Roditelj bully-bullying kod kuće

[Peterlin]

Ja sam na selu često bila kod jedne prijateljice čiji su roditelji i baka imali svakakve životinje. I sjećam se raznih scena, npr. kad su odrubili koki glavu, a tijelo je bezglavo trčalo dvorištem, to je bilo skeri, ali nisam se uzrujala ni upola kao kad su u jednoj kutiji pronašli malog miša i hladno ga zatukli. Tad sam plakala i molila ih da to ne rade...eh. A svinjokolja kod bake, to mi je te bila trauma. Iako sam nakon toga bez problema u konobi na ognjištu pekla najbolje komade mesa koje mi je djed donio... To je život, hebemu. Ne možemo (nas)ih zaštititi od života

Tak je!

[cvijeta73]

moja nona je cijeli život imala traume od janjčića, odnosno od spoznaje da je meso na tanjuru prije nekoliko sati bio slatki mali janjčić s kojim se igrala u vrtu. nakon te spoznaje, janjetinu nikad više nije jela, a umrla s 94.
s druge strane, s pilićima i kokama, koji su isto šetali po vrtu, se nije na taj način poistovjetila

[Bubica]

Što se tiče pranja ruku - moja nema sanse (osim kada je u jako dobroj fazi) da ode sama ili da ja viknem iz kupaone - dodji oprat ruke pa da ona dodje, ali cim joj pridjem, samo zagrlim i krenem s njom prema kupaoni ona uglavnom reagira bez problema. Tako je i sa pospremanjem igracaka i hrpom slicnih stvari, sam dodir cuda radi (ovo pali i kod starijih, cak i kod odraslih).

Ono sto mene muci i neznam kako rijesiti jesu zastrasivanja - nikada djecu nismo strasili ni baba rogama ni policajcima, ma nicim. Ne znam od kuda ali B stalno voli sam sebe zastrasivati, stalno prica o zombijima, u drustvu stalno pricaju o horor filmovima a niti jedan valjda ni jednog nije pogledao...i tako, on je otkrio da mu je zastrasivanje super metoda borbe protiv sestre, kad mu je dosadna samo krene: sad ce ti doc - ne bi vjerovali-"jajaja", tako se zove njihovo interno cudoviste, ona vristi, on ne prestaje na sva nasa upozorenja, lijepe i malo manje lijepe razgovore...i sad, sto meni vrijedi da ih ja nikada nisam zastrasivala

[vertex]

Cvijeta,
Nedavno sam Andriji u nekoj prilici rekla da može slobodno prestat, jer kužim da je cijela scena samo radi pritiska na mene da popustim. Kaže on: Pa normalno, to se tako radi, svi tako rade. A D. će na to : Jesi lud, nemoj otkrivat!!!

A. je svojedobno prestao jest meso, kad je skužio da meso potječe od životinja. M. je, međutim, prije dva ljeta ovako razgovarala s ribicama u moru: Dođi, dođi, njam-njam! Obožava ribu, nema nimalo samilosti ni dan danas. Kad se nešto ulovi, ona se ozari. Mala je nogama čvrsto na zemlji :D

[vertex]

Što se tiče pranja ruku - moja nema sanse (osim kada je u jako dobroj fazi) da ode sama ili da ja viknem iz kupaone - dodji oprat ruke pa da ona dodje, ali cim joj pridjem, samo zagrlim i krenem s njom prema kupaoni ona uglavnom reagira bez problema. Tako je i sa pospremanjem igracaka i hrpom slicnih stvari, sam dodir cuda radi (ovo pali i kod starijih, cak i kod odraslih).

Ovo je odličan način, a uglavnom jako zanemaren. Zdenka je jednom napisala da primjenjuje "fizički odgoj", tj. točno ovo citirano, i tad sam prvi put i razmislila o tome, stvarno je to jako dobar način. Zapravo čudno koliko smo navikli na govorancije, meni samoj ovo ne bi palo napamet...

[vertex]

Aha, ja se cvijeti smijem još na m. i njen posebni glas, nonu sam preskočila...

[trampolina]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

[Sirius Black]

Ja sam u ranom djetinjstvu s bakom redovito "pripremala" pilice. Baka je upravljala sjekirom, ja "cerupala" pofurene

Sta mi fali

Mada, sad ne mogu zamisliti svoju djecu da to rade :/

Ja isto tak. Čuvala nas je baka koja je imala kokoši na dvorištu. I onda je baka išla napraviti pokolj, pa je zapalila novine i pofurila perje a sestra i ja smo čekale svaka svojeg piceka da ga očerupamo. U predškolskoj dobi.

Moj tata priča da kad je bio mali, mama ga je poslala da zatuče zeca. Sad mi je nezamislivo da moja djeca rade bilo kaj od toga, ali onda je bila takva situacija a djeca se svemu prilagode.

[stray_cat]

Ovo mi je poznato - moji tako nisu htjeli jesti ribe koje bi vidjeli da plivaju u bazenu na placu, ali to smo prerasli. Neko vrijeme koristili smo indijanske fore - zahvališ duhu velike majke ribe što nas je fino nahranila, he he he...(to je bilo u vrtićkoj dobi). Bolje da se ne prisjećam. Isto - kad su kod svekrvine prijateljice otkrili piceke i kokice, trebalo ih je uvjeravati da poslije jedu piletinu, ali bez brige - preraste se to.

ne preraste se, ja sam postala vegeterijanac kad sam dovljno ojacala da izgovorom sto hocu

ko mala sam bila osjetljiva na zivotinje i imala osvjesteno o patnji zivotinja koje se ubija da bi ljudi to pojeli

dan danas pamtim lazi kojima su me futrali jer su imali ideju da treba jesti meso. i dan danas im to zamjeram. izgleda da su neki ljudi na drugoj spiritualnoj razini (zovi to Indigo, ili kako god hoces) ali laganje djece je stvarno manipulacija samo zbog toga sto je nekome to nacin da dodje do nametanja bilo kakvih ideja

osobno mi je to zasprehavanje u rangu koji pedofili koriste da bi djecu naveSTi da rade ono sto hoce

opcenito prodavanje spike (magle) koje dio ljudi koriste da bi progurali svoje ideje i svjetonazore (uz nametanje prehrane tu mi ide i religija) je zlostavljanje

[Deaedi]

osobno mi je to zasprehavanje u rangu koji pedofili koriste da bi djecu naveSTi da rade ono sto hoce

opcenito prodavanje spike (magle) koje dio ljudi koriste da bi progurali svoje ideje i svjetonazore (uz nametanje prehrane tu mi ide i religija) je zlostavljanje

Ok, stray, shvatili smo već davno da si vegetarijanka, i sve tvoje druge stavove...ali ovakve tvoje izjave su stvarno odvratne.

[anchie76]

Što se "ubijanja" za hranu tiče, sudjelovala sam u tome kao mala. To mi je normalno, i nije mi nikakva trauma ostala. Ono, svi jedu nekog drugog da bi preživjeli, that's life.

No sada, vjerujem da bi mom djetetu to bila trauma. Zašto? Zato što konta da meso dolazi iz konzuma/mesnice a ne od tamo neke životinje koja trči. Mislim ZNA on da je to od tih životinja, al ono nije to nikad vidio, pa mu je to vjerujem onak imaginarno kako to od životinje dođe do stola. To jedenje i ubijanje životinja mi je u kategoriji kao i rađanja i umiranja u bolnici - to nam je sad tolika koma i strašno jer to više ne vidimo oko sebe, nekad je to bio normalan dio života kod kuće.

Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam Kod mene ako nema izbora, onda ti ga ni ne nudim. Tak je kak sam ja postavila i aj bok. Moš ridat, bit jadan kako ti je teška sudbina al tak je. Oko stvari koje se mogu mijenjati, mogu se, ni ne pravim se da se ne može.

Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više

[Deaedi]

Što se "ubijanja" za hranu tiče, sudjelovala sam u tome kao mala. To mi je normalno, i nije mi nikakva trauma ostala. Ono, svi jedu nekog drugog da bi preživjeli, that's life.

No sada, vjerujem da bi mom djetetu to bila trauma. Zašto? Zato što konta da meso dolazi iz konzuma/mesnice a ne od tamo neke životinje koja trči. Mislim ZNA on da je to od tih životinja, al ono nije to nikad vidio, pa mu je to vjerujem onak imaginarno kako to od životinje dođe do stola. To jedenje i ubijanje životinja mi je u kategoriji kao i rađanja i umiranja u bolnici - to nam je sad tolika koma i strašno jer to više ne vidimo oko sebe, nekad je to bio normalan dio života kod kuće.

Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam Kod mene ako nema izbora, onda ti ga ni ne nudim. Tak je kak sam ja postavila i aj bok. Moš ridat, bit jadan kako ti je teška sudbina al tak je. Oko stvari koje se mogu mijenjati, mogu se, ni ne pravim se da se ne može.

Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više

Slično je i kod nas. Meso im je dosta imaginarna kategorija, nekako je ne povezuju sa životinjama koje žive, nego sa pakiranjem u dućanu.

[cvijeta73]

...i sad, sto meni vrijedi da ih ja nikada nisam zastrasivala

boli te briga, kad odraste, kriviti će brata za svoje traume, a ne tebe

šalim se, al nije to isto. mogla bih ja reći npr šta mi vrijedi da ih ja ne tučem, kad se međusobno mlate

[cvijeta73]

M. je, međutim, prije dva ljeta ovako razgovarala s ribicama u moru: Dođi, dođi, njam-njam!

[Bubica]

boli te briga, kad odraste, kriviti će brata za svoje traume, a ne tebe

šalim se, al nije to isto. mogla bih ja reći npr šta mi vrijedi da ih ja ne tučem, kad se međusobno mlate

ma znam da nije isto, ali me ljuti to B-ovo ponasanje. ne mlate se pa mu je ovo najjace oruzje

[pomikaki]

Slično je i kod nas. Meso im je dosta imaginarna kategorija, nekako je ne povezuju sa životinjama koje žive, nego sa pakiranjem u dućanu.

Kod nas nije tako, dijete jako dobro zna odakle meso. A kod susjeda se može svaki dan upoznati s krutom realnošću. Nisam nikad manipulirala ni lagala, pošteno kažem odakle meso (mi jedemo najčešće ribu i sir, ali kod bake jednemo što nam skuha). Ona je ogorčena činjenicom da postoje ljudi koji jedu male janjce. Pa da joj malo olakšam, objasnila sam da postoje i vegetarijanci i vegani, i rekla da može i ona tako, samo dok ne odraste da bih htjela da jede bar ribu i sir. Ona je rekla da će jesti i prasetinu i piletinu. Vidjet ćemo što će biti kasnije

[pomikaki]

Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam

I dalje ne razumijem zašto je ovo lažan izbor. Recimo da u frižideru imam mrkvu i brokulu i odlučujem što ću skuhati. Pa pitam dijete što bi rađe. Pa nisam valjda dužna imati kod kuće supermarket?
Tako se mogu ja ljutiti na mm-a ako me pita da li bih na ljetovanje na Kvarner ili u Dalmaciju, a nije mi ponudio Tahiti

[dalmatinka]

Da ja nad njima ne vršim bullyng glede održavanja osobne higijene i čišćenja/spremanja sobe ,
mislim da bi CZSS nadamnom vršio bullyng glede zanemarivanja ............

[Sirius Black]

Ne slažem se sa stray cat...Ne osjećaju sva djeca tu patnju životinja, ne sjećam se da sam kao dijete baš jako žalila za kokošima. Kokoš hoda i sere po dvorištu, nije baš da razmišlja o smislu svojeg postojanja i da se previše uznemirava ako druge idu na klanje. I ne vjerujem da rezanje vrata u sekundi uzrokuje veće patnje od prirodne smrti stare i bolesne kokoši.

I vjerujem da je za ljudski organizam najzdravije da jede hranu svog podneblja (pročitala sam negdje stav nutricionista o tome) a ovdje ljudi oduvijek jedu meso. Vjerujem da je za dijete zdravo da jede meso zbog proteina, B vitamina itd... i ne mislim da je zlostavljanje ako to prenosim djeci. A djeca više vole jesti meso od povrća, i ne pada mi na pamet govoriti im o nekoj patnji životinja. Ako ih to bude mučilo u odrasloj dobi, nek jedu kaj hoće.

[anchie76]

I dalje ne razumijem zašto je ovo lažan izbor. Recimo da u frižideru imam mrkvu i brokulu i odlučujem što ću skuhati. Pa pitam dijete što bi rađe. Pa nisam valjda dužna imati kod kuće supermarket?

To o čemu ti pričaš je drugo. Ako realno ne postoji neka treća opcija onda su ove dvije ponuđene sasvim ok i u redu, jer zaista i realno pitaš što bi preferirali od toga dva, a ne zato jer ne želiš da on jede krumpir (karikiram) pa nudiš brokulu i mrkvu (a praviš se da krompir ne postoji iako i ti i dijete znate da je i krompir opcija za ručak, i najradije bi danas jelo krompir).

[anasti]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

ma nisi ti bully!
normalno da ne bih djetetu dopustila da vrijeđa i omalovažava, jer di je tu onda odgoj.
ti si po meni normalna mama i to je to.

[pomikaki]

ma nisi ti bully!
normalno da ne bih djetetu dopustila da vrijeđa i omalovažava, jer di je tu onda odgoj.
ti si po meni normalna mama i to je to.

ali poanta je u tome kako mi djecu učimo da to nije u redu
o tome je riječ

[anasti]

Ok, stray, shvatili smo već davno da si vegetarijanka, i sve tvoje druge stavove...ali ovakve tvoje izjave su stvarno odvratne.

lajkala sam post ali također se slažem da je ovaj dio s pedofilijom malo too much.

[leonisa]

polajkala sam cvijetu :D

da pustim moju bez da ju "naganjam" ruke bi oprala, sada sa 7g.
ALI, vode bi popila u cijelom danu 2 case, do trena kad treba ici u krevet ne bi rekla da je gladna, pisat bi otisla kad joj vec krene curit u gace, zube ne bi nikad oprala, jela bi samo gluposti, ne bi se nikad otusirala, zaspala bi u dnevnoj sobi uz crtice i to onda kad bi kapcima slomila sibice koje drze oci otvorene, ne bi se nikad presvlacija, u najsvecanojoj haljini bi se valajla po podu ili u pidzami, ne bi se nikad pocesljala itd. i to su fajtovi koje vodimo svaki dan.

trenutno je zatvorena u sobi koju sprema jer sam joj rekla da ako je ne pospremi ili nece ici s nama na more ili cu uci u sobu i ogromnom vrecom za smece.

postoje stvari koje mrzi raditi, bas kao i odrasli (i ja odgadjam opeglati vec 10 dana i samo mi se gomila) i sama sebe naganjam bicem da to konacno ucinim pa mi je jasno da jdeca u sebi nemaju taj bic i da ih se ponekad treba potjerati. figurativno, naravno.

inace, za sobu je molim takodjer 10 dana. sad sam zavrsila s molbama.

isto tako za sve nabrojano joj ne govorim da mora vec zasto to treba uciniti- piti vodu da ne dehidrira, jesti zdravo da bude zdrava, prati zube da ne zavrsi bez zubi, piskiti da ne dobije upalu, pospremiti sobu da ju mogu oprati i pobristai prasinu jer ona nije zdrava, spavati jer je san potreban svakome, presvlaciti se jer ce unistiti najljepsu haljinu koju oblaci kad se zeli sepuriti pred drugima itd.

[tanja_b]

trenutno je zatvorena u sobi koju sprema jer sam joj rekla da ako je ne pospremi ili nece ici s nama na more ili cu uci u sobu i ogromnom vrecom za smece.

A što bi da je izabrala da ne ide na more? Stvarno biste imali tu opciju?
(pitam zato jer sam 100% sigurna da bi moj to odabrao, i još bi me prkosno gledao u stilu: "ajde da te vidim kako ispunjavaš prijetnju" )

Vezano na neke druge postove, meni ništa ne vrijedi što ne primjenjujem koncept kažnjavanja, kad mi A., u trenucima kad nešto zabrlja, govori: "Kazni me" ili "Istuci me", kao da dobiva kazne i batine na dnevnoj bazi (a nikad nije doživio ni jedno ni drugo)

[leonisa]

srecom, na more zeli ici
al ne zeli vrecu za smece kako haraci po njenoj sobi.
i jednom sam joj to vec napravila. ok, nisam hitila u smece, odnjela sam u garazu za drugo dijete.
i da ne napravi to, bez beda bi joj potrpala sve nepospremljeno u vrecu i oduzela joj. presla je sve granice i iscrpila moju njeznu majcinsku suosjecajnu stranu :D

ovo s "kazni me" srecom, nije takva.
al sam ja bila. ja sam govorila: ajde, kaznite me vise, opalite mi samar pa da zavrsimo s time i da ja nastavim po svome.
jadni moji starci :D

[tanja_b]

srecom, na more zeli ici

Želio bi i moj, ali je kadar izabrati na svoju štetu samo da vidi daljnji razvoj događaja Naravno, to uopće ne povezuje s određenim ponašanjem, nego sa svojom zlom sudbinom.
Zato sam naučila da moram biti jako oprezna kod sustava "uzrok-posljedica" i sve mu prezentirati doslovno.

[Peterlin]

A što bi da je izabrala da ne ide na more? Stvarno biste imali tu opciju?
(pitam zato jer sam 100% sigurna da bi moj to odabrao, i još bi me prkosno gledao u stilu: "ajde da te vidim kako ispunjavaš prijetnju" )

Vezano na neke druge postove, meni ništa ne vrijedi što ne primjenjujem koncept kažnjavanja, kad mi A., u trenucima kad nešto zabrlja, govori: "Kazni me" ili "Istuci me", kao da dobiva kazne i batine na dnevnoj bazi (a nikad nije doživio ni jedno ni drugo)

Ajoooj, ovo je detaljan opis mog mlađeg sina (iako taj povremeno doživi kazne, odnosno represivne mjere, uglavnom u vidu zabrane korištenja elektronike na određeni rok i slično) ali stvarno - odavno sam dokučila da je za njega motivacija bolji način od kazne.

Eh, sad - što je to motivacija, a što manipulacija - o tome bi se dalo diskutirati. Granice su mutne. Ali s druge strane, prijetnja koju ne možeš ostvariti je bezveze, iako sam i sama bila podložna takvim stvarima (ima djece koja te namjerno bacaju iz cipela - moja mama govori da sam ja bila takva, pa ispada da je karakter mog mlađeg sina genetika ili možda karma na djelu, he he he...)

S druge strane, stariji koji nije takav ponekad me zabrine na druge načine jer nije u stanju prepoznati tuđe loše namjere i manipulacije (istina, sad s 13 godina već je puno bolje, ali još uvijek gleda svijet kroz ružičaste naočale). Za njega bi odgoj s linka iz prvog posta vjerojatno bio dostatan.

[Danci_Krmed]

Meni je članak čist ok, i osvjesti neke prilike koje mogu roditeljima biti normalne ali koje su zapravo suptilni bullying.

Ne znam kako bi opisala naš način odgoja, ali tu ima puno demokracije, dogovora, razgovora i traženja solucija koje su svima prihvatljive. Ima i dana kad npr malog strpam u tuš jer je prljav i umoran i za spavat mora u tuš, i teško mi je to radit iako znam da je u tom trenutku jedino riješenje. Ma ima svakakvih trenutaka ali u načelu mislim da se trudimo ponašati se prema svojim (i tuđim) klincima dostojanstveno kao prema osobi sa vlastitim osjećajima, strahovima i pravima.

Mogu reč da je moj odgoj jedino previše pečatio na mene da djecu treba podsjetiti "say thank you" i to mi je često poštapalica ali nastojim se kočiti. Maleni mi je prilično sramežljiv i meni ide na živce da neće pozdravljati kad dođemo negdje ali jednom (trogodišnjak) rekao sestri "znaš da je mene malo sram kad dođem negdje i da mi treba malo vremena - pa daj mi vremena nemoj me zezat!" i onda sam stala. Važno je da vidi od nas svih da to radimo pa će on pomalo počet kad bude spreman.

Neugodna posljedica prema van je što moji klinci primjećuju/osjećaju manipulaciju, emotivne ucjene, zanemarivanje, omalovažavanje, sarkazam i spuštanja

E, to je teško. Kad to znaju i skuže kako ih raznorazni ljudi lažu i manipuliraju (famozno je bilo da u vrtiću doktor gleda na kameri da provjeri ko jede i ko ne jede i da će doći nasilno cijepiti one koje ne jedu :rolleyes: ajme to smo liječili mjesecima)

[anasti]

Ima i dana kad npr malog strpam u tuš jer je prljav i umoran i za spavat mora u tuš, i teško mi je to radit iako znam da je u tom trenutku jedino riješenje.

e ovo i ja ponekad napravim, iako plače ko lud i želi se još igrati (ma i pustim ga maksimalno da se igra), ali ako ga ne natjeram na tuš i spavanje znam da slijedi show i da će biti lud od umora i još se buditi po noći.. pa si tu ipak dopustim malo "bullyinga"

[cvijeta73]

famozno je bilo da u vrtiću doktor gleda na kameri da provjeri ko jede i ko ne jede i da će doći nasilno cijepiti one koje ne jedu :rolleyes: ajme to smo liječili mjesecima)

đizs.

a sad sam se sjetila scene. m je imala 2-3 godine, i prije spavanja smo nekoliko večeri za redom čitali macu papučaricu. što je lektira u nekom razredu OŠ, al meni se činilo ok za m, a i ona je voljela i slušala priču.
i, jednu večer, mi legnemo u krevet, m već pred san, i najednom se u panici diže iz kreveta, trči iz sobe u hodnik i nešto traži.
ja za njom, pitam ju što traži, kaže ona meni - papuče.
nađe ih i spremi na policu.
al totalno u strahu.
jer ako ne spremi papuče na policu će doći maca.
i, ajd, kreće liječenje kao što kaže danci, al nona, koja ju je u to doba čuvala, skužila njen strah. i počela koristiti macu u edukativne svrhe.
nisam ja ni kužila dok jednu večer, isto u krevetu, kaže ona meni da će joj na noge doći maca ako ne zaspi.
jer je tako rekla nona.
čula me drugi dan nona
moš misliti, imaš dvije godine, i strahuješ od neke čudovišne mačke koja ulazi kroz vrata i krade papuče i leži na nogama ako ne možeš zaspati. madre mia, mene sad strah, sa 40.

to zastrašivanje je meni totalni buling.

[Zuska]

Želio bi i moj, ali je kadar izabrati na svoju štetu samo da vidi daljnji razvoj događaja

Pa naravno

Ja sam kod prijetnji uvijek izabirala po mene lošu opciju iz nekoliko razloga, jer su prijetnje djelovale na mene da se još više inatim (ajmo vidjet tko je tvrdoglaviji i ponosniji); zato jer sam procjenjivala da se teške prijetnje neće ostvariti, pogotovo ako su za pozitivan ishod bili zainteresirani i sami roditelji (tipa, i oni su htjeli ići nekamo pa sam znala i krivo procijeniti ); i treće, da vidim daljnji razvoj događaja.

Nekad sam gubila u toj priči, npr. kad sam imala nekih 9 ili 10 godina dogovor je bio ako popravim zub, idem u ljetnu koloniju sa školom kamo sam jako htjela ići.
Došla sam do zubara i pokleknula u zadnjoj minuti - izbušio je rupu i još jedno bušenje do kraja, nisam ga više pustila da išta napravi. Došla sam doma s rupom na kutnjaku i sljedeća dva tjedna odbijala popraviti...kolonija je počela i prošla bez mene. Bilo mi je teško, jako teško, i sad se više ne sjećam zašto sam bila tako uporna. Uglavnom, preživjela sam dvije godine s rupom u zubu i jela samo na jednoj strani.
Kad sam shvatila da sam "pobijedila", tj. da me roditelji više ne pilaju i da je zapravo sve to jako glupo (jesti na jednoj strani), otišla sam i popravila, trebalo je 5 minuta. Starci presretni, zapravo su samo bili promijenili strategiju. A ja u koloniju ipak otišla, s "malim" zakašnjenjem

[mamasch]

Ja to rješavam tak da nakon tri pristojna podsjećanja da opere ruke ipak ne želi viknem "####### (nije za forum) , ako ne dođeš odmah prati ruke ja te bum za uho dovukla u kupaonu i zribala" ili "ako se ne ideš tuširati normalno onda te bum ja istuširala s hladnom vodom". Uglavnom završi s "no, dobro, idem".

X
Funkcionira besprijekorno. Barem kod moje djece.
A za njih svi koji su ih upoznali, i mali i veiliki, imaju samo riječi hvale.

[anasti]

zastrašivanje mi zbilja nema smisla, majketi jer ako ne znaš na normalan način se sporazumit sa djetetom onda si zbilja ono
ja se i dan danas bojim mraka nekad
a kad J njegova baka straši bubama i mrakom ja to odmah preokrenem na "jao vidi kako je slatka mala buba, ima krila i leti, draga buba" ili za mrak strašenje okrenem na " ma nemoj ić u mrak, tamo se i tako ništa ne vidi" i sl.

[mamasch]

Ovo je odličan način, a uglavnom jako zanemaren. Zdenka je jednom napisala da primjenjuje "fizički odgoj", tj. točno ovo citirano, i tad sam prvi put i razmislila o tome, stvarno je to jako dobar način. Zapravo čudno koliko smo navikli na govorancije, meni samoj ovo ne bi palo napamet...

I ja se slažem sa ovakvim, fizičkim, pristupom. Kod moje djece donosi samo pozitivne promjene i primijetila sam da oboje tako postupaju sa manjom djecom koja dođu u posjetu, i nikada nema plača i galame i uvijek se mogu bez problema zajedno družiti mada su mlađi od mojih po par godina.

[mamasch]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

X
Mojima dajem limitirani izbor, dakle ponudim 2-3 opcije koje su izvedive i realne, oni biraju, i njihov izbor se poštuje.
Ne pada mi na pamet pustiti da mi dvoje 8 - godišnjaka 100% i bez ograničenja provode svoju volju, da se njih pita cijeli dan bi igrali igrice, klopali sladoled, danima bi bili u istoj majici i ne bi se tjednima prali. Ko i većina djece.

[cvijeta73]

uf, zuska. ne mogu zamisliti da svojima uskratim nešto tako bitno, pa taman se sto puta prijetila sa istim. ta pretjerana dosljednost roditelja je za mene isto buling. veći od grljenja tetke

[šafran]

He, he mi za sada sa strahovima nemamo problema. U SNjegljici je zločesta vještica, u Kug Fu Padni zločesti tigar, u Autima policajac, a u Pepeljugi zločesta mačeha, eto sad na.
A najjače mi je kad je pitam, jesi ti mamina princeza, a ona važno odvrati, ne ja sam mamin policajac.

Inače evo mali update moje Spličanke. Danas smo se čist lijepo razgovarale preko telefona, bile smo skroz uviđajne I dogovorile sutra kod nas u parku da se cure izigraju. Držite nam fige.
Ma kvragu i sve mora nekako funkcionirati, cure se vole da to nije normalno. Priča mi jučer muž na izlasku iz vrtića su se izljubile i izgrlile, čudo jedno.

[Sirius Black]

Moje dijete nema posljedice zastrašivanja Svima nam je smiješno kad se toga sjetimo.

S dvije godine je počela odbijati spavati. Već je starija seka spavala, MM i ja smo htjeli ići u krevet, ona je ludovala po stanu i nikak da ju spremimo u krevet. Navečer je bio crtić "cow and chicken" na cartoon networku i skužili smo da se jako boji te krave, pa smo počeli na kompjuteru puštati taj crtić i odmah je išla u krevet samo da krava ne dođe.

Baka joj je rekla da ako navečer ne ideš spavati, kad se spusti mrak, krava ide po ulici i gleda kroz prozor da li svi spavaju. U dobi od dvije i pol godine sama je izmislila pjesmicu "bratec martin kaj još spiš, već ti ide krava, već ti ide krava, mu,mu,mu".

Sad nema traume od krava, bili smo na jednoj farmi gdje ih uzgajaju i jedino joj je bilo čudno kaj ništ ne govore. Kad baš ništ ne sluša onda joj znam reći da ću nazvati tog stričeka da strpa jednu kravu u auto i dopela ju k nama doma. Starija cura umire od smijeha i mala se s njom smije, ali svejedno posluša.

[vissnja]

Ja dete zastrašujem sobom. Ako ne spavaš JA ću doći u sobu... Ako ne opereš ruke doći ću po tebe da ti ih ja operem. Ako ne pospremiš igračke uzimam ih i prosleđujem.

[ina33]

Strah od krave... Jedna je Loryblue i krava Šarenka . I opet je mala izvojevala svoje..

Ja nemam takvih nekih strahova, tj. maca papučarica mi je osjećaj slatkast, kao ono gula horor. Ali, imam sigurno nekih drugih strahova, koje su mi isto starci prenijeli (ajme, ako se razbolim, ajme, ako bude rata). Mislim, svi su realni, ali opet bezveze tako strahovat unaprijed i u nazad.

Imam primjer dvoje djece, isti roditelji, isti odgoj, a jedan kaže ima koma starce, prave bullyje (u stilu ovog članka, ne u stilu konkretnog CZZS bullyinga), drugi da je imao idealno djetinjstvo i ono veliko srce i veliki zen - ja sam ok - ti si ok.

Što je rekla peterlin (ja mislim) - svako od nas ima neku kvotu roditeljskih grešaka, pa ako ne radi ovo, radit će ono. Svakome će starci nešto zamjerati (osim ako nije rodio ovog manje osjetljivog sa sretnim djetinjstvom i manjim kapacitetom zamjernanja).

Generalno, mislim da su to sve nijanse i da smo, manje-više, većina nas OK... a ovo drugo je semantika.

[Peterlin]

Ja dete zastrašujem sobom. Ako ne spavaš JA ću doći u sobu... Ako ne opereš ruke doći ću po tebe da ti ih ja operem. Ako ne pospremiš igračke uzimam ih i prosleđujem.

E, ovo sam i ja radila mlađem sinu: ako ne pospremiš igračke, JA ću doći s crnom vrećom za smeće i nikada ih više nećeš morati pospremati...

Ne samo da sam zastrašivala, nego sam čak znala prijetnju provesti u djelo - pokupiti igračke i frk u podrum na dan-dva.

[rehab]

polajkala sam cvijetu :D

da pustim moju bez da ju "naganjam" ruke bi oprala, sada sa 7g.
ALI, vode bi popila u cijelom danu 2 case, do trena kad treba ici u krevet ne bi rekla da je gladna, pisat bi otisla kad joj vec krene curit u gace, zube ne bi nikad oprala, jela bi samo gluposti, ne bi se nikad otusirala, zaspala bi u dnevnoj sobi uz crtice i to onda kad bi kapcima slomila sibice koje drze oci otvorene, ne bi se nikad presvlacija, u najsvecanojoj haljini bi se valajla po podu ili u pidzami, ne bi se nikad pocesljala itd. i to su fajtovi koje vodimo svaki dan.

Pa ja bih završila na psihijatriji kad bih o svemu ovome nabrojanom vodila računa ! A bila sam uvjerena da sam stroga mama koja ne da djeci disati Hajde dobro pranje zubi, ali ovo ostalo... Kad je žedan, piti će. Hranu mu ponudim, ako hoće da jede, jesti će, ako neće, pa dobro. Ako zaspi navečer uz tv, još bolje, ne moram ga ja ići uspavljivati. Ako se hoće valjati u svečanoj odjeći - čim prođe ceremonija (takvu mu odjeću oblačim jedino kada idemo na misu), neka se valja. Ako hoće biti čitav dan u pidžami, neka ga. To su mi toliko beznačajne stvari, da mi se ne da još i oko toga gubiti živce.

[rehab]

Ima i dana kad npr malog strpam u tuš jer je prljav i umoran i za spavat mora u tuš, i teško mi je to radit iako znam da je u tom trenutku jedino riješenje

Pa staviš ga prljavog i umornog da spava. Bar ja tako. Nekad, kad sam navečer sama s njima dvojicom, svi krepani i umorni, stavim ih ravno iz pješčanika u krevet. Ujutro ih operem, promijenim posteljinu, i eto ga. Nikome ništa dosad nije bilo Radije to,nego se prepirati, gnjaviti i natezati s njima.

[Peterlin]

Pa staviš ga prljavog i umornog da spava. Bar ja tako. Nekad, kad sam navečer sama s njima dvojicom, svi krepani i umorni, stavim ih ravno iz pješčanika u krevet. Ujutro ih operem, promijenim posteljinu, i eto ga. Nikome ništa dosad nije bilo Radije to,nego se prepirati, gnjaviti i natezati s njima.

Moram priznati da se mojoj djeci ovo nikada nije dogodilo u 13+ godina. Eto, očito sam roditelj koji provodi bullying.

[šafran]

E, ovo sam i ja radila mlađem sinu: ako ne pospremiš igračke, JA ću doći s crnom vrećom za smeće i nikada ih više nećeš morati pospremati...

Ne samo da sam zastrašivala, nego sam čak znala prijetnju provesti u djelo - pokupiti igračke i frk u podrum na dan-dva.

Uuuuu, ovo smo i mi jednom napravili. Ajme drame, toliko je bila u šok da se ispovračala od muke sljedeće jutro. Odbijala je jesti, samo je pila vodu, ležala kao da je bolesna (mega neobično za nju, jer ona ne leži nikad je bolesna stvarno).ome. Nikad to neću zaboraviti, srce me je boljelo, ali stvarno, osjećala sam kako me nešto stišće u grudnom košu, da ne velim da sam u svojim očima tada bila najgoramater na svijetu. Vratila sam te proklete igračke i rekla nikad više.
I dalje imamo malih problema oko pospremanja, ne da se, tvrda je ko kamen, znam joj nekad zaprijetiti da će igračke letiti u smeće, i podsjetiti je na to što se dogodilo jednom, no, mustra onda složi oči mačka iz Šreka i moli mamu da joj pomogne, da je ona još mala. Eto ona je takva, kad pričamo o tome koliko se djeca razlikuju. A ja često čini mi se znam izvući deblji kraj, ali šta da radim. Moram se truditi ako ništa biti dosljedna u nekoliko jako bitnih stvari, a ovo ostalo bude valjada nekako, jer odnjet će nas vrag za koju godinu.

[Peterlin]

Uuuuu, ovo smo i mi jednom napravili. Ajme drame, toliko je bila u šok da se ispovračala od muke sljedeće jutro. Odbijala je jesti, samo je pila vodu, ležala kao da je bolesna (mega neobično za nju, jer ona ne leži nikad je bolesna stvarno).ome. Nikad to neću zaboraviti, srce me je boljelo, ali stvarno, osjećala sam kako me nešto stišće u grudnom košu, da ne velim da sam u svojim očima tada bila najgoramater na svijetu. Vratila sam te proklete igračke i rekla nikad više.
I dalje imamo malih problema oko pospremanja, ne da se, tvrda je ko kamen, znam joj nekad zaprijetiti da će igračke letiti u smeće, i podsjetiti je na to što se dogodilo jednom, no, mustra onda složi oči mačka iz Šreka i moli mamu da joj pomogne, da je ona još mala. Eto ona je takva, kad pričamo o tome koliko se djeca razlikuju. A ja često čini mi se znam izvući deblji kraj, ali šta da radim. Moram se truditi ako ništa biti dosljedna u nekoliko jako bitnih stvari, a ovo ostalo bude valjada nekako, jer odnjet će nas vrag za koju godinu.

Nije svejedno koliko ti je dijete staro... Dvogodišnjaku to ne možeš napraviti (s njima se primjenjuje fizički odgoj - uzmeš za ruku i pospremate zajedno) ali predškolac koji doma radi nered i koji je prethodno upozoren tri puta može to podnijeti i izvući pouku. Isto vrijedi za sve odgojne metode. Po stoti put - nije svaka metoda primjerena svakom djetetu u svakoj dobi i u svakom trenutku. Da jest, netko bi već napisao "instruction manual" za odgoj djece i gotovo.

Što se tiče emocionalnog šokiranja, nije dobro oduzimati najdraže igračke "tješilice" ali za ono što stvara nered (npr. rasute legice) baš me nije preveć grizla savjest.

[Deaedi]

Pa staviš ga prljavog i umornog da spava. Bar ja tako. Nekad, kad sam navečer sama s njima dvojicom, svi krepani i umorni, stavim ih ravno iz pješčanika u krevet. Ujutro ih operem, promijenim posteljinu, i eto ga. Nikome ništa dosad nije bilo Radije to,nego se prepirati, gnjaviti i natezati s njima.

To bilo OK za jedanput, dvaput...ali skužila sam da je opasno raditi "presedane" - onda se uvijek pozivaju na to i svaki put bi tražili da se ne tuširaju (ili neka druga situacija)....

I iskreno, MENI je glupo mijenjati posteljinu jer se njima nije dalo otuširati - to mi onda dupli posao - ionako ih se mora otuširati, a onda još i mijenjati posteljinu, pa je prati...eventualno bi starijoj dala izbor - ok, ali sutra ujutro se onda sama (jer ja sam na poslu) otuširaj, promijeni posteljinu, prljavu stavi prati, pa sušiti, pa je posloži u ormar - mislim da bi ipak odabrala brzinsko tuširanje.

[šafran]

Bila je 3 tada, po zrelosti je inače godinicu dobru ispred svoje dobi, ne samo po našoj procjeni. Nema igračku tješilicu, njoj to izgleda ne treba. Mama je njena tješilica, to je tako kod nje, umjesto igračke navečer, zagrli mamu, dok joj ne dojadim pa mi samo kaže, pomakni se mama, ja ću sad spavati. To sa pospremanjem je isto i u vrtiću, neće i neće. Ovo za rukicu nikad nije palilo. Sva djeca poslušaju, ne i moja curka. Već su nas pitali jer to tako i kod kuće. Sa ostalim se slažem, zato i kažem nema dobre ili loše metode, djeca su različita, e sad u odabiru metode, priznajem, sa mojom curom još uvijek tapkam u mraku.

[rehab]

To bilo OK za jedanput, dvaput...ali skužila sam da je opasno raditi "presedane" - onda se uvijek pozivaju na to i svaki put bi tražili da se ne tuširaju (ili neka druga situacija)....

I iskreno, MENI je glupo mijenjati posteljinu jer se njima nije dalo otuširati - to mi onda dupli posao - ionako ih se mora otuširati, a onda još i mijenjati posteljinu, pa je prati...eventualno bi starijoj dala izbor - ok, ali sutra ujutro se onda sama (jer ja sam na poslu) otuširaj, promijeni posteljinu, prljavu stavi prati, pa sušiti, pa je posloži u ormar - mislim da bi ipak odabrala brzinsko tuširanje.

Pa vjerojatno je sa svakim djetetom drugačije. Moja djeca obožavaju kupanje i nikada ga ne odbijaju. Ali, ako su preumorni, čim ih izvadim iz kade nastaje cendranje, natezanje, plač. To mi je teško hendlati ako sam sama s njima, a istovremeno ih kupam i oblačim (mlađi je još mala beba, pa si ne mogu priuštiti da ga ostavim samog dok okupam starijeg). Radije si onda uštedim živce i ostavim to za jutro, kad su veseli i odmorni. Rijetko se događa, ali se dogodi. Ne mislim da su drugi roditelji, koji inzistiraju na kupanju pod svaku cijenu, bully roditelji, ali meni je lakše ovako. Štedim si živce gdje god i koliko god mogu.