Printable View
Ajme, cvijeta, pa ja sam se nasalila s ovim skokom u razvoju.
Ali netko prije je dobro napisao, tu se cesto desava onaj scenarij "jedan korak naprijed, dva natrag". Taman krene na bolje i svi (i dijete i roditelji) malo odahnu, onda se opet nesto desi, tek toliko da vidis da problem i dalje postoji. Bitno je samo da ide na bolje, koliko god polako.
O, majko mila pa gdje sam ja napisala da mislim da ima selektivnu mutozu i gdje sam napisala da je drugi dan super socijalizirano, sramežljivo dijete.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Otvorila sam temu opisala poteškoće, netko se javio napisao da možda sa stručnjacima vidim dali se radi o selektivnoj mutozi. Ja išla googlati kao što svi radimo u današnje vrijeme, vidjela da dosta karakteristika koje se navode moja J. ima, malo se jesam zabrinula ali da ću na temelju foruma priljepiti svome djetetu dijagnozu ne pada mi napamet.
Naravno da bi se i da ću se posavjetovati sa stručnjacima.
Upravo to i u Psihološkom centru su jednom mjesečno roditeljske radionice koje nama znače strahovito puno, čak bih rekla više nego to što ona ide na radionice. I nama su ukazali i na neke greške i dobijemo savjete a i bome izmjenimo iskustva s roditeljima slične djece.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ma sve je to normalno... Svakom roditelju te drame prolaze kroz glave, ali brzo zaboravimo na njih. A ako ih napišemo na forumu, ponekad rasprava pokaže neočekivani tijek.
Nije to ništa strašno. Čovjeku svašta padne na pamet.
Vezano za skokove u razvoju, nama je inače svakom mentalnom skoku prethodilo užasno razdoblje.
Ono kad misliš da ćeš poludjeti od brige, od nemoći,... jer dijete radi / ili ne radi xy,... situacija je na vrhuncu i toliko si nanerviran da i temu otvoriš,... razmišljaš čak i o savjetovanju s dr,... i onda magično problem nestane ili se smanji u roku par dana i dijete najednom izrazito napreduje.
Ma mislim, pa kad sjedimo u parkiću mi roditelji i pričamo čuješ kako roditelji djece koja nemaju nikakvih poteškoča jedan dan misle da imaju najdivnije stvorenje na svijetu, a drugi dan se pitaju šta mu se dogodilo.
Ovu temu sam otvorila potaknuta tom predstavom i tim događajem jer me taj njezin izraz lica baš pogodio, bilo mi je teško nju gledati da se tako muči i onda je taj događaj zasjenio sve one sitnice i pomake koji su se u proteklo vrijeme dogodili.
Onda sam razgovarala s MM-om koji me kako sam napisala prizemljio, pa sam prespavala, pa je došao novi dan, pa je onda još i ona taj dan napravila tih par stvari koje su me ponovno vratile na pozitivnu stranu.
Nije mutoza nego mutizam, i selektivni mutizam naprosto znači da je dijete selektivno na "mute" odnosno u nekim situacijama priča, a u drugima ne. Tako da bi se za kćer od mitovski moglo reći da je selektivno bez glasa, jer ne priča s odraslima - međutim, očito je (iz kasnijih upisa) da to uopće nije pravilo, nego dijete nekad priča, nekad ne priča, očito je malo sramežljivije djetešce i to je sve.
Bilo bi lijepo da nemam, ali baš zato što imam, mogu to i napisati.Citiraj:
In love prvotno napisa
Očito čitaš neke druge riječi, a ne ono što sam ja napisala. Ovdje pričamo o djetetu koje nema nikve dijagnoze, sasvim je zdravo.Citiraj:
laumi prvotno napisa
Samo pišem da ne treba pjetrerivati. Ne treba ići na brdo pregleda i radionica zato što se dijete ne ponaša onako kako je to roditelj zamislio. Možda treba samo dozvoliti djetetu da odraste. rehab je napisala nekoliko krasnih postova na ovoj temi i posve se slažem s njom.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Pa, hvala ti. Ako nečije postove kojima se želi pomoći roditeljima da stvari sagledaju iz druge perspektive, proglašavaš, kako si ono napisala...ah, ne, neću ponavljati, ja nisam toliko bezobrazna kao ti, onda to najbolje govori o tebi.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Na pregledu smo bili jednom, prije 2 godine. Na radionice ide 2 puta mjesečno i na njima se zapravo igra. Nitko nju ne posjedne i ispire joj mozak.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Kao što sam napisala, najkorisnije su radionice na koje mi roditelji idemo jednom mjesečno. Dobijemo krasnih savjeta, pa i ovih da dijete za neke stvari treba jednostavno odrasti.
Dobro ja citam, i napisano i ono sto je izmedju redaka.
Mitovskina curica ima poteskocu, njoj je tesko. Nije sad tu bitna Mitovski, nego malena. I uopce mi ne izgleda da se tu radi o tome da se dijete ne uklapa u roditeljska ocekivanja, vec o tome da se djetetu moze i treba pomoci.
Imalo ono sluzbenu dijagnozu ili ne. Jer teskoca postoji i rjesiva je.
Zato u nekoj mjeri ne volim forume jer jedni drugima ljepimo etikete a da se zapravo ne poznajemo i nemamo uvid u cijelu situaciju.Citiraj:
laumi prvotno napisa
Da itko ovdje poznaje mene i MM-a znao bi da ne da se ne radi o tome da se naša J. ne uklapa u naša očekivanja nego da je to miljama daleko od istine.
Beti, mozes ti napisati da imas iskustva ali iz tvojih postova se vidi da nemas. I nije problem o tome sto roditelji ocekujemo od djeteta ( mm i ja tocno znamo sto mozemo ocekivati od svakog od njih troje) nego dijete stvarno ima neke poteskoce koje su vise ili manje rijesive.
Ma, mislim svi mi smo malo ludi jer smo ( ili jos)vodili djecu psihologu i na kraju krajeva i psiholozi su malo ludi jer su nam potvrdili da neke poteskoce stvarno postoje. Teorija zavjere vjerojatno...
Mitovski ima dijete teškog karaktera i ne zna kako s njom, ili misli da se može bolje. Jednostavno je, imam i ja jedno dijete težeg karaktera i još se tražim s njom. Nitko ne kaže da je tu nešto nenormalno, ali lako je kad ide po špagi, ali što kad ne ide? Rado bi čovjek pomogao i djetetu, ali ne manje i sebi.:mrgreen:
a pa ne poznamo te, pa nabadamo. recimo, meni je poznat taj osjećaj kad misliš da nešto nije u redu, pa kreneš guglati. i to nevezano, jel se radi o kratkovidnosti il mutizmu. pa te samo to izludi. ako niste taj tip, super za vas :DCitiraj:
mitovski prvotno napisa
Nije isto dijete teskog karaktera i dijete s poteskocama.
Mi imamo jedno i drugo, za ovog s teskim karakerom mi nije nikada palo na pamet da idem s njim kod psihologa. To smo ishendlali sami. I joshendlamo, za sada dosta uspjesno.
A za curu sam bome isla i sla bi opet da treba. Ali ne treba. vise. Hvalabogu. I ona nema tezak karakter. Dapace.
I da, imamo i treceg koji je dijete za pozeljet, njemu odgoj uopce ne treba on se rodio odgojen.
Eto, tako nam pao grah, imamo tri kategorije, tako da stvarno znam razlike izmedju te tri kategorije.
In love, kod nas kao i kod vas. Imamo jednu s tezim karakterom, jednog s poteskocom i jednu s kojom je sve lako (ako izuzmemo tu njenu sklonost perfekcionizmu).
Aha, a ja imam troje s kojima je sve lako, i onda je svizac zamotao čokoladu. ( Da ne pričam o četvrtoj, s kojom nisam imala prilike vidjeti koliko je sve lako kad si roditelj.)
Ovakav je moj stariji... A mlađi - kad gledam njega, kao da gledam sebe u iskrivljenom ogledalu - tako dobro pokazuje sve MOJE mane, he he he.... Bome sam se morala potruditi korigirati vlastito ponašanje i upalilo je.Citiraj:
In love prvotno napisa
Znači roditelji onog djeteta s poteškoćama imaju šanse riješiti te poteškoće i imati "normalno" dijete, a roditelji djeteta s težim karakterom su naježili za cijeli život.:mrgreen:
Da, tako sam i mislila.:mrgreen:
Beti, priznaj da upadneš nakon grmljavine pa kad osvane sunce, lakonski zaključiš da bi ionako osvanulo. Ne znamo bi li, možda bi, možda ne bi.
Da mitovski nije uložila puno truda i rada s djevojčicom, možda bi ona zaglavila u patološkom perfekcionizmu, razvila, ne znam, prisilne radnje, krenula se samoozljeđivati ili nešto četvrto, a psihijatar bi je nakon 3 godine pitao gdje su bili dosad.
Zato sam i napisala da ne možemo TOČNO znati i biti ovako iza ekrana sigurni da će nešto na kraju biti OK. Uvijek me osupne količina nasilja ili drugih negativnih, nenormalnih manifestacija kod djece u krugu poznanika moje djece. Možda su i njihovi roditelji jednom bili rekli - ma sve će to doći na svoje.
Davno mi je jedna stara pedijatrica u Klaićevoj rekla : ' Bolje da vi dođete pa da vam mi kažemo nije ništa, nego da vas pitamo gdje ste do sad bili?'
I ja bi radije 100 puta ispala ' prebrižna', 'prezabrinuta' ili glupa nego da stignem prekasno..
A zbog ovakvih ' ma proći će to samo od sebe' roditelja ja danas nemam brata, a još 16ero roditelja svoju djecu..ni krivi , ni dužni..Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Opet ja po Juulu, ali mislim da nasilje generira nasilje, i da djeca nisu sama po sebi nasilna. Ne rađamo se nasilni. To se negdje vidi, nauči.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Naravno da se vidi i nauči.. Tv, igrice, internet.. A roditelj okrene glavu..nema vremena..ne razgovara..
Ne radi se ovdje o naučenom nasilju gledajuci model, nego o nemogucnosti nosenja s vlastitom frustracijom u vezi kojecega (jer nitko nije obracao paznju) koja onda rezultira nekontroliranom agresijom prema sebi ili drugima.
XCitiraj:
čokolada prvotno napisa
Upravo ovako.
I ova tvrdnja je posljedica famozne teorije "prazne ploče" i netočna je. Čovjek nosi u sebi određenu dozu agresije, kod nekog će se to pokazati više, kod nekog manje, ali to je prirođeno svojstvo.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
I na to sam i mislila ..kad imaš vlastite frustracije ( jer te nitko nije naučio kako se to rješava) i na tako 'plodno tlo' jos padnu nasilne igrice , internet i sl., a nitko te ne 'prizemlji' dobiješ maloljetne nasilnike..i ubojice..
Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
obožavam Juula i puno mi je pomogao u raznim nedoumicama. i da, nasilje rađa nasilje. ali, rađamo se ili nenasilni ili manje ili više nasilni, kao što kaže tanja_b. nipošto se svi ne rađamo nenasilni.
ne govorim samo iz teorije, nego iz vlastitog iskustva. imam troje djece, svo troje odgajane nenasilno i nasilje se kod nas doma jednostavno ne dopušta.
i što imam?
jedno totalno nenasilno i miroljubivo dijete koje neće dignuti ruku niti zavikati na drugog čak ni ga taj drugi mlati; jedno relativno nenasilno koje nikad neće samoinicijativno krenuti nasilno na drugog, ali će se itekako obraniti iverbalno i fizički ako treba; i jedno kojem je prva reakcija na frustraciju upravo fizička agresija (iako se do sad već jako dobro naučilo kontrolirati i rješavati svoju ljutnju na drugu načine).
i to je samo jedna od mnogih stvari u roditeljstvu i kojima sam naučila da naš odgoj ima tako malo utjecaja na dijete i na njegov karakter :mrgreen:
Ako misliš na mitovski i njenu curicu, ja joj već šest godina pišem isto. I mnogim drugim forumašicama, čim napišu :moje je dijete zahtjevno, naporno... ja pišem: Nije :)Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Druga stvar su djeca koja su bolesna. Ne pišem o njima.
Zdravo dijete je naporno i zahtjevno, i mora biti takvo da dobije maksimum. Stvar je u percepciji roditelja koliku razinu zahtjevnosti će oni prepoznati u svom djetetu.
Roditelju koji ne voli pričati priče će dijete koje stalno pita: pričaj mi priču!, biti izuzetno naporno. Roditelju koji ne voli ili ne zna igrati nogomet, će dijete koje bi stalno šutalo s njim loptu biti itekako zahtjevno. Tisuće je takvih primjera.
Ako pedijatar, psiholog, logoped...kažu da je dijete u granicama normale, onda je na roditeljima da prihvate da su te granice jako (baš jako) rastezljive :)
Osim toga, vi u Zagrebu imate sve te silne stručnjake na dohvat ruke. da ste u malom mjestu, bilo bi posve drugačije...
Slažem se s tobom da je za samog roditelja bolje da je opušten i optimističan, samo djecu imaju i kolerici i pesimisti.
Nisu svi dostigli tvoj zen ili ono - ako je grožđe kiselo, dohvatite jagodu. Jer ako cijela obitelj ima alergiju na jagode i pati se, nema smisla govoriti im da ce to vremenom proci, a dotad neka ih jedu.
Joj Beti i ja tebe čitam već evo skoro 6 godina, i to tvoje popovanje s visoka je stvarno više prešlo svake granice.
Tko je imao takvo dijete taj razumije, tko nije, taj docira i pravi se pametan, i takvi mi (nama) zapravo najviše otežavaju život.
A ljudi, ispada kao da stvarno volite cipelarit..na kraju krajeva, imate ignore...
potpis na sirius
Stvarno mi nije jasno sto ti znaci to "s visoka". Ja sam posve prosjecno visoka osoba. I stanujem na prvom katu.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
A i ne mogu se praviti pametna, no mogu se praviti glupa.
Uostalom, samo ne moras procitati moj post. Jednostavno. Rekla bih da svatko pametan zna za tu opciju.
" s visoka" je upravo najbolji primjer ovaj zadnji post.
Bila osoba pametna ili ne, ego je gadna stvar.
U svakom slucaju , vratimo se na temu.
Hihihi. Ako nista, rekla bih da sam prevladala sramezljivost iz djetinjstva. Evo, opet smo na temi.
Radim u nastavnom procesu.
Svake godine novi učenici i ove godine izuzetno kompliciran razred.
Slučajno saznam, što nije trebalo biti tako, da jedna učenica ima određenih problema(emocionalne prirode, sličnih kao mala J. ) i prilagodim svoje ponašanje i zahtjeve.
I onda saznam da je prvi put od mene držala referat pred djecom i da sam ja prva osoba izvan obitelji koju je zagrlila.
Očito sam kao ćorava koka napikla kako da se postavim.
A glasna sam, 1000 emocija u 5 minuta, od suza do smijeha, do gađanja tanjurima samo u jednom prijepodnevu. / ne na poslu ofkors /
Kasnije pričam s mamom te curice i ona mi je rekla da je mala došla iz škole i rekla da se prof maria ne pretvara.
I da me zato voli.
:ghug: Svaka čast! Eh, da je više ovakvih profesora, djeci bi bilo bolje.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Beti3 mislim da si promasila 'ceo fudbal'.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Iz ovog se vidi da ili ne citas sto sam pisala ili smo pisali mi roditelji 'zahtjevnije' djece ili stvarno nisi imala iskustva s takvim djetetom.
Naravno da npr. je meni naporno crtati jer ne znam i ne volim crtati medutim necu reci da je moje dijete naporno jer zeli da crtam s njim, meni je naporno crtati ali cu crtati.
Ovo ti je skroz krivo postavljena teza barem u mom slucaju.
I sta ti tocno znaci dijete je normalno. Pa naravno da je normalno, nema moje dijete dijagnozu, ali ni npr. panicni napadaji nisu bolest nego poremecaj pa necemo reci da je to ok i da ne treba potraziti pomoc.
Npr. darovitost nije dijagnoza, zvuci predivno a znas li sta to sve nosi?
Uglavnom, iz nalaza psihologa je vidljivo da moje dijete ima odredene poteskoce i da, nebi vjerovala ali i psiholozi koriste termin zahtjevno dijete. Isto tako da ima nadprosjecnu inteligenciju i perfekcionizam.
Nedavno je psihologica spomenula da ima i naznake darovitosti.
Mozes li zamisliti kolicinu frustracije koje takvo dijete sebi stvori kad nesto ne moze ili ne ide kako je ono zamislilo, naglasavam ono a ne roditelj zamislio.
Imam osjecaj, mozda grijesim, ali s obzirom na ono sto si pisala na mojim temama unazad 6 godina da mislis da mi koji smo potrazili pomoc psihologa za nasu djecu smo zapravo digli ruke i rekli evo mi ne znamo pa vi psiholozi odgajajte nasu djecu.
Sto naravno veze s vezom nema.
To sto J. ide na radionice 2x mjesecno nije rijesilo probleme vec trud koji smo ja i MM ulozili uz pomoc i savjete psihologa.
I da, mozda nekom drugom nebi trebala pomoc psihologa da ima moje dijete, mozda bi netko drugi to rijesio jednom rukom mi nismo. Kad smo dosli na prvi razgovor rekli smo mi smo dosli jer ne znamo kako, dajte nam savjet.
Iz tvojih nekih postova se cini kao da je sramota potraziti pomoc strucnjaka, kao da je to znak da je roditelj podbacio sto je po meni vrlo zastarjelo razmisljanje.
To je to. To isto sam ja primjetila kod svoje J. Medutim rijetki su ovako hrabri kao ti :) .Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Mojoj J. obicno svi prilaze kao po jajima a kad dode netko glasan tko ju ne sljivi 5 posto sto ona ne odgovara i ne komunicira ona je sasvim drugacija.