ja sam se pak referirala na ono oko čeg su se lomila koplja treba li predškolca učiti/forsirati pisati/čitati, ali jako bi me zanimalo i ovo - kakva je emocionalno-socijalna priprema djeteta za školu?Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Printable View
ja sam se pak referirala na ono oko čeg su se lomila koplja treba li predškolca učiti/forsirati pisati/čitati, ali jako bi me zanimalo i ovo - kakva je emocionalno-socijalna priprema djeteta za školu?Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Meni je, recimo, dosta velika stavka naučiti ga da izvršava i zadatke koji mu se čine dosadnima i besmislenima (npr. povlačenje crta :mrgreen:). Da drži koncentraciju i onda kad mu nije do toga. U tom smislu, super dobro nam je došao engleski u vrtiću, ne zato da nauči engleski prije škole, nego jer tamo sjede u klupi, prate nekakvu nastavu, imaju zadaće... koje onda treba napraviti kod kuće, na vrijeme, pa i onda ako mu se ne da :mrgreen:Citiraj:
Stijena prvotno napisa
Naučio je sam otići u dućan (u zgradi) po sladoled, knjigu, i slične sitnice. To mu jako puno znači. Isto tako, nije mu problem ostati sam doma na kraće vrijeme (maksimalno pola sata), ali to ne isprobavamo često, samo kad je nužno.
Neke druge stvari odvijaju se same od sebe (jednostavno, kao da je preko noći sazrio). Rekoh već da je još prije godinu dana bio totalno rastresen i s glavom u oblacima. Sad je već druga priča. Više ne zaboravlja svoje stvari u vrtiću, sjeti se reći kad ima novu pozivnicu za rođendan u ruksaku, prenosi mi informacije od tete, a ne mogu se sjetiti da smo ga nešto naročito drilali po tom pitanju.
A s druge strane, još uvijek nije u stanju odigrati društvenu igru da ne bi slučajno izgubio. Vrtićka psihologica spominjala je baš društvene igre kao odličnu emocionalnu pripremu za školu (praćenje pravila, poštovanje drugih, podnošenje poraza), ali kod nas to vrlo slabo kotira, tako da se mogu uzdati samo u prirodan razvoj nekih puteva u mozgu :mrgreen:
Moj je veći počeo prihvaćati poraz do te mjere da odigramo još koju partiju sve dok on ne dobije :)
A ne bude to baš uvijek tako pa postupno prihvaća i poraz, neki put lakše, neki put teže.
Da, jako me zanima kako naučiti da izvršava obaveze i kad mu se ne da.
"Meni je to dosadnoooooo" je rečenica koju tako često čujem u onom dosadnoooom tonu. Ali mi se čini da trebam inzistirati da se neke stvari jednostavno trebaju obaviti. Ajde odnesi ovo baki (koja je 2 kata niže)-meni se ne da.
Ajde zatvori vrata - meni se ne da.
Ajde spremi pidžamu na krevet - meni se ne da, to mi je dosadno.
Baš mi je teta iz vrtića prošle godine, prije nego je postao predškolac spomenula kako oni djeci nude aktivnosti koje oni rade AKO ŽELE. Predškolci pak NEKE aktivnosti trebaju napraviti i ne mogu birati, baš zato da se naviknu da su neke stvari obaveza.
Što se tiče društvenih igara, jako prati pravila, ne dao Bog da neko pokuša varijaciju ne temu, sve ispravlja. Nepravda ga jako smeta.
Trenutno igramo na karte (crni petar, briškule), memory (tu je bolji od mene skoro), čovječe, trlju, connect 4...
i ja potpisujem od glave do pete i mislim da je to smisao ovog topica ;)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Jel zna netko kako odigrati društvenu igru s djetetom kad si većinom sama doma s petogodišnjakom i dvogodišnjakinjom koja hiće kocke, figurice, diže ploču kad joj šune - a ne možeš igru ni dogovor skroz prilagoditi njoj jer ako se uneseš u priču s njom, onda petogodišnjak hiće ploču i duri se?
Još neku jednostavnu, gdje samo figurice idu, to je super lako.
Ali i dosadno starijem.
Čim imamo žetone, više boja figurica, ova ih napada.
Ja bih stvarno igrala društvene igre, ali ne znam kako. Mitila sam, davala sve moguće i nemoguće, crtala granice i prijetila i ucjenjivala, ali ništa.
To je očito proces u kojem ona mora dozriti.
A za to vrijeme ovaj stariji nek radi kolače od blata cijeli dan...
Ne znam.
Mene bi to zanimalo.
I onda kad još imaš tog svog starijeg koji pobjesni kad jako gubi, a ne možeš mu objašnjavati, niti mu se posvetiti kad malena pobjesni pak od dosade jer mi pričamo, a nijedna figurica ne ide nikamo - i uz to ne priča se s njom... :lol:
Evo, ja sa velikim interesom i znatiželjom pratim topic i zahvaljujem na svakom iskustvu.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Zasad sam shvatila da je važna obaveza, rutina, pravila, i da u tome dijete nauči kontrolirati svoje emocije, lijenost, rasipanje pažnje i sve ono što prije izvršavanju obaveza.
Čekam dalje.
I Peterlin, hvala na preporuci za Prosenjaka. Posudili danas, djeca omađijana. Divna knjiga - Vrijedne ruke.
uključi je. jasno joj objasni što ne smije (micati figure s ploče ili prevrtati ploču) a što smije.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
neka umjesto vas baca kocku, ili vam izvlači kartice, ili pomiče svoje figurice po ploči. ako kartate, dajte joj da čuva parove ili sl.
za nekoliko minuta će joj popustiti koncentracija pa će se početi igrati njima pored vas ili započeti drugu igru.
dok je braco bio manji, posjela bih ga u krilo sa cikom u ustima - eh, lakog li rješenja! sad ovo gornje često funkcionira. ako ne ide, prebacimo se na neku drugu aktivnost. dodatni bonus - malac sa 2,5 godine igra društvene igre kao veliki.
Bitna je i kognitivna priprema jednako kao i socijalna. Treba sve "štimati" barem donekle.
ifi, nama curka baca kockicu (ima 1,5g) ili miče moju ili bratovu figuru na mjesto koje joj mi "odbrojimo"
Inače, slažem se s tanjom, nama je to isto problem. Npr. ako se u vježbenici (stalno mu printam neke vježbenice jer je njemu to luda zabava) pojavi više puta isti zadatak, on dobije živčani slom, preskače instant. Ako mu nešto ne ide, isto tako. Instant bijeg.
Zato se i meni sviđa engleski, sjede i moraju raditi što teacher :) kaže, i to je prihvatio. Nema "ja nebi danas". Sviđa mi se i što tete od ove godine dio infromacija prenose samo njima. Npr. donesite sutra lišće-ako zaboravi-ne osjeća se najbolje. Teta nama ne kaže (nema toga-mama i tata riješavaju sve moje probleme):)
Mislim da učenju "discipline" pomaže i sudjelovanje u sportskim aktivnostima.
Važno mi je da ima neke svoje male obiteljske "zadatke".
Moj sinko je đak prvak i moram vam priznati da to što je on znao čitati, pisati, računati i još mnogo toga, njemu ne stvara nikakav problem tipa dosadno mu je u školi, jer bez obzira na sve što zna, ono što se radi u školi je njemu potpuno novo. Preporučam svima koje čitaju i prate ovaj forum da porade s djecom na tome da se dijeca prije škole osamostale. Nekada je odgoj djece bio autoritativan, a u posljednjih se godina to promijenilo. Nekad se slušalo i izvršavalo sve što su roditelji i odrasli općenito rekli, a danas je dijete središnja ličnost u obitelji oko kojeg se puno toga vrti. Roditelji nerijetko misle da moraju djeci u svemu ugađati i obavljati obveze umjesto njih, što nikako nije dobro. Mislim, to iz iskustva razreda u koji ide moje dijete govorim, dijeca su danas, kako bi rekla, pre slobodna, ne poštuju starije, odnosno prema njima se ponašaju ravnopravno i danas ako učiteljica nema sluha za takve stvari dolazi do velikih problema. Djeca se šalju pedagogu na razgovore i ...
pa vidiš da to nije problem. slom živaca dobije samo pred mamom. neće pred učiteljicom, ne boj se.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ifi, moj je isto majsko dijete i dvije godine je u vrtiću rješavao radne listove. i nikom ništa. šta ja znam jel mu bilo dosadno, il ne - ne treba oko toga radit neke drame.
i u principu ja mislim da dijete koje nema nikakvih problema, ne treba ništa specijalno pripremati za školu.
niti emocionalno niti drugačije.
ipak je sve to prilagođeno prosječnom djetetu, zaigranom, zaboravnom, nestrpljivom. :-/
Mi smo s društvenim igrama još na slaganju domina (ako se to uopće svrstava u društvene igre) jer on ne želi igrati po pravilima, nego izmišlja neka svoja i slaže po svom. Dok ne svladamo princip slaganja (voćnih) domina, dotle ni ne razmišljam o npr. Čovječe ne ljuti se ili bilo čemu sličnom što ima još više pravila koja se njemu ne bi svidjela. Isto imamo dvogodišnjaka koji želi "igrati" sam i po svom kao otežavajuću okolnost.
Dobio je i Operaciju i stalno me traži da igramo i super ide dok se treba vaditi "organe" - fina motorika mu je valjda bolja od moje, ali opet držati se pravila igre - uopće ne želi slušati jer ga to uopće ne zanima.
Međutim, iako ko što sam već rekla ne voli niti čitanje (posljednjih par dana čitamo Priče iz davnine jer u petak idu u kazalište gledati tu predstavu, iako uopće to ne smatram literaturom za tu dob, ali čitamo zato jer ide na predstavu) i nikako ne bude miran dok se čita i prstima mi skriva tekst koji čitam i brzo pogubi interes...i iako ne prati pravila društvenih igara, a žnirati žnirance ne zna iz jednostavnog razloga što nema baš niti jedne cipele s njima, uopće ne mislim da bi trebao imati problema kad krene u školu jer se jako brzo preokrene i jako je samostalan - kupa se sam, svlači/oblači, ide na wc, pere zube i više-manje u svim ostalim svakodnevnim radnjama je samostalan, jedino ono na čemu moramo poraditi jer suzbijanje bijesa i prihvatljivo odrađivanje frustracija...ali i za to imamo vremena.
Mi ovako.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Kad uspijemo:lol:
Imamo sreću da manji voli slagati puzzle pa tu nekad dobijemo na vremenu.
Inače, manji čuva parove ili baca kocke.
A čovječe smo nekidan odigrali pa je volio "jesti":mrgreen:
Ovih dana povezala sam par stvari vezanih uz govornu komunikaciju moje druge curke. Iznijela bih svoja opažanja pa vas molim mišljenje i/ili kakav savjet. Uzmite u obzir da ona do škole ima još dvije godine.
Često prečuje kad je nešto pitamo ili je uputimo da napravi; kao, zaigrala se, ne prati što ostali u prostoriji pričaju. To se prilično često događa, gotovo kao pravilo.
Drugo, krenula je u 9. mjesecu u glazbeni vrtić. Ideja joj se u početku sviđala, no nakon nekoliko odlazaka počela je govoriti da ne bi više. Što vlastitim opažanjem, što razgovorom s njom, uspjeli smo razumjeti da joj je smetala galama i živahnost djece u grupi. Kao da nije uspijevala čuti ili pratiti što teta voditeljica govori. Od tete nismo dobili neko opažanje ili komentar na to, možda se ni grupa nije stigla pošteno oformiti.
Zatim, kad god u vrtiću imaju nekog gosta, pripovjedača, predstavu, mađioničara, ona ujutro negoduje, ponekad plače, jer ne želi u vrtić. Nije da je nju strah nepoznatih, općenito ne pokazuje nelagodu oko toga. Mislim da je moguće da ne razumije što se govori tamo naprijed i da ju posjeti zato frustriraju i osjeća se loše kad netko dolazi.
Nisam još uspjela razgovarati s tetama u vrtiću (danas sam počela razmišljati iz ove perspektive) a ni one nisu dosad nikad ništa slično spomenule.
Ne vjerujem da ima problema sa sluhom, normalno sudjeluje u razgovoru. Inače dobro čuje tihe okolinske zvukove: kišu, zujanje kućanskih apatrata i takve stvari. Fora sa "hoćeš bombon?" šapatom uvijek dobro prođe.
Čitanje priča voli i dobro prati. Dugo vremena može listati jednu slikovnicu i smišljatu svoju priču, baš ju volim slušati kad je u tome. Crtiće rado gleda i odgleda do kraja. Puzzle slaže koliko treba :-). Rado crta.
Bili smo 3 puta kod logopedice zbog izgovora glasova l i r, jednom prije ljeta i dvaput sad u jesen. Razgovori su bili više dijagnostičkog nego terapijskog tipa jer je curka sama preko ljeta vježbala i svladala te glasove. Kod logopedice je bila prilično nerazgovorljiva, pa vjerujem da logopedica nije ni mogla primijetiti neku nijansu u smislu nerazumijevanja uputa.
Upute tipa odnesi pidžamu na krevet i donesi čašu iz sobe pa je stavi u sudoper prolaze sasvim ok, osim ako je putem ne omete neka zanimljivost, je l'...
Dakle, praćenje uputa ili radnje tamo-negdje-ispred i što ako to šteka?
Imate li ideju kako bih to diskretno provjerila? Mislite li da je možda u nečemu drugome problem?
Možda radim od muhe slona, možda je još mala i tako to... ali s druge strane, ako se nešto može i treba napraviti, pa makar samo kroz igrice i zabavu, bolje je da krenemo na vrijeme.
ovako na prvu loptu rekla bih da možda ima sitne probleme sa senzornom integracijom ako joj smeta buka, ili ako u žamoru ne može razlučiti govornika/upute, možda i s koncentracijom?
proguglaj malo SI
Pa da, ima smisla. Hvala.
Citiraj:
Stijena prvotno napisa
osim dijela sa čitanjem kod nas je identična situacija.
Je, baca i moja. I vadi žetone, dok ne pobjesni. Onda baca i tablu i gazi je nogama i penje se na nju i tak. :lol:Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ajd sad mi je lakše :lol::mrgreen:Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
ma zapravo voli slikovnice, pa on gleda slike dok ja čitam, ali ove ozbiljnije knjige koje imaju malo sličica, to je onak valjda dosadno gledat dok ja čitam u pol noći s čačkalicama koje drže kapke :roll:
u svakom slučaju iskoristit ćemo blagdane da nam (bake/dede) donesu neke zanimljivije društvene igre za njegovu dob umjesto onih plastičnih igračaka koje za pol sata završe u smeću.
Sjetila sam se danas kad sam ga vidjela u knjiznici: ima zgodan cd-rom Citajmo zajedno u izdanju Hrv.udruge za disleksiju (www.hud.hr) koji je pun igrica za djecu koja uce slova, ne samo za one s disleksijom vec koriste svima, napr. slusno prepoznaju 1. i zadnje slovo, vjezbaju sintezu i analizu, zamjenu redoslijeda slova u rijecima , prostorne odnose, vjezbice uocavanja i precrtavanja, lijevo-desno, a koristi i opcenito kao vjezbanje paznje. Jako zabavno!
Mi sa nepunih 7 stojimo ovako: zna većinu velikih slova,
čitati kraće riječi s tim slovima, brojeve do 9, crta svašta sa puno detalja, oblikuje jako dobro.
To bi sve bilo ok da ona nije dosta "zaigana", dekoncentrirana, ima vrlo kratku pažnju,
a najviše me brine što brzo gubi interes za ono što joj nejde glatko, oko čega se treba
i malo potruditi. Dakle emocionalno bi rekla da je na razini 4 godine. Inače je dobro socijalizirana.
Ima li tko iskustava sa sličnim problemom? kako da joj pokušam produljiti pažnju i motivirati da bude strpljiva?
moja je znala slova i brojeve. U stvari to je naučila s 3,4 godine i izgubila interes.
Mislila je ona, a i ja u sebi, kako će joj biti dosadno u školi, kao mnogo je napredna, ha, ha, umišljena mama.
A onda se u drugoj nedelji škole pojavilo malo "a" i počeli su problemi, tj. trebalo je početi sa usvajanjem nepoznatog gradiva.
po meni je najvažnije razviti druželjubivost, jer ako je dete zadovoljno svojim društvenim životom, sve će biti lakse.