Malo sam se pogubila

vissnja, kao prvo da kažem da mi je drago što ipak ide nabolje.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Nije da ja nisam probala ucenu, tj. oduzimanje privilegija. ALI u trenutku kad ne zeli da opere ruke, Nadju u zivotu ne zanimaju igracke.

---

Pa, ne moraju je zanimati u tom trenutku. Treba biti uporan i dosljedan. Oduzimanje privilegija na snazi je od početka nepoželjnog ponašanja, pa do prestanka takvog ponašanja, a ne 5 minuta, dok nas ne prođe bijes.
To niti ne mora biti igračka, nego neka aktivnost. Preporučujem da to bude ono što vremenski dolazi sljedeće, a ne, kao što neki pišu, tek navečer, ili sutra.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Btw ona uopste nema omiljenu igracku, ja sad da sklonim sve sa kojima se igra i donesem druge, nema igracke za kojom bi patila.

---

Koja je svrha oduzimanja igračaka, ako se donesu druge? Nemojmo se šaliti. Prvi dan se može oduzeti jedna igračka / aktivnost, pa se strpljivo čeka učinak. Ako ga nema, sutra još jedna, bez vraćanja prve. Pa polako. Da vidimo kako će se stvari razvijati.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Nema vecere? Bas je briga....

---

Ovo ne bi trebalo raditi. Hrana je primarna djetetova potreba, kao i ljubav roditelja. Ne treba govoriti npr. niti da je više ne voliš, to ionako nije istina. Općenito, ne treba govoriti stvari iza kojih ne stojiš, jer dijete to zna / osjeti.
Nema večere? Mislim da malena zna da blefiraš, taman posla da joj ne bi dala večeru ako zatraži. Isto je i sa bacanjem igračaka u smeće. Nema smisla bacati igračke, znači, kasnije ih vadimo iz smeća? To je, dakle, blef.
Za razliku od toga, nijedno dijete nije se rodilo s autićem / slagalicom itd. Oni samo služe da djetetu bude ljepše, zanimljivije i bolje. No, meni ni nema smisla, ako je dijete neposlušno, praviti se da se ništa nije dogodilo, kupovati nove igračke, ići kao i obično van, sve raditi potpuno isto. Iz perspektive djeteta tada nema razloga da ono mijenja svoje ponašanje.

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

Znaci imali smo i mi ovakvu sliku:
ulazimo u kucu, skidamo jaknu i cipele
ja krecem ka kupatilu: ajmo da peremo ruke

---

Kao prvo, ovdje ja ne krećem sama, tj. u to vrijeme, dok je imala 2.5 godine nisam kretala, nego krećem tako da je malena ispred mene, usput sve objašnjavajući i lagano je usmjeravajući prema kupaonici.

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

N (koja je do tada skroz veselo pricala sa nama) pocinje: necuuuuuuuu, aaaaaaaaaaaaaaa, neeeeeeeeeeeeeeeeeeee

---

Ovdje bih ja izrazila negodovanje: Kakvo je to ponašanje?

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

ja pricam pricu o prljavim rukama, bakterijama i bolestima
ona se smeje i bezi po kuci, stavlja ruke na usi i vice necuuuuuuuuuuuu
ja idem za njom i kazem: nema crtaca posle rucka ako ne operes ruke

---

Mislim da nije dobro niti ići za djetetom. Neka ona dođe vidjeti što mama radi.
Nema crtića. To joj baš i nije bitno? Dobro. Možeš pokušati nešto drugo, ili da crtića nema ni sutra, tj. dok ne prestane takvo ponašanje.

viissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

ona meni vice: bas me brigaaaaaa i smeje se

---

Ovo možeš ignorirati.

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

onda ja kazem: mozes da dodjes lepo da operemo ruke, da sama pustis vodu, da izaberes sapun

---

Ovo mi je OK.

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

ili mogu ja da dodjem po tebe i da ti operem ruke na silu
ona bezi i smeje se

---

A možda je to njoj i glavna svrha svega, da se igrate lovice? Jel' se izigra dosta vani, skrivača i lovice? Ima li u blizini djece za zajedničko igranje?

vissnja prvotno napisahttp://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png

Citiraj:

---

ja je uzimam za ruku, tu pocinje da se dere, ide u kupatilo i dere se: necuuuuuuuuuuuuuuu, bas me brigaaaaaaaaaaaaa, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, necuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
zavrcem joj rukave, sapunjam ruke, ona mi onda bezi sa nasapunjanim rukama, ja urlam, ona se smeje

---

Što smo sad postigli ovim pranjem ruku? Iznervirala si sebe.

vissnja prvotno napisa http://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png

Citiraj:

---

uhvatim je, isperem joj ruke i onda ona odlazi KAO DA SE NISTA NIJE DESILO, NORMALNO RAZGOVARA SA NAMA,

---

Pa i nije se ništa desilo kad nema posljedica. Ima, crtić danas, ali to, izgleda, nije dovoljno.

vissnja prvotno napisa http://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png

Citiraj:

---

UZIMA NEKU IGRACKU ILI SEDA ZA STO, NAJNORMALNIJE

---

Znači, želi igračku. Igračka se ovdje sklanja u ormar, na visoku policu, najbolje u zatvoreni dio, da se ne vidi.

vissnja prvotno napisa http://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png

Citiraj:

---

a ja bih posle takve epizode mogla ili nekog da zadavim ili posteno da se isplacem

---

Znam da je to lakše reći nego učiniti, ali nemoj se nervirati, kako god bude, jer nerviranjem nećeš ništa postići. A malenoj je možda i cilj iznervirati tebe.

vissnja prvotno napisa http://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png

Citiraj:

---

naravno, crtani posle rucka nije dobila, objasnila sam joj zasto, ali se epizoda sa pranjem ruku ponovila i to vece, i sutradan.......

---

I ovo je moguće, rezultate treba pričekati tjedan-dva, jer ako odustanemo, ne možemo se nadati poboljšanju.

Citiraj:

---

cherry prvotno napisa

dutka lutka, kakva je to idila, mislim, ti joj prigovoriš
i ona se posrami
e, sad, moj mali ti se npr. zacereče i izbelji (sad smo u nekoj 'divnoj' vrtićkoj kvazi-pubertetskoj fazi)
ili, kao manji, ti zvizne još jednu
ili moja mala se naduri i u protestu legne na pod, jer sam eto joj malčice oštrim tonom rekla da me ne tuče

ove priče o djeci koja od prve nauče su mi super divne, ja ti i vjerujem,
ali moraš priznati, da onda roditeljima koji malo češće dolaze u sukob sa svojom djecom i nisu od koristi

i, nota bene, moram napisati, i ja svoje non-stop ljubim, dragam, izjavljujem im ljubav
kao i oni meni, ali bome, kao i kod Stijene, moj 5-godišnjak u sve to ubaci i red skakanja po bubrezima :)

---

jest, upravo tako
i tko koga više ljubi nego ja njega, a nikad u životu mu nije palo na pamet da bi mi samo tako iznebuha dao pusu - jednostavno je takav

dutka_lutka, općenito tvoji su postovi puni dobrih savjeta - reći ćemo iz knjiga - ali kako su cure već prije rekle - nažalost teško primjenjivi u stvarnom životu sa stvarnom djecom. Oduvijek sam zavidjela roditeljima koji imaju djecu koja od prve reagiraju onako kako predviđaju u knjigama. Ja, nažalost, ili na sreću - nemam. Ali ipak prvo pokušam sa savjetom iz knjige, kad se po ne znam koji stoti put uvjerim da ne ide, uvijek se bacim na onu staru - snađi se druže - ...and thats what this topic is all about

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

o da
dve stvari koje me izbacuju iz cipela (do suza) su kad mi se smeje u lice dok sam na ivici nerava i kad pocne da, za nesto sto znam da voli da radi (ili neko dete sa kojim voli da se igra...) pocne da vice: ja to ne voliiiiiiim, bas me brigaaaaaaaa

---

u tome je kvaka. oko toga bi se trbala kretati tvoja potraga za rjesenjem. sto tebe nervira i zasto do tolike mjere. vama je to vec preslo u rutinu. zasto? koji je tome razlog? i kod tebe i kod nje. od kud taj tvoj bijes koji ona ocito tako dobro izaziva, i zasto to uporno radi, a ti i dalje reagiras. koliko god ti mi pomagali svojim iskustvima i savjetima, sve jke to prva pomoc, a ipak ces ti to sve sama morati odraditi. ja na tvome mjestu ne bi oklijevala potraziti i neku strucnu pomoc

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

dutka_lutka, općenito tvoji su postovi puni dobrih savjeta - reći ćemo iz knjiga - ali kako su cure već prije rekle - nažalost teško primjenjivi u stvarnom životu sa stvarnom djecom. Oduvijek sam zavidjela roditeljima koji imaju djecu koja od prve reagiraju onako kako predviđaju u knjigama. Ja, nažalost, ili na sreću - nemam. Ali ipak prvo pokušam sa savjetom iz knjige, kad se po ne znam koji stoti put uvjerim da ne ide, uvijek se bacim na onu staru - snađi se druže - ...and thats what this topic is all about

---

potpis. stvar je u tome da su djeca drugacija, ali i roditelji su drugaciji. svako unosi nesto svoje sto mijenja potpuno cijelu stvar. odgajanje je odnos, a odnos je interakcija

vissnja, a da probas dijete "srediti" njenim oruzjem? Kad bude prilika, umjesto da ona tebe baci iz cipela, TI NJOJ pocni pjevati "bas me brigaaaa, ja to ne volim...."

Probaj oponasati njene cirkuse - mozda upali! Ja sam to jednom napravila kad je moj mali sin tukao glavom o pod. Zaprepastio se... :mrgreen:

Nema nam druge nego traziti nacine koji pale za nase dijete i za nas. Forum daje samo zbirku ideja - rjesenje mora naci svatko od nas sam... Sretno!

vissnja će ovo, u svakom slučaju, riješiti na način koji sama odabere.
Prijedlog:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

dve stvari koje me izbacuju iz cipela (do suza) su kad mi se smeje u lice dok sam na ivici nerava

---

Recimo da se nađem u ovakvoj situaciji, uvidim da sam na rubu živaca: pokušavam se opustiti i smiriti. Njeno smijanje ignoriram. Njoj tada prestaje biti zanimljivo, pogotovo kad nestane i povod - moja uzrujanost.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

i kad pocne da, za nesto sto znam da voli da radi (ili neko dete sa kojim voli da se igra...) pocne da vice: ja to ne voliiiiiiim, bas me brigaaaaaaaa

---

Ovdje bih ostala potpuno indiferentna. Što je mene briga hoće li ona i danas raditi baš to što inače voli, ili neće? Otkud taj imperativ? Ako se želi igrati s tim djetetom, neka se igra, ako ne, molim lijepo. Nismo svi svaki dan jednako raspoloženi.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

stvar je u tome da su djeca drugacija, ali i roditelji su drugaciji. svako unosi nesto svoje sto mijenja potpuno cijelu stvar. odgajanje je odnos, a odnos je interakcija

---

Ono što ne bi trebalo biti drugačije jest: principijelnost, dosljednost i upornost roditelja. Ne može dijete biti tvrdoglavije od mene.
Ako sada predam meč, slijede veliki problemi. Što će onda biti kasnije?

Čuli smo geslo Unicefa: Dijete putuje, roditelj usmjerava. Pa, ljudi, izvolite. To je naša dužnost. Ni meni nije zabavno ponavljati: zimi oblačimo topliju odjeću, i sl., ali radi se o mom djetetu.

Citiraj:

---

Marija prvotno napisa

I trebalo mi je treće dijete da shvatim da oni shvaćaju i pamte iz prve, pa nije poterbno duga objašnjenja ponavljati i drugi i petnaesti put

---

:mrgreen: Sve oni prate.
Ja savjetovala MM-u da navečer prilikom presvlačenja u pidžamu ne tjera mak na konac, da ne inzistira da se malena sama presvuče ako je baš jako umorna i traži da je obuče - tata.
Ja: Vidiš da je cendrava.
Sutradan. MM traži da malena nešto napravi.
Pupica: Tata, tii. Vidiš da sam cendrava.
:lol:

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

dutka_lutka, općenito tvoji su postovi puni dobrih savjeta - reći ćemo iz knjiga - ali kako su cure već prije rekle - nažalost teško primjenjivi u stvarnom životu sa stvarnom djecom.

---

Ja bih rekla da su primjenjivi (bar za mene, u malo modificiranom obliku) ali ne u kriznim situacijama. Nema efekta od toga kad se događa pravi tantrum.

Citiraj:

---

dutka_lutka prvotno napisa

Koja je svrha oduzimanja igračaka, ako se donesu druge? Nemojmo se šaliti. Prvi dan se može oduzeti jedna igračka / aktivnost, pa se strpljivo čeka učinak. Ako ga nema, sutra još jedna, bez vraćanja prve. Pa polako. Da vidimo kako će se stvari razvijati.

---

Mi imamo brdo igračaka, čak sam ih dijelila preko foruma, ili prijateljima s djecom, dobili smo ih što rabljene što nove kao poklon. Ostale su nam većinom one koje nitko nije htio i one koje su kupljene za nju, to čuvam.
Sve te igračke njoj nisu toliko zanimljive da bi uopće primijetila da ih nema par dana. Osim beba koje su, kako sam već rekla, živa bića :) i ne mogu biti napuštene na više dana, to je nehumano :-P . Još bi joj falio set za kuhanje, ali falio bi i nama odraslima, jer kad ona kuha mi se odmaramo. I ostale njezine aktivnosti smatram korisnima i za nju i za nas i ne vidim smisla u njihovom ukidanju. Ne mogu se zamisliti da joj kažem npr: ne smiješ se sada igrati u pješčaniku jer me jutros nisi poslušala kad je trebalo prati ruke.

Tu su i crtići. Možda u nekoj razumnijoj fazi ću ih tu i tamo ukidati. Za sad, više bih se ja naživcirala govoreći joj kako neće biti crtića navečer ako ne opere ruke, a ona ruke svejedno ne pere i ne možemo konačno ručati u miru. A onda navečer opet šou i drečanje oko crtića. Mogu jedino reći "nema crtića dok..." za ove akcije koje prethode spavanju.

Sve u svemu, to su primjeri iz osobne prakse, ali zbilja mislim da pranje ruku na silu (uz uvjet da se ja pri tom ne nerviram, ne vičem i nisam gruba) nije neka trauma. To se mora obaviti. Kao što je već netko rekao, i meni je od rođenja pa do bar 1,5 godine već samo presvlačenje djeteta redovito bilo uz vrisku i otimanje. Znači, moralo je biti uz primjenu sile. A o kupanju da ne govorimo. Nije da nisam pokušavala na lijepo, cijelo vrijeme... ali jednostavno nije bila od one djece koja se smješkaju i guguću. Te akcije malo po malo možemo sve više rješavati uz razgovor. Recimo od druge do treće godine smo postigli velik napredak u tom smjeru (vjerujem da je to neki prosjek, ali i da se ne događa kod sve djece u istoj dobi).

Pa sad, je li presvlačenje majice ili pelene dok se dijete otima također nasilje, ako se radi o 6omjesečnom djetetu, recimo? Kad to prestaje biti nasilje?

Citiraj:

---

dutka_lutka prvotno napisa

Ono što ne bi trebalo biti drugačije jest: principijelnost, dosljednost i upornost roditelja. Ne može dijete biti tvrdoglavije od mene.

.

---

pa moze biti, moje i je tvrdoglavije. to i je tajna naseg dobrog odnosa, da ja nisam jaca, samo iskusnija.;-)

ovo s dosljednosti, principijelnosti i upornosti me podsjeca na dresuru. a, kako je vec netko spomenuo, ima i u dresuri pasa vec razlicitih pristupa. dzaba ti sva dosljednost i principijelnost kad radis krive stvari i imas krive principe. da ne bi sad ispalo, ne mislim da vissnja ima neke krive principe ili nesto slicno, al meni se ne cini nedosljedna, njihova drama se odvija na nekoj drugoj razini.

A ako pričamo o dresuri pasa, jedan od principa je i da nema smisla kažnjavati nakon što je od nedjela prošlo nešto vremena :)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a ko bi cijeli dan razmišljao jel su gladni il umorni, što se krije iza mrguda, ne mogu sve svoje aktivnosti planirati po njihovom stupnju raspoloženja. i još uskladit dva različita raspoloženja. nikad nikamo ne bi krenuli.

---

Ofkors ne sve.
Ali one zajendičke, da.
Šljiviš takve "zajendičke" trenutke u kojima se natežemo.

Bit će da sam a la Dutka Lutka, ispala iz neke knjige.
Ili krivo brijem.
Enihau, sto ljudi, sto ćudi.
Neki su ziheraši, a neki... vjeruju u čuda :mrgreen:

Tako je, Serpentina! :-)
Sad ja moram pohvaliti tvoju ideju s kupovinom posebnog sapuna.:yes: Dobro je imati takve ideje, pa riješiti sve na obostrano zadovoljstvo.

Citiraj:

---

Serpentina prvotno napisa

Bit će da sam a la Dutka Lutka, ispala iz neke knjige.

---

Da, ispala iz knjige, to je sigurno zato što sam odmalena puno čitala. Što ćeš, ostavlja to posljedice. :lol:

Citiraj:

---

A ako pričamo o dresuri pasa, jedan od principa je i da nema smisla kažnjavati nakon što je od nedjela prošlo nešto vremena :smile:

---

Da. U dresuri pasa. A u uzgoju pčela... jesmo li sad malo off topic? :treptrep:

Imala sam ja i psa. Bio je, naravno, poslušan. Ali, znam, reći će neki, lako meni, jer nisu svi psi isti. :mrgreen: (Ovdje ne mislim na tebe, pomikaki.) Dobro, priznajem, bila je kujica, a s njima je lakše. ;-) No, radilo se o koker-španijelu, a to je tvrdoglava pasmina.

Citiraj:

---

ovo s dosljednosti, principijelnosti i upornosti me podsjeca na dresuru.

---

Zamisli, mene ne.

Citiraj:

---

a, kako je vec netko spomenuo, ima i u dresuri pasa vec razlicitih pristupa.

---

Pretpostavljam da je onda i uspješnost različita. : )

ajd još samo ovo :) :

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Pa sad, je li presvlačenje majice ili pelene dok se dijete otima također nasilje, ako se radi o 6omjesečnom djetetu, recimo? Kad to prestaje biti nasilje?

---

edit, trebala sam napisati Kad to postaje nasilje?

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

edit, trebala sam napisati Kad to postaje nasilje?

---

pomi, imam ja tebe u vidu, ali na ovo sam mislila odgovoriti večeras, jer moram ići.
Govorili smo u početku o većoj djeci, koja već znaju sama oprati ruke, a detaljnije ću kasnije.
:kiss:

Činjenica je da postoje neodgojena djeca i da je ponekad problem u roditelju a ne uvjek u dječjim fazama ili "jednostavno su djeca zahtjevna i mi smo nemoćni".
Moj osobni primjer: MM cjeli dan radi, sa sinom je uru vremena navečer i nedjeljom, stoga se sluša mene jer njega naprosto nema! No ljetos je muž bio na godišnjem 2 mjeseca. I smatrao je da sam prezahtjevna prema našeem trogodišnjaku, pa je sve češće počeo govorit "pusti ga još malo", "nema veze"... ugl. popuštao mu je opravdavajući to ovako " pusti mu ponekad pa će i on imat više razumjevanja kad nešto treba" TOTALNO KRIVO! mali je počeo da radi scene ako mu nešto branim jer je vidio da mu tata pušta, samo kad je tata prisutan! Kad smo ja i on sami sluša iz prve, jer jednostavno ak sam ja rekla NE onda je to NE i on to jako dobro zna i netrudi se protestirat jer unaprijed zna da neće bit rezultata!
Eto kako "lako odgojivo djete" može brzo postat "teško odgojivo djete" , isto tako i obrnuto. Tako da sve majke koje imaju "teško " odgojivu djecu neka problem potraže u načinu na koji ih odgajaju, i zapitaju se bili mogle nešto promjenit da su npr. dosljedne.
Svaki roditelj je DUŽAN odgojit svoje djete, a ne uvjek krivicu svaljivat na djete!

Činjenica je da postoje neodgojena djeca i da je ponekad problem u roditelju a ne uvjek u dječjim fazama ili "jednostavno su djeca zahtjevna i mi smo nemoćni".
Moj osobni primjer: MM cjeli dan radi, sa sinom je uru vremena navečer i nedjeljom, stoga se sluša mene jer njega naprosto nema! No ljetos je muž bio na godišnjem 2 mjeseca. I smatrao je da sam prezahtjevna prema našeem trogodišnjaku, pa je sve češće počeo govorit "pusti ga još malo", "nema veze"... ugl. popuštao mu je opravdavajući to ovako " pusti mu ponekad pa će i on imat više razumjevanja kad nešto treba" TOTALNO KRIVO! mali je počeo da radi scene ako mu nešto branim jer je vidio da mu tata pušta, samo kad je tata prisutan! Kad smo ja i on sami sluša iz prve, jer jednostavno ak sam ja rekla NE onda je to NE i on to jako dobro zna i netrudi se protestirat jer unaprijed zna da neće bit rezultata!
Eto kako "lako odgojivo djete" može brzo postat "teško odgojivo djete" , isto tako i obrnuto. Tako da sve majke koje imaju "teško " odgojivu djecu neka problem potraže u načinu na koji ih odgajaju, i zapitaju se bili mogle nešto promjenit da su npr. dosljedne.
Svaki roditelj je DUŽAN odgojit svoje djete, a ne uvjek krivicu svaljivat na djete!

Ups, "neodgojen" je prosta riječ :aparatic:

Sto se tice te teorije o doslednosti, nepopustanju...... sve ja to znam u teoriji. Ali, kao sto rekoh, praksa mi steka. Ne zbog deteta, nego zbog mene.
Ja jednostavno nisam takva osoba. Ucim se da budem, ali jos nisam. Menjam se, ucim, radim na sebi. Ali ja sam nedosledna, labava u svim zivotnim stvarima..... Nije mi lako da to promenim preko noci. Jer to nisam ja.

Uglavnom, ovo sto pikula kaze sa dnevnim planom mi je danas ispalo super. Videcemo za ubuduce.
I naravno, zauzmem stav, ladna sam ko spricer kad pocne da urla, uspevam da dostignem stadijum "bas me briga sto se deres", i ona je stvarno odmah mnogo bolja.
Ali to su dani kada uspevam da budem koncentrisana stalno. Cim mi naidje neki drugi problem, kad me pritisne neka obaveza, muka, zurba..... odmah mi se fokus makne i pogubim se. A kad je takvih dana mnogo.... onda otvorim ovakav topic :)

Draga vissnja, super da je pomoglo! Baš mi je drago, samo polako, razvit ćeš još x planova. Neće svi upaliti, ali barem ćeš biti manje obeshrabrena i osjećat i se manje bespomoćno. Za razliku od toga da čitaš o tome kako su djeca koja protestiraju neodgojena djeca. Od toga nikome nije bolje. Uostalom ja se nisam nikad bacala po podu, bila sam najbolji đak u školi, na njemačkom, tenisu sa gomilom pohvalnica, pa kad me stigao pubertet skidali su i mene i moje roditelje sa stropa, tako da nek pazi tko baca prvi kamen. Ne završava odgoj upisom u školu. Vidimo se na maturalnoj zabavi ;)

:)

pepito, kakav lijep klasični stav :) Pa kod nas je zapravo slično u smislu da sam ja ta koja se trudi ne popuštati kod bitnih stvari dok mm, sav zaljubljen, ne može čuti da ona plače.
To je za mene čak u redu, premda se ponekad iznerviram kad ja postavim neki ultimativni zahtjev a ona počne panično dozivati tatu. Ali nije u redu ako mi on dolazi usred bitke prigovarati da je maltretiram. Tada nastaju scene od strane djeteta.

Inače, ja imam način na koji funkcioniram a mm ima svoj, i oba načina imaju svoje prednosti, kad malo razmislim. Ali do prednosti možemo doći samo ako oboje poštujemo onog drugog kao roditelja. Tako da ako se ne slažemo oko odgoja u nekim ključnim stvarima o tome govorimo kad smo smireni, a ne u trenutku krize i tantruma. Ali i onaj oštriji roditelj (odnosno ja) nekad može ponešto naučiti promatrajući onaj strpljiviji pristup. Dakle, oboje moramo dozvoliti onom drugome da se okuša u roditeljstvu, bez ometanja.

Dijete vrlo brzo nauči što može a što ne može kod mame, a što kod tate, bake, tete itd. I te razlike ne predstavljaju problem.
Problem nastaje ako se u trenutku kad dijete ima žutu minutu u odgoj pokušava uključiti više osoba i to na način da se međusobno suprotstavljaju i prigovaraju. Dijete je nervozno i zbog toga što želi nešto što mu se brani, i zbog toga što su ostali oko njega nervozni, svađaju se i gube kontrolu.

@pepito
doživljavam osobno, a znam da nije, jer mi se dogodi da mi dijete djeluje pomalo raspašoj,
a itekako ulažem svu svoju pozamašnu energiju u njega, tj. njih. :)))
primjer:
stalno im se obraćam s molim, hvala, izvoli, oprosti,
kao što i stalno imaju priliku čuti da pozdravljam ljude, i eto rezultata.
usput: nikad im nisam govorila tipa 'reci, hvala'; smatram da je dovoljna lekcija
dok gledaju moje, prilično civilizirano ponašanje.
mali s 2-2,5 godine pozdravlja i ponaša se za poželiti (ljudi se dive mom odgoju),
od 3,5-4,5 takva kriza (dobio sestru ili nešto drugo mu je bio okidač, ne znam?)
da se ti isti ljudi snebivaju nad mojim lošim odgojem,
ja se hrabro držim, ustrajem u pristojnosti, ali ga ne prozivam da pozdravi/ozdravi/zahvali.
i konačno, s nepunih 5, vraća se bon-ton u punom sjaju, komunicira s ljudima tako lijepo i civilizirano,
lovi pomalo i persiranje, ma, ljubi ga majka.
trebalo mu je, jbga, i da mu dam vremena i za šiz i za krizu i za nepristojnost, i
opet će doć' neka druga kriza, ali dva naprijed, tri natrag.
kako za ovo, tako i za mnoge druge stvari, treba strpljenja,

a ako se neko dijete doima u nekom trenutku neodgojenim
(pogotovo u usporedbi s našim divnim djetetom)
ne znači da ga nitko ne odgaja ;)

cherry, divan post!

Isprike, nisam nikog htjela uvrijedit! moje osobno mišljenje i razmišljanje!

Citiraj:

---

pepito prvotno napisa

Činjenica je da postoje neodgojena djeca i da je ponekad problem u roditelju a ne uvjek u dječjim fazama ili "jednostavno su djeca zahtjevna i mi smo nemoćni".

---

Nisam quotala cijeli tvoj post, ali tvoje dijete očigledno nije "teško odgojivo" nego kao i većina pametno i okrenuto prema sebi i kad ima priliku ( s tatom) zna ju iskoristiti.
Ja svoju E. nikad ne bih nazvala teško odgojivom nego prije izrazito zahtjevnom i ujedno prenježnom biljčicom, s tatinim tvrdoglavim nasljeđem i mojom ogromnom potrebom za verbalizacijom svega oko nas. Sve vidi, sve čuje, sve ju zanima i tako 24/7.
Tko to nema doma ne zna da to nije 200% više nego s nekom djecom nego povremeno neizračunljivo više energije, živaca i dovitljivost.
Shvatila sam da je teško prikazati kako nam to poneka dane čini napornima dok moja sestrična nije provela 4 dana s nama na moru i vidjela E. u punom elementu i rekla da je mislila da ja pretjerujem i da je E. predivna, ali da ona sad mora još par dana negdje na odmor(i znam da ju E. oduševljava i da u tom komentaru nije bilo niti primjese zlobe).
Pritom, imamo ustaljen raspored obroka, spavanja, gotovo nikad je ne vodim u šoping centre. Skoro 100% puta do dana današnjeg smo za popodnevnop spavanje doma (dakle nikakvo razvlačenje po kolicima i nepoznatim mjestima). Spava cijelu noć bez buđenja, dugo sam je dojila i spavala je samnom. Svaki dan bez obzira na vrijeme provodimo min. 2 sata vani (to podrazumjeva park gdje se pošteno naskače). Puno pjeva pleše i brblja da je to nevjerojatno.
Daleko sam od nekog ideala roditelja, ali uvijek je imala strukturiran i uredan raspored s puno druženja s vršnjacima i planiranja, d ane doemo negdje ako je gladna umorna...
Zaista ne mogu zamisliti kako bi nam neki dani izgledali da nije tako.
Još jednom ponavljam, tko nema takvo dijete 24/7 ne može znati kako to ide.
Druga curka ima 10 mj. i neusporedivo je mirnija, zna se super sama zabaviti i igra se na podu po 1h s raznim igračkama, što E. sa skoro 3 g nikad nije uspjela, ali zato E. (po riječima jedne poznanice logopedice koja ju je nekoliko x vidjela) razgovara na nivou petgodišnjaka.
E pa da budem iskrena, ne mislim da je to s druge strane posebno naš doprinos jer vjerujem da se sa svom djecom razgovara, čita im se i objašnjav svijet oko njih i uzročno posljedične veze (naravno prilagođeno dobi)
Gdje sam ono stala.....???????

Citiraj:

---

EvaMONA prvotno napisa

ali zato E. (po riječima jedne poznanice logopedice koja ju je nekoliko x vidjela) razgovara na nivou petgodišnjaka.
E pa da budem iskrena, ne mislim da je to s druge strane posebno naš doprinos jer vjerujem da se sa svom djecom razgovara, čita im se i objašnjav svijet oko njih i uzročno posljedične veze (naravno prilagođeno dobi)
Gdje sam ono stala.....???????

---

i moje dijete svi samo hvale, kako je dobro, pametno, kako lijepo prica, sta sve zna, kako je pristojno, razumno itd, itd

cak ima i svoj klub obozavatelja:mrgreen:

i ne bi rado da se ne priznaje i moj udio u tome. a niti da ga se svodi na puku dosljednost, to tako suhoparno zvuci. ako se sva moja kreativnost, pozrtvovnost, intuicija, razumijevanje, sve ono sto sam naucila o sebi i o odgoju moze postic i pukom dosljednoscu odmah se idem ubit:lol:

dajte, treba tu puno vise od toga, nije to racunovodstvo

Zanimljivo, i Nadja je olicenje ljubaznosti, divno dete kad smo negde, ili kad je sa drugima....
Ona stalno govori: hvala mama/bako/tata.... molim te, izvini.... Pre neki dan je zena na ulici zaobisla a ova za njom vice: izvinjavam se teto sto sam stala na sredinu!!! Ulazi u prodavnicu i kaze: izvinite, da li mogu samo da pogledam ove slagalice.....
A kod kuce....

Pa majku mu, eto ti ravnoteže!
Mislim da si već prije ohoho postova skužila što i kako i da se polako približavaš cilju.

Prema svemu što sam pročitala, ja imam lako odgojivo dijete. A da nije tako, bila bih vjerojatno u istoj situaciji kao ti, Vissnja jer dosljednost ne da mi nije jača strana, nego nekako imam osjećaj da nikada u ničemu nisam bila dosljedna (ili ipak možda jesam, ali na neki mekši način). Na žalost.

Što se tiče Dutka lutkinih odgojih mjera, mislim da su one super, a to što njezina situacija zvuči kao da je ispala iz knjige o odgoju djece je vjerojatno zato jer ima lako odgojivo dijete. Evo, i moja obara pogled kad joj ozbiljno kažem da ne smije stiskati dugme za gašenje i paljenje kompa. Zaista joj jako malo stvari branimo jer smo cijeli stan zapravo prilagodili tako da nema neke opasnosti za nju, ali ima par stvari za koje zna da ne smije. Vaditi stvari iz ormara, dirati utičnice (iako su zaštićene) i to glupo dugme kojeg je tek nedavno otkrila pa još uvijek ispituje naše granice. Baš danas ja u kuhinji, a ona u sobi. PO zvuku skužim da nešto čačka, dođem, a ona kleči pred kompom i stišće tipku, sva sreća pa je bio isključen iz struje. Kada sam ju opomenula (nisam ni glasna ni gruba ni oštra, samo ozbiljna), oborila je pogled, zatreptala trepavicama i umilno se nasmijala. Eto, dosadnog li djeteta.

A što se tiče dresure i odgode kazne, mislim da je to loša usporedba. Pas nije svjestan toga da večeras nije dobio kolačić zato što popodne nije, ne znam, dobro optrčao poligon (sad lupam jer ne znam terminologiju) jer je životinja, nema mozak i nema tu vrstu memorije, a dijete će itekako upamtiti da zbog toga što popodne nije opralo ruke, večeras nije bilo crtića.

I da, u kojem trenutku klinci skuže prema intonaciji glasa da se ovaj put nemate vremena/volje... zezati. Primjerice, zovete dijete da dođe (iz bilo kojeg razloga), a ono počne bježati jer mu je to fora. Onda vi ozbiljno kažete da dođe jer morate..., ali ono i dalje očekuje igru. Hm, vjerojatno i tu treba biti dosljedan i ne igrati se, ali ja većinom ne mogu odoljeti pa kad viknem Mašu da dođe jesti, onda se ona kao negdje zavuče pa čeka da ja dođem, pa kao malo bježi i smije se... Nekada mi igra nije ni na kraj pameti jer se žurim i onda se osjećam kao da sam ju iznevjerila time što sam sad kao ozbiljna.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

nema mozak

---

Uh, baš ja nemam mozak. Htjela sam reći kako nema razum.

Sika Pika nasmijala si me LOL Pas nema mozak

meni se ne sviđa izraz - teško odgojivo i lako odgojivo dijete. ne sviđa mi se ni izraz zahtjevno i nezahtjevno dijete. to mi jednostavno nisu dobri izrazi za opisivanje djece i njihovih karakternih osobina.

ovo s privilegijama i oduzimanjem istih - ne znam oćete mi vjerovati, ali nema te igračke, crtića ili bilo čega što predstavlja privilegiju mojoj M. nema. a crtiće ne voli gledati. nikakve. nikad. još. :u_nadi_je_spas:
a smiješan mi je i ovaj izraz oduzimanje privilegija. da bi se izbjegla riječ - kazna. :mrgreen:

Ja kažem kazna, uopće nema s tim problem. Meni je to potpuno normalno da dijete do 7 godine usvoji razliku između dobrog i lošeg i samim time nagrade i kazne kao normalan dio života. Ako je dijete zdravo vezano za roditelje, ako su baterije puno l jubavi i prihvaćanja, kazne (oduzimanje privilegija, iskusiti posljedice i sl) i nagrade (zvijezdice npr) samo su dodatak koji pomaže osvjestiti granice. Sve je stvar mjere. Da odgajamo dijete samo nagradama i kaznama to bi bilo tužno, ali i potpuno izbjegavanje granica i posljedica dobrog i lošeg ponašanja mislim da stvara osjećaj izgubljenosti i frustracije

Kad smo imali jedno dijete u dobi od godinu do godinu i pol muž i ja smo svugdje išli, i trudili se biti cool, i isto tako s djetetom imati "savršen" odnos u svemu tome. LOL
Neću uopće u detalje, preludo je.
Sad ih imam dvoje, i prvi put kužim što znači - kad imaš malo dijete - sjediš doma.
Meni je to bila koma za pomislit, pa sam svašta izmišljala kao da ne uvažim tu činjenicu da su djeca mala, gladna, slinava, zakure u roku keks, prgavi su, imaju svoje potrebe za igrom, zahodom, snom, misle da u ventilacijskoj cijevi živi čudovište... i tako brat bratu 24 sata na dan.
To je jedan dio medalje; imaš manje problema ako računaš, što kaže Cvijeta na njihova stanja i raspoloženja, i to da ih pika, žulja, boli...
Drugi dio se posve slažem sa Pikulom - kazne, nagrade, objašnjavanja - jer ne može cijeli dan po njihovu.

Deru se, urlaju, inate. Pa naravno. A što bi drugo...
Kako s time? Ovisno o godinama.
Jutros me sin krenuo masirat cendranjem da neće pospremit dnevnu sobu od igračaka i ostalih objekata korištenih u igri. Strogo sam rekla da ima 5.5 i da ću ga kaznit čime god treba, izbacit van s mačkama, štogod treba - al će igračke spremit. i dobit će smajlija. I to je radilo, veselo je spremio.
2.5 godišnja malena je išla okolo, umotana u flis deku koju je sin probao spremiti i zvala mladenku da dođe, ne pitajte, krivo je pokopčala tko je mladenka, i tko nosi veo. Nebitno.
Što je za bogove, nije za volove.
Ja jedino držim da djeca, u okviru svoj sposobnosti i mogućnosti (koma je dovuć ih gladne, zapišane i premorene u shopping centar, i birati kompletnu garderobu dok oni skapavaju kraj nas), moraju poslušati. Cile, mile, mama plače, ili mama će te lansirat na mjesec, oprat ti kosu usred noći ako još jednom vidim da plaziš po kući, uzet ću ti najdražu bebu, ili sjedit ćeš cijeli dan u kući, ili zagrliti, ili podmititi - ali njima je koma da vide da ih mi ne možemo savladati. Onda se osjećaju jadno, i napušteno i nemoćno - zamisli da te obuzme huja, a okolina je očajna oko toga, i svi te gledaju kao uragan Katrina! Pa za poludit! Svi smo zahvalni kad nas netko zašusa i kaže - daj prestani, obuci se i idemo van, ili lezi u krevet, ponašaš se kao idiot. Tako i oni. Jedino je s njima teže. I veselije. Uf...

Pod pojmom kazne predrasuda vidi samo fizičku kaznu isto ko što bi iza pojma dobar i odgovoran roditelj po nekima trebao biti isključivo roditelj koji djecu ne kažnjava. Ali svi znamo da takvih roditelja nema, ili ako ih ponešto i ima nisu baš odgovorni. Svi ih mi kažnjavamo na ove ili one načine, jer ionako sve što im nije po volji oni tako doživljavaju. A meni je osnovna misija roditeljstva pokazati, dokazati i naučiti djecu da u životu nikada nije i neće biti onako kako su si oni to zamislili i još važnije, kako se nositi s time. Bolje da ih tome naučim ja nego život. To naravno nikako ne znači da ih ne podupirem u njihovoj kreativnosti i većini toga što rade, ali govoriti im samo stalno da su najbolji i najpametniji i da mogu sve što im srce zaželi, a mozak izmisli, mislim da nije dobar put ka onome što ih zapravo čeka.
Po pitanju pristojnosti - i ja sam uvijek i oduvijek s njima bila na molim-hvala-izvoli-oprosti(+volim te), pa eventualno meni doma kad ga podsjetim (stariji) nešto od toga i kaže, a vani ne pozdravlja, a ja se crvenim, kad ga pitam kaže da se srami i koliko mu god pokušavam objasniti da se treba sramiti ako ne pozdravi, a ne obratno, opet po svom...i znam da će drugi u tome vidjeti moju krivicu. Koliko god se trudila - nikad nije dovoljno!
I da, uvijek je sve bolje kad nam se poklopi dobar dan - sve lakše obavljamo i gotovo da nema otpora, ali kad se poklopi njihov "loš dan" s mojim - onda nam trebaju ne knjige, nego čarobni štapić da se išta uspijemo dogovoriti.

Ifigenija :naklon:, sve si rekla.

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

kad se poklopi njihov "loš dan" s mojim - onda nam trebaju ne knjige, nego čarobni štapić da se išta uspijemo dogovoriti.

---

Je, to su oni dani... ima ih... ja ih zaboravim, ne znam ništa o tome - toliko mi to teško pada...