amsterdam prvotno napisa
da se uključim. i ja smatram u nekoj određenoj mjeri takav odgoj dobrim i dosta se trudim čitati i učiti kako reagirati, što kada reći sl. i smatram to izuzetno važnim. no moj problem je u mom mm-u koji smatra većinu mojih razmišljanja malo bedastima, ili tipa "joj kaj tim sam čitaš te knjige ko da oni sve znaju". on je odgajan dosta tradicionalno i uviđam toliko loših posljedica takvog odgoja na njemu i njegovoj sestri da ne želim da se takvo nešto ponovi mojoj djeci...ali on to baš ne uviđa..nemogu reći ni izbliza da je loš roditelj, ali straci su mu utuvili u glavu kako djeca moraju biti dobra, mirna, tipa igrati se sa svojim igračkicama, plakati samo ako je bolesno...za svaki drek vikati -ne, zločest si i sl. na ovo "zločest si" posebno poludim...a moja svekrva to stalno govori njemu i šogoričinoj djeci, čim nešto ne naprave dobro - odmah, šta ti j,e baš si se pokvario, bio si dobar sad si zločest. nije mi naljera skrenuti na još jednu žalopojku o svekrvama, nije ona ni bitna, nego jeli ima vas koji imate malo drugačije poglede glede odgoja od svog muža i kako se nosite s time?