Mislim da treba nestati bar na mjesec dana i da pritom nema baka u blizini. Inače se odvija situacija pod motom "neće im ništa bit'".
Npr, , tri dana sam odsutna poslom, tada se naručuju pice, jedu ćevapi, ne češlja se kosa, odjeća nije primjerena godišnjem dobu itd.
Sve pod motom "neće im ništa biti",
onako kako ja inače kažem "ako djeca u pravilu imaju reda, jedu kuhano, sve je više-manje zdravo i trudimo se oko većine stvari, zaista im neće ništa biti ni kad se kod bake nabubaju slatkiša, ni Cole na rođendanu, niti od nečeg sličnog".
Ispadne da kad nema mame doma, to je neka kratkotrajna, izvanredna situacija pa ako se tada živi "kao na rođendanu" zaista im neće ništa biti.
No, da to traje duže, i tata bi kuhao i pogledao jesu li odrezani nokti i ide li se u školu/vrtić u čistom.
Već se dulje vrijeme ne zamaram s time, više sam doma i logično mi je da je tako kako je.
O temi promašaji /pogotci, to mi je drugi dio, koji mi je važniji, nisam sve čitala, možda ću nekoga i ponoviti, no čini mi se da ipak treba pričekati pubertet i kasnije da se rezultati vide.
Zasad, i muž i ja mislimo da smo oboje vrlo talentirani za odgoj djece :umišljeni skroz: i da nismo ništa pogriješili.
To mislimo oboje, i ja za njega i on za mene jer tu smo zajedno, u odlukama o postupanju smo zajedno, nema matere i gluhog tate (samo u "fizikaliji", koja je uglavnom moja:mrgreen:).
Djeca su dobra, oni zadovoljni sa sobom, i svi drugi s njima (to u najkraće, da ne idem u detaljne hvalospjeve) pa mislim da s malima znamo.
Ali, ali, ali, tek nam je jedno na pragu puberteta i tu već dolaze neka pitanja o kojima sad masu pričamo, mozgamo, vagamo, sate i sate provedemo nas dvoje analizirajući što bi i kako bi bilo najbolje, s obzirom na okruženje, razred, frendice,
poseban karakter i temperament svakog djeteta, gdje više popustiti, gdje stegnuti.
Milsim da smo dobili tek prvu rundu, a da je do kraja meča još jako daleko.

