Jos uvijek stanje lose. Kost i koza,a glavica natice. Nije nikako dobro.
Nazalost,mozemo samo ocekivat najgore vijesti.
Hvala vam od srca.
 |
|||
|
|
|||
Jos uvijek stanje lose. Kost i koza,a glavica natice. Nije nikako dobro.
Nazalost,mozemo samo ocekivat najgore vijesti.
Hvala vam od srca.
Posljednje uređivanje od Stric : 17.04.2010. at 22:43
Tako je teško čitati toje postove,evo na radnom mjestu u nočnoj suze mi teku same.
Užasno je što malena prolazi toliku bol i patnju,a još mi je gore ponašanje mojih kolegica,pobogu pa većina ih i sama ima djecu,samo nek sebe zamisle u vašem položaju
Laurica je i u mojim mislima i molitvama
za lauru <3
Za Lauru
laura ˇ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Nadam se da ce sve biti u redu...deca su cudo. Gledala sam jedan dokumentarac gde maloj deci koja imaju ekstremne slucajeve epilepsije uklone citavu jednu stranu mozga!!!! I ona se na kraju oporave. Moraju doduse sve uciti iz pocetka, ali druga strana mozga polako preuzima sve funkcije....
Tako mi je teško čitati ovo kroz što prolazite. Ta bebica i njena majka su mi neprestano u mislima.Stric prvotno napisa
Jos uvijek stanje lose. Kost i koza,a glavica natice. Nije nikako dobro.
Nazalost,mozemo samo ocekivat najgore vijesti.
Hvala vam od srca.
Imam potrebu složiti se s onim što su cure gore pisale i nadam se da je majka s njom, da ju u bolnici puste k njoj na svo vrijeme ovoga svijeta.
To malo tijelo pati, a ta mala duša u njemu sada najviše treba svoju majku, njenu blizinu i sigurnost. Pa ako treba napustiti ovaj svijet da se to barem dogodi u majčinim rukama, u toplom i sigurnom zagrljaju punom ljubavi, a ne u samoći.
Hvala...Tako je teško čitati toje postove,evo na radnom mjestu u nočnoj suze mi teku same.
Užasno je što malena prolazi toliku bol i patnju,a još mi je gore ponašanje mojih kolegica,pobogu pa većina ih i sama ima djecu,samo nek sebe zamisle u vašem položaju
Laurica je i u mojim mislima i molitvama
Sto da ti kazem,molimo se da sto prije ode,da se ne muci,jer joj se nemoze pomoc nikako.
Zakljucak Docentice,vise pedijatara,neurologa i neurokirurga.
Molim se samo da je Bog uzme sto prije da ne prozivljava tu svu bol i muku.
Mozak tj neuroni koji se nisu razvili kako spada,tj prednji dio mozga se nije razvio uopce,i tu nema pomoci.
To je prva diagnoza. Sljedece je sum na srcu,pa epilepsija,pa taj M cmtc syndrom sa hidrocefalusom.
I kako joj pomoc? Sa cime? Kojim lijekovima? Kad ne postoji lijek za nesto da se razvije.
Da,gledao sam i ja. Samo sta je stvar u tome sto je to u Americi gdje ima puno vise strucnjaka i gdje je oprema 5 godina ispred nas. Djevojcica ta danas funkcionira koliko toliko ok!
Jel jasnije kad ti kazu u bolnici da nema smisla vise dolaziti u bolnicu?
Moze doc i to samo na doslovno 30sekundi !! da je vidi a kamoli da je primi u ruke i u narucje...
U jednom dani je izgubila 100grama. Recimo kao nama odraslima 10kg!! dnevno...
Mislim na nju svaki dan i stalno mi leta po mislima...
Neka vam dragi Bog da snage za oproštaj
Znam da vam je teško...
Ali uvijek , uvijek ima smisla dolaziti i boriti se za trenutke da budete uz nju (pogotovo majka). Važno je za majku, za budućnost , za dane kada će morati krenuti dalje... Vjerujem da je važno i za malenu , možda njezina malena duša čeka da se oprosti i tek onda da krene kući...
Posljednje uređivanje od sirius : 19.04.2010. at 09:09
X (velik ko kuća)
Ovo opraštanje sam nažalost doživjela par puta, na svu sreću ne s djecom, već sa odraslima, tek kad su se oprostili od svojih najdražih u miru su krenuli...
Stvarno mi nije jasno zašto nedaju majci da je primi?
Posljednje uređivanje od dani1 : 19.04.2010. at 08:40
Stric, obratite se ako treba i ravnatelju klinike.
To sto oni kazu da nema smisla dolaziti neka si zataknu znas gdje
Nama su se isto cudili da sto dolazimo k nasoj andjelici kada nade nema, ali mene to nije diralo.
Kada sam telefonom zvala isto su se cudili "a sto da vam kazemo", pa kazite mi da li jede, kaka, piski, da li place....ne razumijem zasto je briga za dijete i zelja da se bude uz njega tako cudna? Zato sto nema sanse za prezivljavanjem i zato sto se samo ceka taj trenutak da uzme krila i ode?
Pa tek onda je ta potreba najizrazenija, oprostaj je jako bitna stvar.
Moja andjelica je cekala svoga tatu, ja sam dolazila svaki dan a tata kada je mogao.
U Petrovoj je izmedju svih pedijatara radila i jedna azdaja koja nije dala da se bebe diraju
Nazalost, svaki puta kada je on dosao radila je ona tako da tata nije imao priliku pomaziti svoju curicu.
Bila je nedjelja, muz i ja smo dosli u termin u 12h zajedno, azdaja je radila i nismo ju mogli maziti.
Kada smo dosli doma mene je uhvatio nemir i bez da je ista drugo rekao muz me pozvao da idemo, nisam znala kuda.
Vratili smo se u Petrovu na popodnevni termin, 16.30.
Azdaje nije bilo i mogli smo se maziti
S obzirom da je to bila super prilika prepustila sam ju tati, prvi puta ju je mazio, polozio je ruke na nju i blagoslovio ju, bila je tako mirna i spokojna....drugo jutro su nas nazvali da je nas andjeo dobio krila.
Neka roditelji inzistiraju na svojim pravima, neka dignu cijelu bolnicu na noge, vjeruj mi Stric, to je i za njeno dobro i za dobro tvog brata i sogorice.
Laura nije zasluzila ne osjetiti svoju mamu...mozda ima potrebu oprostiti se
Nemam riječi, nego vam svima mogu samo pružiti virtualni zagrljaj.
Ma, stvarno grozno što mamu i tatu ne puštaju k djetetu, pogotovo ako je situacija tako loša, di je smisao u tom ne puštanju, ja ga ne vidim
Za malu djevojčicu, mamu, tatu i strica
Striče, preteško je ovo za čitati, a kamoli za proživljavati.
Mislim na sve vas.
Mami je uzasno tesko uopce zakoracat u bolnicu,jer kad vidi dijete slomi se cijela.
Zato jer je u inkubatoru i osobno mislim da kad bi je dignuli da bi joj ozlijedili nesto kolika je mrsavica.
Mislim da je bas stvar u tome sta si napisala. Mozda pedijatri i doktori misle da je najbolje za majku i oca da se ne zblize sa dijetetom jer bi im bilo jos 3 puta gore.Stric, obratite se ako treba i ravnatelju klinike.
To sto oni kazu da nema smisla dolaziti neka si zataknu znas gdje
Nama su se isto cudili da sto dolazimo k nasoj andjelici kada nade nema, ali mene to nije diralo.
Kada sam telefonom zvala isto su se cudili "a sto da vam kazemo", pa kazite mi da li jede, kaka, piski, da li place....ne razumijem zasto je briga za dijete i zelja da se bude uz njega tako cudna? Zato sto nema sanse za prezivljavanjem i zato sto se samo ceka taj trenutak da uzme krila i ode?
Pa tek onda je ta potreba najizrazenija, oprostaj je jako bitna stvar.
Moja andjelica je cekala svoga tatu, ja sam dolazila svaki dan a tata kada je mogao.
U Petrovoj je izmedju svih pedijatara radila i jedna azdaja koja nije dala da se bebe diraju
Nazalost, svaki puta kada je on dosao radila je ona tako da tata nije imao priliku pomaziti svoju curicu.
Bila je nedjelja, muz i ja smo dosli u termin u 12h zajedno, azdaja je radila i nismo ju mogli maziti.
Kada smo dosli doma mene je uhvatio nemir i bez da je ista drugo rekao muz me pozvao da idemo, nisam znala kuda.
Vratili smo se u Petrovu na popodnevni termin, 16.30.
Azdaje nije bilo i mogli smo se maziti
S obzirom da je to bila super prilika prepustila sam ju tati, prvi puta ju je mazio, polozio je ruke na nju i blagoslovio ju, bila je tako mirna i spokojna....drugo jutro su nas nazvali da je nas andjeo dobio krila.
Neka roditelji inzistiraju na svojim pravima, neka dignu cijelu bolnicu na noge, vjeruj mi Stric, to je i za njeno dobro i za dobro tvog brata i sogorice.
Laura nije zasluzila ne osjetiti svoju mamu...mozda ima potrebu oprostiti se
Kao sto rekoh gore,mami(sogorici) je uzasno tesko kada vidi dijete i slomi se sva. Mislim da joj nebi to jos trebalo da se zblizi.
Neznam,to je moje misljenje.
2-Ostali- Hvala vam svima na podrsci,zeljama,molitvama i svemu..
za Lauru ~~~~~~~
Ne postoji način da majku zaštitite od boli, ona se za dijete već davno vezala...
Suze su dobre.
Stric, ja ti samo govorim iz vlastitog iskustva i izvlacim paralelu s roditeljima koji su pretrpili isti gubitak a nisu imali priliku oprostiti se s svojim djetetom.
Nemoguce je pobjeci od boli, svi koji smo priliku imali lomili smo se pred inkubatorima, ali 100% sam sigurna da bi mi puno teze bilo da nismo imali tu priliku za oprostaj.
Ljudi koji nisu iskusili takvu bol razmisljaju da se nije dobro vezati, ali mislim da to nema nikakve logike.
Majka koja svoje dijete nosi 9 mjeseci pod srcem vezana je od samog zaceca neraskidivom vezom
Laura, sunce malo, mislim na tebe svaki dan, u mojim si molitvama
Majka se vec zblizila s njom, nepovratno.
Pa nosila ju je pod srcem 9 mjeseci, ima li veće povezanosti?
Stric, ja sam izgubila dvoje djece.
Moja prva djevojčica je umrla nakon samo 2 dana i ja je nisam vidjela.
Ne zato što nisam htjela nego ta dva dana sam i ja bila kritično i nisam uopće bila pri svijesti.
Nikada nisam prežalila što ju nisam vidjela, pomazila, poljubila...
Moj drugi anđeo napustio nas je isti dan kada se rodio, čim su mi rekli da je jako bolestan tražila sam da ga vidim.
Oprostila sam se od njega, i mirnija sam.
Za svog sina učinila sam sve što sam mogla.
Nismo svi isti, možda tvoja šogorica sve to proživljava na neki drugi način.
A možda se i cijeli život bude kajala što nije više vremena provela s svojim anđelom.
Razgovaraj s njom, barem pokušaj.
Svaka osoba drugacije sve to podnosi. Ja se vjeruj mi nekad i bojim uopce pokrenut tu temu jer neznam dal ce poludit na mene,dal ce se ljutit,dal ce se rasplakat a opet neznam jel dobro ne pricat o tome. Svatko je drukciji.
Neznam kako ce reagirat.
Neznam uopce kako postupit i najradije ostavljam to njima. Oni sami u svojoj glavi znaju. Ja bi isao njoj ali nemogu,tj nesmijem i nebi me pustili. Iako neznam dali bi mogao i imao snage uc u sobu tu.
Dragi Striče, žao mi je zbog boli koju proživljava tvoja obitelj
U vezi odlaska majke kod djeteta:
Da se ova priča odvija negdje drugdje, a ne u Hrvatskoj, obitelji bi bila ponuđena psihološka pomoć za nošenje sa situacijom i pomoć u početku žalovanja.
Dio te pomoći bi bio i savjet da majka ne izbjegava vidjeti djevojčicu i da se već sad oprašta od nje, dok je može dirnuti i govoriti joj.
Majci treba neka uspomena na malenu koja će je kasnije izvlačiti u trenucima najveće tame.
Od ljudi u bolnici s kojima kontaktira ne dobiva taj savjet jer im fali znanja o toj tematici i zato što im je teško nositi se s burnim emocionalnim reakcijama roditelja koji dolaze u posjet djeci.
Ako ne želiš direktno reći majci što da radi (što razumijem i poštujem), možda da bratu daš kakav materijal na čitanje ili ih spojiš sa nekom neutralnom stručnom osobom (psihologom) koja im lakše može to reći.
Sigurna sam da ne postoje društvena ometanja i norme da bi majčin instinkt bio da bude stalno uz nju, do kraja...
Malom anđelu
Stric, kako je malena?
Ej ljudi... Nisam se javljao jer sam poceo radit ponovo da nemam previse slobodnog vremena razmisljat o stvarima o kojima ne zelim...Onim losim..Nema jos nikakvih novosti,situacija je ista kakva je i bila. Nema apsolutno nista novoga. Stanje nepromijenjeno. Brat bas i ne zeli puno razgovarat o svemu tome. Postujem to.
Eto,javim vam se jos...
Pozdrav svima!!
P.s.-Jel se to meni cini ili su izbrisani neki postovi ?
Ništa nije izbrisano.
stric
za malenu ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Posljednje uređivanje od malena beba : 29.04.2010. at 08:27
Teško je bila što napisati na ovako tužnoj temi. Prenosim iskustvo od prijateljice. Prvo dijete je umrlo tri dana poslije poroda, nije smogla snage oprostiti se od nje. Danas ima dvoje zdrave djece, prošlo je već 10 godina, a ona još uvijek sebi ne može oprostiti što nije bila uz svog malog anđela prije nego je napustila ovaj svijet. Znam da nismo svi isti i ne reagiramo na iste događaje na isti način, ali potpisujem cure u potpunosti, vjerujem da treba naći snage u sebi i izboriti se da bude uz Lauru, obje to trebaju, i otac također. Kao što je paklenica napisala - trebat će im ta uspomena kasnije u životu.
Moja druga beba se prestala razvijati u 8 tjednu, malo srce je kucnulo svega par puta prije nego je stalo, pa me svejedno boli kad se sjetim. Još uvijek čuvam test za trudnoću, sliku prvog ultrazvuka i čestitku koju sam napravila za mm-a. Kad mi je teško, izvadim ih i prepustim se suzama. Sad imam dvoje prekrasne djece, ali ne prođe dan da se ne sjetim našeg malog anđela, koji nije ni počeo živjeti, a več nas je napustio.
Suosjećam s tobom, vrlo je teško biti u takvoj poziciji, toliko boli, a ne možeš ništa učiniti.
Svi ste u našim srcima i mislima, a posebno Laura
Iako, moram priznati, još uvijek se nadam da se stvari mogu okrenuti na bolje.
Svima koji ste izgubili svoje anđele šaljem veliki zagrljaj
Nemam bas neke volje u zadnje vrijeme pisati puno...Nekako sam izgubio snagu a i neznam sta da vise napisem. Mislim da su sve rijeci napisane...Teško je bila što napisati na ovako tužnoj temi. Prenosim iskustvo od prijateljice. Prvo dijete je umrlo tri dana poslije poroda, nije smogla snage oprostiti se od nje. Danas ima dvoje zdrave djece, prošlo je već 10 godina, a ona još uvijek sebi ne može oprostiti što nije bila uz svog malog anđela prije nego je napustila ovaj svijet. Znam da nismo svi isti i ne reagiramo na iste događaje na isti način, ali potpisujem cure u potpunosti, vjerujem da treba naći snage u sebi i izboriti se da bude uz Lauru, obje to trebaju, i otac također. Kao što je paklenica napisala - trebat će im ta uspomena kasnije u životu.
Moja druga beba se prestala razvijati u 8 tjednu, malo srce je kucnulo svega par puta prije nego je stalo, pa me svejedno boli kad se sjetim. Još uvijek čuvam test za trudnoću, sliku prvog ultrazvuka i čestitku koju sam napravila za mm-a. Kad mi je teško, izvadim ih i prepustim se suzama. Sad imam dvoje prekrasne djece, ali ne prođe dan da se ne sjetim našeg malog anđela, koji nije ni počeo živjeti, a več nas je napustio.
Suosjećam s tobom, vrlo je teško biti u takvoj poziciji, toliko boli, a ne možeš ništa učiniti.
Svi ste u našim srcima i mislima, a posebno Laura
Iako, moram priznati, još uvijek se nadam da se stvari mogu okrenuti na bolje.
Svima koji ste izgubili svoje anđele šaljem veliki zagrljaj
Znam da jedino nikad nije viska napisati - hvala vam!
Stric,
Stric,sta je sa malenom?
Dragi Stric! Vidim da ste vjernici, evo to, uz potporu, je jedino što vam može pružiti kakvu - takvu utjehu. Budi uz svoga brata i njegovu ženu onoliko koliko ti oni dopuštaju, a vjerujem da će vam biti puno lakše ako krstite dijete i uz potporu svećenika, uz molitvu i podršku jedno drugome proživite njezine dane.
Draga Laura, anđele mali, neka te dragi Bog čuva i prati na tvojem putu...
U našim ste molitvama~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Posljednje uređivanje od sanja77 : 23.05.2010. at 18:59
evo,sa foruma mame i bebe stavljam citat od roditelja malene..
nek vam svima Bog da snage i zagrli malenu...
i dalje ste u molitvama...
nek vam svima Bog da snage i zagrli malenu...
i dalje ste u molitvama...
I mojim!
Posljednje uređivanje od enchi : 27.05.2010. at 06:39
~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jako mi je žao što malena Laura i vi ovo prolazite!
jadno malo djetešce
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Posljednje uređivanje od mamma san : 27.05.2010. at 08:31
Strašno, držite se svi skupaJako mi je žao što malena Laura i vi ovo prolazite!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jako mi je žao
Nek vam Bog da snage, i puno ~~~~~~~~~~~~~ maloj mišici!
Tako mi je žao
~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
Jednostavno nemam što za reći
Molimo za maleno srčeko
za snagu njenim najmilijima
...i za mudrost i suosjećanje doktora...
Posljednje uređivanje od sanja77 : 27.05.2010. at 14:18
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ neka vam Bog da snage da izdrzite
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
