Odlično!Citiraj:
TeddyBearz prvotno napisa
Printable View
Odlično!Citiraj:
TeddyBearz prvotno napisa
I ja, ali poznam mnoge koje bi umrle da nemaju petu na bar 4 cm... i to je ok.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Samo ne volim da se easygoing odjeća (na pada mi pametniji izraz na pamet) poistovjećuje s mladošću. Isto kao što odijelo i kravata čovjeka ne line pametnim i ozbiljnim, tako i majica na likove iz crtića ne čini žene u najboljim godinama neozbiljnima ili što god sve ljudi ne misle.
Moj vjerojatno ne bi išao van u suknjici, ali stvarno mi u isti koš s tim ne idu igre kuhanja i presvlačenja lutkica. Logično je za očekivati da će mi sin jednom htjeti sam kuhati (kod nas se u Slavoniji očekuje da muškarac ima barem neki minimalni fond jela koje zna dobro napraviti - roštilj, peka, čobanac, grah i ako to ne zna bolje mu je da što prije krene učiti jer će biti predmet zafrkavanja ostalih muškaraca). A što se tiče lutkica - mi se igramo da je on tata ili veliki braco koji šeta i čuva svoju bebu :D (iako, realni budimo, njega najviše "pale" sama kolica jer im se točkovi vrte).
Imam 2 starije kćeri i sina od skoro dvije godine. Jučer smo bili vani u rozim gumenim čizmama. I vrlo često obuče crocse od seke jer su Hello kitty a njegove dosadne plave. I nije mi palo na pamet da to nije normalno. Ni MMu. Hmm...I niti nam je netko nešto dobacivao, komentirao, buljio u nas? Očigledno je sve u oku promatrača.
Ono što iz iskustva mogu reći da fajt među dečkima svih dobi u parku nastane kad neka curka dofura roza kolica i bebu. Svi bi ih vozili. I naš rozi romobil i Hello kitty bic. Zeleni od srednje curke nitko ni ne pogleda! Curske boje su privlačne, vesele kao i ženski komadi odjeće, djeci je to zanimljivo ne vidim ništa loše u tome. I da, dozvoljavam djeci da biraju što će obući. U ormaru je isključivo odjeća prilagođena godišnjem dobu. Srednja uvijek nekako spoji nespojivo i baš je osebujna u tim svojim (kršitelj koda)y kombinacijama. Ako je njoj ok i nama je.
Sjećam se da je moj brat jednom izrazio želju da mu obučem haljinicu. Jesam. Pobrali smo obadvoje batine koje i danas pamtim. Strašno kako ljudi mog biti ograničeni..
mislim da si u krivu. :-/Citiraj:
mama courage prvotno napisa
dvogodišnjak u haljini i našminkana curica je u potpunosti isto. oboje imitiraju starije.
dvogodišnjak u haljini/suknji ne ruši nikakve barijere.
imitira mamu i sestru.
baš kao i našminkana cura.
jedino što je slučajno, eto, suprotnog spola.
a okružen cijeli dan s curama/ženama.
pa vjerojatno će se kad tad poželjeti i našminkati, nalakirati nokte. i što onda? to je ok samo zato što je dečko? ne kužim. :-/
što se mene osobno tiče i oblačenja, ja svašta dozvoljavam, samo da se ne trebam s rogatim bosti oko tih bezvezarija (čitaj moja m :mrgreen:). živce čuvam za ozbiljnije teme.
živi primjer je gornji dio kupaćeg. da ste me lani čuli bilo je - meni je to grooooznoooo. ovo ljeto, štaš, poklopit se s ušima. i čekat da dojadi. što i je nakon tjedan dana.
isuse, cijelu jednu stranu nisam vidjela,idem sad čitati :roll:
[QUOTE=mama courage;2213205
ne postoji samo muški i ženski spol, postoje djeca (osobe) koja imaju oba spola, postoje djeca (osobe) koja se u svom spolu ne osjećaju ugodno pa jednog dana promijene spol. da ne govorim da postoje društveno uvjetovane rodne podjele koje se mogu (a i ne moraju) osvijestiti (pa i prevazići), ali svakako nisu uklesani u kamen i nepromjenjivi tj. nedodirljivi propitivanju. barem nekima od nas. počev od sintagme "tipično žensko..."[/QUOTE]
Osobe koje imaju vanjske karakteristike oba spola su, srećom, izuzetno rijetke.
U našem civilizacijskom krugu postoji cijeli tim stručnjaka koji pomaže roditeljima u podizanju djeteta (endokrinolozi, psiholozi itd.) a i kod odraslih koji se ne osjećaju dobro "u vlastitoj koži/spolu" tu je opet mnoštvo stručnjaka koji im pomažu u njihovim problemima, dvojbama, odlukama itd.
To je odstupanje od normale, a svi se mi trebamo senzibilizirati na različitosti, postati puno, puno tolerantniji, ali ne i težiti biti nešto što nismo.
Ali mislim da takve pojave nemaju veze sa temom.
Ne, nego mi je jednako neprihvatljivo ne objasniti djetetu da postoje granice (na njemu razumljiv i prihvatljiv način), kao što mi je neprihvatljivo i kada odrasla osoba prijeđe granicu.Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
postoje granice, ali ne u oblacenju :mrgreen: to mi je trivijalna stvar. nokti, odjeca, frizura.. desi mi se da ih pokusam "urazumiti" ali kad me pitaju zasto, shvatim da nemam dovoljno dobar odgovor.
iskreno, ne bi imala nis protiv ni da mm izade u stiklama, bas me briga. stvarno me ne zanima tko se kako oblaci, niti s koliko godina.
ovo potpisujem!Citiraj:
minji otrok prvotno napisa
i smatram da nije ok. da se dijete od 10 godina šminka - btw i moja skoro 9. godišnjakinja je ljetos imala slične prohtjeve i nisam dopustila
objasnila sam što i zašto ne može. točka. ako će joj to uništiti samopouzdanje, hebiga neka bude.
samo što ja ne vjerujem da se samopouzdanje tako gradi.
nemam sina a da imam ne bih dopustila da ide bilo kamo u rozim suknjama ili samo suknjama
zapravo ne mogu to zamisliti, odbojno mi je i gotovo.
ne radi se o zadrtosti ili otvorenosti, po meni je naprosto riječ o društvenim normama koje ne smatram ograničavajućim ni ponižavajućim za ikoga
ukoliko se netko rodi u "pogrešnom" tijelu mislim da kad tad to ispliva na površinu i da je takvo što nemoguće poricati ili ignorirati
da mi se desi takva situacija s djetetom vjerujem da bih razumjela i podržala svoje dijete
ali pomicanje granica u ovom slučaju ne podržavam i ne vidim mu svrhu jerbo ako ćemo u svim sferama rušiti baš sve granice pitam se kakv bi to svijet bio?
gdje je onda linija iza koje nemaš više što pomicati?
što je iza nje?
a zadirkivanje djeteta mi je skroz bezveze i zapravo mi je oduvijek tužno, ne razumijem tu potrebu
ako ti se ne sviđa, ne gledaj, što imaš podbadati bilo koga
ma nije ovo pomicanje granica, zaboga dijete ima 2 godine. po meni onaj tko se ruga/zadirkuje dvogodisnje dijete sto nosi suknju ima veliki problem u glavi. nije pomicanje granica ni kad moj 6-godisnjak nosi minnie haljinu. vecina ljudi ionako misli da je cura jer ima--duzu kosu :roll:
Što ranije izekspirimentraju sve što ih zanima, manje će imati za kasnije. :) I mirno će se posvetiti životu. :)
A što fali tome da eksperimentiraju doma?
Ajde, za sad mi je samo mikka vjerodostojna jer njoj ne bi smetalo šetati ni pokraj muža u štiklama. :mrgreen:
Svakome kome nije prihvatljivo da njihov bračni drug hoda kraj njih kao onaj tata iz linka mi i nisu tako uvjerljivi. ;-)
Ne bih pustila sina van u suknji. Ja sam za poštivanje pravila. I ja sam prije par dana stavila maramu, i bila pokrivenih ruku i nogu u džamiji.
Mislim da ih trebamo primjerom i govorom pripremiti za život. A život nam baš i ne pušta da radimo što god nam padne na pamet. Postoje zakoni i pravila. Koje možemo kršiti ili ne moramo.
U kući imamo vlastita pravila i tu oblačimo što želimo (ili ne oblačimo ništa :-)), u školi njihova, na ulici opća kakva su za tu zemlju, u crkvu se oblačimo lijepo, u Operu svečano, na more u kupaći, za sport sportski, ma ima tih pravila milion. I zato lijepo dijetetu od početka treba uvest ta pravila, da ne luta kasnije. Tako mu je život jednostavniji.
Ali, uživala sam pokrivena, pa sigurno i dečkić uživa u suknjici, no kako bi me ovdje prihvatili da izađem s maramom? Ah, pravila...a što bismo bez njih?
Hm... usporedba ti je malo... nesrazmjerna. :)Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Zašto? Pričam o pravilima odijevanja na različitim mjestima. U kući se može biti kako hoćeš. Vani ne. Imao 2 ili 20 ili bilo koliko. Ali, tko želi kršiti pravila, neka ih krši.
A čemu zamarati dvogodišnjaka s pravilima?
Ima puno važnijih pravila za usvojiti... ionako će uskoro sam odbaciti suknjice.
potpis, to i mene zanima.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
inače na temu, da zaista radi se o dvogodišnjem djetetu, a ja kad pišem zamišljam svoje od 6 godina, a to je već sasvim druga stvar.
i ja ne bi voljela da mm hoda u štiklama ili suknji. jednostavno mi ne bi bio privlačan. što ćeš, volim muško koje izgleda ko muškarac....i ne privlače me oni modni mačkovi i fešn gurui koji si prave fejs liftinge i pumpaju usne.
a u šljokičastoj na batmana? ili pink supermana?Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
:mrgreen:
U haljini ga bas ne bi vodila van, osim ako bi bas inzistirao- derao se kao i obicno kad nesto odluci. No, danas smo setali bebu u kolicima(sve od starije seke) i bio je bas brizan tata.
Hm, dvogodišnjak u suknjici,baš i ne zvuči kao lijepa slika. Igrat se po doma DA al za van bome NE. I ne mislim da jfe isto obuć haljinicu i kostim nekakvog spidermana ili batmana i inog mana
Ovo sam ja baš htjela napisati - i moji su imali fazu maškara, SVAŠTA su nosili i prošlo ih je. Tada im je bilo bitno (pogotovo mlađemu) a mi nismo branili. Nije baš bilo suknji i haljina u ponudi jer nemamo stariju sestru, ali je bila kapa s pesjim ušima koja se nosila i dugo izvan sezone maškara i nekakav kostim vile sa šiljatim šeširom i čarobnim štapićem. Niti smo branili niti poticali, jednostavno smo ih pustili da biraju što god žele. Ispucali su se. Kad sam im za neke kasnije maškare (u školi) htjela sašiti kilt jer je MENI to bilo fora, više ni jedan nije htio to nositi.Citiraj:
apricot prvotno napisa
pa da, pa to je dvogodišnjak, zaboga
nije 12godišnjak
ja se trudim shvatiti ali mi bas ne uspijeva. koji je ono razlog zasto ne dati dvogodisnjem djetetu da obuce sto zeli? (ma sta to bilo)
moja srednja je neki dan isla doma u bakinim stiklama. mislim, stvarno me boli uvo. ok, nisam joj dala da izade gola ali hodala je po cesti u gacama (sad po vrucinama). ionako mislim da je cijela ta parodija oko oblacenja potpuno pogresna, svi samo nesto glumataju, pocevsi od najvece predstave na svijetu, da ne kazem koga da se netko ne osjeti uvrijeden :mrgreen:
i cini mi se da dijete tako uci da je bitno tko sto obuce, a meni je to definitivno zadnja stvar koju bi htjela da dijete primjecuje.
Meni osobno dvogodišnjak u suknjici ne bi bio stvarno ništa strašno, ono, bilo bi mi smiješno/simpatično, kad
bih znala da je to njegov izbor. A da znam da ga je mama namjerno tako obukla, to mi baš ne bi bilo
simpatično. Ono, neka ona ruši tabue (ili neka misli da ih ruši) preko svojih leđa, ne preko leđa dvogodišnjaka.
Ne znam bih li pustila sina van tako obučenog, odnosno u park bih, a u vrtić npr. ne, jer bi me tete mogle
početi gledati kao frikušu i stvarati nepotrebne probleme.
apropo Urbana, on je glazbenik, umjetnik, njima se tolerira štošta, što se nama "običnjacima" ne tolerira.
Opet, nije muškarcu kažnjivo hodati u štiklama, nit je ženi valjda zabranjeno nalijepiti brkove,:mrgreen:, ali onda
nek se svatko nosi s reakcijama okoline u kojoj živi, kakva je, takva je. Malo mi je, ono, deplasirano, u nekim
postovima stalno čitati u kakvoj zatucanoj okolini živimo. Pa...vjerujem da postoje i nezatucane, zašto gubiti vrijeme u ovim
prvim?
meni je to s dvije godine sasvim normalno. moj sin je nosio rajf ,spange i sestrin kostim na vilu taman oko dvije. uopce se nisam sekirala.trajalo oko dva mjeseca, pa proslo. srecom nije isao u vrtic. sad vise ne voli rozu jer je "veliki decko. "
kcer se sa dvije igrala s auticima i znala marke auta. a sad kupujemo baletne slapice. zapela s tim balerinama a gracilnost na razini slona.
najbolje ti ne pridavati paznju, pustit ga . i daj mumogucnost da otkriva muske stvari
Ja nisam tako "otvorena uma" kao mikka, naprosto vjerujem da se djeca polako prilagode okolini, koja se usput i mijenja polako (ali sigurno).
Ali to definitivno ne važi za maleno dijete, od 2 godine. Nema mi smisla raspravljati o želji dvogodišnjaka da bude princeza.
ma da, i ja mislim da ce ih proci, evo f. nije nikad vise trazio lakiranje noktiju. niti je trazio minnie (ili neku drugu) haljinu. ja mislim da nedopustanjem takvih "hirova" dajemo tom cinu paznju koja mu ne pripada.
naravno, uvijek ostaje mogucnost da dijete ne pocne "poprimati" obiljezja svog spola :mrgreen:, treba i na tu opciju biti spreman.
ma da, ja isto mislim da u ovoj tdobi to jednostavno treba staviti na ignore,niti raditi teške zabrane, niti se tome smijati, niti raditi nešto što to nije. sa dvije godine je to normalna stvar... niti je dijete čudno, a niti je majka koja to dopušta , ustvari potiče po nečemu posebna...
dijete uči uloge, i nek ih čim više prođe, više će empatičnosti upiti...
haljina s dvije godine po meni ne stvara nikakvu traumu. groznije je bilo mom nećaku kad je morao obući "onu užasnu groznu žensku haljinetinu" na pričesti...(citirala sam ga). skinuo se prije nego je izašao iz crkve...
naravno.Citiraj:
mikka prvotno napisa
Moj nema ideje o oblačenju haljina. Ok, nema sestru, pa nema od koga haljinu ni poželiti, niti koga kopirati. Bira si sam majice i hlače, to dopustim iako često nije pasent. Sigurna sam u jedno- nema šanse da bi u haljini izašao na ulicu. Dok se mene pita, a pita me se, tek su mu 4 godine, neće mi biti u kazalištu u kupaćim gaćama, a bome ni na plaži u šubari. Pravila njegove igre određujemo mm i ja, a ne on. Kod mene je tak.
Ni meni ne uspijeva. :-)Citiraj:
mikka prvotno napisa
A i interesantna su mi objašnjenja, nekako im ne vjerujem. :mrgreen:
Očito curka i u glavama i suknji moze, dečko moze samo u hlacama.
Logično?
Čitam jednu interesantnu knjigu, koja djelomično i to tematizira, ali malo je komplicirano to sad elaborirati, a i ne bih temu odvela u drugom smjeru.
I jos jedno pitanje:
Većina nas ne bi voljela vidjeti muzeve/dečke u majičicama sa onim slatkim žiraficama u sto boja, kratkim hlačicama....itd. A naši sinovi ih nose.
Također pretpostavljama da ni većina muškaraca ne bi rado da im žene hodaju u suknjicama od tila sa gomilom sljokica i slicno. No sa puno oduševljenje to oblačimo našim curkama.
Toliko o argumenti muža u suknji.
Ps. Ugodno me iznenadio broj forumašica koje ne vide ništa strašno u dvogodišnjaku koji nosi suknju.
Inače u davna doba su i cure i dečki u toj dobi hodali u onim haljama tipa haljine u mnogim krajevima svijeta.
Da li je problem u tome, da za curicu u nasim očima nije problem ako pojavnošću asocira i na tkz "muške" i tkz. "ženske" simbole?
Ali za dečka u našim očima jest ozbiljan problem, ako mu pojavnost asocira tkz. "žensku" ikonografiju?
Ili su to samo društvene norme (zna se sto je red) koje nam tako zgodno dolaze kao argument, jer mi naravno sigurno našu djecu odgajamo bez spolnih stereotipa, ali eto ti nesretni geni i ženski i muški mozgovi uzrokuju to da nam kćeri nose spangice, a dečki vuku kamione.
I naravno shodno tome one loše parkiraju, a oni ne znaju slušati.
Dala si mi misliti... Pitanje je da li je dijete prazna ploča ili glina pa ga možeš oblikovati kako treba.Citiraj:
seni prvotno napisa
Nisam sa svojom djecom imala baš nekih situacija koje se odnose baš na spolni stereotip (valjda zato jer nismo mm i ja time opterećeni) ali bojim se da ipak ima i nešto genetike u cijeloj priči - nije ni to za zanemariti koliko god bi mi htjeli...
Sad ću malo otići offt. ali ne znam kako bih to drugačije objasnila, jer se djetetovo ponašanje u ovom primjeru jako razlikuje od onoga što bih očekivala (ili željela) za svoju djecu i morala sam to prihvatiti.
Usprkos svim našim nastojanjima da djecu sačuvamo od oružja i sličnih igračaka, kod mlađega jednostavno nismo uspjeli - taj je od malih nogu fasciniran oružjem i iako nikad nismo kupovali plastične puške i pištolje, taj si je znao sam od komada grane ili bilo čega priručnog napraviti pištolj, pušku i slično. Fućkalo se njemu što mi ne damo oružje u kuću, našao je on načina da se barem vani igra s tim. I danas je takav (eno kupio je na renesansnom festivalu mač za svoje novce, a već ima cijelu zbirku - helebardu, lukove i strijele, samostrel ... ). Branila sam mu to do škole, a onda popustila i postavila granice drugačije - NE pucati prema nekome nego gađati metu, da nekoga ne ozlijediš i slično. Uvažio je to, fascinacija oklopima, oružjem i sličnim je ostala i raste (usmjeravamo to prema interesu za povijest, za sada uspješno). Eto... To nikako nije bio naš odabir, dijete nije imalo baš nikakav primjer u obitelji (stariji brat ima nula interesa za tu njegovu pucačinu), meni to i dalje nije baš špica filma iako sad više ništ ne branim jer mi se čini da bih time postigla baš suprotne efekte. Moje dijete i sad najradije nosi maskirnu odjeću, gađa iz praćke i slično... Govori da će biti šumar kako bi se u slobodno vrijeme mogao baviti lovom. Tja, vidjet ćemo... Možda se moglo dogoditi da bude tako fasciniran i nečim drugim, pa i ženskom odjećom (svejedno). Na nešto možemo utjecati odgojem, ali nešto nam i izmakne...
Ispravak:
očito curka i u hlačama i suknji može
Petrlin u tome i jest poanta.
Samo jednim djelom odgajamo djecu onim svjesnim: ne želim da se igra oružjem.
Velikim djelom odgajati ih onaj društveni common ground, kao i naše i od okoline nesvjesno.
Ja uopće nemam namjeru tu zauzimati neki stav, tipa ovo je bolje, ovo je gore.
Osobno mislim da imam sina, da mi to ne bi bio problem. Ali nemam ga, pa ne mogu reći iz vlastitog iskustva.
Meni je to interesantno zato, sto očito tkz. "muška" ikonografija na curici (sa odraslim ženama je to pak druga priča) se prima manja više neutralno, u prosjeku gledano. A i ne sjećam se da je netko otvorio topik: cura hoće nositi hlače i gurati kamion.
Tkz. "ženska" ikonografija na dječacima izaziva u prosjeku gledano priličnu što otvorenu, što prikrivenu nelagodu. Čak i veću, nego da se radi o odraslim muškarcima. A ni ovo nije prvi topik u mom forumskom stažu ovog tipa: dečko hoće špangice i da mu kupim lutku.
moj sin ima dvije sestre, jedna je od njega starija, druga mlađa
imao je fazu, oko 2./3. godine kad se šminkao i igrao sa bebama, kolicima, kuhinjom. u suknje i haljine se nije oblačio, ali da je, ne bih mu branila, barem ne za po doma. da li bih mu dopustila da to nosi van, nisam sigurna, možda čak i bih.
najmlađa kći se jako voli igrati s bratom i, naravno, igraju se s vitezovima, akcijskim figurama i Lego setovima "za dječake" :roll: (kolutam očima na tu klasifikaciju igračaka na muške i ženske).
s druge strane, ja imam problem s njegovom željom da se igra oružjem (dobio je od dede plastičnu pušku i to sam mu bacila, tim više što sam dedu upozorila da mu ne kupuje takve igračke).
kad me pita zašto mu to ne dam, objašnjavam kako znam i umijem, ali čini mi se da su njegovi argumenti bolji ("mama, pa to je samo igračka, ne mogu nikoga s time ubiti") od mojih.
nisam mu htjela kupovati ni bakugane i sl., ali sam tu ipak popustila. njegovi vrtićki prijatelji ih imaju i nisam htjela da on tu odskače, ne zato da se ne razlikuje od drugih, nego zato da ne bude izostavljen iz igre (ponedjeljkom djeca u vrtić mogu donositi svoje igračke).
no. ipak mu ne dam da gleda Bakugane i slične nasilne crtiće na TV-u.
zapravo, teško mi je naći ravnotežu u svemu tome.
i još jedna stvar, doma ih učimo da nema muških i ženskih boja, igračaka i sl., ali oni uredno grakću da to nije tako. kako vrtić i društvo vršnjaka uspiju poništiti ono kako su doma odgajani?
(ajde barem pa sina nitko nije uspio uvjeriti da dečki ne plaču :mrgreen: )
eto, to je ono što mene frustriraCitiraj:
seni prvotno napisa
Eh, to i mene zanima!Citiraj:
laumi prvotno napisa
Prije par mjeseci sam mu bila kupila rozu majcu pa je rekao da sam mu kupila žensku majcu. Al kad je vidio da i tata ima rozu majcu, obukao ju je bez problema. Još sad pita da bi on obuko "onu rozu frajersku".
Još u jaslicama su se i cure i dečki igrali manje-više istih igara, ali sam s godinama primjećivala kako se sve više odvajaju i kako se sve više toga dijeli na muško i žensko.