Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
ja bih se samo kratko na ovo osvrnula. i kad bih dozvolila sinu (kojeg nemam) da nosi suknjice/haljinice i sl. ne znači da bih dozvolila ispunjenje baš svake dječje želje.

lako moguće recimo da ne bih dozvolila da nosi batman kostim u vrtić (a možda i bih) ili da se uopće uđenabeti.

ali ovo sa suknjom za dječake - to je jedna (društvenouvjetovana) barijera koju bih mu dozvolila da ruši. i gdje bi imao moju potporu.

kao što bih sama rušila taj "ružičasti" svijet u kojem se očekuje da djevojčice obitavaju i grade svoje identitete (a u njega se šminkanje divno uklapa, što bi bio razlog da mojoj desetogodišnjakinji ne bih dozvolila da se šminka).
mislim da si u krivu.
dvogodišnjak u haljini i našminkana curica je u potpunosti isto. oboje imitiraju starije.
dvogodišnjak u haljini/suknji ne ruši nikakve barijere.
imitira mamu i sestru.
baš kao i našminkana cura.
jedino što je slučajno, eto, suprotnog spola.
a okružen cijeli dan s curama/ženama.
pa vjerojatno će se kad tad poželjeti i našminkati, nalakirati nokte. i što onda? to je ok samo zato što je dečko? ne kužim.

što se mene osobno tiče i oblačenja, ja svašta dozvoljavam, samo da se ne trebam s rogatim bosti oko tih bezvezarija (čitaj moja m ). živce čuvam za ozbiljnije teme.
živi primjer je gornji dio kupaćeg. da ste me lani čuli bilo je - meni je to grooooznoooo. ovo ljeto, štaš, poklopit se s ušima. i čekat da dojadi. što i je nakon tjedan dana.