolci, krvavo zatukla svaki oblik "hereze" i kontakta s njom. Dakle, uništen u tom mjestu i tom periodu... Meni, kao atei, zanimljiv je taj fenomen "uvlačenja" protestantskih ideja u katolicizam, unatoč svim primjenjenim oblicima nasilja. I ne samo u ovdašnji katolicizam, već se poput nekog spina, prebacio u emotivni sustav ateista (onih koje ja poznajem).

Taj se dio meni, u meni i mom sustavu osjećaja (prije osjećaja nego razmišljanja), ne sviđa. Drago mi je što sam ga prepoznala i definirala. Voljela bih ga se riješiti i ne bih ga voljela prenijeti na svoje dijete. Najjednostavnije: želim da bude sretan kad je sretan, želim da tu sreću dijeli, želim da bude sretan kad su ljudi oko njega sretni, želim da tu sreću osjeća i živi. Ne želim da se osjeća krivim zbog toga.

I ne znam kako se vi vjernici nosite sa skromnošću, krivnjom, poniznošću... piši, ukoliko imaš volje...

---

Shvatila sam ja tebe, samo sam htjela istaknuti da netko ne bi mislio na globalnoj razini da je protestantizam stvarno unisten :)
Pisala bih ja, ali kako je vec cvjeta73 lijepo podsjetila :* ovo nije topic za takve razgovore ;)

Sto se same skromnosti tice, mogu ja biti unutar teme, mislim da ona nije toliko vezana uz vjeru.
Osjecaj skromnosti, do neke odredjene mjere, svi imaju usadjen u sebe, ali ne kao posljedica vjerskog odgoja nego roditeljskog odgoja.

Naravno, postoje osobe koje ga nemaju, njih se lako prepozna u drustvu, to su one osobe koje gaze preko leseva da bi postigle u zivotu ono sto su zamislile i to samo zato to smatraju da imaju apsolutno pravo da zadovolje svoje zelje i ambicije bez obzira na cjenu.
Takvih osoba ima i medju vjernicima i imedju ateistima.

Skromnost je i vrlo sirok pojam, sto je to skromno?
Nekome je skromnost (bubam primjere napamet)

nosenje robe s placa a ne iz butika, dok je drugome nosenje robe iz butika umjesto Benettona, a nekome je nosenje Benettona umjesto Versace-a

ili

jedenje krumpira bez mesa, a drugome peceno pile umjesto lososa, losos umjesto kavijara.....

mozemo tako u nedogled, bit je ta da je skromnost vrlo relativan pojam i da ona ovisi o trenutnoj zivotnoj prilici pojedinca ;)

A sto se skromnosti duha tice...nije losa stvar zadrzati dozu skromnosti.
U redu je primiti kompliment za neko postignuce i znati ga prihvatiti, ali osoba bez imalo skromnosti ce na kompliment
"Bravo, odlican si posao napravio" reci sa zacudjenim izrazom na licu "Pa naravno da jesam, zasto si uopce ocekivao manje?! Pa ja sam najbolji!" i opet ne bi bilo dobro jer bi takva osoba u nama izazvala ovakvu reakciju :-o:?::facepalm:zar ne? :mrgreen: