Što se tiče pranja ruku - moja nema sanse (osim kada je u jako dobroj fazi) da ode sama ili da ja viknem iz kupaone - dodji oprat ruke pa da ona dodje, ali cim joj pridjem, samo zagrlim i krenem s njom prema kupaoni ona uglavnom reagira bez problema. Tako je i sa pospremanjem igracaka i hrpom slicnih stvari, sam dodir cuda radi (ovo pali i kod starijih, cak i kod odraslih).
Ono sto mene muci i neznam kako rijesiti jesu zastrasivanja - nikada djecu nismo strasili ni baba rogama ni policajcima, ma nicim. Ne znam od kuda ali B stalno voli sam sebe zastrasivati, stalno prica o zombijima, u drustvu stalno pricaju o horor filmovima a niti jedan valjda ni jednog nije pogledao...i tako, on je otkrio da mu je zastrasivanje super metoda borbe protiv sestre, kad mu je dosadna samo krene: sad ce ti doc - ne bi vjerovali-"jajaja", tako se zove njihovo interno cudoviste, ona vristi, on ne prestaje na sva nasa upozorenja, lijepe i malo manje lijepe razgovore...i sad, sto meni vrijedi da ih ja nikada nisam zastrasivala![]()




Odgovori s citatom

