Pismo tati

[šafran]

Dobra si
Ja mislim da si ti osvjestila što si trebala. Ključno, nije i idi do vraga, nisi i točka, a sad ići u psihoanalizu zašto nije, ma da, taman posla, to nije do tebe niti tvoj zadatak.

Ja sam to ono više govorila za sebe oko tog osvještavanja, jer meni je trebalo fakat dugo, valjda je razlog i taj što sam stvarno voljela svoju mater, ono stvarno samo kako dijete voli, bezuvjetno, ali eto, ljubav nije bila obostrana. Ali kad postigneš taj zen što sirus spominje, ma život postane stvarno super, jednostano tu ljubav koji imaš preusmjeriš na one koji su je vrijedni.

[šafran]

Eh prebacilo me na drugu stranu, ovo pišem Blackbarry

[blackberry]

Dobra si
Ja mislim da si ti osvjestila što si trebala. Ključno, nije i idi do vraga, nisi i točka, a sad ići u psihoanalizu zašto nije, ma da, taman posla, to nije do tebe niti tvoj zadatak.

Ja sam to ono više govorila za sebe oko tog osvještavanja, jer meni je trebalo fakat dugo, valjda je razlog i taj što sam stvarno voljela svoju mater, ono stvarno samo kako dijete voli, bezuvjetno, ali eto, ljubav nije bila obostrana. Ali kad postigneš taj zen što sirus spominje, ma život postane stvarno super, jednostano tu ljubav koji imaš preusmjeriš na one koji su je vrijedni.

ma i meni treba puno...zato i pitam
najgore mi je kad netko kaže...ma daj...otkantaj to...okreni novu stranicu i kreni dalje.
kako se to radi...?
meni trebaju stvari sjesti..da ih shvatim..koliko mogu...
ne mogu odlučiti da ću od sutra biti drukčija...mogu samo to htjeti...pa mi se već nešto otvori...
al polako...

zato meni odgovara kad mi netko surovo kaže...
ma daj ženo...vidi...tako i tako stoje stvari ali ti to sad ne vidiš...
ovo...okretanje stranice...i trbalo bi...samo me nervira

[šafran]

Nemoj, to sa okretanjem stranice sam baš ja spomenula

Ok u kontekstu Tanči i te čitave priče oko nasljedstva, nek idu do vraga svi, meni je moj mir najvažniji i moji najmiliji, djeca i muž i to je to. Okreni novi list i točka.

A što se tiče samog odnosa roditelj dijete, ma mislim da nema složenijeg odnosa od toga, kad ti vlastiti roditelj slomi srce, mislim da se to sa ničim ne može mjeriti, ali ima lijeka, pouzadno znam, samo nekom treba vrijeme, nekom udarac u glavu, nekom nešto reće, ali sve se da prebolit, pa i to.

[šafran]

(piešem u naletima od gungule doma, taman nam se bliži vrijeme za spavanje pa je frkovito malo ..)

A što se tiče shvaćanja stvari i sjedanju, ja ih još uvijek ne shvaćam i još uvijek mi ne sjedaju, ali sam ih prihvatila takvim kakve su i skužila sam da nije do mene. Meni dovoljno. Ja i dalje ne mogu shvatiti roditelja koji ne bi umro za svoje dijete, ali eto ima ih i takvih, a kamoli da se ne bori za dijete ili ga brem eto voli, i koliko vidimo i to podosta. Loša karma, loša unutarnja kemija, bitaj boga, ali tako je, tu nemožečovjek puno, nego jednostavno preispitati sebe i skužiti, hej pa ja kucam na sasvim drugačiji način, ok, đenja, odo ja svojim putem. I onda se vraćaš i vraćaš jer voliš nravno, jer je to tovja mama, tvoj tata i onakon vremena srećeš druge ljude, druge priče, dobiš vlasititu djecu, imaš muža koji te voli xx godina, dakle kvragu ček malo, pa ne možđe baš biti skroz do tebe i to je to. Ono što imaš tu ljubav, to što težiš da daš, preusmeriš lagano na muža, na djecu, na nekog super pirajtelja, ako nema familiju i tako nekako.

[stray_cat]

meni u takvim situacijama pomaze mantra "to je tko i bok, ja na to nmam uticaj"

i vozis dalje

a cim je prisutna potreba osvjestavanja druge strane u nekom odnosu cijela price vec odavno ne funkcionira kako bi trebala. bez obzira da li je u kombinaciji roditelj, partner ili prijatelj

kao sto ja imam pravo biti takva kakva jesam isto tako i druga strana ima to isto pravo. moja sebicnost i zelja da se neko ponasa onako kako je to meni ugodno nije uopce obaveza za suprotnu stranu da zadovolji moja ocekivanja. svijet se ne vrti oko mene i svako je odgovoran za svoje ponasanje.

diskutabilno je da li neko nesto ne moze ili nece. opet je polazna tocka sto ja zelim jer tudje "ne zeli" je samo moje vidjenje onoga sto dobijem od suprotne strane

[Peterlin]

meni u takvim situacijama pomaze mantra "to je tko i bok, ja na to nmam uticaj"

i vozis dalje

a cim je prisutna potreba osvjestavanja druge strane u nekom odnosu cijela price vec odavno ne funkcionira kako bi trebala. bez obzira da li je u kombinaciji roditelj, partner ili prijatelj

kao sto ja imam pravo biti takva kakva jesam isto tako i druga strana ima to isto pravo. moja sebicnost i zelja da se neko ponasa onako kako je to meni ugodno nije uopce obaveza za suprotnu stranu da zadovolji moja ocekivanja. svijet se ne vrti oko mene i svako je odgovoran za svoje ponasanje.

diskutabilno je da li neko nesto ne moze ili nece. opet je polazna tocka sto ja zelim jer tudje "ne zeli" je samo moje vidjenje onoga sto dobijem od suprotne strane

To je istina, ali u krajnjoj liniji tebi je svejedno - da li netko ne može ili neće nije uopće bitno. Bitno je zapitati se da li od drugih očekujemo previše. Najbolje je ne očekivati ništa. Kao u onoj staroj jednadžbi:

sreća = dobiveno / željeno(očekivano)

Da bi sreća bila beskonačna, željeno(očekivano) treba biti nula!

Tako to ide. Ljudi daju samo ono što mogu i žele. Ako nemaju ili ne žele dati - to ne dobiješ i ideš dalje. Dobit ćeš već nešto s neke druge strane. Uostalom, treba se zapitati dajemo li mi drugima ono što oni žele ili ono što im mi možemo i želimo dati? Imam djecu u pubertetu pa mi je to trenutno baš aktualno. Dajem koliko mogu (ne materijalno, nego pažnju i slično) ali se ipak pitam je li to dovoljno, zadovoljavam li njihove potrebe na primjeren način. Zadovoljna sam kad vidim da i oni imaju sluha za potrebe (čak i želje) drugih ljudi i to mi se čini ok. Bitno je izbaciti višegeneracijsko smeće iz glave, prekinuti krug zlostavljanja, podcjenjivanja, čega već i biti svojoj djeci roditelj kako najbolje znamo. A čini se da je ekipa ovdje iznadprosječno uspješna u tome.

[Tanči]

Da se javim s novostima...
Imala sam nekoliko razgovora s mamom.
Sve sam joj rekla što mi je na duši, a da li je shvatila- ne znam, a nije mi ni važno. Iako ona tvrdi da je i da je sve uvrede izrekla u afektu jer je "ona takava, kad se svađa želi što više povrijediti drugu stranu"
Čak sam ju i pitala da li je netko drugi moj otac, a ona tvrdi da nije.
Također sam joj rekla da ja od svoje djedovine i očevine nikada neću odustati na što je ona čak primjetila da moja kći jako voli dolaziti u Bol što je točno.
Sama je spomenula pravednu podjelu između mene i brata i predložila da sve to stavimo na papir i ovjerimo.
Mi imamo u Bolu dvije kuće, staru ali adaptiranu i jednu manju, noviju koja je preko puta stare.
Njena je ideja da stara ide bratu, a meni nova. Ok, ali kvadrature se drastično razlikuju naravno na moju štetu.
Ja sam u stanju i pristati na to ako cijeli vrt ide meni i to sam joj i rekla.
Tada bi ja dogradila kuću, imam i projekt već gotov za to i u vrtu sagradila bazen. Podigla ogradu i kompletno se odvojila od brata i nje jer ona uporno sebe veže uz njega iako ne žive zajedno.
Na žalost, ne vjerujem da će to tako biti iako smo se dogovorile, odnosno ona je sama to sve predložila.
U međuvremenu proživljavam pravi pakao jer me je netko anonimno prijavio centru za socijalnu skrb da zanemarujem dijete i imam poremećene obiteljske odnose.
Očigledno nekome jako smetam i treba me uništiti do kraja i to preko djeteta.
Dobila sam kopiju rukom pisane prijave i podnijeti ću prijavu Državnom odvjetništvu i pravobraniteljici za djecu i mladež pa nek institucije rade svoj posao.
naravno da je nastala opća svađa između nas u obitelji jer se mama našla prozvana za to, čak i šogorica s kojom doslovno nemam ništa i niti sam ju ikada spominjala u ikakvom kontekstu.
Ali sam rekla da sumnjam na neke ljude, ali ne mogu pokazati prstom jer nemam dokaza.
Zato će Državno odvjetništvo to istražiti pa ću pokrenuti sudski spor za lažno prijavljivanje, klevetu i nanošenje duševnih boli te narušavanje ugleda.
I ispaštat će ma tko to bio.
Ja stati neću jer je ovo stvarno previše.
Od koga god da je dirati se nekome u dijete je dno dna.

[cvijeta73]

o moj bože
drži se tanci

[Anemona]

Drži se.

[lola_34]

Možda ti nije najpametnije o tome pisati na forumu...

Sretno, kako god bilo!!!

[Tanči]

Možda ti nije najpametnije o tome pisati na forumu...

Sretno, kako god bilo!!!

A zašto ne?
Neka svi znaju da vam netko može s jednom rečenicom, nadrljanom, anonimnom zagorčati život do daske.
Neka svi znaju da u tom slučaju socijalni radnici obilaze susjede, poslodavca, predstavnika stanara u zgradi i svima, apsolutno svima ispriča sadržaj prijave, a oni se onda naslađujuju, tračaju, došaptavaju kad vas vide i sl.
Socijalni radnici se pravdaju da oni moraju po službenoj dužnosti reagirati na svaku dojavu pa i ovakvu, anonimnu, jednu, jedinu rečenicu.
S druge strane nisu tako brzi kad su stvarni problemi u pitanju i sad meni nije jasno u kakvoj to državi ja živim???
Ja ću pokrenuti postupke da zaštitim svoju obitelj, ali narušen ugled nikad neću moći promijeniti.
Da li je to u redu?
Da li je u redu na osnovu jedne anonimne rečenice nekoga tako šikanirati i to nakon što su i susjedi rekli da nema govora o ničem lošem kod nas?!?!
No svejednno meni socijalni radnik dolazi doma u "nadzor"
Svejedno mala mora psihologu na vještačenje pa će nakon toga odlučiti da li će prijavu odbaciti ili ne.
Ajde, recite mi, da li je to ok?

[stray_cat]

i ja mislim da ti je bolje ne ventilirati javno, za svaki slucaj

osobno nemam ideju da mi je bilo tko duzan bilo sto dati. da li ce moji roditelji svoje ostaviti prijateljima zivotinja ili sestri, to je njihov stvar. svako sa svojim novcem moze raspolagati kako zeli, moj zivot je moja odgovornost

[stray_cat]

meni je ok da socijalni radnik dodje provjeriti svaku prijavu. nekom ce djetetu to mozd spasiti zivot

[NanoiBeba]

da, ali vrlo često kada su stvarni problemi, tada nitko ne prijavljuje - imam primjer u haustoru svoje mame. U istom stanu je bilo problema i kada sam ja bila dijete. u međuvremenu je čovjek promijenio 3 žene i svaki put iznova, jer je sa svakom imao djecu. I sada njega više nema ali je izgleda problematična i ova zadnja žena i njeno ponašanje prema djeci. I tako nakon jedna neprospavane noći, moja mama kaže, pa kako ću prijaviti, natrpati ću joj socijalnu službu na vrat

[cvijeta73]

osobno nemam ideju da mi je bilo tko duzan bilo sto dati. da li ce moji roditelji svoje ostaviti prijateljima zivotinja ili sestri, to je njihov stvar.

za ostaviti kaos iza sebe jedino.
da, najnormalnije je da ti svoju imovinu ne ostaviš sebastianu nego prijateljima životinja. i svi ste toliko kul da sve prihvaćate pod normalno. ajde molim te.

[stray_cat]

za ostaviti kaos iza sebe jedino.
da, najnormalnije je da ti svoju imovinu ne ostaviš sebastianu nego prijateljima životinja. i svi ste toliko kul da sve prihvaćate pod normalno. ajde molim te.

sto cu ja napraviti je jedino i iskljucivo moja stvar. ne smatram da su roditelji obavezni djeci dati auto i stan, i recimo vikendicu.

nepristojno je zabadati nos u tudji zivot, bavi se svojim.

[Dijana]

tanči, ne mogu vjerovat što ti se događa! Drugo, ne mogu vjerovat da su socijalci na temelju anonimne prijave tako revni..
još dijete na vještačenje mora ići, shock:shock
Kad se samo sjetim strave u S. Brodu, gdje su tamo bili?

[Tanči]

Jedno je djetetu dati auto ili stan, a drugo je kad majka s djetetovom očevinom i djedovinom raspolaže na nepravedan način.
I čisto sumnjam da bi itko bio flegma da ga roditelj preskoči iz bilo kojeg razloga.

[cvijeta73]

Jedno je djetetu dati auto ili stan, a drugo je kad majka s djetetovom očevinom i djedovinom raspolaže na nepravedan način.
I čisto sumnjam da bi itko bio flegma da ga roditelj preskoči iz bilo kojeg razloga.

samo sam ovo htjela reći.
a nikako zabadati nos u tvoj život, stray, sori što si tako shvatila.

[Dijana]

Ako je netko nešto SAM zaradio, ok je i moralno da raspolaže s tim baš kako hoće, ali ako je i sam
to dobio od prijašnjih generacija, onda je u redu i moralno da bude pošten. Tako ja razmišljam.

[Tanči]

tanči, ne mogu vjerovat što ti se događa! Drugo, ne mogu vjerovat da su socijalci na temelju anonimne prijave tako revni..
još dijete na vještačenje mora ići, shock:shock
Kad se samo sjetim strave u S. Brodu, gdje su tamo bili?

I ja se pitam.
I još uvijek mi nije jasno.
Iako je soc. Radnica ok, ali ona tvrdi da se to tako mora.
Eto, poruka za zločeste i dokone ljude jest samo napišite jednu anonimnu rečenicu i pošaljite u CZSS ako želite nekome napakostiti.
Super nam je država.

[Boxica]

Jedno je djetetu dati auto ili stan, a drugo je kad majka s djetetovom očevinom i djedovinom raspolaže na nepravedan način.
I čisto sumnjam da bi itko bio flegma da ga roditelj preskoči iz bilo kojeg razloga.

e vidiš ima i takvih!
zašto? jer me jednostavno nije briga!
moji starci nisu nikad radili razliku između mene i sestre, zanemarivali su nas podjenako...
naučila sam se brinuti sama o sebi i pomagati sestri koliko sam mogla...
ali naučila sam isključiti osjećaje prema roditeljima (žalosno, ali istinito) jer je to bio jedini način da ja opstanem...
kad je mojima došlo iz g****e u glavu, već je bilo kasno, ja sam bila već odrasla žena...
da, mi pričamo, družimo se, čak odemo i zajedno na more, ali moje traume postoje i ništa ih ne može izbrisati...
danas moja sestra nije udana i živi s roditeljima, i dobiva više od mene jer eto tamo je...
ne obraćam pažnju na to...
jer ja imam nešto što niti su moji roditelji imali niti će moja sestra to imati, imam svoju obitelj...
imam najboljeg muža na svijetu i dvoje predivne dječice...više mi ne treba...

a što se tiče CZZa? neznam njihov princip rada, ali vjerojatno mora nešto staviti u mjesečni izvještaj pa će eto radije posjetiti obitelj kao što je tvoj slučaj (nema problema) nego otići kod nekog divljaka koji mlati ženu i djecu pa postoji šansa da i njih umlati...
moju frendicu je CZZ maltretirao nekoliko godina samo zato što se rastala od drogeraša s kojim je imala dijete...pa su se kao brinuli za to dijete...malome nikad nije ništa nedostajalo u životu, nikad mu nije pala dlaka s glave...a u to isto vrijeme jedan divljak je ubio ženu koja je došla posjetiti svoje dijete u Nazorovu...

[maria71]

draga tanči

<3

drži se.

[Pcelica Mara]

Iako je soc. Radnica ok, ali ona tvrdi da se to tako mora.
Eto, poruka za zločeste i dokone ljude jest samo napišite jednu anonimnu rečenicu i pošaljite u CZSS ako želite nekome napakostiti.
Super nam je država.

Tanči, ne ljuti se zbog ovoga nego odradi što trebaš, vještačenja, psihologa, nadzor...
Da bar uvijek socijalne službe ovako reagiraju, ne bi se onda događale sve one strahote o kojima čitamo ni one za koje niti ni ne znamo

Po mom mišljenju se ne trebaš brinuti, vrlo se lako vidi kad riječ o normalnoj obitelji i lažnoj prijavi.
Uostalom, i sama si napisala u prvom postu

Andrea ima sve petice, sve do jedne. Uči tri strana jezika. Treća je bila na tehničkom prvenstvu RH u TKD-u.
Tata, ona je državna prvakinja iz graditeljstva i dobitnica Oskara znanja.

Meni ne zvuči kao zanemareno dijete, a sigurno neće ni nadležnim službama.

Što se tiče nasljedstva i tvog odnosa s obitelji, dobila si ovdje zaista puno korisnih savjeta.
Meni je stvarno preteško čitati da roditelji mogu biti takvi prema svojoj vlastitoj djeci.
A najbolje što ti možeš učiniti za svoje dijete je da ne ponavljaš njihove greške, da puno razgovaraš sa svojom curom i stalno joj daješ do znanja da si tu za nju i da se ponosiš njenim uspjesima. Što ne sumnjam da i činiš.
Baka je važna, i dundo i rođaci. Ali ti imaš svoju obitelj, imaš svog muža i svoje dijete. I vi ste dovoljni jedni drugima, i bez baka i rođaka.
Iz ovoga što pišeš vidim da nemaš nikomu na čemu zavidjeti, mama ti je bratu učinila medvjeđu uslugu i ustvari je tim pretjeranim favoriziranjem i popuštanjem vjerojatno i pripomogla njegovom problematičnom ponašanju (zatvor i slično). A ti si zapravo imala sreće i bolje prošla jer si normalna osoba u skladnoj obitelji koju si sama stvorila.

Uz to, slažem se s onima koji smatraju da ne trebaš odustati od svog dijela nasljedstva. Zašto bi odustala?
Pa nije materijalist osoba koja želi dio svoje djedovine, uz koji je i emocionalno vezana.
Ali dobro pazi da te mama i brat tu ne upletu u neke zlobne i iscpljujuće zavrzlame.
Samo polako, prepusti što više možeš odvjetnicima.

I još jednom, ne brini zbog socijalne službe. Neka oni rade svoj posao, a ti radi svoj - budi i dalje dobra mama
Drži se

[Tanči]

Dragi tata,
pišem ti ovo pismo jer sam jako tužna i duboko povrijeđena.
Tebe nema i ne mogu ti ga poslati, ali ja znam da će ovo već nekako doći do tebe.
Otišao si prerano i ostavio iza sebe nered i dvoje djece koja nikada nisu bila jednaka.
Danas mi je tvoja supruga, a moja majka rekla kako je vaš sin produžetak tebe, a ja nisam.
Njegova djeca su anđeli, a moje dijete je dijete tamo nekog prigorca kojeg ona, a ni ti nikada niste prihvatili.
To što je on dobar i pošten čovjek, što me voli...nikada vam nije bilo važno.
Moja kći, tvoja prva unuka koju si obožavao i kojoj si krsni kum bio pati zajedno sa mnom i nije joj jasno zašto baka više voli bratića koji je jedva završio razred, a njene kopije svjedodžbi koje joj je s radošću donijela je jedva pogledala.
Tata, Andrea ima sve petice, sve do jedne. Uči tri strana jezika. Treća je bila na tehničkom prvenstvu RH u TKD-u.
Tata, ona je državna prvakinja iz graditeljstva i dobitnica Oskara znanja.
Od bake nije dobila ni zagrljaj, ni poljubac, ni bravo za to.
Žalosno je to, tata. Jako žalosno.
Nemoj mi zamjeriti, ali ja više ne mogu trpiti nepravdu.
Veliku nepravdu kojoj si i ti sa svojom oporukom doprinjeo.
Znaš li da mi je tvoj sin bez ikakvog povoda rekao marš, marš iz kuće u kojoj si se ti rodio?
Nije to njegova kuća, to je naša kuća isto kao što je i stan u kojem živi- naš, ali ga to ne sprečava da bude bezobrazan i bahat.
Pitam se što bi bilo da je to samo njegovo?
Tata, ja te volim, jako volim i užasno patim što te nema i nikada se neću prestati pitati zašto si morao otići.
Zašto si ostavio svoju Tanči ( ti si mi taj nadimak dao) koju si tako jako volio?
Zašto si me iznevjerio?
Nisam ti bila na grobu od godišnjice, uskoro će još jedna, a ja ne mogu obećati da ću ti doći.
Ne mogu tata, previše sam povrijeđena.
Možda se jednom i sretnemo među zvijezdama pa ćeš mi odgovoriti na moja pitanja.
Voli te Tanči

Prošlo je sedam godina od ovog pisma i ja ti više ne dolazim na grob, a ti znaš zašto.
Njoj neću ni na pogreb otići ako umre prije mene, a ti znaš zašto.
Sljedećih dana ću otići do matičnog ureda da se riješim tvog prezimena koje mi se gadi.
To već dugo nije moje prezime, nego vaše pa si ga imajte.
I pokrenuti ću tužbu jer sad je dosta.
Dosta je laži, krađe, ponižavanja...

[maria71]

POdrška, drž se Tanči

[Lili75]

Ajme draga Tanči, tako mi je žao što sve ovo prolaziš

[Peterlin]

Prošlo je sedam godina od ovog pisma i ja ti više ne dolazim na grob, a ti znaš zašto.
Njoj neću ni na pogreb otići ako umre prije mene, a ti znaš zašto.
Sljedećih dana ću otići do matičnog ureda da se riješim tvog prezimena koje mi se gadi.
To već dugo nije moje prezime, nego vaše pa si ga imajte.
I pokrenuti ću tužbu jer sad je dosta.
Dosta je laži, krađe, ponižavanja...

Tanči, nemoj nositi toliko gorčine - nije to dobro za tebe i tvoju obitelj... Napravi što si naumila. Odmakni se od tog
U knjizi Susan Forward Otrovni roditelji - Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstvai spašavanje vlastitog života lijepo piše da nije potrebno oprostiti, nego se odmaknuti. Na dobrom si putu, ali odreži to... Nemoj dozvoliti da otrovna primarna obitelj truje tebe i tvoju sadašnju obitelj.
Sretno!

[Lili75]

Peterlin je to tako lijepo sažela

[Tanči]

Tanči, nemoj nositi toliko gorčine - nije to dobro za tebe i tvoju obitelj... Napravi što si naumila. Odmakni se od tog
U knjizi Susan Forward Otrovni roditelji - Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstvai spašavanje vlastitog života lijepo piše da nije potrebno oprostiti, nego se odmaknuti. Na dobrom si putu, ali odreži to... Nemoj dozvoliti da otrovna primarna obitelj truje tebe i tvoju sadašnju obitelj.
Sretno!

Odrezala sam i uopće nisam ogorčena.
Ovo gore sam napisala Njemu jer me on, kakti, volio, a nije.
Da je, zaštitio bi me, a nije.
Zato je ona prepisala sve, baš sve sinu.
U tajnosti.
Nisu me pitali, ni obavijestili.
Slučajno sam saznala.
Iako je rekla da će nam ona to čuvati, a znala je jako dobro za koga čuva.
Moju očevinu i djedovinu u koju je nakon 4 mjeseca od njegove smrti uselila ljubavnika koji je isto umro pa sad ima trećeg koji spava u kući u kojoj se moj otac rodio.
Pitam se samo što će ona ako ne budemo išli po redu pa ostane bez sina?
Kome će pokucati na vrata?
Nema kome.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

Suosjećam... alii ovo NIJE tvoja odgovornost:

Pitam se samo što će ona ako ne budemo išli po redu pa ostane bez sina?
Kome će pokucati na vrata?
Nema kome.

Drugi ljudi su učinili svoje izbore, donijeli svoje odluke s kojima će dalje živjeti. Njihov je izbor da nisi dio toga. Iako ti se čini da si zakinuta, kao i tvoja obitelj, ja mislim da nema te materijalne imovine koja može platiti unutarnji mir. Odgovornost je njihova i nitko više nema pravo tebi kucati na vrata.

[ina33]

Tanci, oboje su ti skrivili. Dok im god imas potrebe pisat pisma, ocito je da te to sve jako burka, tj da te prilicno pritisce ta nepravda. Dokle god te pritisce, to ne moze za tebe biti dobro. Ocito je i da si prije 7 god imala muku prihvatiti kako je to proslo mimo njega, sad si sa sobom rasciatila sto mislis o njegovim osjecajima prema tebi. Krize ce se javljati i kad ona umre, i ako umre brat (a ne budete isli po redu) i kad se bude dogadjalo nesto s njegovom djecom, bilo lijepo (vjencanja) bilo grubo, to je normalno i ocekivano. Ajde neka se pokaze taj 'baja' koji ce to sve prolazit u zenu. Opet, nemoj da te bijes, tuga i ogorcenje konzumira, kriatalno je jasno da jesi ogorcena, nastoj da se sad to uzburkanje sto prije smiri, ono, zbog tvog zdravlja ako nista drugo. Veliki zagrljaj!

[andream]

Lako je nama pisati, Tanči šaljem ti veliku podršku... ti znaš najbolje kojim načinom to prekinuti - i "rezanje" može biti veliki korak naprijed.

[Andro-gen]

tanči, nemaš frke. sve će ti mama objasniti. vae victis!!

[rosa]

Ne moze se samo tako prepisati imovina.
Ako je darovni ugovor, trazi nuzni dio ,a to je pola od onoga sto te inace pripada.
Ako je majka napravila ugovor sa sinom o dosmrtnom ili dozivotnom uzdrzavanju, bojim se da se moras pomiriti s tim da si ostala bez icega.
Ali u tom slucaju, pravno joj nisi duzna nista,tj.da se bilo kaj dogodi, ne moze tebe Centar za soc.skrb ganjati da ju primis, placas dom i slicno.

Zao mi je sto to prolazis.

[Tanči]

Ne moze se samo tako prepisati imovina.
Ako je darovni ugovor, trazi nuzni dio ,a to je pola od onoga sto te inace pripada.
Ako je majka napravila ugovor sa sinom o dosmrtnom ili dozivotnom uzdrzavanju, bojim se da se moras pomiriti s tim da si ostala bez icega.
Ali u tom slucaju, pravno joj nisi duzna nista,tj.da se bilo kaj dogodi, ne moze tebe Centar za soc.skrb ganjati da ju primis, placas dom i slicno.

Zao mi je sto to prolazis.

Rekla mi je moja dobra prijateljica, nakon što sam joj ispričala što je bilo
...molim te, obećaj mi da je nećeš njegovati kad onemoća.
...znam ja tebe, ti ćeš svejedno njoj pomagati...
E, neću. Zbilja neću.
I dalje ne znam kakva vrsta ugovora je, ali ne vjerujem da je išta osim darovnog jer za sve drugo treba platiti porez, a oni novca nemaju jer sve odmah rasprčkaju.
Ja sam poduzela pravne korake.
Zakon je ipak na strani djeteta.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[llella]

Ako kazes da nemaju novaca onda mozda nije ugovor o uzdrzavanju jer je on najskuplji, mora biti solemniziran kod javnog biljeznika, a za ostale ugovore, darovanje ili oporuka , ne bi placali porez ni onda jer je prvi nasljedni red
Ali u svakom slucaju, drzi se i ne daj se uvuci u bilo kakve odnose s njima gdje bi te opet iskoristavali..bilo emocionalno bilo materijalno

[Tanči]

I još nešto zbog čega, zapravo i dalje ovdje pišem:
Ne odričite se ničega!
Znam mnoge situacije gdje kad jedan roditelj umre, drugi emocionalno ucjenjuje djecu da se odreknu svog zakonskog dijela imovine.
Ne odričite se!!!
Uzmite što je vaše!!
Nemojte vjerovati praznim pričama!!
Osoba koja je mene rodila je tvrdila da će ona to nama čuvati, da je lakše kad je jedan vlasnik...
Plakala je za pokojnim mužem, mojim ocem i ponavljala kako su 40 godina bili skupa. Mislila sam tada kako je to uistinu bila velika ljubav.
Četiri mjeseca nakon tatine smrti je uselila novog muškarca u kuću, a tko zna kad se s njim spetljala.
Četri mjeseca! Samo!
Ja sam se duže oporavljala od operacije, poroda, raznih ozljeda, a ona je “veliku ljubav” i 40 zajedničkih godina, tešku bolest i preranu muževu smrt zaboravila, za koliko? Mjesec- dva?
I što je na kraju napravila?
Prepisala sve samo jednom djetetu, a drugo- mene, nije niti obavijestila.
Kao da sam najgora na svijetu, a nisam. Jedini mi je “grijeh” što sam žensko, kći. Nisam SIN! Muško!
Nema veze što je taj sin kockar, sitni kriminalac koji je i u zatvoru bio.
Bitno je da je on muško- sin- nasljednik.
Fuj!
Ponavljam, ne odričite se svojeg zakonskog dijela.
Ni u kojem slučaju.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Beti3]

Drugačije razmišljam i drugačije sam napravila. I moj muž isto.
I mi i naša braća i sestre smo se svega odreklu u korist naših mama, nakon smrti očeva.
Jer, to nije moje, to je mamino. I ona ima pravo da raspolaže sa svojom imovinom kako želi. A ne kako joj djeca određuju.
I sasvim normalno živimo sa takvom odlukom. I sasvim normalno smo prihvatili novog partnera svoje mame. Dobro, malo je zažigalo u srcu, tata je ipak tata, ali i mama ima pravo na novog partnera.
Bez imalo ogorčenja. Nismo svi isti, nemamo svi isto poimanje istog.
Kako li će moja djeca jednog dana odlučiti
Malo da se zamislim...

[sirius]

Sva sreca da se neki nemaju (niceg posebno) odreci.
Pa onda mirno mogu zivjeti dalje.

[Freyja]

Drugačije razmišljam i drugačije sam napravila. I moj muž isto.
I mi i naša braća i sestre smo se svega odreklu u korist naših mama, nakon smrti očeva.
Jer, to nije moje, to je mamino. I ona ima pravo da raspolaže sa svojom imovinom kako želi. A ne kako joj djeca određuju.
I sasvim normalno živimo sa takvom odlukom. I sasvim normalno smo prihvatili novog partnera svoje mame. Dobro, malo je zažigalo u srcu, tata je ipak tata, ali i mama ima pravo na novog partnera.
Bez imalo ogorčenja. Nismo svi isti, nemamo svi isto poimanje istog.
Kako li će moja djeca jednog dana odlučiti
Malo da se zamislim...

Beti, mislim da je Tanči puna gorčine zbog drugih razloga, a ne samo zbog materijalnog dijela. Ako si čitala prijašnje postove, svašta je od svojih doživjela. Tako da je materijalni dio samo vrh ledenog brijega.

[Kosjenka]

Beti zajednička imovina nije mamina nego zajednička, pokojni roditelj ima svoje nasljednike(partnera i djecu) Nema tu neke filozofije, e sad kako se tko posložio u svojoj familiji to je druga stvar.
Mom dedi udovcu je u poznim godinama uletjela partnerica, dosta mlađa žena koja se koristila njegovom penzijom, kućom itd, vjerovatno se nadala i ostavštini, no kada je skužila da je tek pola kuće dijedovo brzo je odustala.
Stariji ljudi često znaju biti i žrtve raznih manipulatora, negdje prije sam čitala o svećeniku iz Osijeka koji je pored sina napravio u tajnosti ugovor i postao jedini nasljednik kuće u Osijeku.
Dalo bi se sigurno sto primjera navesti kako je netko nekoga preveslao.

[Tanči]

Uopće nisam ogorčena, niti mi treba tuđe.
Ja samo volim poštenje i fer igru.
Zakon je jasan i tu rasprave nema.
Tko na što misli da ima ili nema pravo, o tom- po tom.
Zato postoji zakon.
Koji jasno kaže da preminulog supružnika nasljeđuju bračni drug i djeca u JEDNAKIM omjerima.
Moj muž je teško bolestan i ima dvoje djece iz prvog braka i dosta imovine.
Meni nikada, ali baš, nikada nije palo na pamet njih isključiti iz nasljedstva.
Kad je pisao oporuku, inzistirala sam da to radi s odvjetnikom i da bude svima jednako. Djeci. Za mene sam mu rekla da me isključi.
Nije me poslušao u vezi mene, ali je u vezi jednakosti. Svakome po četvrtina i to je to.
Takva je njegova tzv. posljednja volja.
I tako bude podijeljeno jednog dana kad dođe do toga.
Bez obzira što ja brinem o njemu, što ga ja njegujem. To smatram svojom dužnošću jer sam mu 30 godina supruga, partner, životni drug, najbolji prijatelj... i on bi tako za mene. Sigurna sam u to.
Što se tiče dijela moje očevine, imam genijalan plan. Sve po zakonu.
Budem pisala kako se stvari budu odvijale, ali već sad vidim da bude interesantno



Sent from my iPhone using Tapatalk

[Beti3]

Zar nema supružnik, po zakonu o naslijeđivanju, pravo na pola ostavine, a djeca drugu polovicu?
Zar se to mijenjalo?

[Beti3]

Sva sreca da se neki nemaju (niceg posebno) odreci.
Pa onda mirno mogu zivjeti dalje.

Ako je ovo meni upućeno, uopće, ali uopće, nije moj slućaj
Ima toga, ima.

[rahela]

Zar nema supružnik, po zakonu o naslijeđivanju, pravo na pola ostavine, a djeca drugu polovicu?
Zar se to mijenjalo?

nije se mijenjalo

djeca u jednakim dijelovima je Tanči mislila (pretpostavljam), odnosno u njenom slučaju četvrtine, a njena mama pola

a s mužem, ako je sastavio oporuku, onda tako kako je sastavljena (samo je koliko ja znam) važno da dio koji nasljeđuju djeca nije manji od nužnog dijela

Tanči, baš je teško čitati sve ovo, iako ti kažeš da nisi više ogorčena.
Sretno sa svime

[Kosjenka]

Zar nema supružnik, po zakonu o naslijeđivanju, pravo na pola ostavine, a djeca drugu polovicu?
Zar se to mijenjalo?

Imovina stečena u braku je zajednička, odnosno pola pola bez obzir na koga imovina glasi. U slučaju smrti jednoga drugi ima svojih pola, druga polovina se dijeli na partnera i djecu.

[Tanči]

Ako je stečena u braku, da.
Nasljedstva, pokloni , ono što se donese u brak i sl. nemaju veze s tim. To je posebna imovina.
Beti3, molim te da ne trolaš i na ovom topiku. Hvala.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[zutaminuta]

Evo malo moje petparačke psihologije.

Primjećujem taj jedan uzorak kod generacija 40-ih, 50-ih, 60-ih, često se ponavlja, žene ne vole svoju žensku djecu, vrednuju više mušku, istovremeno su emocionalni invalidi, ali također i emocionalno zakidaju jednako mušku i žensku djecu, svako na svoj način. Niti je ova priča jedina koju sam čitala na forumima, a znam i ovako iz prve i druge ruke priče. Uvijek se ponavlja isto. Majka preferira muško dijete. Žensko dijete ima veliki emocionalni teret i bol prema svojoj majci, ocu, ovisno kako su kiksali.

Dakle, to što ti se događa Tanči nije do tebe. To je do jedne epohe vremena, taj mrak prošlog stoljeća, ali valjda i svih stoljeća prije tog, naslijeđe dugo tko zna koliko, gdje žene nisu bile ni drugotne, ni ljudi nego niža rasa. Svoju bol i neuzvraćenu roditeljsku ljubav su kompenzirale opet kroz nepružanje ljubavi svojoj djeci. To se prelijevalo iz generacije u generaciju, pa tako i tvoja majka valjda nije uspjela ostvariti zdravu vezu sa svojim roditeljima i umjesto toga ima takav bolestan odnos sa svojom djecom. Ni to što radi tvom bratu nije ljubav. Pretpostavljam da je tip agresivac jer ga se mlatilo i onemogućavalo da izrazi osjećaje kada je bio dijete, jer je muško i jer su muški jaki pa ne plaču.

Što se tiče kuće i naslijeđa, shvaćam da je to i sentimentalna i obiteljska vrijednost, ali to nosi sa sobom svoj rep. Imam sličnu situaciju s majkom koja me pokušava na te neke sentimentalne trikove vezati za naslijeđe koje ona ima sa svojim bratom, mojim ujakom, ali to su prazne priče. Meni je to tek geografska lokacija. Dom je tamo gdje su ljudi s kojima se osjećaš sigurno. Trebaju li tebi i tvom djetetu tereti, gnjilež emocionalnog tereta akumuliran od tko zna kad i tko zna koliko dugo? Na tvom mjestu bih sve to pustila, a nije nemoguće jednog dana to sve nazad otkupiti kada toliko znači. Imajući to na umu znaš da nije ništa izgubljeno. To mjesto nije izbrisano s lica zemlje, samo trenutno nije dostupno.

Drži se i glavu gore. Vrijediš. Voljena si. Potrebna si.