Činjenica je da postoje neodgojena djeca i da je ponekad problem u roditelju a ne uvjek u dječjim fazama ili "jednostavno su djeca zahtjevna i mi smo nemoćni".
Moj osobni primjer: MM cjeli dan radi, sa sinom je uru vremena navečer i nedjeljom, stoga se sluša mene jer njega naprosto nema! No ljetos je muž bio na godišnjem 2 mjeseca. I smatrao je da sam prezahtjevna prema našeem trogodišnjaku, pa je sve češće počeo govorit "pusti ga još malo", "nema veze"... ugl. popuštao mu je opravdavajući to ovako " pusti mu ponekad pa će i on imat više razumjevanja kad nešto treba" TOTALNO KRIVO! mali je počeo da radi scene ako mu nešto branim jer je vidio da mu tata pušta, samo kad je tata prisutan! Kad smo ja i on sami sluša iz prve, jer jednostavno ak sam ja rekla NE onda je to NE i on to jako dobro zna i netrudi se protestirat jer unaprijed zna da neće bit rezultata!
Eto kako "lako odgojivo djete" može brzo postat "teško odgojivo djete" , isto tako i obrnuto. Tako da sve majke koje imaju "teško " odgojivu djecu neka problem potraže u načinu na koji ih odgajaju, i zapitaju se bili mogle nešto promjenit da su npr. dosljedne.
Svaki roditelj je DUŽAN odgojit svoje djete, a ne uvjek krivicu svaljivat na djete!