A sve što što pišete - u školi se uči nositi sa stresom, u školi je društvo, veselje je odvojiti se malo od roditelja i imati druge ljude u životu - naravno, sve to stoji. Ali to su nusproizvodi pohađanja škole. Ne šaljemo zato djecu u školu, šaljemo ih tamo da bi se obrazovali.
I je li stvarno, baš stvarno ne možete zamisliti da se svi ti usputni benefiti ne mogu realizirati i van škole? Evo moji bome i društvo i odvajanje realiziraju bez po muke - društvo je u kvartu, padaju dogovori, i ovog od 6 godina moram zaustavljati jer bi stalno bio vani, i onda se dogodi da se u danu vidimo pola sata - ujutro vrtić i posao, popodne: bog mama, prijatelji zovu. Jedan prijatelj, drugi, društvo na zidiću, izrada kareta, grupa traži grupu...Da ne govorim koji društveni život ima mala sa svom tom ekipom oko sebe, ta je već prava haharica, a mrdla se od kuće nije.
Što se stresa tiče - živimo s njim koliko moramo. Nitko ne ide ciljano po stres.