Ako je netko nešto SAM zaradio, ok je i moralno da raspolaže s tim baš kako hoće, ali ako je i sam
to dobio od prijašnjih generacija, onda je u redu i moralno da bude pošten. Tako ja razmišljam.
Printable View
Ako je netko nešto SAM zaradio, ok je i moralno da raspolaže s tim baš kako hoće, ali ako je i sam
to dobio od prijašnjih generacija, onda je u redu i moralno da bude pošten. Tako ja razmišljam.
I ja se pitam.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
I još uvijek mi nije jasno.
Iako je soc. Radnica ok, ali ona tvrdi da se to tako mora.
Eto, poruka za zločeste i dokone ljude jest samo napišite jednu anonimnu rečenicu i pošaljite u CZSS ako želite nekome napakostiti.
Super nam je država.
e vidiš ima i takvih!Citiraj:
Tanči prvotno napisa
zašto? jer me jednostavno nije briga!
moji starci nisu nikad radili razliku između mene i sestre, zanemarivali su nas podjenako...:roll:
naučila sam se brinuti sama o sebi i pomagati sestri koliko sam mogla...
ali naučila sam isključiti osjećaje prema roditeljima (žalosno, ali istinito) jer je to bio jedini način da ja opstanem...
kad je mojima došlo iz g****e u glavu, već je bilo kasno, ja sam bila već odrasla žena...
da, mi pričamo, družimo se, čak odemo i zajedno na more, ali moje traume postoje i ništa ih ne može izbrisati...
danas moja sestra nije udana i živi s roditeljima, i dobiva više od mene jer eto tamo je...
ne obraćam pažnju na to...
jer ja imam nešto što niti su moji roditelji imali niti će moja sestra to imati, imam svoju obitelj...
imam najboljeg muža na svijetu i dvoje predivne dječice...više mi ne treba...
a što se tiče CZZa? neznam njihov princip rada, ali vjerojatno mora nešto staviti u mjesečni izvještaj pa će eto radije posjetiti obitelj kao što je tvoj slučaj (nema problema) nego otići kod nekog divljaka koji mlati ženu i djecu pa postoji šansa da i njih umlati...
moju frendicu je CZZ maltretirao nekoliko godina samo zato što se rastala od drogeraša s kojim je imala dijete...pa su se kao brinuli za to dijete...malome nikad nije ništa nedostajalo u životu, nikad mu nije pala dlaka s glave...a u to isto vrijeme jedan divljak je ubio ženu koja je došla posjetiti svoje dijete u Nazorovu...
draga tanči
<3
drži se.
Tanči, ne ljuti se zbog ovoga nego odradi što trebaš, vještačenja, psihologa, nadzor...Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Da bar uvijek socijalne službe ovako reagiraju, ne bi se onda događale sve one strahote o kojima čitamo ni one za koje niti ni ne znamo :-/
Po mom mišljenju se ne trebaš brinuti, vrlo se lako vidi kad riječ o normalnoj obitelji i lažnoj prijavi.
Uostalom, i sama si napisala u prvom postu
Meni ne zvuči kao zanemareno dijete, a sigurno neće ni nadležnim službama.Citiraj:
Andrea ima sve petice, sve do jedne. Uči tri strana jezika. Treća je bila na tehničkom prvenstvu RH u TKD-u.
Tata, ona je državna prvakinja iz graditeljstva i dobitnica Oskara znanja.
Što se tiče nasljedstva i tvog odnosa s obitelji, dobila si ovdje zaista puno korisnih savjeta.
Meni je stvarno preteško čitati da roditelji mogu biti takvi prema svojoj vlastitoj djeci.
A najbolje što ti možeš učiniti za svoje dijete je da ne ponavljaš njihove greške, da puno razgovaraš sa svojom curom i stalno joj daješ do znanja da si tu za nju i da se ponosiš njenim uspjesima. Što ne sumnjam da i činiš.
Baka je važna, i dundo i rođaci. Ali ti imaš svoju obitelj, imaš svog muža i svoje dijete. I vi ste dovoljni jedni drugima, i bez baka i rođaka.
Iz ovoga što pišeš vidim da nemaš nikomu na čemu zavidjeti, mama ti je bratu učinila medvjeđu uslugu i ustvari je tim pretjeranim favoriziranjem i popuštanjem vjerojatno i pripomogla njegovom problematičnom ponašanju (zatvor i slično). A ti si zapravo imala sreće i bolje prošla jer si normalna osoba u skladnoj obitelji koju si sama stvorila.
Uz to, slažem se s onima koji smatraju da ne trebaš odustati od svog dijela nasljedstva. Zašto bi odustala?
Pa nije materijalist osoba koja želi dio svoje djedovine, uz koji je i emocionalno vezana.
Ali dobro pazi da te mama i brat tu ne upletu u neke zlobne i iscpljujuće zavrzlame.
Samo polako, prepusti što više možeš odvjetnicima.
I još jednom, ne brini zbog socijalne službe. Neka oni rade svoj posao, a ti radi svoj - budi i dalje dobra mama :)
Drži se :love:
Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Prošlo je sedam godina od ovog pisma i ja ti više ne dolazim na grob, a ti znaš zašto.
Njoj neću ni na pogreb otići ako umre prije mene, a ti znaš zašto.
Sljedećih dana ću otići do matičnog ureda da se riješim tvog prezimena koje mi se gadi.
To već dugo nije moje prezime, nego vaše pa si ga imajte.
I pokrenuti ću tužbu jer sad je dosta.
Dosta je laži, krađe, ponižavanja...
POdrška, drž se Tanči
Ajme draga Tanči, tako mi je žao što sve ovo prolaziš :-( :ghug:
Tanči, nemoj nositi toliko gorčine - nije to dobro za tebe i tvoju obitelj... Napravi što si naumila. Odmakni se od togCitiraj:
Tanči prvotno napisa
U knjizi Susan Forward Otrovni roditelji - Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstvai spašavanje vlastitog života lijepo piše da nije potrebno oprostiti, nego se odmaknuti. Na dobrom si putu, ali odreži to... Nemoj dozvoliti da otrovna primarna obitelj truje tebe i tvoju sadašnju obitelj.
Sretno!
Peterlin je to tako lijepo sažela :heart:
Odrezala sam i uopće nisam ogorčena.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ovo gore sam napisala Njemu jer me on, kakti, volio, a nije.
Da je, zaštitio bi me, a nije.
Zato je ona prepisala sve, baš sve sinu.
U tajnosti.
Nisu me pitali, ni obavijestili.
Slučajno sam saznala.
Iako je rekla da će nam ona to čuvati, a znala je jako dobro za koga čuva.
Moju očevinu i djedovinu u koju je nakon 4 mjeseca od njegove smrti uselila ljubavnika koji je isto umro pa sad ima trećeg koji spava u kući u kojoj se moj otac rodio.
Pitam se samo što će ona ako ne budemo išli po redu pa ostane bez sina?
Kome će pokucati na vrata?
Nema kome.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Suosjećam... alii ovo NIJE tvoja odgovornost:
Drugi ljudi su učinili svoje izbore, donijeli svoje odluke s kojima će dalje živjeti. Njihov je izbor da nisi dio toga. Iako ti se čini da si zakinuta, kao i tvoja obitelj, ja mislim da nema te materijalne imovine koja može platiti unutarnji mir. Odgovornost je njihova i nitko više nema pravo tebi kucati na vrata.Citiraj:
Pitam se samo što će ona ako ne budemo išli po redu pa ostane bez sina?
Kome će pokucati na vrata?
Nema kome.
Tanci, oboje su ti skrivili. Dok im god imas potrebe pisat pisma, ocito je da te to sve jako burka, tj da te prilicno pritisce ta nepravda. Dokle god te pritisce, to ne moze za tebe biti dobro. Ocito je i da si prije 7 god imala muku prihvatiti kako je to proslo mimo njega, sad si sa sobom rasciatila sto mislis o njegovim osjecajima prema tebi. Krize ce se javljati i kad ona umre, i ako umre brat (a ne budete isli po redu) i kad se bude dogadjalo nesto s njegovom djecom, bilo lijepo (vjencanja) bilo grubo, to je normalno i ocekivano. Ajde neka se pokaze taj 'baja' koji ce to sve prolazit u zenu. Opet, nemoj da te bijes, tuga i ogorcenje konzumira, kriatalno je jasno da jesi ogorcena, nastoj da se sad to uzburkanje sto prije smiri, ono, zbog tvog zdravlja ako nista drugo. Veliki zagrljaj!
Lako je nama pisati, Tanči šaljem ti veliku podršku... ti znaš najbolje kojim načinom to prekinuti - i "rezanje" može biti veliki korak naprijed.
tanči, nemaš frke. sve će ti mama objasniti. vae victis!!
Ne moze se samo tako prepisati imovina.
Ako je darovni ugovor, trazi nuzni dio ,a to je pola od onoga sto te inace pripada.
Ako je majka napravila ugovor sa sinom o dosmrtnom ili dozivotnom uzdrzavanju, bojim se da se moras pomiriti s tim da si ostala bez icega.
Ali u tom slucaju, pravno joj nisi duzna nista,tj.da se bilo kaj dogodi, ne moze tebe Centar za soc.skrb ganjati da ju primis, placas dom i slicno.
Zao mi je sto to prolazis.
Rekla mi je moja dobra prijateljica, nakon što sam joj ispričala što je biloCitiraj:
rosa prvotno napisa
...molim te, obećaj mi da je nećeš njegovati kad onemoća.
...znam ja tebe, ti ćeš svejedno njoj pomagati...
E, neću. Zbilja neću.
I dalje ne znam kakva vrsta ugovora je, ali ne vjerujem da je išta osim darovnog jer za sve drugo treba platiti porez, a oni novca nemaju jer sve odmah rasprčkaju.
Ja sam poduzela pravne korake.
Zakon je ipak na strani djeteta.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ako kazes da nemaju novaca onda mozda nije ugovor o uzdrzavanju jer je on najskuplji, mora biti solemniziran kod javnog biljeznika, a za ostale ugovore, darovanje ili oporuka , ne bi placali porez ni onda jer je prvi nasljedni red
Ali u svakom slucaju, drzi se i ne daj se uvuci u bilo kakve odnose s njima gdje bi te opet iskoristavali..bilo emocionalno bilo materijalno
I još nešto zbog čega, zapravo i dalje ovdje pišem:
Ne odričite se ničega!
Znam mnoge situacije gdje kad jedan roditelj umre, drugi emocionalno ucjenjuje djecu da se odreknu svog zakonskog dijela imovine.
Ne odričite se!!!
Uzmite što je vaše!!
Nemojte vjerovati praznim pričama!!
Osoba koja je mene rodila je tvrdila da će ona to nama čuvati, da je lakše kad je jedan vlasnik...
Plakala je za pokojnim mužem, mojim ocem i ponavljala kako su 40 godina bili skupa. Mislila sam tada kako je to uistinu bila velika ljubav.
Četiri mjeseca nakon tatine smrti je uselila novog muškarca u kuću, a tko zna kad se s njim spetljala.
Četri mjeseca! Samo!
Ja sam se duže oporavljala od operacije, poroda, raznih ozljeda, a ona je “veliku ljubav” i 40 zajedničkih godina, tešku bolest i preranu muževu smrt zaboravila, za koliko? Mjesec- dva?
I što je na kraju napravila?
Prepisala sve samo jednom djetetu, a drugo- mene, nije niti obavijestila.
Kao da sam najgora na svijetu, a nisam. Jedini mi je “grijeh” što sam žensko, kći. Nisam SIN! Muško!
Nema veze što je taj sin kockar, sitni kriminalac koji je i u zatvoru bio.
Bitno je da je on muško- sin- nasljednik.
Fuj!
Ponavljam, ne odričite se svojeg zakonskog dijela.
Ni u kojem slučaju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Drugačije razmišljam i drugačije sam napravila. I moj muž isto.
I mi i naša braća i sestre smo se svega odreklu u korist naših mama, nakon smrti očeva.
Jer, to nije moje, to je mamino. I ona ima pravo da raspolaže sa svojom imovinom kako želi. A ne kako joj djeca određuju.
I sasvim normalno živimo sa takvom odlukom. I sasvim normalno smo prihvatili novog partnera svoje mame. Dobro, malo je zažigalo u srcu, tata je ipak tata, ali i mama ima pravo na novog partnera.
Bez imalo ogorčenja. Nismo svi isti, nemamo svi isto poimanje istog.
Kako li će moja djeca jednog dana odlučiti :)
Malo da se zamislim...
Sva sreca da se neki nemaju (niceg posebno) odreci.
Pa onda mirno mogu zivjeti dalje.
Beti, mislim da je Tanči puna gorčine zbog drugih razloga, a ne samo zbog materijalnog dijela. Ako si čitala prijašnje postove, svašta je od svojih doživjela. Tako da je materijalni dio samo vrh ledenog brijega.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Beti zajednička imovina nije mamina nego zajednička, pokojni roditelj ima svoje nasljednike(partnera i djecu) Nema tu neke filozofije, e sad kako se tko posložio u svojoj familiji to je druga stvar.
Mom dedi udovcu je u poznim godinama uletjela partnerica, dosta mlađa žena koja se koristila njegovom penzijom, kućom itd, vjerovatno se nadala i ostavštini, no kada je skužila da je tek pola kuće dijedovo brzo je odustala.
Stariji ljudi često znaju biti i žrtve raznih manipulatora, negdje prije sam čitala o svećeniku iz Osijeka koji je pored sina napravio u tajnosti ugovor i postao jedini nasljednik kuće u Osijeku.
Dalo bi se sigurno sto primjera navesti kako je netko nekoga preveslao.
Uopće nisam ogorčena, niti mi treba tuđe.
Ja samo volim poštenje i fer igru.
Zakon je jasan i tu rasprave nema.
Tko na što misli da ima ili nema pravo, o tom- po tom.
Zato postoji zakon.
Koji jasno kaže da preminulog supružnika nasljeđuju bračni drug i djeca u JEDNAKIM omjerima.
Moj muž je teško bolestan i ima dvoje djece iz prvog braka i dosta imovine.
Meni nikada, ali baš, nikada nije palo na pamet njih isključiti iz nasljedstva.
Kad je pisao oporuku, inzistirala sam da to radi s odvjetnikom i da bude svima jednako. Djeci. Za mene sam mu rekla da me isključi.
Nije me poslušao u vezi mene, ali je u vezi jednakosti. Svakome po četvrtina i to je to.
Takva je njegova tzv. posljednja volja.
I tako bude podijeljeno jednog dana kad dođe do toga.
Bez obzira što ja brinem o njemu, što ga ja njegujem. To smatram svojom dužnošću jer sam mu 30 godina supruga, partner, životni drug, najbolji prijatelj... i on bi tako za mene. Sigurna sam u to.
Što se tiče dijela moje očevine, imam genijalan plan. Sve po zakonu.
Budem pisala kako se stvari budu odvijale, ali već sad vidim da bude interesantno :-)
Sent from my iPhone using Tapatalk
Zar nema supružnik, po zakonu o naslijeđivanju, pravo na pola ostavine, a djeca drugu polovicu?
Zar se to mijenjalo?
Ako je ovo meni upućeno, uopće, ali uopće, nije moj slućaj :)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ima toga, ima.
nije se mijenjaloCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
djeca u jednakim dijelovima je Tanči mislila (pretpostavljam), odnosno u njenom slučaju četvrtine, a njena mama pola
a s mužem, ako je sastavio oporuku, onda tako kako je sastavljena (samo je koliko ja znam) važno da dio koji nasljeđuju djeca nije manji od nužnog dijela
Tanči, baš je teško čitati sve ovo, iako ti kažeš da nisi više ogorčena.
Sretno sa svime
Imovina stečena u braku je zajednička, odnosno pola pola bez obzir na koga imovina glasi. U slučaju smrti jednoga drugi ima svojih pola, druga polovina se dijeli na partnera i djecu.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ako je stečena u braku, da.
Nasljedstva, pokloni , ono što se donese u brak i sl. nemaju veze s tim. To je posebna imovina.
Beti3, molim te da ne trolaš i na ovom topiku. Hvala.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo malo moje petparačke psihologije.
Primjećujem taj jedan uzorak kod generacija 40-ih, 50-ih, 60-ih, često se ponavlja, žene ne vole svoju žensku djecu, vrednuju više mušku, istovremeno su emocionalni invalidi, ali također i emocionalno zakidaju jednako mušku i žensku djecu, svako na svoj način. Niti je ova priča jedina koju sam čitala na forumima, a znam i ovako iz prve i druge ruke priče. Uvijek se ponavlja isto. Majka preferira muško dijete. Žensko dijete ima veliki emocionalni teret i bol prema svojoj majci, ocu, ovisno kako su kiksali.
Dakle, to što ti se događa Tanči nije do tebe. To je do jedne epohe vremena, taj mrak prošlog stoljeća, ali valjda i svih stoljeća prije tog, naslijeđe dugo tko zna koliko, gdje žene nisu bile ni drugotne, ni ljudi nego niža rasa. Svoju bol i neuzvraćenu roditeljsku ljubav su kompenzirale opet kroz nepružanje ljubavi svojoj djeci. To se prelijevalo iz generacije u generaciju, pa tako i tvoja majka valjda nije uspjela ostvariti zdravu vezu sa svojim roditeljima i umjesto toga ima takav bolestan odnos sa svojom djecom. Ni to što radi tvom bratu nije ljubav. Pretpostavljam da je tip agresivac jer ga se mlatilo i onemogućavalo da izrazi osjećaje kada je bio dijete, jer je muško i jer su muški jaki pa ne plaču.
Što se tiče kuće i naslijeđa, shvaćam da je to i sentimentalna i obiteljska vrijednost, ali to nosi sa sobom svoj rep. Imam sličnu situaciju s majkom koja me pokušava na te neke sentimentalne trikove vezati za naslijeđe koje ona ima sa svojim bratom, mojim ujakom, ali to su prazne priče. Meni je to tek geografska lokacija. Dom je tamo gdje su ljudi s kojima se osjećaš sigurno. Trebaju li tebi i tvom djetetu tereti, gnjilež emocionalnog tereta akumuliran od tko zna kad i tko zna koliko dugo? Na tvom mjestu bih sve to pustila, a nije nemoguće jednog dana to sve nazad otkupiti kada toliko znači. Imajući to na umu znaš da nije ništa izgubljeno. To mjesto nije izbrisano s lica zemlje, samo trenutno nije dostupno.
Drži se i glavu gore. Vrijediš. Voljena si. Potrebna si.
Hvala, Žuta [emoji3590]
Sent from my iPhone using Tapatalk
zakon da regulira ljubav i pošteno stečenu imovinu, kome moram a kome ne moram dati? neće ići... imam dvoje djece. jedno dijete ne poznam, drugo obožavam. zbog čega da dajem išta djetetu kojeg ne poznam, maloljetno je i majka je strvinar samo takav? samo jedan dobar razlog trebam...Citiraj:
Tanči prvotno napisa
A gle, to što jedno dijete ne poznaš, a drugo obožavaš može značiti svašta.
Ja ne želim to komentirati iako sam se naježila kad sam to pričitala.
Ali zakon je tu jasan:
Sva djeca, bračna i izvanbračna te usvojena su jednaka i imaju pravo na jednak dio nasljedstva, odnosno na nužni dio.
Sent from my iPhone using Tapatalk
zakon? zakon su izglasali ljudi koje ne poznajem. moral je jedina vodilja u mojem životu, a zakon je da me se može ovršiti ili u zatvor smjestiti. neće meni zakon tuđim aršinom dijeliti moju imovinu! ako budem htio, poklonit ću ciganu. ili prodati i ja ću platiti porez. što zakon kaže na to?
Tanči, potpis.
Zakon je tu da štiti dijete koje nije moglo birati svoje roditelje.
Ajme Andro-gen trnci su me prošli kad sam pročitala tvoj post, ma zapravo tuga ogromna :-(.
Ja ne mogu zamislit NIJEDAN razlog da netko nikad nije upoznao vlastito dijete, pa taman da ima ne znam kakvog drugog roditelja s kojim živi. Kao što Marija reče dijete nije moglo birati svoje roditelje.
Tocno. Dijete ne moze birati svoje roditelje.
( iako ti roditelji itekako mogu izabrati s kim ce imati dijete)
Ali roditelji su ti odrasli u vezi i oni su ti koji odreduju dimamiku i ton odnosa . Medusobnog odnosa i odnosa roditelj -dijete. Sve ostalo su nijanse.
Slažem se. Dijete, rođeno u braku ili vanbračno, je potpuno nedužno, nije tražilo da bude rođeno.Citiraj:
Marija prvotno napisa
Razlog je zakon i dobro je da je takav kakav je, a ti si mogao pripaziti pa ne imati dijete sa strvinarom.Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
Andro gen stani na loptu. Vec si dobio banove, opomene za svoj stil pisanja.