Neću neću Peterlin, problem je samo vrijeme kod mene, idem baš virnut na taj topic, bila sam samo jednom letimično...
Printable View
Neću neću Peterlin, problem je samo vrijeme kod mene, idem baš virnut na taj topic, bila sam samo jednom letimično...
Uopće mi nije jasno što mi je ranije, dok smo bili sami bez djeteta trebala čistilica. :mrgreen:
A dolazila je non stop... i mogli smo ju platiti. Sad više baš i ne. Pa dolazi jednom tjedno oprati stubište i podove u donjem stanu koji sjuži za operativni dio života... neka dva-tri sata tjedno.
Pred par godina sam rekl da se ne bojim da nećemo imati novaca, već da nećemo imati vremena biti zajedno... i sad smo se baš u toj poziciji našli. I sve mi je bliskija ideja da ipak uzmemo nekoga, novaca nemamo viška, imamo užasno visoke fiksne troškove... ali frigaš ti to što ćemo uštedjeti malo kuna ako nećemo biti kvalitetno zajedno.
Nekad smo putovali non stop, imala sam tri mjeseca unaprijed svaki vikend isplaniran. A sad ni na Sljeme ne stignemo. :(
Da, vježbanje je bitno. Ja sam jedan dan probala ono što cure s onog topica rade, dva tri dana sam se osjećala bolje iza toga.
A nije moj tip vježbi.. ja sam za yogu... Ali, bilo kakva vježba je bolja nego nikakva.
Nađi nešto u večernjim satima (ili odvoji vrijeme - lakše je reći "ja sad idem" kad imaš neki fitness izvan kuće koji platiš i koji je u-toliko-i-toliko sati). To je 2x tjedno po sat vremena samo za mene. Vrijedi za moju kičmu i kosti, a bome i kao psihoterapija. Osim toga, mm je te dvije večeri tjedno uredno zadužen za pripremu večere, raspremanje kuhinje, kupanje djece (dok se još nisu mogli sami) i priču za laku noć. Nakon toga spava pred tv-om i vjerojatno mu isto dobro dođe to vrijeme bez babe, he he he...
Potpis na Peterlin i apri a propos vježbanje - to je u ovim godinama pod stavku "nužno održavanje" na koju, realno, isto moramo odvojiti vrijeme (možda ušteđeno mudrošću življenja i spretnošću po kućanstvu - iako... daleko sam ja ko toga, ko maria71, samo me ne grize, ja ću rađe gutat beletristiku, zimnica me stvarno nikad nije palila, kao ni okućnica itd. - rubrika de gustibus).
A propos ovoga, stići ćete samo kad malo bude veća... doduše, ja ne znam koji pak je udar škola. A puno ti je toga i u glavi, moj stil bi neki nazvali suludim - startat tipa u 5 iz jednog grada na vikend boravku s djetetom i isrcat je u vrtić, a ona cijelim putem spava i ima dojam "Startrek energize" probudila se u jednom gradu, sad je udrugom - ali oko toga imamo i sreće, uz stvaranje navike.
Sve ti ovisi što ti je gušt, nekome je vrt, nekom je to "pinklec pod rame", nekom je zimnica. Ne može sve - toga nema... ova od marie71 sigurno svaki vikend ne šalabajza nego zalijeva ili ukuhava, npr.
Ne znam da li se ovo smatra reklamom pa ću razumjeti ako bude trebalo ukloniti link, ali ja sam jako zadovoljna s ovima: http://www.medical-yoga.com/
Ako misliš da ne stigneš ići na vježbanje (ovo ili bilo kakvo) ili ti je predaleko, uzmeš audio cd i vježbaš sama doma (ali za to treba disciplina koja meni tijekom godine nedostaje - ljeti ne, ljeti mi odgovara povremeno vježbanje doma uz cd).
Eh da, mi isto biramo aktivnosti u kvartu. Po mogućnosti da sami mogu na njih! Ok, Ela jop ne ide, premala je, Iva kreće od jeseni, nju ćemo ipak odvesti, a Janko ide sam...5 minuta od stana.
ina, sve stiže, i putovati i vodit svoju firmu i odgajat djecu i pravit pekmeze.
i obrezivt ruže i prat prozore i bavit se sobom,
kako ne znam.
sticajem okolnosti u mojoj bolesti smo se zbližile i ja sm prije mislila da to netko radi sve umjesto nje , patuljci , vanzemljaci , mini roboti
ali gorka istina je da ona sve radi sama i uživa u tome . i moja j vršnjakinja.
i djeca su joj super usješna i u školi i u sportu.
i ima kućne ljubimce i kokoši i patke i vrt
a sa mačkom ide po izložbama .
ona je Anglina Jolie među ženama , majkama i poludomaćicama .
jel udata?
je.
no mislim da je kvaka u tome što joj muža nema po 3 mjeseca pa je mjesec dana doma . ili se ja to tješim ?
pa ako gledam sebe, da me nije ovaj vrag dovatio, čuda bih stigla napraviti. skoro kao ova tvoja, maria.
ajd, ne bih baš imala te patke i kokoši :mrgreen:
ja sam sigurna da je kvaka u tome
dok ona obrezuje ruže, ja se svađam s muže
a za to treba odvojiti dovoljno vremena i energije u danu
ja sam 100% sigurna da bih stigla sve k'o i ta udana (apri! :mrgreen:) kada bih htjela,
ali neću! :lol:
mojca, ja sam u tugu, jad i cemer pala kad sam ostala na porodiljnom prvi put. niti sam spremala, placala sam, niti sam kuhala, jer je BC ima atopisjeki, pa ono sto sam jela ni kuhinjom se ne bi moglo nazvati.
jedino sta sam stizala je ici na vjezbanje dva puta tjedno, setnja. no kuca mi je samo u petak blistava bila, jer imam muza koji je opsesivni skupljac svega. a zaboravitelj spremanja stvari iza sebe. no MM je u to doba imao neku ludu potrebu za zaradjivanje, jer sad ima obitelj, pa je bio vonabi intelektualac, vonabi privatnik i vonabi pcelar. nikad ga nije bilo.
vrlo brzo sam ja zatrudnila s balerinom i onda kad se rodila nastao je jos veci tulum. tad sam imala neku ludu ideju domacice, koja je pekla kolace, kuhala i ko zna sta sve ne, s njih dvoje doma, a MM je odlucio vise biti vonabi inetelktualac, vonabi pcelar a manje vonabi privatnik.
onada sam pocela raditi, i tu je doslo do raspada sistema. u meni krs i lom, nista sitzala nisam. poceli smo traziti novi zivotni prostor, ma sve u svemu nered. stim da su nam djeca isla na aktivnosti ovako kako je peterlin napisala u vrticu.
konacno kupili kucu na selu, putujem prilicno. klinci su isli i dalje u grad u vrtic, jer super zena, nije zeljela svojoj djecu traumu navuci na vrat promijenom vrtica :roll: vozikali se dvije godine, a sad mi je to smijesno. mozda se ja nisam zeljela oprostiti od kvarta i divnih teta. en znam.
no odlaskom na selo i putovanje kriteriji su bili sve nizi i nizi. evo vec tjedan dana radimo rosadu u kuci. preskacem preko svega i svacega. to sam mogla napraviti da sam povukla jos vise do nedjelje, ali odlucila sam ici na djeciji rodjendan, ici u kino, voditi kcer na vjencanje njene vrticke tete, ma svasta nesto. i cijeli tjedan preskacem. u veseraju mi je hrpa robe, koja ceka svoje mjesto u premjetenim ormarima.
prije to ne bi ni u ludilu napravila, moralo bi biti sve idealno. ali evo sad ne treba. sinoc sam umjesto da sam prebacivala neke stare CD/DVD u novi prosto otisla spavati u 21.00. tijelo mi je to trazilo. prije bi me um ubio, ne bi pitao sta tijelo trazi, ali sad sam u nekoj fazi, ne nerviram se.
sad su klinci veci, a ja manje stizem, ne zato jer su oni zahtjevniji, naprotiv, vec ja sam dosla u stanje uma di sam i ja bitna, a ne samo stvari oko mene.
san mi je jako jako postao bitan, od kad sam njega stavila na vrh prioriteta, svasta mogu. i gledati nered. i slusati kcer s tantrumom. i preskakati preko nereda. ploca od spahera ako se blista mogu otici spavati.
ali do toga sam stigla samo kad sam postala naspavana.
i manje sam jadna,
i da je to pomaze, vidjela sam ove godine kad sam otisla na put sa jos 3 mame i slobodnom zenom. ova zadnja je cijelo vrijeme u nekom zenu, nit je sta nervira, nit je sta ljuti, sve je lagano. majka s najmladjom djecom bila je najvise zivcana i hekticna i svagdje je zurila. tocno se vidjelo da je u fazi moram sto vise. maladja joj ima 2 godine.
polako doci ce i tvoj zen. a do tad ti zelim sto manje nerviranja.
Definitivno
Zašto? Je, traje to... ali ako ona to želi i može, meni žao da ne sudjeluje. Pa ona sama izvadi gotovo sve iz perilice suđa. Za svaku stvar zna di stoji i kako se zove. Sve mi ona donese ako tražim.
Jaje recimo izvadi iz kutije, ali ga ne želi razbiti. To prepusti meni.
A nered se počisti... prije ili kasnije. :)
Mojca i curke, znam i ja par takvih primjera al vjerujte mi nije sve onako kako izgleda, ode to na zdravlje, jedna moja meni jako draga frendica isto tako sve savršeno hendla, fakat je jako organizirana al pije (to se en zna) neke antidepresive, ode tp na psihu jer nije normalno da je sve stalno savršeno i tip-top.i ne treba biti.
stvarno ja znam primejer gdje su "takve" žene iza 45-e pukle ko kokice jer se to gomilalo u njima. Et o za utjehu...
i sjećam se kad je nekad davno netko (mislim mikka) napisao kako samo nogom odgurne igračke na podu dječje sobe da može proći, tad sam imala 1 dijete i mislila Jesus, ...pa kako može?!
a ja sam danas Bogu hvala došla u isti zen i još sam ponosna na sebe kako to mogu odradit i da me to ne živcira. :-)
napredujem!!!
a sad istražujem u koji ću fitness centar krenuti? 2x tjedno jer to zaslužujem, sretna ja, sretna ciejla obitelj, neka se tata malo druži s dječicom po parkićima dok mama vježba ju-hu-huuuu...
Još će ispasti da organizirane žene s voljom za rad završe ili u Vrapču ili na Jankomiru možda u Vinogradskoj..
Zezam se malo ali nije isto jel netko živi u kući ili stanu, koliko djece ima i koliko su zahtjevna, ima ili nema vrt, životinje.
Koliko otac pomaže/odmaže, ostala logistika, radno vrijeme, udaljenost vrtića/škole/aktivnosti i naravno volja da se nešto drži u redu i tako nauči ukućane ili just let go pa kad stignem stignem.
i vidjenje stvari je jako bitno, recimo nesto sto je meni neuredno nekom ne mora biti i obrnuto.
da sazmem u jednu recenicu, promijenom statusa iz samo zaposlena zena u zaposlenu majku puno toga se mijenja. i pitanje je duljine i nacina adaptacije na isto. ali s vremenom se svi nekako adaptiraju, a oni koji ne imaju ozbiljnih psihickih problema.
ribice, krivo si shvatila. Dobra organizacija je odlična stvar i sugurno onaj tko je po prirodi dobro organiziran sigurno pod istim uvjetima stigne više stvari odradit i vjerojatno bolje. i ja sam jedna od ovih organiziranih!!!
Ali stalna težnja da sve bude savršeno i pod kontrolom, sigurno ne vodi dobrome.To me ne može nitko razuvjerit.
uostalom zašto bi sve uvijek bilo "pod kontrolom"? zbog straha od gubitka iste. that would be my answer.
P.S.
možda griješim al nekkao mi tvoj nick zvoni da si ti na onom topicu o vješanju i slaganju robe po bojama i prugicama, bila s "one" strane. oprsoti ako griješim,al neka nas je različitih.
Ne radi se o fejsu kao takvom nego o kradljivcima vremena općenito. Netko je tome podložan više, netko manje... Ja sam spalila nekoliko kolača kad sam "samo malo" išla zaviriti na forum, pa mi je ovo sasvim razumljivo. Meni je u određenom periodu (porodiljni) morao kuhinjski tajmer stajati kraj računala da ne izgubim pojam o vremenu jer mi se znalo dogoditi da zaboravim skuhati ručak dok bi djeca spavala ili se sama zabavljala (rijetki trenuci sreće).
Nisam komentirala veš ni slaganje, i ne znam što znači s " one" strane, ja volim red ali nisam opsjednuta. Kao što si vidla napisala sam zezam se!
Svatko je drugačiji i sam slaže prioriteta pa tako i živi.
sve 5 ribice!
ma mislim da trebamo dati konkretan savjet mojci na prvi post, vidiš da istražuje svaku moguću radnju koju bi mogla pojednostavnit i ubrzat da ne bude izmorena. napisat ću i ja svoje konkretne prijedloge al sad ne stignem. Milism da ipak ima prostora da si "olakša".
pa nek fejsa i ima farmu .
bar će nešto biti tip top :-))))
Naravno da ima prostora da si olakša, ali treba krenuti "od glave".
Ne znam za druge, ali ja godinama (naravno, kad nisam preumorna) navečer na brzinu u glavi proletim kroz događaje dana i pomislim si "ovo je bilo dobro, ovo je bilo super, ovo smo ipak stigli... a ovo i ono ćemo sutra".
Čovjeku bude lakše i dobije na vremenu kad prestane očajnički pokušavati bilo što. Ima dana kad smo preumorni za bilo što (točno znam, ako se na takav dan uhvatim kolača - upropastit ću ga, ako idem šivati - nešto ću iskrojiti krivo...) ali i onih dana kad sve ide odlično.
Zašto bi trebalo pospremati samo zato jer je subota? Bolje je kroz tjedan malo pomalo odguliti najbitnije, a subotu ostaviti za druženje s obitelji i prijateljima. Treba i pod oprati, ali ne treba nam za to čitav dan... Bitno je svaki dan odraditi bar nešto.
Mi sutra imamo obiteljsku feštu. Iz doba dok su djeca bila mala stekla sam neke vrlo korisne navike koje sam i zadržala: jučer ofrlje uredila podove i pobrisala prašinu, a čistit ću detaljnije kad gosti odu.
Tortu sam naručila.
Meso će donijeti moji roditelji (isto su ga naručili), netko će donijeti piće, netko sitne kolače - sve smo razdijelili da nikome ne bude tlaka.
Moje su još salate i eventualno neko voće koje nije iz mog voćnjaka.
ALI trebalo mi je dosta godina da se urazumim i shvatim da nisam bolja osoba ni bolja žena ni bolja majka ni bolja snaha ako si polomim leđa i sve napravim sama, jer iako ja to sve znam, nemam ni snage ni vremena uhvatiti se u koštac s pripremanjem hrane za veliko društvo (osim toga to i košta - lakše je ako ceh plate svi pomalo). A i drugi se bolje osjećaju ako su uključeni u pripremu.
Ono što je bitno je OSJEĆAJ ZADOVOLJSTVA. Ako smo kronično nezadovoljni (mislim da baš to muči Mojcu) treba nešto promijeniti da dođemo u stanje zadovoljstva koje se proteže na što veći dio našeg dana. Ja to rješavam metodom koje sam se dosjetila dok me morila nesanica prije desetak godina - sama sebi nabrojim sve što mi je taj dan bilo ok ili na čemu sve u životu mogu biti zahvalna. Dakako, ako nisam tak umorna da se ugasim u nanosekundi, he he he... :mrgreen:
moje dijete je predobro, muž vrijedan, i svekrva makar ima 100 godina hoće pomoć, i moja mama isto. i moj deda koji ima fakat skoro 100 godina XD.
a ja lijeni pero. hebi ga.
volim da je sve spickano i čisto i posloženo samo da to netko drugi napravi, e kad sam si to priznala sad mi je lakše
Oh da, viđenje je individualna kategorija.
Kad mi mama dođe u goste urla na mene zaštu kukam o neredu, kad mi je stan kao apoteka ( :roll: sačuvajbože ovakve apoteke)
Imam i ja susjedu koja je pored troje djece, imala savršeno sve čisto, rublje povješano na štriku po veličini i boji, djeca čista, opeglana, muž također, imaju privatan biznis.
Sad ona ima rak dojke i kaže da točno zna kako ga je godinama nakupljala u sebi, brinući o svemu i svima, osim o sebi.
Sram me bilo, sad sam tek procitala uvodni post. Mojca, hug.
Ja bih ti savjetovala dobru cistilicu odnosno pomoc u kucanstvu koja ce raditi sve sto ti oduzima obiteljsko vrijeme. Pranje, ciscenje, peglanje, pospremanje, odlasci u ducan (ili internet kupnja)...i to koliko cesto si mozete priustiti. Mozda svaki dan par sati? Kad Smjehuljica krene u jaslice (jel krece?) novac od cuvalice preusmjeri u to, isplatit ce se! Naravno ako vam je to financijski izvedivo.
Peterlin, ti si meni zakon, potpisujem sve što si navela a mislim da Mojca treba ići u ovom boldanom smjeru.
Ako silno želi pročitat tu i tamo neku knjigu (bez obzira što je velika većna nas to stavila sa strane u ranim godinama majčinstva) jer to NJOJ puno znači i čini mi se čini je zadovoljnom i ispunjenom, a miša mu mora se naći tih 2-3 sata tjedno za čitati (a ne za spremati i čistiti). Samo se treba bolje organizirati i maknut s liste prioriteta neka druga aktivnost.