E, da....
Joj, kakve smo sve bedastoće radili .... Nisu roditelji imuni od grešaka.
Meni je najbolje bilo kad sam se dosjetila oponašati nepoželjno dječje ponašanje i kad sam se izvalila na pod u sobi i počela derati... Moj E. je zanijemio od čuda i što - prestao urlikati. Nisam to ponovila, pa ne znam da li bi i drugi put upalilo, ali taj jedan put je bilo ok. Isto, kad je L. s 3 godine radio scenu u dućanu jer nije htio probati novu jaknu, okrenula sam se i otišla (2-3 metra je bilo dovoljno). Nije ponovio cirkus, iako sam i ja pazila da ih ne dovodim u situacije za koje sam očekivala da bi mogle biti pokretač neurotičnog ponašanja. Poslije sam malo pomalo prestala.
* * *
Meni je puno značio Suvag - ide tamo dijete psihologu na terapiju, ali na svaka 2-3 njegova odlaska ide roditelj BEZ djeteta. Pa me lijepo žena prizemljilai uprla prstom gdje smo fulali, štajaznam imali prevelika očekivanja ili premala...Bome mi je dobro došlo!