mukomoja, jel to neki opasan broj :D
Printable View
mukomoja, jel to neki opasan broj :D
7 velicanstvenih
7 samuraja
7 svjetskih cuda
7 dana u tjednu
7. dana je bog stvorio covjeka
7 smrtnih grijeha
7 sakramenata
itd :D
amen
krivi topik :saint:
vuk i sedam kozlića
(vezano uz nabrajanje čarobnosti broja 7)
7 sekretara skoj-a :mrgreen:
ma nije,krumpi, ne boj se evangelizacije, jedino ako bi netko možda mogao povjerovati (opet) u Zeusa, budući da se sedmica poteže i kroz antičko doba, kao simbol boga Apolona. Ako smo već rekli da volimo uz raspravu usput svašta (i koješta) pobrati i naučiti, tehnički i netehnički, evo nešto sitno /ne predubokoumno/ i o sedmici:
Citiraj:
Od davnina su ljudi broj sedam smatrali magičnim. U starom Babilonu su znali za sedam planeta, njihovi hramovi su imali sedam nivoa, koristili su nedjelju od sedam dana. Židovski svjećnjak ima sedam ramena za sedam svijeća.
Broj sedam je jedan od najčešće spominjanih brojeva u povijesti čovječanstva.
Od davnina su ljudi broj sedam smatrali magičnim.
U Bibliji je spomenut broj sedam preko 500 puta. Mnoge priče počinju sa ,, Iza sedam mora i sedam gora...'', a i mnogi zmajevi u bajkama imaju sedam glava. A svi su čuli za Snjeguljicu i sedam patuljaka.
Šekspir je koristio sedam uzrasta čovjeka u nekim svojim dramama. U Islamu postoji sedam nebesa.
Postoji sedam kontinenata, sedmoboj, sedam čuda antičkog svijeta, sedam tonova skale (osmi je, ustvari, prvi povišen za oktavu)...
Kako sedmica, po vjerovanju, donosi sreću, ljudi su je stavljali u mnoge svoje proizvode i izume. Tako danas imamo modele aviona (Boeing 747) koji sadrže broj sedam.
Spisak od sedam stvari je najduži koji je čovjek sposoban s lakoćom upamtiti. Sigurno je da je broj sedam broj najčešće korišten u povijesti, ali otkud potječe "magija" broja sedam vjerovatno nitko neće otkriti.....
kakve veze ima shvaćanje prirode kao božanstva sa isusom, usksnućem, bezgrešnim zaćećem i istočnim grijehom? ako već uspoređuješ svoju vjeru u boga s njegovim poštovanjem prema prirodi?
ali nebitno je raspravljati o tome kako pojedinac shvaća boga (prirodni zakoni vrijede u cijelom svemiru, pa ne kužim ni "bog se spustio na zemlju" paralelu), jer nije problem bog, nego institucija koja ga svojata i pokušava i sljedbenicima i nesljedbenicima krojit život po svojim kriterijima, koje prikazuje kao uzvišene. moj prvi i osnovni problem sa religijom je ogromna moć koju ima, a nema nikakvu odgovornost nad posljedicama, jer eto uvijek mogu reći "ljudi griješe". dalje neću nabrajat, sigurna sam da će iskrsnit ovo ili ono kako topic ide dalje.
nena, zanimljivo
ja bih rekla
da je ovo odgovor na pitanje otkud magija. kad god su išli napravit listu, prvih sedam je zapamćeno, ostalo zaboravljeno. uz iznimku 10 božjih zapovijedi, mora da su one magične i čudesne, ili su nekom mnemotehnikom lako pamćene, jer ih se može lako grupirat :)Citiraj:
Spisak od sedam stvari je najduži koji je čovjek sposoban s lakoćom upamtiti. Sigurno je da je broj sedam broj najčešće korišten u povijesti, ali otkud potječe "magija" broja sedam vjerovatno nitko neće otkriti.....
to za mene ne vrijedi
da je po meni magičan broj bio bi 3:mrgreen:
Definicija religije (ne vjere, nego religije) je "Religija je sustav shvaćanja, vjerovanja, ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica pokušavaju ući u odnos s Bogom i osigurati svoje spasenje. Religija je nastala kao pokušaj odgovora na važna životna pitanja" . Samo podsjećam za uvod.
Ovo mi je interesantno što si rekla "a nema nikakvu odgovornost nad posljedicama", možeš li razraditi tezu?
Prema komu odgovornost, svojim članovima, vjernicima, prema državi, Bogu? Koje su posljedice religije, kao sustava, i komu se snosi odgovornost za te posljedice?
Ta teza mi djeluje skroz filozofska i intrigantna, ako već nije obrađena onim "svećenici rade što god hoće", to sam već apsorbirala, nadam se nečem dubljem.
(a meni su jutros nakon jutarnje kave otputovali gosti, mala manje kašlje, majstor će doći opet prekosutra, tako da mi je laknulo :-Di mogu opet gubit vrijeme, a "dok ja pričam, proizvodnja trpi" -iz kojeg je to flima?, nekog jugoslavenskog:Lol:, ostala mi samo parola u glavi)
I mom mužu također, ako ja njega pošaljem u dućan s popisom od 7 stvari, nema šansi da će zapamtiti i donijeti više od 3:lool:, maksimum maksimuma.
Šalim se, znam da nisi mislila na to, ni na memoriju, meni nijedan broj (na svjesnoj razini) nije ni važan ni sretan ni magičan, to o broju sedam sam navodila čisto kao još jedan u nizu životno neiskoristivih podataka iz tzv. opće kulture.
A i zato što uz google danas svatko može izigravati neku pamet:mrgreen:.
Neno što je najgore mislila sam baš na to:lol:
mujice, ti imaš, ajmo reć, "malo" širu definiciju katolika.
definicija katolika je onaj koji prihvaća nauk KC.
za tebe postoji nešto, ali to nešto nije baš ono što KC tvrdi. mislim, naravno da je u pitanju simbolika, ne doslovno tumačenje biblije, teologija kao cijeli sustav promišljanja, al kolko god sve to uzmemo u obzir, neke stvari opet ostaju, miša mu.
jel tako? ili nije tako? ozbiljno pitam, baš mi je to zanimljivo.
ja bih kao jj rekla da si po svojim stavovima, nekakav panteist ili deist, s katoličkom tradicijskom pozadinom :-/
kao i većina katolika u ovoj državi, uostalom.
pa onda imamo apsurd. KC se poziva na 85% katolika kad traži npr neke izmjene zakona, neke privilegije, a te izmjene i te privilegije ne podržava ni 30% tih istih katolika. :-/
imaš pravo. skocentrirana na protuargument koji sam u biti željela prenijeti (a koji nitko nije opovrgnuo), obraćajući se vjernicama koje su tad bile prisutne na mom topicu (a uglavnom su aktivne na vjerničkom i uglavnom su činile ono što sam napisala), u brzini nisam pomislila na sve druge vjernice (poput tebe i leonise) koje su se nekad negdje javile na staroj temi o mpo. ne mislim da je to toliki krimen, pa se nemam više želje ni volje ispričavati.
istovremeno bih htjela skrenuti pažnju da ću nejasnoće ubuduće objašnjavati samo onim osobama s kojima sam u tom trenutku u direktnoj komunikaciji, a ne padobrancima. ionako se moje riječi isčitavaju onako kako svakome odgovara, objašnjavala ih ja dodatno ili ne. to je jedan naporan, a jalov offtopic koji nemam više želje podupirati i stalno se iznova opravdavati svakome koji navrne u prolazu.
isto vrijedi i za sve upise na ovom topicu koje možebitno vrijeđaju nečije, posebice vjerske osjećaje - ako kažem da je za osjetljive osobe najbolje da i ne čitaju ovaj topic, reći će se da sam zločesta, a ja sam samo pragmatična. pa onda kao drugu soluciju jedino mogu ponoviti još jednom da se, ako se neka osjeća nečijim postom povrijeđena ili ako misli da nečiji post nije u skladu sa pravilima foruma - prijavi post moderatorici, koja će najbolje odlučiti. :) sve drugo je samo nepotrebno i zamorno offtopičaranje koje na kraju ionako ništa ne donosi, dapače, samo diže tenzije. tu je moderatorica da odluči.
istovremeno ta većina katolika neće nigdje javno istupiti i reći da ne želi da ih kc svojata za svoje (legitimne, ali njima neprihatljive) zahtjeve. neće se ni pobuniti protiv tih zahtjeva niti ustroja crkve niti bilo čega lošeg što se po njima dešava unutar crkve. uglavnom će šutjeti ili će vikati u svoja četiri zida kako crkva i svećenici ne valjaju, kad im zatreba crkva, koristit će ju, kad im crkva govori nešto što im ne odgovara, bit će presretni što žive u sekularnoj državi, pa imaju slobodu i ne poštivati sve što crkva zahtijeva od njih, nego imaju slobodu vjeru tumačiti sebi kako hoće.
i sve bi to bilo meni potpuno svejedno, da se istovremeno neće stalno iznova osjećati osobno napadnutim od onih nekatolika (i katolika) koji oponiraju i kritiziraju kc, religiju i vjeru.
nego, idemo se vratiti on topic... nisam još stigla pročitati, ali lijepim link na intervju s dokinsom (što bi rekli srbi :mrgreen: )
ima više definicija, izabrala si ovu koja podrazumijeva da imamo definiciju boga i definiciju spasenja, možeš li i njih dodat?
pa to što svećenici rade što god hoće nije zanemarivo. ali u načelu oni govore što govori papa, od njega dobivaju autoritet da ljudima govore šta valja a šta ne valja, ne obazirući se na kontekst. tako mi je inzistiranje da je kondom - zlo, i laganje (LAGANJE!!) o zaštiti od prenošenja AIDSa, vrlo, vrlo neodgovorno prema bogobojaznom narodu u africi. posljedice osjete samo ljudi koji ostanu bez član(ov)a obitelji, djeca koja prehranjuju braću i sestre (pa i bolesne roditelje) (ovo nisu dramatični primjeri, radi se o ogromnom broju ljudi). a sve to za nekakvo spasenje, kojeg ima ili nema, ko će ga znat.Citiraj:
Ovo mi je interesantno što si rekla "a nema nikakvu odgovornost nad posljedicama", možeš li razraditi tezu?
Prema komu odgovornost, svojim članovima, vjernicima, prema državi, Bogu? Koje su posljedice religije, kao sustava, i komu se snosi odgovornost za te posljedice?
Ta teza mi djeluje skroz filozofska i intrigantna, ako već nije obrađena onim "svećenici rade što god hoće", to sam već apsorbirala, nadam se nečem dubljem.
drugi tip odgovornosti je politička odgovornost. Papa ima ogromnu političku moć i očito je da se guraju u svakakvo kreiranje zakona, ignoriraju stalno da na državi nije da ljudima kroz zakone garantira "spasenje". I nevjerojatno ali maloprije naiđem na ovaj članak: http://www.bbc.co.uk/news/uk-northern-ireland-20321741
tko je odgovoran? za irsku je simptomatičan i "turizam abortusa", dakle sve one djevojke koje eto zgriješe (jer to je ljudski), ima da ispaštaju tako što 1) žrtvuju svoje školovanje i budućnost 2) daju se u ruke sumnjivim "medicinskim pomoćima". a zbog čega? zbog katoličke crkve i njihovog monopola na "moral".
evo, i mene zanima tko posljedice snosi za to guranje "spasenja", ignoriranje da je teologija i teorija jedno, a praksa i narodske mase sasvim drugo, ujedno zanemarivanje života ljudi, njihovog zdravlja, obrazovanja, životnih mogućnosti
pa viš' da su našli religiju po svojoj mjeri, za komotno ponašanje, zato se i ne bune previše:mrgreen:Citiraj:
istovremeno ta većina katolika neće nigdje javno istupiti i reći da ne želi da ih kc svojata za svoje (legitimne, ali njima neprihatljive) zahtjeve. neće se ni pobuniti protiv tih zahtjeva niti ustroja crkve niti bilo čega lošeg što se po njima dešava unutar crkve. uglavnom će šutjeti ili će vikati u svoja četiri zida kako crkva i svećenici ne valjaju, kad im zatreba crkva, koristit će ju, kad im crkva govori nešto što im ne odgovara, bit će presretni što žive u sekularnoj državi, pa imaju slobodu i ne poštivati sve što crkva zahtijeva od njih, nego imaju slobodu vjeru tumačiti sebi kako hoće.
Pročitala sam, od početka do kraja. Odličan intervju, zbilja odličan. I kako to najčešće i biva, čovjek ostane tamo gdje je i bio, ako ideš s ateističkog polazišta, to još i utvrdiš, nađeš potvrde za svoje teze, i obrnuto, ako polaziš s religioznog, baš ti bude drago da si tamo.Citiraj:
nego, idemo se vratiti on topic... nisam još stigla pročitati, ali lijepim link na intervju s dokinsom
No, sve je jako lijepo argumentirano, uz ponešto rugancije na suprotnu stranu, što je očekivano, a izdvojit ću samo nešto jer je sadržaj ogroman
Vrlo intrigantno.Citiraj:
Pretpostavimo da bog postoji i da imaš priliku da mu postaviš jedno pitanje. Šta bi to bilo?
DAWKINS: Pitao bih ga: „Gospodine, čemu toliki trud da se sakrijete?“
Vrlo banalizirana slika vjernika, no to ću zanemariti. Zanima me kako ateisti stoje s mogućnošću (naravno da govorimo o mogućnosti/nagađanju) da nije problem ako umreš i nema ništa poslije, to je sasvim u redu, vjeruješ da nema ništa i nema ništa. Jenostavno umreš, nestane te, nestane tuge, boli, jada, svega, kraj.Citiraj:
PLAYBOY: Dakle, nećeš izazvati Paskala i njegovu opkladu. On je bio filozof iz 17. veka koji je tvrdio da je pametnije kladiti se u postojanje Boga, jer ako grešiš…
DAWKINS: Cena greške je veoma visoka. Ali, šta ako odabereš pogrešnog boga u kog ćeš verovati? Šta ako dođeš tamo gore, kad tamo nema Jehove, nego je tu Baal? [smeh] Čak i ako odabereš pravog boga, zašto bi taj bog bio tako opsednut time da li veruješ u njega? Uz to, svaki bog koji drži do sebe, shvatiće da se pretvaraš. Šanse su izuzetno male, ali svejedno, ima smisla, jer je nagrada izuzetno visoka. A opet, moguće je da uzalud trošiš život. Odlaziš u crkvu svake nedelje, obavljaš pokoru, nosiš kostret i pepeo. Imaš užasan život, a onda umreš, i to je to.
No, što ako ne umreš, ako umre samo tijelo, a energija ne može nestati. Ako duh zbilja ostane živjeti, ali u "ničem", ništavilu.
Ono, ništa ne vidiš, ništa ne čuješ, tama, usamljenost, dobiješ ono u što si vjerovao - ništa, ali, na žalost, u tome ništavilu si živ. Ako svojim mislima i vjerom u ništa sebi priskrbiš sudbinu koju si sam kreirao. Nije problem umrijeti, problem je živjeti ako ti se umire.
Za ovo stvarno ne trebaš biti ni vjernik ni ateist. Dovoljno je biti čovjek. A i vjera uzagrobni život je skoro pa najmanje što čovjek uspije "iskopati" za "utjehu". Svejedno se instinktivno boji smrti, tako da nije taj zagrobni život nešto što pokreće većinu ljudi. To je iznimno važna stvar, ali nije to svakodnevna misao vodilja, ima tu puno više - svega.Citiraj:
PLAYBOY: Ali, bez vere u zagrobni život, u čemu nalaziš utehu u trenucima beznađa?
DAWKINS: U ljudskoj ljubavi i zajedništvu. Ali u promišljenijim, umnijim momentima, crpim, uteha nije prava reč, ali crpim snagu iz razmišljanja o tome kakva je silna privilegija biti živ i imati mozak koji je na svoj ograničeni način sposoban da razume zašto postojim, ali i da uživa u lepoti sveta i lepoti proizvoda evolucije. Veličanstvenost univerzuma i osećaj majušnosti nas u prostoru i geološki dubokom vremenu tera na poniznost, ali na začudno utešan način. Lepo je osećati se kao deo ogromne šire slike.
Veliki dio intervjua u nastavku temeljen je na znanstvenom, Darwinovom objašnjenju postanka svijeta i evolucije nasuprot "likovima iz bajki" koji su temelji religije. Kao da to sad igra neku ključnu ulogu u tome jesi li vjernik ili nisi.
Zaboli mene lijevo uho za Darwina ili za kreacioniste i tko je od njih u pravu.
Zanemarena je jedna druga stvar - nije point u "likovima iz bajke", stvar je u porukama, smjernicama,
milijun je načina na koje vjera čovjeka može umiriti, usrećiti, može biti intrigantna za proučavanje, vidiš napredak na svim segmentima, što ideš dalje i kopaš dublje...
To nije dio ovog topica i već je masu puta rečeno, ali sam ponovila jer je s njegovog stajališta taj dio religije posve izignoriran, slučajno ili namjerno.
Drago mi je da sam ovo pročitala, da vidim na čemu je baziran ateizam, barem ovakav kakav se tu navodi u intervjuu.
evo, ja ću ti odgovoriti. to sad na glas razmišljam, tako za zabavu, nisam o tome nikad razmišljala :mrgreen:
dakle, jednostavno - ne vjerujem u ovu drugu varijantu. to da duh ostane živjeti. u to ne vjerujem. to ti je isto kao i bog. il vjeruješ il ne vjeruješ. dakle, smatram da nakon života nema - ništa. gotovo. over and out. a sad, kako si i ti rekla, kako se nosim s tom činjenicom...isto kao i vjernici. slažem se da (osim onih ludih s bombama) je svima ipak mio ovaj život.
a ako sam se prevarila, recimo, da postoji ta mogućnost, onda mi je opet skroz glupo da tako, nakon smrti, ti dusi milijarde i milijarde duhova, lutaju uokolo. da je ovaj život tako dobro uređen, a onaj tamo - nije. da cijelu vječnost provodiš sam, bezveze skroz, bez ikakve svrhe i smisla. dakle, ako postoji nešto - biti će dobro to nešto, a ne loše, ovako kako si ti opisala. :mrgreen:
a ako si ciljala na to da neće svi dusi lutat, da postoji sud koji određuje ko će lutat u ništavilu, a ko neće, onda idem na varijantu da - postoji bog. a ako je taj bog sve ovako posložio u ovom životu kako je posložio, onda jao si ga nama u onom životu, ko zna šta nas čeka. samo nam bog može pomoći :lol:
a onda ima i varijanta, opet ako postoji sud koji će određivati koje će duše lutat, a koje neće, da postoji bog. i da je taj bog dobar i milosrdan, al nama nedokučiv u ovom svijetu, nedokučivo nam je zašto ima toliko patnje, a bog je dobar i milosrdan.
dakle, ova zadnja varijanta je tvoja varijanta. il bar blizu :mrgreen:
e, a ako je taj bog dobar i milosrdan, bez mane, znači da ne može biti tašt i ljubomoran. nikako. ne može patiti od ega. pa neće uzet u zlo da ga nisi štovao dok si živio, ako si dobro živio. i onda sam opet na konju :lool:
bilo bi dobro da dodaš iz istog izvora, pa da smo konzistentni, sad bi ja mogla lupit ko zna kakve definicije boga i spasenja, na kakve se nije mislilo s ovom tvojom :)
a ovo da "nastala kao pokušaj odgovora na važna životna pitanja" - da li mogućnost dobivanja konkretnih odgovora na ta pitanja van religije znači da ona više nema svrhu?
naravno, ali jedna od prvih (protu)argumenata koju će nevjernica čuti od nekoga (bilo koga) je da vjera pruža utjehu i zašto ne vjerovati. pa bi ovo bio (unaprijed) odgovor. :)
primljeno k znanju, o tome možemo drugom prilikom.Citiraj:
Zanemarena je jedna druga stvar - nije point u "likovima iz bajke", stvar je u porukama, smjernicama,
pa nije da mi ne vjerujemo u ništa. mislim ta riječ "vjerovanje" je jako zbunjujuća. sigurno u nikoga ne vjerujem na način da ga worship, kao što čine vjernice. ali ako ćemo vjerovati u nečije smjernice i poruke, a ne u bezgrešno začeće, onda sigurno vjerujem u neke velike misliteljice.Citiraj:
No, što ako ne umreš, ako umre samo tijelo, a energija ne može nestati. Ako duh zbilja ostane živjeti, ali u "ničem", ništavilu.
Ono, ništa ne vidiš, ništa ne čuješ, tama, usamljenost, dobiješ ono u što si vjerovao - ništa, ali, na žalost, u tome ništavilu si živ. Ako svojim mislima i vjerom u ništa sebi priskrbiš sudbinu koju si sam kreirao. Nije problem umrijeti, problem je živjeti ako ti se umire.
ako je tako lako priskrbiti sebi zagrobni život, onda ću ja biti u dawkinsonovom društvu :lol: pa će uz mene biti duša roze luksemburg, simone de beauvoir i još nekoliko duša u koje "vjerujem". :) meni se to čini baš super. :mrgreen:
Nemam od kud dodati jer mi je kćer otišla popodne u školu, druga smjena, a nju sam pitala - ajde, brzo, definicija religije, brzo brzo, pišem:lool:.
Imaju li u vjeronauku za 5.r., još nešto dodatno, ne znam, odnijela udžbenik, ali meni je ok da dodaš što god da stoji.
Ovo drugo, naravno da ne, budući da pitaš mene. Ovisi koga pitaš. Ti drugi izvori, odgovori na važna pitnja,
meni su samo drugi izvori, neki jednako važeći i dopunjujući, neki ne.
U religiji (promatrano široko) nalazim dosta odgovora kako živjeti život, kako se odnositi prema sebi i drugim ljudima, neke odgovore nalazim i u suvremennoj psihologiji, medicini, znanosti, negdje se to sve isprepliće, negdje ne, vrlo se ta religija "modernizirala", ako mene pitaš.
Sve je po starom, ali su kanali novi.
malo me kopka, jer ovo je zanimljiva teza... da svako sebi priskrbi život nakon smrti u kakav vjeruje. onda ništa lakše od toga, onda nam ne treba bog, dovoljne su naše misli. :)Citiraj:
Ako svojim mislima i vjerom u ništa sebi priskrbiš sudbinu koju si sam kreirao.
ako nam bog treba da imamo žiovt nakon smrti kako nam se govori da nam ga je on pripremio (preko crkve ili kako već svatko svoju vjeru doživljava), onda pitanje, otkud sigurnost da je to točno i da je baš taj bog koji će nas spasiti od ništavila? (ako ništavilo uopće postoji). možda je bog onaj kako ga zagovaraju vjernici westboro baptist church?
moram priznati da me sve malo zbunjuje. jer ono "ili - ili" svakako nije argument. što ako si ti, nena, u krivu? i pogrešnom bogu se moliš? (ovo ovako samo hipotetski, nemoj uzeti osobno, čisto rasprave radi).
cvijeto:lol:, ti si spašena kako god okreneš
Bog te blagoslovio!
u raju je lipo, al u paklu je ekipa :mrgreen:
ja ovako kao cvijeta rezoniram, al ni ovo emsino mi nije strano
vidimo se tamo, cure!