Homeschooling?

A sve što što pišete - u školi se uči nositi sa stresom, u školi je društvo, veselje je odvojiti se malo od roditelja i imati druge ljude u životu - naravno, sve to stoji. Ali to su nusproizvodi pohađanja škole. Ne šaljemo zato djecu u školu, šaljemo ih tamo da bi se obrazovali.
I je li stvarno, baš stvarno ne možete zamisliti da se svi ti usputni benefiti ne mogu realizirati i van škole? Evo moji bome i društvo i odvajanje realiziraju bez po muke - društvo je u kvartu, padaju dogovori, i ovog od 6 godina moram zaustavljati jer bi stalno bio vani, i onda se dogodi da se u danu vidimo pola sata - ujutro vrtić i posao, popodne: bog mama, prijatelji zovu. Jedan prijatelj, drugi, društvo na zidiću, izrada kareta, grupa traži grupu...Da ne govorim koji društveni život ima mala sa svom tom ekipom oko sebe, ta je već prava haharica, a mrdla se od kuće nije.
Što se stresa tiče - živimo s njim koliko moramo. Nitko ne ide ciljano po stres.

mikka baš je super tm to sročio, potpis i osmijeh od uha do uha :)

Nego eto sinoć bio Puls Hrvatske, tema Obitelj. I nekolicina visoko školovanih stručnjaka se usudila reći da je sistem orijentiran samo na pokretanje ekonomije, da je društvo zatrovano konzumerizmom, da sistem maltene odgaja djecu...ja se mislim, zašto kad ja to rečem ispadam luđakinja?

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

da im se pruži svestrana edukacija u skladu sa njihovim realnim, a ne potcenjenim i društveno-ograničenim mogućnostima

---

Ne razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.

Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?
Nemam školarca, ali imam osjećaj da je školski program u našim školama prilično zahtjevan.


Ili sam sve skroz krivo skontala :oops:

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Ne razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.

---

Problem je taj što vi svi uglavnom krečete od te pretpostavke da će HS dijete bit lošije obrazovano ako ide tempom koji njemu paše, pa makar naučilo čitat sa 10 godina. A veoma je vjerovatno da će biti upravo suprotno. Kad se prati tempo koji djetetu ne nabija stres i frustracije, ako se način učenja prilagodi djetetovim sposobnostima, dijete će najverovatnije savladati gradivo temeljitije od školski obrazovane djece, i usudila bi se reći u mnogo slučajeva biti bolje obrazovano. Takva su bar iskustva mojih HS prijatelja.

Ja ne poznajem niti jedno HS dijete pa ne mogu o tome raspravljati.

Ali, ono što mene brine je određivanje tog tempa.
Konkretno, što da dijete jedan dan kaže "mama, ja danas ne bi učila, radije bi se igrala".
Pa mama popusti jer prati tempo koji djetetu odgovara.
a drugi dan isto.
Pa tek treći malo uče. Itd.

Mislim, ne može dijete određivati tempo učenja kako njemu paše.

Postoje djeca (a takvu znam iz svoje bliske okoline :mrgreen:) koja jedva napišu i domaći rad, uz stalni nadzor roditelja (tj. pišu samo dok roditelj sjedi s njima za stolom).
Pokušavam zamisliti kako bi izgledalo HS takve djece.

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Nego eto sinoć bio Puls Hrvatske, tema Obitelj. I nekolicina visoko školovanih stručnjaka se usudila reći da je sistem orijentiran samo na pokretanje ekonomije, da je društvo zatrovano konzumerizmom, da sistem maltene odgaja djecu...ja se mislim, zašto kad ja to rečem ispadam luđakinja?

---

Nisam gledala, ali potpuno se slazem s njihovom ocjenom... Radim na tome da izbjegnemo takvu sudbinu...

Osim što potpisujem krumpirić i Maru on topic, offtopic bih naglasila da sam i ja položila iz prve (samo sam jednom zaista i odgovarala, a tada dobila isto tako nelošu ocjenu) kod ŠK.
Gotov offtopic.

I još bih podvukla Marina pitanja:

Citiraj:

---

Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?

---

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Ja ne poznajem niti jedno HS dijete pa ne mogu o tome raspravljati.

Ali, ono što mene brine je određivanje tog tempa.
Konkretno, što da dijete jedan dan kaže "mama, ja danas ne bi učila, radije bi se igrala".
Pa mama popusti jer prati tempo koji djetetu odgovara.
a drugi dan isto.
Pa tek treći malo uče. Itd.

Mislim, ne može dijete određivati tempo učenja kako njemu paše.

Postoje djeca (a takvu znam iz svoje bliske okoline :mrgreen:) koja jedva napišu i domaći rad, uz stalni nadzor roditelja (tj. pišu samo dok roditelj sjedi s njima za stolom).
Pokušavam zamisliti kako bi izgledalo HS takve djece.

---

U mene nema igre, ako ne'š učit odi muzi krave





I najradije ne bi napisala dodatak da se šalim jer me baš zanima kakvi bi se komentari izrodili iz ovog

Citiraj:

---

Pcelica Mara prvotno napisa

Ne razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.

Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?
Nemam školarca, ali imam osjećaj da je školski program u našim školama prilično zahtjevan.


Ili sam sve skroz krivo skontala :oops:

---

evo prenijet cu ti bez cenzure, nadam se da se nitko nece naljutiti

"skola ih pravi na budale, potcenjuje ih drasticno, u smilsu da mogu oni to 100x bolje, vise i drugacije" i "a i drustvo ih tretira kao njanjanja idiote"

Pčelice, a je li ti nezamislivo da bi ta djeca u nekom drugačijem sustavu bolje funkcionirala? Pustimo sad kakav bi to točno bio sustav, to je opsežna problematika, ja te pitam je li nezamislivo da postoji način i sustav (ili načini, sustavi) u kojem bi ta ista djeca učila s većim veseljem i znala više? Ili misliš da je ovaj postojeći školski najnajbolji, da bolje ne može, i da su ta djeca tamo gdje i trebaju biti - ne osobito uspješni pojedinci koji ni u kojim uvjetima ne bi mogli bolje?
Ako postoje načini na koji bi oni mogli više, a postojeći sustav ih svrstava u neuspješne - onda ih podcijenjuje.
U nekom trenutku u povijesti je propisano da se mora učiti pod tim i tim okolnostima. Je li to nepovrediva dogma, ili možemo tražiti ima li štogod bolje?

jeste citale koja od vas onog tipa glenn domana, koji izdaje knjige "how to multiply your baby's intelligence" i takve? onaj koji pise kako 3-4 godisnjaci sviraju violine i pricaju po 5 jezika?

Citiraj:

---

Čokolina prvotno napisa

(ne sviđa mi se waldorfska jer mislim da je jako loše kvaliteta, to znam iz prve ruke iz iskustava mojih prijatelja).

---

ja ću ti iz prve ruke ovo opovrgnuti :)
a vjerujem da bi tako i ostali roditelji čija su djeca tamo. problem je što ljudi dođu u waldorfsku a da pojma nemaju o wald. pedagogiji
i onda im se očekivanja ne poklope s pruženim.
ali ovo je neki drugi topic ;)

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

ma omanite s tim č i ć... sigurna sam da tadijanovićeva mama koja bijelo platno tka nije nikad čula za palatizaciju, afrikate....

sad jedno pitanje za ove HS zagovaratelje:
VEćina vas navodi kao razlog, stres od ocjenjivanja, provjeri znanja... Meni se čini da je je taj kampanjski veliki ispit na kraju nekog razdoblja možda veći stres za dijete nego kada je to ravnomjerno posloženo...

---

Ja mislim da je cijelo osnovnoškolsko gradivo lagano, i da se uz sustavan rad i par metoda što mnemotehnike, što iskustvenog učenja to svlada s takvom lakoćom da taj ispit nema što biti stresan.

Dapače, mislim da metode rada u školi, i sustav ispitivanja (kolege mi rade u školi, pa slušam kakve ispite nastavnici slažu - kad im se ne da - da to ne bi dr. znanosti položio - ne jer su teški, nego besmisleni i kontra svakih pravila o slaganju ispita) otežavaju djeci da nauče i shvate sustavno i pregledno.

Taljigaju od ispita do ispita, od kontrolnog do kontrolnog i nema sustavne pomoći da dijete vidi gdje je pogriješilo, pa nauči, nego se stvar sastoji da svatko staljiga najbolje što može, dobije ocjenu, pa tamo gdje šepa, nastavlja šepati i tako se muči dok ga ili netko ne prosvijetli, ili dok ne skuži da "nije za to".

Cilj školovanja bi bio da dijete usvoji gradivo, da ga razumije, da ga može prenijeti, da zna koje su bitne činjenice i da iz njih izvlači zaključke sigurno i kompetentno. I da se može samokorigirati. A ne da nabada, pa po izrazu lica nastavnika vidi ide li u dobrom smjeru ili ne.

Tako da u tom smislu - ako se roditelj potrudi i stvarno uči dijete učiti i očekuje rezultat, mislim da se dotični ispit položi i brzo i efikasno i s odičnim rezultatom.

No svakako imamo problem ako roditelj ni sam ne zna što sa građom, kako učiti, tada vjerujem da može nastati kaos. Ali s druge strane - koliko nastavnika isto ne zna ni odakle bi počelo ni kako završilo, pa opet djeca zavole i nauče neko gradivo i postanu neki inženjeri, doktori ili trgovci i nikom ništa.

Ako je znanje vrednota i postignuće dio obiteljske klime (ili školske) mislim da onda klinci oko te vertikale rastu, već prema svojim sposobnostima, ponuđenim opcijama, roditeljskom ili nastavničkom.

Moj dida mene nikad ništa nije učio, ali kako je on stalno nešto učio, ja sam sjedila kraj njega, pa kad je on crtao i ja sam, kad je on svirao i ja sam, kad je on čitao - i ja sam. Nije mi padalo na pamet išta drugo nego učiti, crtati i da sam bila HS vjerujem da bih bila čisto solidno obrazovana.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

mislim da metode rada u školi, i sustav ispitivanja ...otežavaju djeci da nauče i shvate sustavno i pregledno.

---

slažem se.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I je li stvarno, baš stvarno ne možete zamisliti da se svi ti usputni benefiti ne mogu realizirati i van škole?

---

potpisujem (kao i sve tvoje postove dosad) i usput da dam svoje mišljenje o tome- teško je nešto samo zamišljati kad ne vidiš u praksi da može drugačije.
zato sam već par puta napsiala da bi onda trebalo pogledati one koji imaju to drugačije iskustvo a ne govoriti napamet.

Nešto sam zezla s negacijama u ovom citatu što si ga izdvojila :mrgreen:.

Samo sam vam se htjela javiti da nažalost imam prioritete (lol, jače nego one kad sam zadnji put to napisla) i da zato iden ća :).

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

ma omanite s tim č i ć... sigurna sam da tadijanovićeva mama koja bijelo platno tka nije nikad čula za palatizaciju, afrikate....

---

Nije bitno pravilo, bitna je usvojena primjena. Pravilo je ono što je rekla Roza - nabuba se u jedno popodne. Ali, primjena ne - za to treba više rada, čitanja itd. Treba vremena da sjedne. Ko sad razmišlja kad ide nešto napisat ček, ček... a ono... pravilo je ispred ovih glasova ovo ili ono. Jednostavno, to ti je učenjem i vježbom usađeno, a pravilo si možda zaboravio, nije ono ključno dok se piše po standardu (eh, sad, meni je bolna rana što postoje dva i to mi je sramotno, za ovoliki broj govornika može i ova varijanta, može i ona varijanta, jer to vodi u jezično neznanje i anarhiju - fakat da odustaneš, instaliraš cro spell check i stisneš F7 dok se jezikoslovci ne dogovore što je pravilnije).

ma dajte...
pa pogledajte otpusna pisma koja pišu i potpisuju doktori.
sa po nekoliko titula. sa po dva desetljeća školovanja i specijalizacija.
pa i na ovome Forumu ima pomalo nepismenih prosvjetara, a kako je onda na većem uzorku?

nema te škole koja će nekoga učiniti načitanim i širokoobrazovanim; to je nešto što nosiš od kuće ili u sebi.

boli me briga hoće li nečije dijete napisati "cviječe" ili "cvjeće", "piđama" ili "džon"; možda će imati neka druga znanja o kojima moje, po PS-u školovano dijete - nije nikada čulo.
tko kaže da su "či" i "ć" važniji od razlikovanja višnjinog i trešnjinog cvijeta?!
u najmanju ruku.

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Problem je taj što vi svi uglavnom krečete od te pretpostavke da će HS dijete bit lošije obrazovano ako ide tempom koji njemu paše, pa makar naučilo čitat sa 10 godina. A veoma je vjerovatno da će biti upravo suprotno[/B][/B]. Kad se prati tempo koji djetetu ne nabija stres i frustracije, ako se način učenja prilagodi djetetovim sposobnostima, dijete će najverovatnije savladati gradivo temeljitije od školski obrazovane djece, i usudila bi se reći u mnogo slučajeva biti bolje obrazovano. Takva su bar iskustva mojih HS prijatelja.

---

Roza, ne želim da ispadne da te stalno naganjam, ali ovo gore mi stalno upada u oči kod tvojih komentara (pogotovo ono boldano). Možda možeš malo manje pisati da je hs bolji. Iako ćeš reći da te drugi stalno napadaju pa govore da je školovanje u školi bolje, mislim da to rade zato jer je školovanje u školi poznata stvari i svi smo ga prošli i postoje dokazi za većinu što se kaže (a samo ste ti i nekolicina ovdje otvoreno i jako za hs pa vas svi citiraju i odgovaraju vam).
Ali gdje su zapravo dokazi za uspješnost HS-a?. Priče onih koji su djecu tako školovali? Tih priča je jako malo, a koliko sam shvatila priče koje su na ovim forumima poznate dolaze od roditelja čija su djeca još mala - dakle, ja ne vidim baš puno dokaza. što se tiče tvojih prijatelja, koji je konkretni dokaz da je hs obrazovano dijete bolje obrazovano? To me stvarno zanima.
Ja imam jedno jako malo iskustvo s jednim rodtiljima koje sam prije par godina srela u UK. Ljudi od 50 godina, djeca im u 20-tima (troje djece). Djeca lutaju i traže se. Rade u dućanu za male životinjice, jer vole životinje; u dućanu rabljene odjeće, jer se spremaju na neki put samootkrivanja. Mama poptuno cool jer potiče sve što njena djeca žele, iako su mislim prekinuli svaki formalni oblik školovanja sa 16 godina (nisam sigurna, ali mislim da je tako rekla). Kćer se udala s 18, čeka prvo dijete i planira biti hs-mama. Ovo mi se ne da puno govoriti jer je to jedna obitelj, sami roditelji ni nisu bili puno obrazovani (valjda su imali srednju). Po onome što sam ja vidjela, stvorili su djecu radničke klase, koji zapravo još nisu sigurni što žele i gdje idu. Pretpostavljam da su oni neka manjina hs roditelja, mislim da je danas većina hs roditelja fakultetski obrazovana. Zato me dosta zanima kakve su druge priče, bilo bi zanimljivo da netko objavi knjigu o djeci koja su bila hs i sada imaju recimo 30 godina.
Meni je recimo važna društvena strana života, htjela bih da moje dijete ima znanje i sposobnosti ne da samo traži svoju sreću nego da može pomoći i drugim ljudima. A ja mislim da mu u tome može pomoći solidno obrazovanje, i ne bih se htjela igrati s tim. Znam da možda ono što učimo u osnovnoj školi nije važno, jer se svi nekako probudimo kad smo zreliji i stariji i onda neki u kasnijim godinama odu na fakultet. Ali ne mislim da osnovna škola daje samo tu "obrazovanost" nego i naviku učenja, mislim da se mozak oblikuje s onim što radimo, kakva iskustva imamo, kakve ljude susrećemo. Ako roditelji imaju sredstva, bogat socijalni život i mogućnosti za stalnu interekaciju, onda vjerojatno može biti ok. Valjda svi znamo ono što je znanost pokazala i što danas i vrapci na grani znaju da bogata socijalna okolina/odnosno korištenje mozga i interakcija s raznim stvarima i ljudima utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti. Ako dijete tu interakciju može dobiti kroz hs, onda mi je to ok.

Također, mislim ako ćeš baš mjeriti širinu obrazovanja po nekoj širini znanja, znanje je tako ogromno da je stvarno teško reći tko zna više od nekoga drugoga. zbog tih raznih fakuleta i načina mjerenja možda možemo reći da je jedan obrazovaniji od drugoga, ali ne znam kako to reći za djecu. osim ako znamo da netko čita pa zna mnogo. Znam mnogo djece koja idu u redovnu školu i nisu izgubila tu želju za znanjem i otkrivanjem. Imam prijateljicu čiji sin je mali genije i voli školu. Mali ide u 4 razred i tako je pametan da odmah primijeti kad je učiteljica prema nekome nepravedna. Smiješno mi je misliti da djeca sama nisu kritična i nemaju nikakav odnos prema događajima i informacijama koje ih okružuju. Moj nećak koji je prilično inteligentan u osnovnoj je stalno svađa s nastavnicima, ne na negativan način, kao, kako su to rekli, prošli put su mislili drugačije itd. Kad je bio u prvom razredu trebali su nabubati jednu pjesmicu i učiteljica je ispitala većinu i kad je stigla do njega rekla da više nemaju vremena. A on se pobunio i viknuo" Pa šta san ja onda bezveze učija!". Mislim, oni jesu spužve, ali nisu tako pasivne spužve kao što mi mislimo.

A Mikkin muž kaže: "Kao nekad, pre kolektivnog školovanja. "
Mislim da se o ovome već pisalo. Kad nije bilo kolektivnog školovanja, onda djeca nisu ni učila nego su radila kod i oko kuće i pomagala roditeljia. Jedino ako nisu bili bogataši koji su si priuštili privatnog učitalje. Moja baba i njene sestre su se znale tužiti da su one cijeli život samo rintale, i kad su bile curice i kad su postale odrasle žene, pa nisu stigle naučiti pisati. A moj tata koji je odrastao na selu je kao prva generacija u familiji krenuo u "kolektivnu" školu do koje je trebalo pješačiti po dva sata u jednom smjeru, ali kad se vratio kući morao je opet raditi u polju i sa životnjama i nitko ga kod kuće nije ni pitao što je naučio u školi, kamoli da su ga još poučavali.

uf, ispao nekako dug post, sori

ma nema veze, lijepo te je čitati...

Citiraj:

---

iako su mislim prekinuli svaki formalni oblik školovanja sa 16 godina

---

dakle oni nisu uopće bili HS-ani?
jer ako su do 16. bili u školi, onda je to sasvim druga priča.

nadam se da će se u nekom trenutku javiti Saradadevii i iz prve ruke, svoje i svojih prijatelja(neki od njih imaju već veliku djecu) nešto reći o njihovim iskustvima.
mada, ako ste pogledali one linkove, mogli ste već nešto čuti.
isto tako sam već par puta navela upravo njen primjer dečka koji je u 16. (ili čak stariji?) godini krenuo na college
i bio joj najbolji student.
ali opet su to sve samo pojedinačni primjeri.
pravi dojam se može dobiti tek na nekom većem uzorku,
a nešto od toga možete vidjeti ovdje
http://www.druginacin.hr/

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

je li nezamislivo da postoji način i sustav (ili načini, sustavi) u kojem bi ta ista djeca učila s većim veseljem i znala više? Ili misliš da je ovaj postojeći školski najnajbolji, da bolje ne može, i da su ta djeca tamo gdje i trebaju biti - ne osobito uspješni pojedinci koji ni u kojim uvjetima ne bi mogli bolje?

---

Nadam se da nisi iz mojih postova zaključila kako mislim da je postojeći sustav obrazovanja savršen :)

Da, naravno da postoje načini za bolje i uspješnije učenje pojedine djece.
Ne da mi se niti ponavljati više da bi za neku djecu HS bio optimalan izbor.

Ali, i dalje nisam dobila odgovore na svoja pitanja.
Uz to, kako postojeći sustav ograničava djecu koja mogu/žele učiti više.
Pa uvijek se s njima može dodatno raditi, ako ne u školi ili kroz neke vanškolske aktivnosti, a onda doma.


Apricot, ja sam već pisala, kod mene netko tko ne poznaje pravopis svog materinjeg jezika (a čak i stranog jezika kojeg u poslu često koristi) ima ogroman minus, bez obzira na dužinu i veličanstvenost titule ispred imena.
To je nešto što (obrazovani) ljudi moraju znati. I točka.

i ja tako mislim, ali to ne umanjuje manjkavost sistema koji pušta takve ljude da dođu do titula.
zato mislim da bi na prijamnom ispitu za sve fakultete trebalo biti i pisanje eseja, a ne puko zaokruživanje slova.

ali, kad je već tako kako jest... onda ne možemo reći kako je sustav superioran u svemu.
ili barem ne smijemo manjkavost pravopisa pretpostaviti nekim drugim (ne)znanjima...

ne znam,
ja volim sustav.
ali mi ne bi smetalo da drugi izađu iz njega, pa čak i ako smatram da time štete svome djetetu. (govorim o školstvu i školovanju)
jer to je moje mišljenje. a ono nije supervizorsko.

ja bi da se sustav unaprijedi i da bude puno kvalitetniji i suvremeniji nego je sad.
i da je šareniji.
pluralizam u obrazovanju mi se čini kao dobra podloga za napredak društva općenito
jer znamo što se dogodi kad svi moraju misliti isto.

ah, kako malo guglanja prosvijetli osobu...
dakle, mikka i roza izgleda, po definicijama, ne pričaju o homeschoolingu već o unschoolingu.

http://en.wikipedia.org/wiki/Homeschooling

http://en.wikipedia.org/wiki/Unschooling

Unschooling is a range of educational philosophies and practices centered on allowing children to learn through their natural life experiences, including child directed play, game play, household responsibilities, work experience, and social interaction, rather than through a more traditional school curriculum. Unschooling encourages exploration of activities led by the children themselves, facilitated by the adults. Unschooling differs from conventional schooling principally in the thesis that standard curricula and conventional grading methods, as well as other features of traditional schooling, are counterproductive to the goal of maximizing the education of each child.While often considered to be a subset of homeschooling, unschoolers may be as philosophically estranged from homeschoolers as they are from advocates of conventional schooling.

Čokolina Čokolina....ne govorim ja da je HS za svakog bolji, nit ga uzdižem na nebesa. Samo govorim da bi svatko trebao imati pravo izbora obrazovnog sistema za svoje dijete. A, ako budete dobri možda ugledate i Štrumfove, ili ti ga, možda nekad HS dijete prešiša školski obrazovano dijete, to je apsolutno moguče, i ako to izreknem ne uzdižem HS nego ga se barem usuđujem izjednačiti sa školom, bar.
Uostalom od kad smo izgubili pravo da se izjasnimo što nam je draže? Meni je draži HS, ne volim sistem, mrzim konzumerizam. Nemora se niti jedna od vas nalaziti uvrijeđenom ako meni neke stvari u svijetu ne pašu - nisam uprla prstom u tebe i rekla TI MI SMETAŠ.

Kakvo igranje obaveza? Moj će imat obaveze neće se igrat da ih ima...
I Pinky draga moram te razočarat, al ne treba se informirat isključivo preko vikipedije. Ja želim Homeschoolat a ne Unschoolat. Zapravo, kombinacija to dvoje mi je sasvim OK.

prema opisu jednoga i drugoga ono za što se ti zalažeš zvuči ko opis unschoolanja. pročitaj malo.

Unschooling is a range of educational philosophies and practices centered on allowing children to learn through their natural life experiences, including child directed play, game play, household responsibilities, work experience, and social interaction, rather than through a more traditional school curriculum

zar ti cijelo vrijeme ne pričaš o ovome?

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

mikka baš je super tm to sročio, potpis i osmijeh od uha do uha :)

Nego eto sinoć bio Puls Hrvatske, tema Obitelj. I nekolicina visoko školovanih stručnjaka se usudila reći da je sistem orijentiran samo na pokretanje ekonomije, da je društvo zatrovano konzumerizmom, da sistem maltene odgaja djecu...ja se mislim, zašto kad ja to rečem ispadam luđakinja?

---

danas konzumerizmom, donedavno komunizmom, pa fašizmom, pa dekadencijom, pa feudalizmom....nihil novi sub sole.


čokolina :klap:

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

dakle oni nisu uopće bili HS-ani?
jer ako su do 16. bili u školi, onda je to sasvim druga priča.

/[/url]

---

ne, htjela sam reći da su ih roditelji prestali obrazovati kad im je bilo 16, a koliko mi je tada poznato oni više nisu išli ni u kakvu školi. ali to je bilo prije 4 godine kad je najstariji iamo oko 24. možda je poslije nastavio, ne znam (od tad ne znam više ništa o njima), mislim da uk imaju razne opcije za nastavak obrazovanja.

ja sam vec spominjala unschooling ko prihvatljivu opciju, ali se izgleda izgubilo u moru postova.

svida mi se kako cokolina pise, i znam da se ono "prije kolektivnog skolovanja" moze shvatiti na razne nacine, sigurno, ali mislim da je u danasnje doba taj selektivan pristup sasvim ok stvar, vremena su se promijenila, nije vise takav klasni sustav kao nekad

Ja se zalažem za nekontrolirani HS. A nisam baš nigdje jasno rekla kako bi moj plan učenja sa djetetom izgledao, samo sam spomenula da ne bi pratila kurikulum i da ne bi išla u po meni besmislene detalje.
Negdje along the way bi uključila knjige bilježnice kompjuter...vidjet ćemo, nemam pojma još kakvi su kapaciteti moga Š. Za sad voli plastični čekić i gitaru...

ovo ide za Pinks

čokolina, aha, znači nisu uopće kroz detinjstvo išli u školu?

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

ja bi da se sustav unaprijedi i da bude puno kvalitetniji i suvremeniji nego je sad.
i da je šareniji.
pluralizam u obrazovanju mi se čini kao dobra podloga za napredak društva općenito
jer znamo što se dogodi kad svi moraju misliti isto.

---

u potpunosti se slažem s ovim. i ja sam za to da dođe HS: zapravo kad čitam o ovom konroliranom hs, mislim kad bi se malo promijenio dale bi se napraviti ok stvari. meni bi recimo odgovarlo nešto između redovnog školovanja i hs, mislim da sam to već spomenula, da djeca nisu kao u zatvoru pa moraju baš stalno ići u školu i tamo se školovati, osim kad su teško bolesna. Nekakav vrsta protočnosti i fleksibilnosti.
I iznad sve ga bih izbacila one deformirajuće stolove i stolice koje su onako poredane u red. To uopće nije child-friendly.
Kao što mi je ok to da doće hs mislim da se pridlozi za njega ne moraju u potpunosti temeljiti na onom slovenskom ili na britinskom, može se naći nešto potpuno novo, "hrvatsko". Iako znam da oni koji to odobravaju gore u instucijama vole da im se servira neki primjer koji će oni slijediti jer ih je strah eksperimentaranja. Zato mislim da je problem hs da nema dovoljno studija ili istraživanja o postignućima i rezltatima tog obrazovanja (jer djeca nisu u sustavuu pa se to ne mjeri). Kad bi takve stvari više postojale, onda bi i institucije reagirale drugačije. Na neki način ih razumijem, svi se oni boje pogriješiti i nitko ne želi biti kriv ako se djeci našteti.

Ja bih pitala nešto pobornike i simpatizere nekontroliranog hs-a. Evo, da ne pričamo više o nekim apstraktnim zanemarivačima, sarmama, kravama i ostalo, da malo pričamo o konkretnim primjerima, eno bila sam spomenula Rome, ali nitko baš ne trza.

Mislite li da je obvezno osnovnoškolsko obrazovanje donijelo romskoj djeci išta dobro, ili bi im bilo bolje da su pod izlikom nekontroliranog hs-a bili doma?

Ja sam išla s par Roma u osnovnu školu, za jednu curu znam pouzdano da ne bi ni išla u školu da nije morala, iovako je pol vremena izostajala jer je morala doma čuvati braću i sestre.
Sustav nije bio prilagođen njima. Bili su loši učenici. Nisu bili najpopularniji u razredu (ali imali su prijatelje). Bi li im bilo bolje da nisu ni morali ići u školu?

uh, romi su specijalan slucaj, njihov je stil zivota umnogome razlicit od naseg. barem od ovih u beogradu, koje znam osobno. ne znam sta bi ti rekla za njih, meni se iz ove perspektive cini da je za njihovu djecu dobro da idu u skolu, a mozda opet lupetam opterecena predrasudama, jer konkretno ne znam bas puno.

Dakle, za društvo u cjelini, da kontroliranom HS-u. Jer i Romi i alternativci su dio istog društva. Sustava kojeg voljeli neki ili ne postoji.

Htjela sam nešto pojasniti jer mi se čini da je nastao sukob i u različitom shvaćanju riječi "kontrola, kontrolirani HS". Roza spominje ljudska prava, Velikog brata i sl. pa mi se čini potrebnim reći da ja osobno (a vjerujem da ni većina nas koji smo za kontrolirani HS) ne zamišljam niti zagovaram tu kontrolu kao neko povećalo pod kojim bi roditelji koji se odluče za HS trebali biti više nego itko drugi. Kontrola se odnosi na neki oblik provjere da dijete ne zaostaje u obrazovanju, NE na neselektivnu kontrolu roditelja, upade u kuću, ulaženje u ostale sfere odgoja i slično. Samo kontrolu tog obrazovanja koje su roditelji svojevoljno preuzeli na sebe.

Prije par stranica je Cubana linkala ponešto o HS-u u UK i Sloveniji. Ne čini mi se da je u UK zakonom uveden HS bez kontrole, samo da ta kontrola nije stalna i da se ne prati nužno školski kurikulum, ali tamo jasno piše nešto u smislu da država zadržava ovlast zahtjevati da dijete uđe u školski sustav ako po ocijeni državnih kontrolora nije adekvatno obrazovano kod kuće.

I još jedna crtica o "live and let live" filozofiji. Čini mi se da je ona sasvim ok za pojedinca i stavove o nekim pitanjima. Ali kad država zauzme takav stav po pitanju obrazovanja djece, to zapravo znači "We don't give a f*ck". Iako možda našoj djeci ne treba briga države po tom pitanju, nekoj djeci treba i takve će djece uvijek biti, a kako je n.grace lijepo sažela prije par stranica- zakon pa tako i HS okvir se neće donijeti za svaku obitelj posebno, nego tako da svoj djeci pruži barem mogućnost stjecanja određenog minimuma obrazovanja.
A ja opet pitam- zašto nekome smeta kontrolor u tramvaju, ako se ne šverca?

Jennifer, da ti odgovorim - mislim da od nekontroliranog HS nitko ne bi profitirao.

Po mom mišljenju niti djeca odgovornih i obrazovanih roditelja koji bi bili dobri kandidati za HS ner bi profitirala nekontroliranim HS.

Ne zbog uskraćivanja šetnje do škole, druženja u školi i sl., nego zbog toga jer smatram da pojedinac ne može imati dovoljno široko znanje za kvalitetno obrazovanje djeteta.

Uz to, mislim da roditelji ne mogu biti dovoljno objektivni, kako pri prenošenju znanja tako ni u provjeri znanja.

Ako se ovdje računa na pomoć susjeda, baka i tetaka, mislim da dosta roditelja takvu vrstu pomoći traži i uz redovan program školovanja.
Ali obvezati npr. susjeda na podučavanje kompletnog gradiva iz određenog područja mi se čini malo previše (ja recimo nikad ne bi na takvo nešto pristala da me susjedi zamole :mrgreen:).
Uz to, kako bi provjerili kompetentnost tog susjeda? Pa može nam dijete naučiti da je dupin riba, jer susjed tako misli.
Znači, opet bi roditelj trebao sve kontrolirati.

I na kraju, što s tim djetetom/osobom nakon završenog 4-godišnjeg, 8-godišnjeg ili 12-godišnjeg HS?
Da poslodavac vjeruje roditeljima na riječ (ja ne bi, da sam poslodavac).
Što ako osoba nakon HS poželi nastavak obrazovanja na nekom fakultetu?
Smije li se barem tada pristupiti provjeri znanja, ili kako ste vi neki to zamislili?


I molila bi da mi netko navede samo jednu dobrobit nekontroliranog HS. Ja se pokušavam sjetiti, ali ne ide i ne ide...