Dragonfly prvotno napisa
Teško je bila što napisati na ovako tužnoj temi. Prenosim iskustvo od prijateljice. Prvo dijete je umrlo tri dana poslije poroda, nije smogla snage oprostiti se od nje. Danas ima dvoje zdrave djece, prošlo je već 10 godina, a ona još uvijek sebi ne može oprostiti što nije bila uz svog malog anđela prije nego je napustila ovaj svijet. Znam da nismo svi isti i ne reagiramo na iste događaje na isti način, ali potpisujem cure u potpunosti, vjerujem da treba naći snage u sebi i izboriti se da bude uz Lauru, obje to trebaju, i otac također. Kao što je paklenica napisala - trebat će im ta uspomena kasnije u životu.
Moja druga beba se prestala razvijati u 8 tjednu, malo srce je kucnulo svega par puta prije nego je stalo, pa me svejedno boli kad se sjetim. Još uvijek čuvam test za trudnoću, sliku prvog ultrazvuka i čestitku koju sam napravila za mm-a. Kad mi je teško, izvadim ih i prepustim se suzama. Sad imam dvoje prekrasne djece, ali ne prođe dan da se ne sjetim našeg malog anđela, koji nije ni počeo živjeti, a več nas je napustio.
Suosjećam s tobom, vrlo je teško biti u takvoj poziciji, toliko boli, a ne možeš ništa učiniti.
Svi ste u našim srcima i mislima, a posebno Laura:angel:
Iako, moram priznati, još uvijek se nadam da se stvari mogu okrenuti na bolje.
Svima koji ste izgubili svoje anđele šaljem veliki zagrljaj:love2:
