Obaveza 10godisnjakinje...

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

E meni je ovo veliki problem. Kad već pričamo o ormarima, MRZIM spremanje ormara. Moj ormar je jedan veliki džumbus u kojem je pomiješana ljetna i zimska roba, samo natrpana u velikim grudama u ladice. Sve je čisto, robu perem nakon jednog nošenja i prljava roba nikada ne ide u ormar. Ali, ono što mi treba izvučem iz tog kaosa, časkom popeglam ako je zbilja nenosivo i to je to. Kako da naučim jednog dana svoju djecu da pospremaju svoj ormar ? Mislim, pospremljen ormar je neko općeprihvaćeno pravilo, jel :mrgreen: I ne bi baš bilo pedagoški da ih tome niti ne pokušam naučiti. Znaaam, moram mijenjati sebe, ali to mi je jedna od najmržih "obaveza" na svijetu...

---

je li ti ovo govoriš o mom ormaru?:mrgreen:

kao što sam već rekla, tek kad ne mogu nešto naći u njemu, a baš to hoću obući uhvatim se slaganja. za 2 dana je opet đumbus. kod moje mame je bilo sve u crtu. sad znam ubaciti crni humor pa kažem da bi mi mama opet umrla od muke da oživi i vidi moj ormar. a jadna je toliko puta bacala cijeli sadržaj na pod i tjerala me da slažem. ali ja to ne mogu i ne mogu. bitno mi je samo da je roba čista. peglam kad je baš teška potreba, a to je rijetko. i kako da kćeri zamjerim isto to? ali me izludi kad se sprema vanka i onda šizi jer joj nema tog i tog grudnjaka, te i te majice. onda sam joj kao ja kriva jer ja obično trpam u ormare kad skupim sa sušila. ali netko mora jer bi nas ta roba zatrpala da je ne potrpam po ormarima. pokušala sam joj ostavljati na hrpi da ona to sama posloži, ali dok se ona nakani pas sve razbaca i raznese po stanu. ili se samo izvale on ili mačka na tu gomilicu pa opet mora sve u mašinu zbog dlaka.

ma i ja se slažem Tanči da će većina njih sve naučiti kad im zatreba. znaju oni već, ali koriste situaciju dok mogu. no meni je to postala tlaka i htjela bi da ja imam što manje ovaveza te vrste. dosadilo mi više. rađe tipkam ovdje :mrgreen:

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

je li ti ovo govoriš o mom ormaru?:mrgreen:

kao što sam već rekla, tek kad ne mogu nešto naći u njemu, a baš to hoću obući uhvatim se slaganja. za 2 dana je opet đumbus. kod moje mame je bilo sve u crtu. sad znam ubaciti crni humor pa kažem da bi mi mama opet umrla od muke da oživi i vidi moj ormar. a jadna je toliko puta bacala cijeli sadržaj na pod i tjerala me da slažem. ali ja to ne mogu i ne mogu. bitno mi je samo da je roba čista. peglam kad je baš teška potreba, a to je rijetko. i kako da kćeri zamjerim isto to? ali me izludi kad se sprema vanka i onda šizi jer joj nema tog i tog grudnjaka, te i te majice. onda sam joj kao ja kriva jer ja obično trpam u ormare kad skupim sa sušila. ali netko mora jer bi nas ta roba zatrpala da je ne potrpam po ormarima. pokušala sam joj ostavljati na hrpi da ona to sama posloži, ali dok se ona nakani pas sve razbaca i raznese po stanu. ili se samo izvale on ili mačka na tu gomilicu pa opet mora sve u mašinu zbog dlaka.

ma i ja se slažem Tanči da će većina njih sve naučiti kad im zatreba. znaju oni već, ali koriste situaciju dok mogu. no meni je to postala tlaka i htjela bi da ja imam što manje ovaveza te vrste. dosadilo mi više. rađe tipkam ovdje :mrgreen:

---

Sad bih te ja pitala zašto se brineš oko dlaka po njezinoj robi, nek si sama opere ako joj smeta, ali zapravno sam sigurna da bih postupila kao ti :mrgreen:

Najveci problem svega je sto nama roditeljima u ovom slucajevima nama mamama vise smetaju neke stvari sto nam klinci rade tj.ne rade pa potegnemo za njima...

Voljela bi da sam flegma i da njen dunglus ostane dunglus sve dok njoj samoj ne pocne smetati pa odluci pospremiti...

Moja starija cura ima 7,5 i mrzi kućanske poslove. Budući da je sad završila prvi razred i na praznicima je, odlučili smo joj dati neki zadatak. Za sad je to pranje veša - svaki ili svaki drugi mora odvojiti prljavi veš i staviti prati u perilicu. To je jedini posao koji joj se sviđa jer joj nije preglup i dovoljno je izazovan da se osjeća da radi nešto važno, pogotovo jer samo joj rekla da ona radi nešto što tata ne zna. Zna koliko deterdženta staviti, na koji program i koju temperaturu. Osim toga ja želim da radi posao kojim stvarno pomaže i koji je koristan.

Krevete ne slaže, jer je meni bezveze inzistirati na tome kad ni ja to ne radim, jednostavno nemam naviku. Gosti nam ne ulaze u spavaću sobu, a mužu i meni ne smeta. Isto tak ne kužim zašto inzistirati da dijete pokupi tanjur za sobom nakon ručka. Moji se dignu od stola, i onda ja pokupim, ili muž ponekad. Kad sam živjela sa starcima nikad to nisam radila, uvijek je netko pokupio sve tanjure. Moja mama bi valjda popizdila da se nas svih 8 digne sa svojim tanjurima i gura se u kuhinju.

Povremeno skupa pospremimo dječju sobu, ali ubrzo nastane užasan nered zato jer se cure stalno igraju i nešto rade pa im sve uvijek treba. Kad mi dopizdi dođem u sobu s vrećom za smeće i velim da sve kaj je na podu ide u smeće, onda "pospreme" što znači da prebace na drugo mjesto.

Citiraj:

---

mare41 prvotno napisa

A u kojoj dobi pocinje ucenje da pospremaju za sobom?

---

Pa, ja vec svog dvogodisnjaka poticem da pospremi svoje igracke nakon igre (da ih vrati u kutije) i da smece baca u vrecu. Npr., nakon sto ga presvucem, odnese pelenu u smece, omote i papirice... Za to je sigurno sposoban.

Samo sto to u njegovoj dobi ide malo pomalo, kroz igru i vise sluzi stvaranju navika nego tome da prostor iza njega ostane cist.

Citiraj:

---

bubica27 prvotno napisa

Dužnosti djece su definirane i u Obiteljskom zakonu.
Ne treba ići u nikakvu krajnost, niti opteretiti dijete, niti ga isključiti iz kućanskih obveza, samo je važno prilagoditi ih godinama i ne pretjerivati.

---

E, bas to. :)

ja samo znam da su moji od mene ji mojeg sudjelovanja u kućanskim poslovima ako puno ocekivali kad sam bila dijete, od brata apsolutno ništa
danas je on cistunac, sve po spagici, u puno kućanskih poslova redovito sudjeluje. Kod mene stalni krs i nered...ja sam zakljucila da je jako puno u karakteru. IaKO sam puno godina učena, nikada nisam naučila da je urednost kućanstva vazna kategorija

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Ma baš tako, Bodulice.
Moja kći ne radi doma ništa.
I ne mora.
Osim mene, tu je i muž umirovljenik.
Nas dvoje sve nekako izorganiziramo, a naša jedinica nek uči i nek uživa.

---

Ja baš ne bih rado takvu snahu, da prostiš... učim djecu da se brinu sami o sebi. Što misliš ako tvoje dijete danas sutra stvarno ode u inozemstvo studirati, hoće li ti biti zahvalna kad joj se kućni poslovi sruše za vrat pa ispadnu teži od trostrukih integrala?

Btw nisu moji suradljivi, bar ne svaki put, ali nemaju baš izbora. Ni mene se ne pita da li mi se ide na posao ili bih radije ljenčarila...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja baš ne bih rado takvu snahu, da prostiš... učim djecu da se brinu sami o sebi. Što misliš ako tvoje dijete danas sutra stvarno ode u inozemstvo studirati, hoće li ti biti zahvalna kad joj se kućni poslovi sruše za vrat pa ispadnu teži od trostrukih integrala?

Btw nisu moji suradljivi, bar ne svaki put, ali nemaju baš izbora. Ni mene se ne pita da li mi se ide na posao ili bih radije ljenčarila...

---

a mene sad stvarno zanima kako postigneš Peterlin kod svoje djece da dođu do tog stupnja da znaju da nemaju drugog izbora. kazna, nagrada? stvarno ne kužim a baš me zanima. pitanje stvarno nije dvosmisleno nego me iskreno čudi da su dečki u pubertetu toliko savjesni i svaki dan sudjeluju u održavanju kućanstva. to mije čisti sf. moja djeca, a i većina klinaca u mojoj okolini ima baš ovakav otpor zbog kojeg je lidać i pokrenula temu.
a usporedba posla i kućanskih obaveza mi nije baš adekvatna. ni njima se sigurno ponekad ne ide u školu pa moraju. to je nešto drugo. pospremanje kreveta ili pranje sanitarija mi nije u tom rangu. slažem se da to netko mora obaviti, ali to obično bude onaj kome najviše u tom trenutku to smeta. moje očigledno u ovoj fazi života to ne tangira ni 5 %. nisam presretna s tim, ali kužim. dovoljno mi je sjetiti se sebe u toj dobi. samo sam ja znala dobiti i batine i još neke kazne i opet na kraju često ne bi napravila što se od mene traži.

i ja baš mislim da će moja biti nekom dobra nevista usprkos činjeci što je doma lijena. bitno mi je da vidim da sve zna sama napraviti, a to što joj se često ne da je drugi par rukava. kad ode s dečkom par dana negdje sasvim se fino snađe i bez mene i napravi sve što treba uz njegovu asistenciju. mislim da takvi na kraju ipak ispadnu skroz ok i poslije vode sa svojim klincima iste bitke koje mi vodimo sada s njima :mrgreen:

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Sad bih te ja pitala zašto se brineš oko dlaka po njezinoj robi, nek si sama opere ako joj smeta, ali zapravno sam sigurna da bih postupila kao ti :mrgreen:

---

ja bih samo zatvorila vrata da pas i mačka ne uđu u sobu dok ona ne makne s kreveta na kojem bih joj ostavila, i stavi/složi/we u ormar

Osim želje da mi djeca odrastu u samostalne neovisne ljude koji će cijeniti i sebe i druge, ja sam sama sebi vrijedna i nikako se ne dozivljavam služavkom ili robom obitelji na način da se ja savijam od kućanskih poslova dok dijete, eto, uči i uživa. Ako svi pomalo rade, onda nikome nije teško. Zar to nije bit obitelji i zajedništva?
Biti mama-mučenica? Ne, hvala. Spremna sam pomagati, ako treba i svo slobodno vrijeme, u onome što dijete ne može samo, a zalog je za budućnost, ali da od djeteta radim invalida u onome što može SAMO...to mi je van pameti.

Joj, Peterlin, fuckat ce se njima kakvu bi ti snahu! Ko i mojoj kakvog bi ja zeta :D
Moja ima odredene obaveze, ali ne zato jer mislim da ce joj biti tesko snaci se, vec iz ovog razloga koji navodi cokolada: nisam nicija sluzavka ni majka mucenica.
Uostalom, nisu kucanski poslovi kvantna fizika. Sjecam se hrpu cura koje nisu doma nikad nista radile i sad ni jednoj nis ne fali, niti su gladne nit zamazane. Ili su naucile sve kaj treba, ili to i dalje netko drugi radi za njih.

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

a mene sad stvarno zanima kako postigneš Peterlin kod svoje djece da dođu do tog stupnja da znaju da nemaju drugog izbora. kazna, nagrada? stvarno ne kužim a baš me zanima. pitanje stvarno nije dvosmisleno nego me iskreno čudi da su dečki u pubertetu toliko savjesni i svaki dan sudjeluju u održavanju kućanstva. to mije čisti sf. moja djeca, a i većina klinaca u mojoj okolini ima baš ovakav otpor zbog kojeg je lidać i pokrenula temu.
a usporedba posla i kućanskih obaveza mi nije baš adekvatna. ni njima se sigurno ponekad ne ide u školu pa moraju. to je nešto drugo. pospremanje kreveta ili pranje sanitarija mi nije u tom rangu. slažem se da to netko mora obaviti, ali to obično bude onaj kome najviše u tom trenutku to smeta. moje očigledno u ovoj fazi života to ne tangira ni 5 %. nisam presretna s tim, ali kužim. dovoljno mi je sjetiti se sebe u toj dobi. samo sam ja znala dobiti i batine i još neke kazne i opet na kraju često ne bi napravila što se od mene traži.

i ja baš mislim da će moja biti nekom dobra nevista usprkos činjeci što je doma lijena. bitno mi je da vidim da sve zna sama napraviti, a to što joj se često ne da je drugi par rukava. kad ode s dečkom par dana negdje sasvim se fino snađe i bez mene i napravi sve što treba uz njegovu asistenciju. mislim da takvi na kraju ipak ispadnu skroz ok i poslije vode sa svojim klincima iste bitke koje mi vodimo sada s njima :mrgreen:

---

Prvo - da se razumijemo, ja nisam baš marljiva i svakako nisam ljubitelj kućnih poslova. I mene je netko utrenirao da se mrske obveze trebaju riješiti prije nego se nagomilaju.

Drugo - nisam bolesno uredna, kao ni mm, ali POSTOJI MINIMUM čistoće, za koji je potreban MINIMUM urednosti. Jer ne možeš čistiti dok je u sobi gomila odjeće. Prvo treba vratiti stvari na mjesto, a onda čistiti.

Treće - djeca ne izvršavaju obveze bez pogovora i ne izvršavaju ih uvijek tako kako bih ja napravila (nije me briga). Evo primjera: znam da mlađi rijetko spremi krevet ujutro prije nego ode u školu, ali mene to nije važno. Mene zanima samo da bude krevet spremljen prije nego ja dođem doma. Ako slučajno svratim doma i nađem raširen krevet, on svaki put kaže da ga je ostavio da se zrači :mrgreen:! Spremanje kreveta kod nas ne znači vojnička disciplina na crtu. Kreveti imaju kutiju za posteljinu i meni je svejedno hoće li oni to slagati unutra komad po komad ili zafrkati "sarmu" kako oni to zovu - smotati posteljinu u štep deku i ubaciti u kutiju za posteljinu. Eh sad - "sarma" kod starijeg sina znači da se na štep deku stavi jastuk, pa poplun ili deka, pa na crtu složena plahta, pa pidžama i to se preklopi i ubaci unutra. Uredno je. Kod mlađega (neurednog) to znači da se gomila skupi na hrpu kao zmijsko gnijezdo, zarola nepravilno i ubaci unutra. NE ZANIMA ME kako je unutra, zanima me da nije vani.

Isto je i s drugim stvarima. Stariji ima uredno složene knjige (jer je takav po prirodi - uredniji od mene i mm-a), a mlađi ima kaos. NE ZANIMA ME kako je ormar iznutra tako dugo dok nije gomilište knjiga vani, na stolu i oko stola.

Suđe - NE TJERAM IH da spremaju u suđericu, ali ne trpim da ostavljaju prljavo suđe na stolu. Stavite u sudoper i isperite. Pa to je minimum, bratemili...

Veš - NE ZANIMA ME da u njihovim ormarima bude složeno na crtu, ali mora biti unutra. Mogu na stolcima imati traperice za školu, ali ne mogu imati hrpu do stropa. Subotom obično ZAJEDNO presložimo da se baš ne stvori gužva (to radim i sa svojim stvarima). U konkretnom slučaju to znači da kod starijega obično ništa ne treba dirati, a s mlađim treba raspetljavati hrpu. Zapravo - kako kad... Cilj je da kasnije u životu imaju osjećaj da krevet ne smije ostati razvučen kad odeš u školu/posao, da suđe navečer ne smije ostati prljavo, da smeće treba baciti, da veš ima svoje mjesto, da prljavim čarapama nije mjesto ispod stola (jer će ih naći u svom krevetu rano ujutro dok im ih mogu staviti blizu nosa) nego baciti u kantu za veš.

Živimo u istom prostoru. To je i moj prostor. Želim se u njemu osjećati ugodno, a to ne mogu ako nečije čarape smrde ispod stola ili ako ostave prljavo suđe na stolu da na njega sjedaju muhe. To ne mogu ako uđem u wc i tamo nađem tragove nečijeg obavljanja nužde (ufff, za takve stvari su znali biti privedeni grubom silom, ali stvari su se popravile).

Zašto bih ja tijekom ljetnih praznika vješala veš, kad imam doma dva ogromna klipana koji rade ništa tri mjeseca? Pa zar to nije glupo i nelogično? Doma ste - bar si skuhajte tjesteninu za uz ručak. Odnesite smeće. Ispraznite suđericu. Pustite vešmašinu, a kad je gotova objesite veš.

Moj mlađi je astmatičar. To znači da jednom tjedno treba usisavati krevet. To znači da ne smije biti puno krpa po sobi. To znači da ne smije biti puno prašine. To znači da relativno često treba prati prozore i zavjese. Nama je to način života. Nisam luda za čišćenjem, ali eto - tako je to. Moj sin mora znati da će i kasnije u životu u interesu svog zdravlja čistiti 1x tjedno ili platiti nekoga da čisti, ali mora biti svjestan da se to treba obavljati.

* * *
Dok su klinci bili mali, ja nisam imala puno vremena da ih mičem dok sam čistila kuću. Silom prilika sam ih uključivala (radili su mi često još veći nered) ali nekako je to postalo navika. Kasnije, ulaskom u pubertet, nije da nisu zabušavali, ali dalo ih se nagovoriti. Danas - subotom oni sami pitaju "kakav je raspored" jer znaju da čim prije obave ono što dogovorimo, prije ću ih pustiti na miru da rade što žele. Tako i mm i ja funkcioniramo - ne sjediš i ne gledaš televiziju dok je suđe prljavo. Nikad mi nije palo na pamet da ja sjednem dok njih tjeram nešto raditi. Imam ja svog posla, ali dok ja čistim kuhinju, oni imaju što čistiti kod sebe.

Generalke su drugo, ali godinama su klinci sudjelovali i doma i kod svekrve - puno znači da ti barem miču namještaj dok usisavaš, da donesu lavor sa zavjesama, a kasnije preuzimaju kako dorastu. I spremanje naših šezdesetak kvadrata gotovo je u roku keks kad se SVI primimo posla i svatko odradi svoj dio. Nakon toga - ako žele buljiti u računalo, televiziju, voziti bicikl.... na volju im. Ali češće se pokupimo nekamo svi zajedno i radimo što želimo.

Tijekom školske godine opterećenje je manje, ali isto očekujem da vode brigu o svojim stvarima. Ima dana kad je krš - jučer smo ih odveli na ljetni kamp, pa su balkoni ostali nepometeni nakon jučerašnjeg nevremena, nismo odnijeli boce na otkup jer nismo stigli, našlo bi se puno neurednih kutaka (špajza mi je "Krško" kako to moja djeca zovu, jer unutra je sve što nije drugdje). Sad ću imati priliku to pospremiti. Nije da žudim za time, radije bih se izvalila na kauč i čitala, ali ugodno mi je biti u urednom i čistom, a tako malo truda to traži...

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

a mene sad stvarno zanima kako postigneš Peterlin kod svoje djece da dođu do tog stupnja da znaju da nemaju drugog izbora. kazna, nagrada? :

---

ma ne. nisam čitala ovaj dugi post od peterlin, pa ne znam što je odgovorila :mrgreen: al to ti je kombinacija dosljednosti, vlastitog karaktera i karaktera djece. i to je to.
ako si ti kampanjac i prokrastrinator :D , ako nisi dosljedna osim oko nekih stvari koje su ti prve na listi prioriteta, i tako od kad se rode, ma džaba ti sve nagrade i sve kazne ovog svijeta.
hebaj ga, ja poslije ručka znam ostaviti sve na stolu i pol sata odmorit :D
mm isto tako.
a da nas od rođenja gledaju kako poslije jela odmah spremamo tanjure, ili ormare, ili robu koju skinemo sa sebe ili you name it...to bi im bilo normalno.
ovako, štaš, kad me uvati furija, onda urlam na svih da pospreme svoje sobe jer je to nemoguće živjet tako jer ne možemo živjet u kršu jer... i onda oni pospreme. :mrgreen:
i za dan-dva je opet krš.
ili, ako s posla ne nazovem najmanje 3 puta da stavi sušiti veš iz veš mašine - on ne stavi. prvo zvanje - hoću, dobro. drugo znanje - jesi li? evo sad ću, da dovršim igricu. treće zvanje - ako ja dođem doma i nije veš vani jao si ga tebi. e onda stavi.
i tako to kod nas ide. nitko uredan u našoj familiji nije. a svi volimo da nam je uredno, al opet, ne volimo toliko da svaki dan pospremamo. kampanjski, story of my life.
al svima jednako. kako mmu i meni, tako i djeci. kad se posprema se posprema.
koji put mene uvati volja i pospremim i njihove sobe, onako da budu baš lijepo spremljene :D jer me nervira kako oni to pospremaju.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja baš ne bih rado takvu snahu, da prostiš... .

---

:lool:
nasmijalo me ovo.
naravno da se neće nas pitati, al recimo da se pita, ja kad sad zamišljam kakvu bih snahu, urednost i kućanski poslovi mi nisu uopće ni u kutku pameti kao kriterij. važni su, kako ne, al obave se ovako il onako. i to ti je to.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Osim želje da mi djeca odrastu u samostalne neovisne ljude koji će cijeniti i sebe i druge, ja sam sama sebi vrijedna i nikako se ne dozivljavam služavkom ili robom obitelji na način da se ja savijam od kućanskih poslova dok dijete, eto, uči i uživa. Ako svi pomalo rade, onda nikome nije teško. Zar to nije bit obitelji i zajedništva?
Biti mama-mučenica? Ne, hvala. Spremna sam pomagati, ako treba i svo slobodno vrijeme, u onome što dijete ne može samo, a zalog je za budućnost, ali da od djeteta radim invalida u onome što može SAMO...to mi je van pameti.

---

debeli X.

Ja volim da je uredno i složeno po špagici. Što sam starija do toga mi je više stalo.
ALi mi nije problem 9ogodišnjakinji dati manje poslove pa makar ne bili po špagici.

ja sam bila snaha koja nije ni oprala čašu prije nego što se udala
nisam znala ništa, baš ništa
sad sam snaha iz snova :lool:

netko apsolutno uživa u kućanskim poslovima i nipošto sebe ne doživljava kao mučenika, a nekom su noćna mora
svatko traži modus koji mu najbolje odgovara

takve vještine u djetinjstvu i ranoj mladosti ne ukazuju na to kako će biti kasnije u životu
katkad bude upravo suprotno

zamisli da dobijem urednu i pedantnu snahu...pa da mi okrene očima kad dodje na ručak! što ti je!

ja bih voljela neku koja voli kuhati, i snahu i zeta :mrgreen:

al stvarno, teško bi mi palo da se u njihovim budućim obiteljima ne kuha. i ono jedu stalno neke pi*darije. ne znam koliko bi to mogla prešutiti, a da ne prigovorim, išlo bi mi to strašno na živce :-/

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ja bih voljela neku koja voli kuhati, i snahu i zeta :mrgreen:

---

i ja!
i da mi voli sina, najviše na svijetu :D

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

al stvarno, teško bi mi palo da se u njihovim budućim obiteljima ne kuha. i ono jedu stalno neke pi*darije. ne znam koliko bi to mogla prešutiti, a da ne prigovorim, išlo bi mi to strašno na živce :-/

---

Upravo o tome je riječ.

Trudim se djecu naučiti osnovno - da dom treba biti čist, da odjeća treba biti čista, da jelo treba biti kuhano.

Danas-sutra da to mogu priuštiti svojoj djeci. Ne odgajam mušku djecu koja će očekivati da ih žene dvore (božesačuvaj) ali ne bih voljela ni da budu prisiljeni sami sve raditi. Ili još gore - odustati. Pa bar u današnje vrijeme kad imamo 1001 kućanski aparat to nije problem. Ali moraju steći naviku.

Btw - cvijeto - ako moja djeca ne poslušaju što im govorim, slijedi im litanija duljine prethodnog mog posta. Pa je obično lakše napraviti nego TO slušati :mrgreen::mrgreen::mrgreen: (naporna mater / forumašica)

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

mi bili u hotelu i klinka uredno sližila tanjure na kup na rub stola svaki dan

---

E. bila sa skolom na putovanju i slozila svoj krevet. :)
Dodje prof. u sobu u kontrolu i kaze, "Pa nisi trebala..."
A E., "Ma znam, nema veze.".

Jos je i cimericu nagovorila da i ona slozi svoj krevet. :mrgreen:

Puno je već ovakvih i sličnih tema bilo i zapravo meni nije jasno kako vam se da sve to obavljat same? Ja stvarno nisam neka urednica, pa vjerojatno lakše i podnesem da roba nije složena kako bih ju ja složila ili da nije prostrta kako bih ju ja prostrla. Meni je nezamislivo da kad ja dođem kući s posla moj sinak od 13 godina leži na kauču, a da ja prostrem robu, pokupim njegove prljave čarape i majice s poda, pa mu serviram ručak... Eto, ja stvrano mislim da bih pukla da za njima trojicom tako kupim, da im tako preslagujem a da oni moraju smeće iznijet van...

A snahe kakve ja želim su:
u ljubavi s dotičnim sinom
vrijedne, ono da se ne boje rada
nekukave, nežugave, vedre
i naravno da ne žele živjet u zajedničkom domaćinstvu

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Isto tak ne kužim zašto inzistirati da dijete pokupi tanjur za sobom nakon ručka. Moji se dignu od stola, i onda ja pokupim, ili muž ponekad. Kad sam živjela sa starcima nikad to nisam radila, uvijek je netko pokupio sve tanjure. Moja mama bi valjda popizdila da se nas svih 8 digne sa svojim tanjurima i gura se u kuhinju.

---

Sirius, pospremanje suđa za sobom u sudoper se odnosi na situacije kada jede sama, dakle, kada je npr. ujutro sama doma, pa ne želim da me na stolu nakon posla u 18h dočeka prljavo suđe i ostaci ručka i doručka. Ili, ako joj napravim večeru i donesem joj u sobu, očekujem da taj tanjur i šalicu sama prije spavanja odnese u kuhinju. Naravno da za vrijeme obiteljskih obroka obično jedna osoba postavi stol i odnese suđe. Mislim da si krivo shvatila situaciju.

Krevete u spavaćoj sobi ni ja ne pospremam, ali postoji razlika između dječje i spavaće sobe. U našoj spavaćoj sobi se samo spava i u nju nitko ne ulazi. No, dječja soba je prostor za igru, učenje, nekad navrate i prijatelji iz škole koji i sjednu na krevet. Tako da krevet u dječjoj sobi treba biti pospremljen, tako da se malo poravna i preko njega prebaci pokrivač. Dječja soba je kombinacija dnevne i spavaće i mislim da krevet treba biti pospremljen.

ma nisam ni ja majka mučenica. daleko od toga. rekla bi da sam i previše komotna u životu. ali kao što je netko prije rekao, mrzim kućanske poslove, a ne volim biti u neurednom. al nitko baš kraj mene ne dijeli taj osjećaj. i ja sam u stanju ostaviti sve na stolu nakon ručka i sve 4 u zrak. ovi moji eventualno uvale u sudoper pijat i pribor za jelo, ali meni to samo veći krš napravi. lakše mi je sa stola trpati u perilicu nego iz zatrpanog sudopera. ne volim ni kuhati pa ipak kuham jer mi nije prihvatljivo jesti suhu hranu osim iznimno. da sam sama vjerojatno bi češće eskivirala i to. ovako zbog ostalih se potrudim da je skuhano. već par mjeseci smo mm i ja na lchf prehrani, a i kćer sve više izbacuje uh pa mi to dodatno otežava taj mrzak posao. jutros je kćer radila svima omlet sa povrćem, ali suđe i kuhinja čeka mene. ne mogu početi spremati ručak ako nije koliko toliko čisto.

ja svojima priželjkujem partnere koji će njih činiti sretnima, ali nisam nikad razmišljala da bi urednost trebala biti jedan od kriterija. kod većine to dođe nekako samo po sebi. znam osobu koja je u djetinjstvu morala puno sudjelovati u kućanskim obavezama, čuvala mlađu braću, a otkako je započela samostalan život stvarno sam uvjerena da bi joj trebao odred za čistoću. par puta sam se nudila da pomognem, ali nju nije briga. jednom sam joj pričuvala djecu dok je nešto trebala obaviti i usput sam počistila koliko sam stigla, a ona je bila istinski nervozna i nesretna što sam uopće išta dirala. odonda se suzdržavam išta napraviti, jednostavno izbjegavam odlazak kod te osobe, a bliska smo obitelj. ja sam s druge strane sretna kad mi bilo tko nešto pripomogne pa sam računala da će biti i ona, ali izgleda da nismo svi isti.

Naravno, ja recimo mrzim, mrzim da mi bilotko osim djece, muža i tete čistilice za koju sam imala para daaaaavno, dira stvari. Stvara mi osjećaj obveze, stila da to nekad nekako moram vrati, a još više od toga imam osjećaj da mi se ulazi u moj privatni prostor nedozvoljeno, ono da mi se zadire u intimu.

i ne znam kako vi, ali ja obožavam gledati one treš emisije gdje dođu kod takvih prljavaca pa sve urede i onda na kraju budu oni prizori before and after. to mi stvori takav osjećaj ugode na kraju priče kao da se radi o meni samoj. :mrgreen: nakon takvih emisija obično dobijem poriv za čišćenjem samo što u zadnje vrijeme slabo to prikazuju. :/ jedino mi bude žao ako na kraju bude update pa napišu da su vlasnici tih stambenih prostora kasnije nastavili sa starim običajima što bi značilo da je ponovno sve šporko.

ali da se vratimo na djecu... ja i dalje smatram da je mali broj onih koji će napraviti nešto bez pilanja, moljakanja, prijetnji. i onda se svede na to da je lakše nešto napraviti sam nego utrošiti tu silnu energiju u sve to. da mislim da je bolje ići linijom manjeg otpora, ne mislim. da smatram da bi trebali imati više obaveza u kući, smatram. ali kad u datoj situaciji ona ili on ponovno zakukaju kako ne stignu, ne mogu, kako će to napraviti kasnije i sve što uz to ide jednostavno mi se u većini slučajeva ne da više raspravljati o tome. ponavljam, lakše mi je bilo dok su bili manji. tad su palile i zabrane nečeg pa i ucjene koji puta. sad ne pomaže ništa. napravit će isključivo kad je njih to volja, a meni se u 90 % slučajeva ne da čekati da ta volja proradii na kraju popustim i pospremim. jedino više njenu sobu ne diram, samo zatvorim vrata kao što sam rekla.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Osim želje da mi djeca odrastu u samostalne neovisne ljude koji će cijeniti i sebe i druge, ja sam sama sebi vrijedna i nikako se ne dozivljavam služavkom ili robom obitelji na način da se ja savijam od kućanskih poslova dok dijete, eto, uči i uživa. Ako svi pomalo rade, onda nikome nije teško. Zar to nije bit obitelji i zajedništva?
Biti mama-mučenica? Ne, hvala. Spremna sam pomagati, ako treba i svo slobodno vrijeme, u onome što dijete ne može samo, a zalog je za budućnost, ali da od djeteta radim invalida u onome što može SAMO...to mi je van pameti.

---

I ja sam na ovom tragu. Volim očistiti naš dom i uživam u tome da ga učinim lijepim i ugodnim za život, ali me "vrijeđa" kada me doslovno ujutro dočekaju po cijeloj kući torba od treninga, ostaci kasnonoćnog izleta u frižider, obuća, čarape i odjeća (MM čak uredno složi i zategne čarape, onako u liniju - nasred poda :lol:). To mi je baš, onako, ponašanje "mogu kako hoću, ima tuka koja će tegliti i čistiti".

I lijepo mu uvijek kažem - onako kako se TI sada ponašaš prema meni i mom trudu i radu, tako će sutra raditi i naš sin. A ja hoću poštovanje, zajedništvo i da svi zajedno brinemo jedni za druge. Da razmisliš kada ostaviš kruh nasred stola hoće li ga netko poslije tebe jesti - suhog, nakon što si se ti najeo svježeg. I hoće li netko poslije tebe poželjeti jesti maslac sa šunkom, nakon što si ga ti ukeljao džemom.

Dakle, to čišćenje ja ne doživljavam samo kao obavezu nego i kao brigu o ukućanima, razmišljanje o njima i poštivanje.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Naravno, ja recimo mrzim, mrzim da mi bilotko osim djece, muža i tete čistilice za koju sam imala para daaaaavno, dira stvari. Stvara mi osjećaj obveze, stila da to nekad nekako moram vrati, a još više od toga imam osjećaj da mi se ulazi u moj privatni prostor nedozvoljeno, ono da mi se zadire u intimu.

---

ja nemam problem s tim zadiranjem u intimu pa sam računala da i drugi tako. očito sam se prevarila. ali bilo mi je žao da djeca žive u tom kršu pa sam pokušla pomoći. kad sam vidjela da toj osobi to smeta više to nisam nikad ponovila. ali kao što sam rekla, izbjegavam odlaziti tamo jer se ružno osjećam. a skužila sam da i ta osoba izbjegava ugošćavanje u tom prostoru. očito je i sama svjesna situacije, ali iz nekog razloga se ne može pokrenuti da to popravi. a ponavljam, kao dijete i cura je u roditeljskom domu radila dosta toga.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Naravno, ja recimo mrzim, mrzim da mi bilotko osim djece, muža i tete čistilice za koju sam imala para daaaaavno, dira stvari. Stvara mi osjećaj obveze, stila da to nekad nekako moram vrati, a još više od toga imam osjećaj da mi se ulazi u moj privatni prostor nedozvoljeno, ono da mi se zadire u intimu.

---

x

ALi da se ne zavaravamo - ne radi se ovdje samo o kućnim poslovima, nego općenito o vještinama koje u životu dobro dođu, ako već nisu nužne.

Sve što ne znaš ili ne stigneš napraviti - moraš platiti. Računica je jednostavna. Sigurno će se u ovoj listi naći nešto čime se može zainteresirati desetogodišnjake i malo starije:

Dobro je znati rukovati kistom i bojama (krečiti ili farbati ogradu, garažna vrata i slično), ljepilom, silikonom, šivati gumbe, kratiti hlače (na ruke ako već ne mašinom), krpati sitne rupe... čistiti sifone i filtere... rukovati odvijačem i kliještima, znati čemu služi probirštift da se može zamijeniti prekidač ili utičnica... Da zovem majstora za tak nekaj - nezamislivo.

Klince zanimaju razne stvari. Moj stariji uredno pod tatinim nadzorom rastavlja i sastavlja produžne kabele - to ga zanima; kupili smo mu lemilicu kao nagradu za rezultate na natjecanju iz informatike). Mlađi bi najradije ležao pred tv-om danima, ali ga se lako može zainteresirati za kuhanje. On mi je bolji pomoćnik kad omatamo knjige u foliju nego stariji mu brat. Isto vrijedi i za zimnicu - starijeg nema ni u tragovima (on s tatom radije razvlači žice) a mlađi je očistio ove godine sve trešnje i veći dio višanja za džemove. Neš ti posla - uzmeš aparatić i dereš + provjeriš da nije koja ostala. Ako se ide u projekt "ajvar" - svi ćemo zajedno.

Sjećam se kad je Tanči opisala kako je njezina kćer sama sastavila krevet. E, to je posao! Svaka čast! Lako je za nju - cura sasvim sigurno nije BEZ vještina, iako ne mora raditi kućanske poslove. Moji nisu imali prilike baš za krevet, ali isto sudjeluju u sastavljanju namještaja. Jedino me znaju izluditi kad ostave alat širom, pa ja kasnije "pospremim" u ormar na balkonu kako ja mislim da treba :mrgreen: (ukrivo).

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Pretjerujete, svaka cura će naučiti kad joj zatreba.
Mene moji nisu naučili ni kuhat, ni slagat ormare pa kuham odlično, a bome su mi i ormari ok.

---

Naravno da će naučiti.
Ali do potrebe za tim će vrlo vjerojatno doći uslijed velike životne promjene. Odlazak na faks, početak samostalnog života ili života udvoje...
A puno je lakše proći kroz takvu promjenu ako znaš osnove vođenja kućanstva.

Ma, mislim da je ta rgumentacija naučit će skroz bezvezna. Ono da čak i oni koji je se drže u jednom pitanju ne vjeruju u nju nego im je ta argumentacija alibi. Mislim pa naučit će i čitat i pisat kad im zatreba, a opet ih šaljemo u školu.. Naučit će i narezat meso kad im zatreba, a opet režu meso na tanjuru i doma dok mama i tata jedu do njih i mogli bi im narezat..

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ma, mislim da je ta rgumentacija naučit će skroz bezvezna. Ono da čak i oni koji je se drže u jednom pitanju ne vjeruju u nju nego im je ta argumentacija alibi. Mislim pa naučit će i čitat i pisat kad im zatreba, a opet ih šaljemo u školu.. Naučit će i narezat meso kad im zatreba, a opet režu meso na tanjuru i doma dok mama i tata jedu do njih i mogli bi im narezat..

---

Asocijacija (istinita priča)

Jedna od starih forumašica opisala je scenu kad joj je 25-godišnji susjed došao tražiti jesti. Ona mu stavi tanjur i šnicl na stol. On sjedne i čeka, ne jede... Pita žena što nije u redu, a on kaže - mama mi uvijek nareže.

Ne bih voljela da mi se djeca zateknu u takvoj situaciji.

Eto, meni je to horor, ono potpuni neuspjeh u životu, fijasko, katastrofa. Jednako kao i kad dijete od 18 godina ne zna ugasit štednjak, kad ne zna kako voda izgleda kad zavre... I vjerujem da ima ljudi kojima to nije strašno i ok mi je da oni svoju djecu drugačije odgajaju. Istodobno da moji momci s dvadesetak godina kažu susjedi da nisu dosad sami šnicl na tanjuru narezali, ja bih pala u tešku depru...

ja isto mislim da ce nauciti, pa nije to rocket science.
ali vec smo svi napisali JA NE ZELIM biti osoba koja je njurgava, nezadovoljna i nesretna jer moji doma ne rade nista.
ali isto tako cu prihvatiti da drugima to ne smeta. kao sto ni mene ne smeta tudji nered u njihovoj kuci.

istinita prica na tulumu jedan dio ekipe se tek nakon studija odselio od roditelja i onda su pricali svoje dogodovstine kao da detergent nije nesto sto stoji na perilici, vec da je u ducanu i nije bas jeftin, ili pak da telefonski racun dolazi jednom mjesecno i da mu iznos moze biti i nizak ako malo pripazis, dakle spoznaili su i naucili, meni je draze da ranije shvate :mrgreen:

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

A snahe kakve ja želim su:
u ljubavi s dotičnim sinom
vrijedne, ono da se ne boje rada
nekukave, nežugave, vedre
i naravno da ne žele živjet u zajedničkom domaćinstvu

---

:lol:

I da je prodojeća, vodi zdrav život, ima lakoću postojanja i bla bla..:lol: