U prvoj trudnoci sam imala u pocetku dosta ultrazvukova (ivf, prijeteci spontani) tako da mogu reci da mi je svaki uzv u pocetku donosio olaksanje kad bi vidjela da je beba okej. Kasnije se sjecam da je jednom bio uzv a drugi put vaginalni pregled. E sad, to sto su mi na kraju u bolnici opet pogustili uzv jer su bebu krivo izmjerili pa konstatirali zastoj u razvoju pa su onda protoci bili losi pa onda da sve to provjere i puste me doma sa nepunih 38tj....s jedne strane bilo je to recimo 3 uzv-a viska ali s druge strane bila je to ivf trudnoca i mislim da su mozda zato i digli toliku frku.
U drugoj, prirodnoj trudnoci u pocetku sam planirala ici sto kasnije na prvi uzv ali s obzirom na to da za moje jajovode postoje dijagnoze oba zatvorena i oba prohodna, rekoh bolje otic da ne bi bilo sta na krivom mjestu. Da se razumimo, znala sam otprilike tocan datum zaceca, menzisi su mi inace tocni i isla sam sa 6+2 kad bi se srce vec trebalo vidjeti. Dr me uvjeravala da sam zanijela kasnije jer je kod nje trudnoca pokazivala 4 na 5 tj, medjutim ja sam tad kad je doktorica smatrala da sam zacela vec znala da sam trudna tako da nisam vjerovala da ce to dobro zavrsiti - i nije, za desetak dana sam imala spontani pobacaj iako se tada vidjelo i srceko i sve - tu ajde idem u prilog tome da nekako intuitivno znas kad nesto ne stima.
Ovaj treci puta nisam ni mislila da sam trudna, mislila sam samo da mi menzis kasni iz nekog razloga posto nam je mjesec ranije bio dosta stresan, par puta sam krvarila i sve mislila da cu sad dobit stvari. Na kraju iz vica napravila test a tamo plus - e sad da nije bilo tog krvarenja par puta sigurno bi pocekala jos neko vrijeme, ovako sam isla sa 7+3 i doznala da je bebac tamo i da imam hematom koji bi mi mogao prirediti jos koji sok dok se bude cistio. Idem opet za tri tj. na uzv jer iako mi je muka i dosta se generalno lose osjecam (iako ni upola toliko lose kao s prvim djetetom) zbilja zelim vidjeti bebicu i znati da je tu i da je okej.
Inace, pitala sam ginekologicu da li postoji neki znak po kome zena moze znati da ima vanmatericnu trudnocu i dobila odgovor da zene obicno zaboli oko 8.tj. a da to cesto bude prekasno da se spasi jajovod.
Sto se uzv tice, ja bi rado bila smirena i obavila 3 u trudnoci, ali sam po prirodi nervcik tako da bi samu sebe izludila mada isto tako ne smatram da ih treba raditi nonstop i bas na svakom pregledu.
A sto se poroda tice - iako sam relativno zadovoljna prvim porodom, ne zelim uopce razmisljati o tome tko ce slijedeci put biti dezuran, hocu li se morati svadjati da mi ne busi vodenjak, da me automatski ne stave na drip i slicno. Plus ono famozno lezanje na lijevom boku a meni je cijelu trudnocu vise odgovaralo na desnom...ili bi se bolje osjecala da mogu stajati... Mislim da bi bila puno sretnija kad bi u HR postojala mogucnost da skolovana primalja dodje kuci i bude uz mene cisto ako se sta zakomplicira. Uvijek kazem da je mm sa sela gdje je postojala jedna seoska primalja - zene su u prosjeku radjale po 3-4 djece, nisam cula da je ijedna imala epiziotomiju, trebala drip, umrla na porodu ili da je necije dijete stradalo ili ostalo invalid tako da ako je to bilo moguce prije 40 godina, ne vidim zasto ne bi bilo i danas.
