Pa treba savladati taj osjećaj da si nešto uskraćujemo, jer je nerealan zapravo.
Printable View
Pa treba savladati taj osjećaj da si nešto uskraćujemo, jer je nerealan zapravo.
Mozda bi bilo dobro konzultirati endokrinologa.
Moja prijateljica imala identicnu situaciju 15 kg viska, glad ako nije skroz sita, popodne umor koji je pokusala neutralizirati hranom. Otisla je endokrinologu i rekla da sumnja na inzulinsku rezistenciju. Dobila je terapiju i smrsavila 10 kg bez nekog napora jer vise nije osjecala tu vrstu gladi prije i za vrijeme obroka.
Bucka, a radi li štitnjača ok?
marta, pa da, treba, samo su oči nekako uvijek gladne. Jer nekako, kako stare, ljude sve više zanima klopa, a sve manje svijet koji ih okružuje.:mrgreen:Citiraj:
Pa treba savladati taj osjećaj da si nešto uskraćujemo, jer je nerealan zapravo.
Kad vidim svoje stare, nisu debeli, ali brate samo razmišljaju što bi pojeli, ne bi htjela nikako doći u takvu fazu- da je hrana fokus života.
Mislim da se tu ne radi o gladnim ocima. Jer poznat mi je osjecaj.
To je osjecaj kad pojedes vise hrane da zapravo nisi sit. Uopce nema signala sitosti.
zapravo vrlo tipican simptom inzulinske rezistencije .
ako je hrana izvor utjehe ili zadovoljstva, ja bih išla na traženje drugog izvora utjehe ili zadovoljstva
nije dovoljno samo reći "neću jesti" nego bi iza toga trebao slijediti "kad poželim jesti, umjesto da jedem radit ću to i to"
ako jedem kad mi je dosadno - s čim se drugim mogu zabavit?
ako jedem kad sam pod stresom - kako drugačije mogu otpuštat stres?
Ja uopće nisam mislila na to. Nego čisto na onaj konzumeristički pristup, svašta se može naći po dućanima, pa ako ne kupimo/jedemo to sve, onda si uskraćujemo nešto.
Ne mislim da ima veze s buckom, nego općenito s tvrdnjom da nam zapravo svima treba manje hrane.
sirius, zar daju terapiju lijekovima kod inzulinske rezistencije i koje testove rade prije toga? neke posebne ili osnovna krvna pretraga može već dati neke alarmirajuće indikatore? mislim, ako znaš.
stitnjacu sam provjeravala i sve je ok
nemam neki osjecaj umora popodne
i osjetim da sam sita dok jedem, ali, ponavljam, imam potrebu imati full sita
prije x mjeseci sam na lchf-u sam izgubila 14 kg, ali isto sam i kad bi jela npr. salatu napravila zdjeletinu salate, a ne zdjelicu, pojela veliku, punu zdjelicu sira i vrhnja, a ne npr. pola sto bi mi bilo dovoljno
Po meni je ovisnost o hrani jedna od najtežih za riješiti se. Dostupno je, legalno je, nitko te ne osuđuje, hrana ti treba za život.
Ja baš volim hranu...volim fine okuse...od ribe do mesa, sve.
Prije cca 1,5g sam prešla na lchf jer koliko god ja umanjila porcije kile nisu išle dolje. Onda sam shvatila da moje tijelo funkcionira na način da ne mogu pojesti ugljikohidrata kao što netko kome ne smeta može.
Ovo što pričate da manje jedeš kile idu dolje je istina ali s varijacijama na temu. Neki će se s puno manjom količinom hrane debljati a drugi će s puno većom količinom biti mršavi.
Udebljala sam se kad sam počela raditi jer moje kolegice na poslu jedu ogromne količine hrane a mršave su. Jedna koja jede najviše je s BMI indeksom na granici pothranjenosti. Da ne vidim svojim očima koliko jede i koliko voli hranu i to jede ogromne količine ugljikohidrata, ne bih vjerovala.
Onda kad sam shvatila da koliko god malo jela moje kile stoje, prešla sam na lchf. I super mi odgovara taj način prehrane, odlično se osjećam, međutim kad sam nakon godinu dana pojela prvi put nešto što ne smijem, znala sam u tom trenutku da je gotovo i da ću brljaviti. I eto u par mjeseci 3-4 kg sam dobila.
Sve što pojedem poslije 19h navečer vidi se na vagi.
E, sad iako mi lchf super odgovara, morala sam biti jako dobro organizirana. Ne mogu si dopustiti da se nađem negdje vani satima a da nisam ponjela nešto što mogu pojesti, jer kupiti ne mogu. Druga stvar, koliko god mi lchf paše ne mogu reći da ne gledam s tužnim očima u nekakav dobar rižoto ili tjesteninu s plodovima mora i sline mi cure. E, sad će netko reći pa pojedi ponekad. Ne ide, to je kao ovisnost, čim počnem, nema ponekad nego često.
I slažem se sa Sirius da neki postovi nisu baš osjećajni. Cure koje pišete da imate 170cm pa sa 60kg pokušavate doći na 56kg stvarno ne pripadate ovoj temi. Znam da netko tko se nikada nije ozbiljno borio s prekomjernom težinom ne može shvatiti kolika je to borba i koliko volje i truda treba da nešto promijeniš.
Jeno su naše osobne želje i šta tko voli a drugo je prekomjerna težina koja nosi zdravstvene probleme sa sobom i ovakvi postovi samo doprinose tome da se onaj sa stvarno problematičnom težinom osjeća loše.
kaj ja znam - sigurno nam treba manje hrane. Ali svi često jedemo iz gušta.
ja sam se zdebljela jer MM i ja onak navečer kad se sve smiri, pojedemo malo (a i ne baš malo) sira i popijemo čašu vina. A to je stvarno gušt :)
Mislim da bi bilo dobro stati kad se osjeti sitost, pa čak i nešto ispod toga, jer treba bar 15-ak minuta da do mozga dođe info da smo siti. Pa ako ni onda nema signala sitosti, nečim nadopuniti, ali opet pazeći čime i koliko.Citiraj:
i osjetim da sam sita dok jedem, ali, ponavljam, imam potrebu imati full sita
Što, jel, uključuje svjesni napor za koji nemamo uvijek volje.
bucka to je teško, užasno teško, jer tijelo traži ono na što se naviklo.
već sam napisala da sam nakon prve trudnoće smršavila tako što sam smanjila obroke,
jela sam apsolutno sve, ničega se nisam odrekla, ni kruha, ni slatkog...
možda da za početak smanjiš obroke za trećinu ili četvrtinu, nemoj ići na drastično,
jer će doći do onog da ćeš trpit i na kraju se opet ubiti u hrani.
Tako jedna mrsava starija kolegica na poslu koja ne voli jesti kaze kolegicama koje imaju probleme sa tezinom : " pojedite bananu za dorucak. Mene to fuuuuul zasiti do 13 sati kad rucam. "
:mrgreen:
( za rucak jede vrlo kontrolirano, a za veceru samo voce. Nije gladna.)
Bucka, po meni ti ne doruckujes dovoljno. Je l ono samo kefir ili jogurt bilo?
Pokušaj bar to pojačati, ne količinski nego nutritivno.
Tang ti je isto dobar savjet dala, za početak, naspi samo jednu porciju i skloni ostalo. Primijetila sam kod mojih svekija, više pojedemo jer je posuda sa skuhanom hranom za vrijeme obroka na stolu.
Ovo sve pišem za početak, dok ne pronađeš nutricionistu.
Imaš li vremena za bar još dva treninga u kućnoj varijanti? Ne moraju biti duga, do pola sata dnevno.
I znam da je teško. Kao i ti, emocionalna sam izjelica, nagrađujem i tješim se hranom zato te razumijem.
Prije 12g sam prestala pušiti, nikada više nisam zapalila, iako sam imala ponekad želju ali nisam. Prehranu sam mijenjala toliko puta da više ne znam broj. Ne mogu prestati jesti i nikada više ne jesti pa da ne dođem u napast. Još kad vidim svoje mršave kolegice na poslu kako uživaju u hrani pa cmaču i mamaču a ja tužna jedem pored njih brokulu, meso i salatu :-( . Nije da meni nije fina ta brokula jer je, ali da ne bih rađe pojela tanjur rižota i tjestenine ponekad, bih.
bucka sta u figureli nisu ti dali sto trebas jesti. imam poznaincu koja je tamo isla 2x i znam da je morala pisati i paziti na svaki zalogaj.
Mojca je rekla da je sljedila upute nutricionista, pitaj nju za savjet.
i ja cu te opet pitati, jel spavas dovoljno? jer znam da i to utjece. mada iskreno ovo sto ti pises vise spada u ovisnost, koje se i sama svjesna. pitaj lavko za taj centar i sasa je stavila isto mjesto gdje se moze pripuitati.
mitrikovski sirius je vise puta pisala o toj ovisnosti.
cigare kad ostavis mozes zivjeti jer nije ti bitna za prezivljavanje. ovdje treba naci balans izmedju stvarne potrebe za prezivjeti i onog sto je ovisnost. to kao da alkoholicaru, ali pravom, svaki dan kazes mozes pola case crnog vina. kad osjetis u ustima mozak odmah trazi vise. i to je taj problem s hranom. ne mozes je se odreci u potpunosti.
Evo, mene bi zanimalo od cura koje nemaju problem s težinom i koje nisu morale nikada razmišljati o tome da napišu jedan svoj tipičan dnevni menu i to od cura koje vole hranu i vole jesti.
i ja to radim, i za srecu i stres i tugu
zamjenski mi je shopping
ne znam sta je gore
ne jedem jedino kad se zaljubim
sad ni to nije vise pametno :aparatic:
i ja volim pun pjat, veliku porciju salate, tonu sladoleda, kad netko kaze kuglica meni to bolje ni ne pocinjat
meni je vjezbanje puno pomoglo, svakodnevno skoro, jer mi je onda kontraproduktivno jesti lose
drzim ti fige da nadjes nacin
ja si pokusavam osvijestiti da se nakon kratkog razdoblja zadovoljstva nakon velikog jela ili cheata ili nepromisljene kupnje, ustvari osjecam losije
pa se toga pokusavam sjetiti i prije zlodjela
evo ja imam 170 i 65 kg, (danasnji menu)
D: pojela sam mueslle dr. Oetker s čvristim jogurtom od DUkata. (ponead je s grckim jogurtom i nekim bobicama. nekad jedem kruh, maslac i caj. pojedem 1-2 snite kruha)
M: naranca
R: juha od bundeve imam 250 ml + žlica milerama, 2 fasiranca, salata šaka od rukule s pinjolima. dresing je maslinovo ulje i acetobalsamic
M: banana
V: ne znam (šalica jogurta, mozda puding, mozda palenta s bijelom kavom, ponekad je to kakao s petit buer keksima)
Kruh danas necu jesti, vejrojatno. jer ga nisam ponjela na posao, a doma se rijetko sjetim. opcenito u kuci rijetko jedemo kruh, trenutno MM ima maniju radjenja kruha i radi ga ali na traje par dana.
na poslu uvijek imamo nesto na stolu. jucer sam uzela dvije kockice milke s oreo keksima. cesce je to crna cokolada. dakle imam i ja tih usputnih zalogaja koje niti vidim niti osjetim. koje pojedem uzput.
jucerasnji menu:
D: pojela sam mueslle dr. Oetker s čvristim jogurtom od DUkata.
M: banana + naranca
R: tingul + palenta (2 seflje + palentu sam vadila u zvijezdice bile su 2 zvjezdice, debljina iste je oko 3 cm. a kalup je onaj za kekse.)
MM: dvije kockice Milke s oreo keksima i jedna manja saka kikirikija, przenog i slanog.
M: naranca
V: fasiranac koji sam radila za danas.
Ovo se ponekad i ja pitam, ali imala sam kolegicu (promijenila je posao u međuvremenu) koja je bila visoka kao i ja, ali mršava kao trstika. Jela je nonstop i to kalorična jela, skupa smo išle na gablec - ona pojede tri šnite kruha, ja nijednu, ja debela - ona mršava...ali žderala se iznutra i da prostiš, ne bih rado mijenjala svoj opušteni softver i način života za njezin grč u želucu. Ali i sama je to osjetila i našla si je posao i sredinu koja joj je bolje odgovarala. Zadnji put kad sam je vidjela bila je ok - taman, nije više bila mršava kao strašilo.
Ne znam jel spadam baš točno u ovu vrstu al recimo to ovako: nije da nikad nisam morala razmišljati o kilama (posebno nakon poroda), nije da mogu jesti ko bivol a ne debljati se ni grama, ali otkako sam promijenila svoj način prehrane spontano jer su me treninzi trčanja na to nekako prirodono naveli, ja mogu jesti bez razmišljanja što/kad jedem i ne debljam se (na 169 cm stojim na 59kg, ljeti padnem ispod al to mi se ne sviđa). Volim hranu i priuštim si je.
Sad ne mogu puno pisati, ali osnovno je da sam počela jesti svakih 2,5-3h, jedem stalno, al pomalo tako da se nikad ne prejedam i nikad skoro nemam osjećam "umiranja" od gladi jer jedem na prve znakove gladi. Ako imam neke dulje sastanke ili ako sam van ureda, obavezno razmišljam gdje se tamo može jesti, ili nosim sa sobom ako nema drugog izbora, čak sam znala i mrtva hladna izaći kao na wc i pojest npr. bananu da izdržim. Ne mogu satima ništa ne jesti, nikako i padam ui nesvijest kad vidim ad neke od vas ručaju tek u 17h.
Mislim da veći unos hrane treba utrpati u prvi dio dana (lijepo je rekla Peterlin za kraljevski doručak), a sve manje unositi prema kraju dana. ja dnevno imam šta ja znam 5-6 obroka sigurno. Ok treba uzeti u obzir i da se ja jako trošim na svojim treninzima 3x thedno trčanje (treninzi preko tjedna 500-600 kcal po treningu, a vikendom trening mi potroši nekad 1.000 kcal a nekad i više ovisno koju kilometražu trčim).
jako je još bitan san, što manje stresa i da čovjek ne provede većinu dana sjedeći, treba se natjerat kretat (maknut printer na kraj ureda i sl.)
Mogu detaljnije kasnije, ako vas zanima.
Nisam stigla sve pročitati, poslije ću.
Ja upravo gledam svoje 2 kolegice (mršave) koje jedu već treći doručak od jutros :mrgreen:
Ja sam popila jutros kavu s kokosovim uljem bez šećera i pojela jedan grčki jogurt sa šakom malina i borovnica i chia sjemenkama.
Opet se ja uhvatila na Lili, a štaš.
Htjela sam komentari ove doručke kraljevske kakti. To nije nikakvo pravilo, niti nešto čega bi se trebalo slijepo pridržavati. Ovisi o osobi, državi, klimi, whatever. U nekim je drugim državama uobičajeno nešto potpuno naopako od onoga što se kod nas preporučuje. Npr. Španjolska (odnosno neki dijelovi, ne mogu tvrditi za sve). Za doručak ne jedu skoro ništa, brljave po nekim keksima i kavi. Ručak im je lagan i usputan, a večera oko 9-10 navečer je naobilniji obrok dana. I eno ih, živi ko i mi, ništa deblji...
Nečija prehrana i problem s istom ne smije se svesti na narodne poslovice.
moj problem u ovakvom doručku je to što me apsolutno ne zasiti,
nakon 5 minuta sam gladna i što sam onda napravila?!
doručak mi mora biti konkretan, recimo jutros sam pojela tost sendviče sa sirom i origanom.
nije uvijek bilo tako, nekad mi su cornflakesi, voće i jogurt bili dovoljni,
danas to jedem isključivo kad se zaželim, ali znam da ću iza toga opet nešto jesti.
evo ja nemam problem s težinom.A baš volim jesti
170 cm,54 kg
Jučerašnji meni:
D:2 kave,3 kajgana jaja plus dvije šnite kruha
MO:grožđice(ajmo reć šaka)
R:tanjur pileće juhe,bolonjez,onak dobra porcija
M:2 čokoladice(kandit),jabuka
V:4 šnite kruha sa humusom,čaj
Poslije kokice i još jedna čoksa
Meni je najdraži doručak kajgana, sir i vrhnje ili varivo od jučer. Ali vidim po djeci da malo drugačije funkcioniraju...
I još sam bila gladna oko 11 navečer al sam odustala od dizanja iz kreveta.
Da,nitko ne vjeruje da doslovo jedem iste količine ko moj muž,on dobi skoro 10kg ja niš
Ne znam dali si upoznata s lchf prehranom.
Nikada nisam bila od doručka, ja mogu nešto konkretnije pojesti oko 11-12 i sve dijete ili prehrane na kojima sam prije lchf bila su imale pravilo dobrog doručka i ja to nisam mogla. Ne ide u mene ujutro koliko god se ja tjerala.
Zato mi lchf odgovara. Ujutro popijem BP kavu u koju ide kokosovo ulje i ono me fino zasiti. Nisam gladna.
I ja ovako volim jesti, varivo obično nemam ali gustu juhu znam jesti ujutro. A i moj stariji sin, koji je obožavatelj sira i vrhnja. Ali mlađi je drugačiji - taj bi se komotno mogao odseliti u Španjolsku... ujutro popije kakao ili bijelu kavu i pojede neki kolač/biskvit ili pecivo (jedva).... a za večeru se ne može zaustaviti, jede ko freza...Kompletan obrok + desert (jučer su bile američke palačinke sa sirupom od brusnica) i obično još uzme koji prutić čokolade i jabuku ribanu.
Nitko osim mene nije debeo.
Ne bi ni ja bila da preskočim one obroke koje ne jedem zato jer sam gladna nego zato jer mi je baš fino (često) ili jer mi je dosadno (ne baš često, ali dogodi se...)
Marta,
Sve 5 al ne pricam o Spanjolskoj ili Italiji pricam o svom.iskustvu i svome organizmu.
Ja ako dobro ne doruckujem ( a to ne mogu cim se dignem.nego sat vremena nakon toga) onda sam cijeli dan gladna i nesto trazim za jest.
evo jutros sam pojela u tanjuru mix skute, kefira, lanenih sjemenki posuto preko s kaparima i uz to domacu pogacu. Fino se zasitila samo tako. A to sve kroz dan izgori za razliku id turbo rucka koji se jede tek u 17h.
Meni se cini da se precesto govori o tome da bi se udebljale da jedu tako cesto kao mi neke a upravo bi mozda vrijedilo probat. Zasto ne?!
Interesantno da sve osobe koje su fit i tanje a koje ja poznajem jedu upravo cesce a manje pa valjda tu nesto ima ;-)
rafi, da ne radiš u rudniku možda? :mrgreen:. Meni je otprilike za teški fizički rad..super za tebe.:-)
Peterlin, e, ali dečki rastu, kod njih je metabolizam u naponu, a kod nas u opadanju.