BusyBee prvotno napisa
Moj je prvi porod, osim vezivanja nogu i vikanja, identican, samo sto sam ga odradila u dripu u trajanju od 17h.
Tada su Emu oni istjerali iz trbuha na silu (nalijeganjem na trbuh, masivnom epiziotomijom, jer ja nisam, unatoc dripu, vise imala ikakve trudove, samo nefonukcionalnu, zivotinjsku bol) jer se sef odjela prenerazio da su me toliko dugo ostavili na dripu a bez ocekivanog ucinka.
S Kaijem sam ostala kod kuce do zadnjeg trenutka, da nije bilo Ranke, ne bih ni skuzila da je krajnji cas da odem u rodiliste, vjerujem da bih ga docekala u ruke. Toliko su trudovi drugacije izgledali i bili nemjerljivo podnosljiviji (iako su i dalje boljeli toliko da sam i psovala i pitala se koji q sam dobrovoljno pristala na sve ponovo). Kad sam dosla u rodiliste, nije bilo vremena ni za sto, osim da cucnem i rodim (i usput malo prkosim sustavu, cisto da zadovoljim svoju aktivisticku stranu ;)).
Vjerujem da bi ti pomoglo da si pronadjes doulu (ne nuzno da ode s tobom na porod, ako zelis da muz bude tada s tobom), da s tobom razgovara o svemu, da se uz nju psihicki pripremis za sljedeci porod i, najvaznije, da bude uz tebe dok odradjujes trudove i da ti sugerira kad je vrijeme da odete u rodiliste.
Sretno!