ja ne vidim da mikka piše nebuloze, vidim samo različito mišljenje od tvojeg.
škole bi trebale biti i odgojne ustanove
a jedna od bitnih stvari koju učim svoju djecu je da nije lijepo vrijeđati druge
i da je to znak slabosti a ne snage.
 |
|||
|
|
|||
ja ne vidim da mikka piše nebuloze, vidim samo različito mišljenje od tvojeg.
škole bi trebale biti i odgojne ustanove
a jedna od bitnih stvari koju učim svoju djecu je da nije lijepo vrijeđati druge
i da je to znak slabosti a ne snage.
hvala juanita na glasnogovorništvu, ali nisam mislila na njene stavove o hs već na konstantne upade da samo ja krivo interpretiram njene postove i doživljavam je kao žrtvu sistema jer nisam jedina.
i hvala na patroniziranju. trebala bi naučiti svoju djecu da je i to znak slabosti a ne snage.
ma c'mon...
Jedan, jedini i neponovljivi.Svimbalo prvotno napisa
Pinky lol. Ja sam već spominjala profesora s katedre Opća povijest prava i države, ajme kako sam bila prestrašena svaki put kad sam kod njeg aizlazila na ispit, prethodno se naslušavši svega o njemu (bacanje indeksa kroz prozor je vidim česta tema urbanih legendi), od nekih šovinističkih ispada do najobičnijeg vrijeđanja, ali za divno čudo, niti jedan od četiri puta što sam sjedila u tom kabinetu (tri puta sam u strahu odustajala) nisam ga čula da je rekao ma i jednu ružnu ili neprimjerenu riječ.
Eto, a njih pedeset bi se bilo zaklelo da se prijetio svim i svačim...
Eno i danas čuvam na polici knjige za taj ispit, nisam ih htjela prodat ni pod razno.
Ja položila iz prve (samo se hvalim).
Oprostite na offtopicu, profesor je legenda fakulteta, a i šire. Nikad neću zaboraviti osjećaj kad sam položila taj ispit. Leonardo di Caprio koji na pramcu Titanica vrišti I'm the king of the world?- ma 0 bodova u odnosu na osjećaj kad položiš Opću povijest prava i države.
I ja se pridružujem ovom klanu koji je čuo za urbanu legendu o njegovom bacanju indeksa, a na kraju iz prve sa nelošom ocjenom položio ispit (i ja se hvalim). Čak sam znala koliko je volova imala Napoleonova vojska. Čovjek je u redu, koliko naučiš, tako ti bude. Istina, kasnije mi je postala draža njegova ženaJedan, jedini i neponovljivi.
Eno i danas čuvam na polici knjige za taj ispit, nisam ih htjela prodat ni pod razno.
Ja položila iz prve (samo se hvalim
Oprostite na offtopicu, profesor je legenda fakulteta, a i šire. Nikad neću zaboraviti osjećaj kad sam položila taj ispit. Leonardo di Caprio koji na pramcu Titanica vrišti I'm the king of the world?- ma 0 bodova u odnosu na osjećaj kad položiš Opću povijest prava i države.
A da odgovorim Vrijeski koja ne bi dala Rozi homskulati.
Ja bih. Uz nekoliko uvjeta,(da dijete na neki način ne izolira, dakle da ga vodi na neki sport, jezik, balet gdje ima njegovih vršnjaka, da HS ne traje duže od 4 razreda i da bar na kraju godine dijete ima provjeru znanja, na kojoj ako padne, odlazi u razred).
Prvo, mislim da je ROza, to tvoje dijete (jako iščekivano, jako željeno). I tu si ti gazda. Ne ja, a niti društvo. Drugo, imaš svoje stavove,koji nama većini idu na živce,najviše jer se ne slažemo s njima ili imamo drugačije iskustvo. Nekih prvih 30 stranica mislila sam da si luda i bolesno posesivna prema djetetu, a onda sam skužila da se i mi ponašamo isto. ODakle meni,ikome pravo govoriti što je dobro,lošije ili bolje za nekog drugog?
I koliko god ti htjela da HS-om utuviš djetetu neke stvari u glavu, ono će na kraju po svom, kao i svi mi i naša djeca...
evo, meni se ovo ne sviđa.
Meni nije jasno zašto bi znanje koje se uči u školi bilo represivno znanje iz sistema, a ono koje se uči u hs oslobađajuće, revolucionarno i slično. djeca će i u hs učiti znanja iz knjiga koje su napisali ljudi koji su u sustavu tog sistema - znanstvenici, profesori itd. ne vidim tu apsolutno ništa novo ili revolucionarnije. Jedino ako hs-roditelji neće učiti djecu dok su još mala nešto poput alternativne povijesti doktora Semira Osmanagića i čudnovatim načinima telekomuniciranja kdo drevnih Maya.
Po meni smisao HS je pružiti djeci topliju okolinu, veći nadzor roditelja nad tim što uče i kako se razvijaju, odnosno pokušati ih "zaštiti" od loših utjecaja okoline (podložne masovnom razmišljannju i djelovanju).
Koa što sam rekla, nemam ništa protiv hs i ovo što pišem meni je više način raznjašavanja toga što ja zapravo želim i kroz ovo nešto diskusije shvatila sam da mi hs nije toliko važan jer mi ne donosi ništa što bi bitno doprinijelo pozitivnom razvoju moga djeteta. Mislim da je čak neka zanimljiva alternativna škola bolja opcija, jedno što takvu zadovoljovajuću školu ne vidim u Hrvatskoj (ne sviđa mi se waldorfska jer mislim da je jako loše kvaliteta, to znam iz prve ruke iz iskustava mojih prijatelja).
čokolina, ne znam ništa o waldorfskoj školi, ali drago mi je da pišeš. super su ti postovi.
krumpirić, hvala ti.. onda ću se opet raspisati o nekim stvarima). ovaj tjedan imam dosta obaveza pa ne stignem.
Tako što će prije toga sam naučiti tvorbu glasa Č i Ć. To nema veze sa sluhom, jednostavno postoje pravila tvorbe glasova i moraju se naučiti
samo što se to ne uči nego "usađuje" ko zbrajanje i oduzimanje. Učiš pravila i onda godinama to koristiš da bi naučio ne razmišljati o tome, da ti je "prirodno". Ko vožnja.
nezgrapno sam složila.odn nisam rekla misao u potpunosti
Ne mislim da roditelj može raditi štogod hoće, nego u slučaju postojanja paralellnih sustava obrazovanja djece, on bira ( nakon psiholoških, pedagoških, inih procjena) put za svoje dijete. On i ona, mama i tata, a ne mi babe na forumu.
OK, slažemo se da bi trebala provjera znanja djece tijekom HS.
Ali, po meni bi trebala i nekakva provjera znanja roditelja, tj. ljudi koji će provoditi taj HS.
Ipak svi učitelji i profesori, kakvi god da jesu
Inače bi svatko mogao npr. izmišljati svoja pravila pravopisa (ok, nešto slično već imamo), svoju verziju povijesti ili teoriju evolucije. I gdje smo onda?
ma omanite s tim č i ć... sigurna sam da tadijanovićeva mama koja bijelo platno tka nije nikad čula za palatizaciju, afrikate....
sad jedno pitanje za ove HS zagovaratelje:
VEćina vas navodi kao razlog, stres od ocjenjivanja, provjeri znanja... Meni se čini da je je taj kampanjski veliki ispit na kraju nekog razdoblja možda veći stres za dijete nego kada je to ravnomjerno posloženo...
Posljednje uređivanje od miniminia : 24.05.2011. at 09:45 Razlog: tipfeler
a meni se čini da su takvi stresovi normalan dio života. PA radit će jednom. Studirat?
Postepeno se prilagođava, stres testa u maloj školi-prema stresu ispita pred prof.dr (iako bolonja...), pa stres održavanja predavanja, rokova...
Može se čovjek prilagoditi da mu ništa od toga nije STRES, nego sastavni dio života.
Eto, to se i meni čini (a inače sam apsolutno za mogućnost školovanja kod kuće) - čini mi se da ta kontrola (za koju pak mislim da je potrebna) može donijeti veliki stres i djetetu i roditelju, posebno zato što prolaženje ispita uvjetuje daljnji nastavak školovanja kod kuće, čini mi se da bi to mogao biti jako veliki izvor stresa. Vidljivo je, osim toga, da struka koja bi provodila tu kontrolu baš i nije naklonjena opciji školovanja kod kuće. Dakle, ta kontrola - to je po onome kako ja vidim stvari potencijalno dosta veliki problem. Sjećam se članka o djevojčici iz Slovenije koju mama uči kod kuće i toga da je ona formalno prijavljena u školi za koju njena mama kaže da je naklonjena školovanju doma i da ima razumijevanja (za zaključiti je onda da i nije u svim školama tako)
da, ja isto tako mislim, i ti tako misliš, većina nas koji ne bi bili HS mame, ali argument HS-ovaca je da žele produžiti djetinjstvo bez stresa, šo je po meni valjani argument...
pa me zato konkretno zanima što misle o mom pitanju
Možda dijete školovano kod kuće neće biti opterećeno ocjenom? Za taj test je važno da bude riješen za prolaz.
Ma ja gledam koliko bi A. naučio u nastavi u prirodi u nižim razredima. Eto, to je jedna vrsta učenja na drugi način, sve više zastupljena u školskom sustavu. U tih nekoliko terenskih dana godišnje, uz kvalitetnu učiteljicu, nauči se strašno puno, i uvijek se povezivalo gradivo iz više predmeta. To je onda znanje koje ostaje - ne moraš ga grozničavo ponavljati pred test da ne bi isparilo.
Ako su znanja stjecana na bolje načine - možda su temeljitije usvojena i pounutrena (postoji li taj glagol?). Možda je i lakše steći takvo dubinsko znanje u nekim drugim uvjetima, van škole? Pa pogledajte državne mature. Nije da bi nam rezultati koje je iznjedrio školski sustav trebali osobito imponirati.
djetinjstvo bez stresa, jel to oksimoron? ko kaze da ja zelim produziti mojoj djeci djetinstvo bez stresa? to mi nije uopce cilj, ni to ni stakleno zvono.
evo kako je to moj literarno nadareni ne-muz srocio, na srpskom je ali vjerojatno ce svi skuziti
ideja je znači da deca odrastaju u probranom a ne situaciono-nametnutom okruženju, da im se pruži svestrana edukacija u skladu sa njihovim realnim, a ne potcenjenim i društveno-ograničenim mogućnostima, da se uz konstantnu, neobaveznu ponudu novih ideja prirodno zaraze voljom za znanjem i novim iskustvima. Erudicija, kreativnost, pragmatičnost, savremenost, uz zdravu nesektašku hranu i inspirativno odabranu zabavu, bez histerija, pomodarstva, Holivuda, Diznija, televizija. U školu ih, dakle, uopšte ne bismo ‘davali’, a vremenom bismo angažovali dopunske, specijalizovane stručnjake, već po potrebi i afinitetima. Kao nekad, pre kolektivnog školovanja.
A sve što što pišete - u školi se uči nositi sa stresom, u školi je društvo, veselje je odvojiti se malo od roditelja i imati druge ljude u životu - naravno, sve to stoji. Ali to su nusproizvodi pohađanja škole. Ne šaljemo zato djecu u školu, šaljemo ih tamo da bi se obrazovali.
I je li stvarno, baš stvarno ne možete zamisliti da se svi ti usputni benefiti ne mogu realizirati i van škole? Evo moji bome i društvo i odvajanje realiziraju bez po muke - društvo je u kvartu, padaju dogovori, i ovog od 6 godina moram zaustavljati jer bi stalno bio vani, i onda se dogodi da se u danu vidimo pola sata - ujutro vrtić i posao, popodne: bog mama, prijatelji zovu. Jedan prijatelj, drugi, društvo na zidiću, izrada kareta, grupa traži grupu...Da ne govorim koji društveni život ima mala sa svom tom ekipom oko sebe, ta je već prava haharica, a mrdla se od kuće nije.
Što se stresa tiče - živimo s njim koliko moramo. Nitko ne ide ciljano po stres.
mikka baš je super tm to sročio, potpis i osmijeh od uha do uha
Nego eto sinoć bio Puls Hrvatske, tema Obitelj. I nekolicina visoko školovanih stručnjaka se usudila reći da je sistem orijentiran samo na pokretanje ekonomije, da je društvo zatrovano konzumerizmom, da sistem maltene odgaja djecu...ja se mislim, zašto kad ja to rečem ispadam luđakinja?
Ne razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.
Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?
Nemam školarca, ali imam osjećaj da je školski program u našim školama prilično zahtjevan.
Ili sam sve skroz krivo skontala
Problem je taj što vi svi uglavnom krečete od te pretpostavke da će HS dijete bit lošije obrazovano ako ide tempom koji njemu paše, pa makar naučilo čitat sa 10 godina. A veoma je vjerovatno da će biti upravo suprotno. Kad se prati tempo koji djetetu ne nabija stres i frustracije, ako se način učenja prilagodi djetetovim sposobnostima, dijete će najverovatnije savladati gradivo temeljitije od školski obrazovane djece, i usudila bi se reći u mnogo slučajeva biti bolje obrazovano. Takva su bar iskustva mojih HS prijatelja.
Ja ne poznajem niti jedno HS dijete pa ne mogu o tome raspravljati.
Ali, ono što mene brine je određivanje tog tempa.
Konkretno, što da dijete jedan dan kaže "mama, ja danas ne bi učila, radije bi se igrala".
Pa mama popusti jer prati tempo koji djetetu odgovara.
a drugi dan isto.
Pa tek treći malo uče. Itd.
Mislim, ne može dijete određivati tempo učenja kako njemu paše.
Postoje djeca (a takvu znam iz svoje bliske okoline
Pokušavam zamisliti kako bi izgledalo HS takve djece.
Nisam gledala, ali potpuno se slazem s njihovom ocjenom... Radim na tome da izbjegnemo takvu sudbinu...
Osim što potpisujem krumpirić i Maru on topic, offtopic bih naglasila da sam i ja položila iz prve (samo sam jednom zaista i odgovarala, a tada dobila isto tako nelošu ocjenu) kod ŠK.
Gotov offtopic.
I još bih podvukla Marina pitanja:Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?
U mene nema igre, ako ne'š učit odi muzi kraveJa ne poznajem niti jedno HS dijete pa ne mogu o tome raspravljati.
Ali, ono što mene brine je određivanje tog tempa.
Konkretno, što da dijete jedan dan kaže "mama, ja danas ne bi učila, radije bi se igrala".
Pa mama popusti jer prati tempo koji djetetu odgovara.
a drugi dan isto.
Pa tek treći malo uče. Itd.
Mislim, ne može dijete određivati tempo učenja kako njemu paše.
Postoje djeca (a takvu znam iz svoje bliske okoline
Pokušavam zamisliti kako bi izgledalo HS takve djece.
I najradije ne bi napisala dodatak da se šalim jer me baš zanima kakvi bi se komentari izrodili iz ovog
evo prenijet cu ti bez cenzure, nadam se da se nitko nece naljutitiNe razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.
Što je potcijenjeno i društveno ograničeno?
Koje su realne mogućnosti prosječnog djeteta?
Nemam školarca, ali imam osjećaj da je školski program u našim školama prilično zahtjevan.
Ili sam sve skroz krivo skontala
"skola ih pravi na budale, potcenjuje ih drasticno, u smilsu da mogu oni to 100x bolje, vise i drugacije" i "a i drustvo ih tretira kao njanjanja idiote"
Pčelice, a je li ti nezamislivo da bi ta djeca u nekom drugačijem sustavu bolje funkcionirala? Pustimo sad kakav bi to točno bio sustav, to je opsežna problematika, ja te pitam je li nezamislivo da postoji način i sustav (ili načini, sustavi) u kojem bi ta ista djeca učila s većim veseljem i znala više? Ili misliš da je ovaj postojeći školski najnajbolji, da bolje ne može, i da su ta djeca tamo gdje i trebaju biti - ne osobito uspješni pojedinci koji ni u kojim uvjetima ne bi mogli bolje?
Ako postoje načini na koji bi oni mogli više, a postojeći sustav ih svrstava u neuspješne - onda ih podcijenjuje.
U nekom trenutku u povijesti je propisano da se mora učiti pod tim i tim okolnostima. Je li to nepovrediva dogma, ili možemo tražiti ima li štogod bolje?
jeste citale koja od vas onog tipa glenn domana, koji izdaje knjige "how to multiply your baby's intelligence" i takve? onaj koji pise kako 3-4 godisnjaci sviraju violine i pricaju po 5 jezika?
ja ću ti iz prve ruke ovo opovrgnuti
a vjerujem da bi tako i ostali roditelji čija su djeca tamo. problem je što ljudi dođu u waldorfsku a da pojma nemaju o wald. pedagogiji
i onda im se očekivanja ne poklope s pruženim.
ali ovo je neki drugi topic
Ja mislim da je cijelo osnovnoškolsko gradivo lagano, i da se uz sustavan rad i par metoda što mnemotehnike, što iskustvenog učenja to svlada s takvom lakoćom da taj ispit nema što biti stresan.
Dapače, mislim da metode rada u školi, i sustav ispitivanja (kolege mi rade u školi, pa slušam kakve ispite nastavnici slažu - kad im se ne da - da to ne bi dr. znanosti položio - ne jer su teški, nego besmisleni i kontra svakih pravila o slaganju ispita) otežavaju djeci da nauče i shvate sustavno i pregledno.
Taljigaju od ispita do ispita, od kontrolnog do kontrolnog i nema sustavne pomoći da dijete vidi gdje je pogriješilo, pa nauči, nego se stvar sastoji da svatko staljiga najbolje što može, dobije ocjenu, pa tamo gdje šepa, nastavlja šepati i tako se muči dok ga ili netko ne prosvijetli, ili dok ne skuži da "nije za to".
Cilj školovanja bi bio da dijete usvoji gradivo, da ga razumije, da ga može prenijeti, da zna koje su bitne činjenice i da iz njih izvlači zaključke sigurno i kompetentno. I da se može samokorigirati. A ne da nabada, pa po izrazu lica nastavnika vidi ide li u dobrom smjeru ili ne.
Tako da u tom smislu - ako se roditelj potrudi i stvarno uči dijete učiti i očekuje rezultat, mislim da se dotični ispit položi i brzo i efikasno i s odičnim rezultatom.
No svakako imamo problem ako roditelj ni sam ne zna što sa građom, kako učiti, tada vjerujem da može nastati kaos. Ali s druge strane - koliko nastavnika isto ne zna ni odakle bi počelo ni kako završilo, pa opet djeca zavole i nauče neko gradivo i postanu neki inženjeri, doktori ili trgovci i nikom ništa.
Ako je znanje vrednota i postignuće dio obiteljske klime (ili školske) mislim da onda klinci oko te vertikale rastu, već prema svojim sposobnostima, ponuđenim opcijama, roditeljskom ili nastavničkom.
Moj dida mene nikad ništa nije učio, ali kako je on stalno nešto učio, ja sam sjedila kraj njega, pa kad je on crtao i ja sam, kad je on svirao i ja sam, kad je on čitao - i ja sam. Nije mi padalo na pamet išta drugo nego učiti, crtati i da sam bila HS vjerujem da bih bila čisto solidno obrazovana.
slažem se.
potpisujem (kao i sve tvoje postove dosad) i usput da dam svoje mišljenje o tome- teško je nešto samo zamišljati kad ne vidiš u praksi da može drugačije.
zato sam već par puta napsiala da bi onda trebalo pogledati one koji imaju to drugačije iskustvo a ne govoriti napamet.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 24.05.2011. at 11:36
Nešto sam zezla s negacijama u ovom citatu što si ga izdvojila
Samo sam vam se htjela javiti da nažalost imam prioritete (lol, jače nego one kad sam zadnji put to napisla) i da zato iden ća
Nije bitno pravilo, bitna je usvojena primjena. Pravilo je ono što je rekla Roza - nabuba se u jedno popodne. Ali, primjena ne - za to treba više rada, čitanja itd. Treba vremena da sjedne. Ko sad razmišlja kad ide nešto napisat ček, ček... a ono... pravilo je ispred ovih glasova ovo ili ono. Jednostavno, to ti je učenjem i vježbom usađeno, a pravilo si možda zaboravio, nije ono ključno dok se piše po standardu (eh, sad, meni je bolna rana što postoje dva i to mi je sramotno, za ovoliki broj govornika može i ova varijanta, može i ona varijanta, jer to vodi u jezično neznanje i anarhiju - fakat da odustaneš, instaliraš cro spell check i stisneš F7 dok se jezikoslovci ne dogovore što je pravilnije).
ma dajte...
pa pogledajte otpusna pisma koja pišu i potpisuju doktori.
sa po nekoliko titula. sa po dva desetljeća školovanja i specijalizacija.
pa i na ovome Forumu ima pomalo nepismenih prosvjetara, a kako je onda na većem uzorku?
nema te škole koja će nekoga učiniti načitanim i širokoobrazovanim; to je nešto što nosiš od kuće ili u sebi.
boli me briga hoće li nečije dijete napisati "cviječe" ili "cvjeće", "piđama" ili "džon"; možda će imati neka druga znanja o kojima moje, po PS-u školovano dijete - nije nikada čulo.
tko kaže da su "či" i "ć" važniji od razlikovanja višnjinog i trešnjinog cvijeta?!
u najmanju ruku.
Roza, ne želim da ispadne da te stalno naganjam, ali ovo gore mi stalno upada u oči kod tvojih komentara (pogotovo ono boldano). Možda možeš malo manje pisati da je hs bolji. Iako ćeš reći da te drugi stalno napadaju pa govore da je školovanje u školi bolje, mislim da to rade zato jer je školovanje u školi poznata stvari i svi smo ga prošli i postoje dokazi za većinu što se kaže (a samo ste ti i nekolicina ovdje otvoreno i jako za hs pa vas svi citiraju i odgovaraju vam).
Ali gdje su zapravo dokazi za uspješnost HS-a?. Priče onih koji su djecu tako školovali? Tih priča je jako malo, a koliko sam shvatila priče koje su na ovim forumima poznate dolaze od roditelja čija su djeca još mala - dakle, ja ne vidim baš puno dokaza. što se tiče tvojih prijatelja, koji je konkretni dokaz da je hs obrazovano dijete bolje obrazovano? To me stvarno zanima.
Ja imam jedno jako malo iskustvo s jednim rodtiljima koje sam prije par godina srela u UK. Ljudi od 50 godina, djeca im u 20-tima (troje djece). Djeca lutaju i traže se. Rade u dućanu za male životinjice, jer vole životinje; u dućanu rabljene odjeće, jer se spremaju na neki put samootkrivanja. Mama poptuno cool jer potiče sve što njena djeca žele, iako su mislim prekinuli svaki formalni oblik školovanja sa 16 godina (nisam sigurna, ali mislim da je tako rekla). Kćer se udala s 18, čeka prvo dijete i planira biti hs-mama. Ovo mi se ne da puno govoriti jer je to jedna obitelj, sami roditelji ni nisu bili puno obrazovani (valjda su imali srednju). Po onome što sam ja vidjela, stvorili su djecu radničke klase, koji zapravo još nisu sigurni što žele i gdje idu. Pretpostavljam da su oni neka manjina hs roditelja, mislim da je danas većina hs roditelja fakultetski obrazovana. Zato me dosta zanima kakve su druge priče, bilo bi zanimljivo da netko objavi knjigu o djeci koja su bila hs i sada imaju recimo 30 godina.
Meni je recimo važna društvena strana života, htjela bih da moje dijete ima znanje i sposobnosti ne da samo traži svoju sreću nego da može pomoći i drugim ljudima. A ja mislim da mu u tome može pomoći solidno obrazovanje, i ne bih se htjela igrati s tim. Znam da možda ono što učimo u osnovnoj školi nije važno, jer se svi nekako probudimo kad smo zreliji i stariji i onda neki u kasnijim godinama odu na fakultet. Ali ne mislim da osnovna škola daje samo tu "obrazovanost" nego i naviku učenja, mislim da se mozak oblikuje s onim što radimo, kakva iskustva imamo, kakve ljude susrećemo. Ako roditelji imaju sredstva, bogat socijalni život i mogućnosti za stalnu interekaciju, onda vjerojatno može biti ok. Valjda svi znamo ono što je znanost pokazala i što danas i vrapci na grani znaju da bogata socijalna okolina/odnosno korištenje mozga i interakcija s raznim stvarima i ljudima utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti. Ako dijete tu interakciju može dobiti kroz hs, onda mi je to ok.
Također, mislim ako ćeš baš mjeriti širinu obrazovanja po nekoj širini znanja, znanje je tako ogromno da je stvarno teško reći tko zna više od nekoga drugoga. zbog tih raznih fakuleta i načina mjerenja možda možemo reći da je jedan obrazovaniji od drugoga, ali ne znam kako to reći za djecu. osim ako znamo da netko čita pa zna mnogo. Znam mnogo djece koja idu u redovnu školu i nisu izgubila tu želju za znanjem i otkrivanjem. Imam prijateljicu čiji sin je mali genije i voli školu. Mali ide u 4 razred i tako je pametan da odmah primijeti kad je učiteljica prema nekome nepravedna. Smiješno mi je misliti da djeca sama nisu kritična i nemaju nikakav odnos prema događajima i informacijama koje ih okružuju. Moj nećak koji je prilično inteligentan u osnovnoj je stalno svađa s nastavnicima, ne na negativan način, kao, kako su to rekli, prošli put su mislili drugačije itd. Kad je bio u prvom razredu trebali su nabubati jednu pjesmicu i učiteljica je ispitala većinu i kad je stigla do njega rekla da više nemaju vremena. A on se pobunio i viknuo" Pa šta san ja onda bezveze učija!". Mislim, oni jesu spužve, ali nisu tako pasivne spužve kao što mi mislimo.
A Mikkin muž kaže: "Kao nekad, pre kolektivnog školovanja. "
Mislim da se o ovome već pisalo. Kad nije bilo kolektivnog školovanja, onda djeca nisu ni učila nego su radila kod i oko kuće i pomagala roditeljia. Jedino ako nisu bili bogataši koji su si priuštili privatnog učitalje. Moja baba i njene sestre su se znale tužiti da su one cijeli život samo rintale, i kad su bile curice i kad su postale odrasle žene, pa nisu stigle naučiti pisati. A moj tata koji je odrastao na selu je kao prva generacija u familiji krenuo u "kolektivnu" školu do koje je trebalo pješačiti po dva sata u jednom smjeru, ali kad se vratio kući morao je opet raditi u polju i sa životnjama i nitko ga kod kuće nije ni pitao što je naučio u školi, kamoli da su ga još poučavali.
uf, ispao nekako dug post, sori
ma nema veze, lijepo te je čitati...
dakle oni nisu uopće bili HS-ani?iako su mislim prekinuli svaki formalni oblik školovanja sa 16 godina
jer ako su do 16. bili u školi, onda je to sasvim druga priča.
nadam se da će se u nekom trenutku javiti Saradadevii i iz prve ruke, svoje i svojih prijatelja(neki od njih imaju već veliku djecu) nešto reći o njihovim iskustvima.
mada, ako ste pogledali one linkove, mogli ste već nešto čuti.
isto tako sam već par puta navela upravo njen primjer dečka koji je u 16. (ili čak stariji?) godini krenuo na college
i bio joj najbolji student.
ali opet su to sve samo pojedinačni primjeri.
pravi dojam se može dobiti tek na nekom većem uzorku,
a nešto od toga možete vidjeti ovdje
http://www.druginacin.hr/
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 24.05.2011. at 12:10
Nadam se da nisi iz mojih postova zaključila kako mislim da je postojeći sustav obrazovanja savršen
Da, naravno da postoje načini za bolje i uspješnije učenje pojedine djece.
Ne da mi se niti ponavljati više da bi za neku djecu HS bio optimalan izbor.
Ali, i dalje nisam dobila odgovore na svoja pitanja.
Uz to, kako postojeći sustav ograničava djecu koja mogu/žele učiti više.
Pa uvijek se s njima može dodatno raditi, ako ne u školi ili kroz neke vanškolske aktivnosti, a onda doma.
Apricot, ja sam već pisala, kod mene netko tko ne poznaje pravopis svog materinjeg jezika (a čak i stranog jezika kojeg u poslu često koristi) ima ogroman minus, bez obzira na dužinu i veličanstvenost titule ispred imena.
To je nešto što (obrazovani) ljudi moraju znati. I točka.
i ja tako mislim, ali to ne umanjuje manjkavost sistema koji pušta takve ljude da dođu do titula.
zato mislim da bi na prijamnom ispitu za sve fakultete trebalo biti i pisanje eseja, a ne puko zaokruživanje slova.
ali, kad je već tako kako jest... onda ne možemo reći kako je sustav superioran u svemu.
ili barem ne smijemo manjkavost pravopisa pretpostaviti nekim drugim (ne)znanjima...
ne znam,
ja volim sustav.
ali mi ne bi smetalo da drugi izađu iz njega, pa čak i ako smatram da time štete svome djetetu. (govorim o školstvu i školovanju)
jer to je moje mišljenje. a ono nije supervizorsko.
ja bi da se sustav unaprijedi i da bude puno kvalitetniji i suvremeniji nego je sad.
i da je šareniji.
pluralizam u obrazovanju mi se čini kao dobra podloga za napredak društva općenito
jer znamo što se dogodi kad svi moraju misliti isto.
ah, kako malo guglanja prosvijetli osobu...
dakle, mikka i roza izgleda, po definicijama, ne pričaju o homeschoolingu već o unschoolingu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Homeschooling
http://en.wikipedia.org/wiki/Unschooling
Unschooling is a range of educational philosophies and practices centered on allowing children to learn through their natural life experiences, including child directed play, game play, household responsibilities, work experience, and social interaction, rather than through a more traditional school curriculum. Unschooling encourages exploration of activities led by the children themselves, facilitated by the adults. Unschooling differs from conventional schooling principally in the thesis that standard curricula and conventional grading methods, as well as other features of traditional schooling, are counterproductive to the goal of maximizing the education of each child.While often considered to be a subset of homeschooling, unschoolers may be as philosophically estranged from homeschoolers as they are from advocates of conventional schooling.
Čokolina Čokolina....ne govorim ja da je HS za svakog bolji, nit ga uzdižem na nebesa. Samo govorim da bi svatko trebao imati pravo izbora obrazovnog sistema za svoje dijete. A, ako budete dobri možda ugledate i Štrumfove, ili ti ga, možda nekad HS dijete prešiša školski obrazovano dijete, to je apsolutno moguče, i ako to izreknem ne uzdižem HS nego ga se barem usuđujem izjednačiti sa školom, bar.
Uostalom od kad smo izgubili pravo da se izjasnimo što nam je draže? Meni je draži HS, ne volim sistem, mrzim konzumerizam. Nemora se niti jedna od vas nalaziti uvrijeđenom ako meni neke stvari u svijetu ne pašu - nisam uprla prstom u tebe i rekla TI MI SMETAŠ.
Kakvo igranje obaveza? Moj će imat obaveze neće se igrat da ih ima...
I Pinky draga moram te razočarat, al ne treba se informirat isključivo preko vikipedije. Ja želim Homeschoolat a ne Unschoolat. Zapravo, kombinacija to dvoje mi je sasvim OK.
prema opisu jednoga i drugoga ono za što se ti zalažeš zvuči ko opis unschoolanja. pročitaj malo.
Unschooling is a range of educational philosophies and practices centered on allowing children to learn through their natural life experiences, including child directed play, game play, household responsibilities, work experience, and social interaction, rather than through a more traditional school curriculum
zar ti cijelo vrijeme ne pričaš o ovome?
danas konzumerizmom, donedavno komunizmom, pa fašizmom, pa dekadencijom, pa feudalizmom....nihil novi sub sole.mikka baš je super tm to sročio, potpis i osmijeh od uha do uha
Nego eto sinoć bio Puls Hrvatske, tema Obitelj. I nekolicina visoko školovanih stručnjaka se usudila reći da je sistem orijentiran samo na pokretanje ekonomije, da je društvo zatrovano konzumerizmom, da sistem maltene odgaja djecu...ja se mislim, zašto kad ja to rečem ispadam luđakinja?
čokolina
ne, htjela sam reći da su ih roditelji prestali obrazovati kad im je bilo 16, a koliko mi je tada poznato oni više nisu išli ni u kakvu školi. ali to je bilo prije 4 godine kad je najstariji iamo oko 24. možda je poslije nastavio, ne znam (od tad ne znam više ništa o njima), mislim da uk imaju razne opcije za nastavak obrazovanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom