ma da, da vjerujem..samo se salim..;-)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Printable View
ma da, da vjerujem..samo se salim..;-)Citiraj:
sirius prvotno napisa
e sad, ja, ne mogu da ne pitam, posto mi je ove bas zapelo za oko, zasto ti je to toliko bilo bitno da tvoja kcer shvati (a i izgovori) da je (ipak) ona najbolja u razredu.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
nemoj se ljutiti, al mi stvarno nije jasno..:zbunj:
Ja ovo mogu razumijeti. Imam doma bistrićku i znam koliko im je krhko smopouzdanje. Baš smo nedavno kod TS razgovarali o tome kako je problem što maltene o svom darovitom djetetu moraš šutjeti jer ispada da se hvališ i ostali roditelji pomisle kao da govoriš da njihovo dijete nije dovoljno pametno... Evo, nedavno mi je jedna mama koja jaaako puno priča (i to je sve čime se bavi) rekla kako joj njeno dijete govori da moja klinka stalno plače u školi (što je naravno opovrgla učiteljica - ne plače ali se snuždi kad je netko zeza). Dotična mama je rekla da ''pustim ja to što je ona pametna i što idemo na radionice za darovite jer da bih ja nju trebala odvesti psihologu''. E, sad kad bi ta pametna mama imala pojma više o svijetu u kojem živi znala bi da je Tanja Sever psihologinja A tko drugi se bavi našom djeecom nego upravo stručnjaci? Drugi par rukava je to što moja princeza izmišlja svakojake fore da je klinac dotične mame što manje gnjavi ali ne može previše očekivati od nekoga tko razumije tako puno manje od nje, ona mu ne želi ništa loše već samo da prestane pa ga često i štiti '' mama, ja mislim da bi on i mogao biti dobar samo kad bi htio, ali neće...'' Onda izmišlja kako ne voli zlatnu boju kako joj on (koji ne kuži taj viši nivo obrane, tema još iz vrtićkih dana) kako joj ne bi sakrio tu bojicu i da obožava crnu (onda on odmah uzme crnu i neda joj...). Takva ponašanja je rastuže, ne plače ali joj pobjegne plačna boja glasa kad osjeti nepravdu. Danas je rekla prijateljici da si je postavila cilj da je više neće nitko skužit kad je tužna, sama od sebe. I što je dobila - namjerno zezanje da se rasplače, ali mi je ponosno rekla da je skoro izdržala. Jednom i hoće... i ja sam. Nisam joj mogla objasniti zašto je prijatejica baš onda zezala kad joj je rekla o odluci, ''zar mi ona ne bi baš trebala pomoći?'' Ima sve petice, al misli da je najbolji netko drugi, ne hvali se ni jednom ocjenom nego ja otkrijem na informacijama... njoj je to normalno... glupo joj se hvaliti kad je to normalno da ako dobro napišeš - dobiješ peticu. Piše desnom rukom otkad joj je lijeva u gipsu i sve napiše u školi, i to joj je normalno. Ja nastojim da ona ostane što duže dijete, ali ona razmišlja kao i odrasli i zato joj je teško. Ne mogu objasniti zašto neka djeca a kasnije i odrasli ljudi imaju poriv da drugome nanesu zlo, zbog svojih mama koje to nisu prepoznale i drugima dijele dobronamjerne savjete? Naš zaključak je da će se morati strpiti dok drugi ne postanu stariji i pametniji, pa će joj onda biti i lakše. Da, dok ne postanu pametniji jer kako će i opni među njima koji imaju šanse to postati kraj svakakvih roditelja nego tek kad odrastu i ako počnu promišljati o sebi - što naši bistrići čine već u predškolskoj dobi - svidjelo se to Vama ili ne!
OK, možda sam danas previše ljuta... :durise::):saint:
sad nely,uvijek se klinci vole uspoređivat s drugima,tak i moj ( ne previše nadaren klinac) uvijek kad dobi dobru ocjenu ( to je najćešće) pohvali se kak je taj i taj dobil tolko , a on tolko, čim je obrnuta situacija, veli samo da je onaj tam dobil tolko , a sebe ni ne spomene.
inače na tu temu gledala sam neki dan ( petak?) neku emisiju o bistićima, emisija staa više od 6 godina, najbolji mi je odgovor bio kad je tata rekao da je on odma shvatio da je dete napredno jer hoće jest sammo ispred kompjutora, a ne za stolom, što po meni nije nimalo napredno mišljenje.
XCitiraj:
sirius prvotno napisa
Iz iskustva.
Da nismo dijete odveli psihologu zbog problema (samoozljeđivanje, frustracije, razni ispadi) nikad valjda ne bih ni dobila dijagnozu da je darovito. Dijete je bistro, ali ima specifične smetnje čitanja koje su ga dugo mučile, tako da mi na pamet nije padalo hraniti ego njegovom darovitošću. Radije bih da je običan prosječan deran (to je s vremenom i postao, kako smo rješavali probleme). Dijagnoza darovitosti je najčešće "nusprodukt" dijagnostike na koju odeš jer se dijete ne snalazi u rigidnom školskom sustavu.
Što se moje kćeri tiče, sve super. Ona je jako dobro i dobro joj ide. Prije dva tjedna je pobijedila na županijskom natjecanju iz graditeljstva (tehnički) u vrlo jakoj konkurenciji kao i na županijskom natjecanju iz TKD-a. Sve joj to pomaže da trenira samopouzdanje iako je ona i dalje samozatajna. 3.4. ide u Primošten na državno iz graditeljstva pa se sad sprema za to.Citiraj:
larmama prvotno napisa
Što se tiče škole, ne znam kaj bi rekla. To je inače jako dobra škola i ravnatelj je fantastičan i profesori su ok,ali ja nisam zadovoljna razrednicom. Ta žena se jednostavno ne snalazi u toj svojoj ulozi, a da ne govorim kako silno želi cijeli razred uprosječiti. Ne kužim to. Taj razred je osnovan baš za naprednu djecu da bi razrednica cijelo vrijeme radila upravo suprotno, a s druge strane nama roditeljima na sastanicima govori nešto sasvim deseto.
čestitam na pobjedi iz TKD i tehničkog :klap: , možda je to čak i moja bivša škola, i ako je iz tehničkog profesorica blizu penzije mogla bi to biti moja razrednica
pustimo na stranu ljubomorne ljude, pustimo na stranu potrebu roditelja da o svom djetetu normalno razgovaraju sa drugim ljudima
moje je mišljenje da posebno, pretjerano, isticanje neke sposobnosti djeteta( osobito dok je malo, prije puberteta) može donijeti i štetu.
ima takvih primjera
klinac u osnovnoj 5.0, u miocu 5.0, na fer-u padne prvi ispit zbog sitnice, ne završi ili završi nakon 10 godina jer svaki ispit pokušava spremiti 100% , sve zbirke riješiti...( znam takav primjer)
kad je dijete uspjesno to je prekrasno ali ne treba pretjerivati.(pred djetetom osobito)
Isla sam u MIOC i zavrsila FER i ne znam niti jedan ni slican slucaj ovome sto spominjes. Neki su odustali, al da je to iz razloga sto su pokusavali 100% rijesiti zbirke, a da poslije 5.0 u MIOC-u nisu mogli, ne bih rekla.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Ja svoje dijete nikad na ništa nisam tjerala. Nikad joj nisam govorila da mora imati 5,0. Nikad. Sama si ponekad, ne svaki dan narihta alarm u 6, a ja se ustanem u 7 i svaki put se iznova začudim kad ju nađem kako ponavlja gradivo jer taj dan ima test.
Trenira jer to želi, voli i ima puno prijatelja tamo. Prošlu subotu je sama odlučila propustiti natjecanje jer je trebala odmor i ok, nitko joj ni riječi nije rekao.
Prije dvije godine je zaželjela učiti španjolski i upisala sam ju.
Lani je napokon stasala za ronilački tečaj što je jedva dočekala, ali nije mogla prije jer je uvijet za upis min. 12 godina i naravno da ga je završila i već kuje planove za ljeto i novi tečaj za viši stupanj.
I što bi ja trebala pored takvog djeteta, ignorirati ju?
Ili pohvaliti ?
Nije, profesorica je 40+. Divna, draga i jako vesela žena koja obožava djecu i svoj posaoCitiraj:
larmama prvotno napisa
prekrasno tanči. tvoja je kćer očito izgradila unutrašnje vodstvo. zamisli sad situaciju u kojoj ona tebe godinama sluša kako npr. susjedi na kavi komentiraš nju i drugu djecu. mislim da joj takvo samopouzdanje ne treba. pametna je djevojčica, vidi da može, od roditelja dobiva podršku. to je to. pisala sam o pretjerivanju. roditelji to ponekad nesvjesno rade pa djeca izgube motivaciju ili postanu pretjerani perfekcionisti ili...
marta, brat mi je isao u MIOC i završio FER. dečko je išao s njim u razred.
treba pohvaliti dijete kad se trudi. roditelji smo, jasno da smo ponosni. ali tu neku granicu ne treba preci, da dijete pomisli da nam je školski uspjeh najvažniji jer stalno o tome pričamo
tanči,čestitam na uspjesima tvoje kćeri.
nisam pisala o vama nego općenito, žao mi je ako si se osjetila prozvana
Ovo o čemu pišeš je perfekcionizam, vrlo čest u darovite djece, ali takva djeca ga često razvijaju sama po sebi, a ne zbog pretjerane roditeljske hvale.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
I ne znam zašto se sad Tanči na ovoj temi maltene mora opravdavati zato što joj je dijete u takvom "posebnom" razredu. Mene bi više zanimala konkretna iskustva - tj. koje su prednosti, a koji nedostaci takvog oblika nastave. I što dijete u takvom razredu dobiva, a što gubi (odnosno, gubi li išta).
I mene ovo isto zanima.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Što ako je neko dijete lumen za matematiku, fiziku, tehnički, informatiku itd. ali mu slabije ide npr. pismeno izražavanje i strani jezici? Da li spada u napredne? Ili ima 2 iz glazbenog? Ili samo oni koji su u svemu napredni?
Što je s ocjenama? Npr. učenik na naprednom programu dobije 4 iz matematike a zna više od onog koji je dobio 5 u normalnom programu. Kako će se onda ocjene gledati prilikom upisa u srednju školu?
Ovak, kriterij za ovaj razred je bio 5,0 i takva djeca su prebačena iz svojih nekadašnjih u ovaj novo oformljen razred.
Na žalost, ispalo je da su to uglavnom djevojčice pa je ubačeno još nekoliko dječaka koji nisu imali 5,0 ali zbog ravnopravnosti i ravnoteže spolova.
Program je isti. Potpuno isti kao i u svim ostalim šestim razredima u osnovnim školama RH. Ali, puno ga lakše i prije savladavaju pa profesori imaju više vremena, a i volje raditi više s djecom.
I još nešto jako interesentno što su profesori primjetili; u tom razredu je uvijek mir i tišina dok u ostalima profesori gube i po 15 minuta dok smire djecu i počnu raditi.
Ajme, ovo mi je tuzno. I ja sam bila takva, ne dopustiti drugima da vide da sam povrijedjena, ali mislim da to nikako nije dobro. Dijete ce se zatvoriti u sebe. Tu treba neki drugi pristup, neko drugo rjesenje, pomoci njoj i prijateljici i drugima da izgrade odnos, a ne da ga ruse zatvaranjem u sebe.Citiraj:
Zvrk prvotno napisa
Ok, sad nam je puno jasnije da je to razred za vrijednu, sistematicnu , mirnu i dobro organiziranu djecu.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
dakle, vjerojatno je dio darovitih ostao u normalnim razredima i tamo rade nered. :)
Tanci, cestitam na uspjesima tvoje kceri.
I da, vjerujem da mnoga nadarena djeca imaju problema u odnosima s drugom djecom.
A ovo sto kaze sirius:
Nije vjerojatno nego je sigurno tako. Kriterij od 5.0 i to nakon prva 4 razreda os za upasti u razred napredne djece je vise nego los. Dobijam klince tek u 7. razredu pa imam prilike vidjeti na sto sve dode tih prijasnjih 5.0.Citiraj:
sirius prvotno napisa
biti cu slobodna primjetiti, da mi se cin,i da dijete ne gubi motivaciju zbog roditelja (nijedan roditelj nije perfektan, znaci sigurno ih ima i takvih koji se ne znaju nositi s nadraenim djetetom)Citiraj:
cipelica prvotno napisa
ako ej gube, onda je to zbog skolskog sustava, koji ti u svakom svom dijelu pokazuje, da ih za takvu djecu uopce nije briga, odnosno ona su im super u smislu, jedna briga manje.
mozes imati manje ili vise srece s uciteljim ai profesorima. i to je to.
bez obzira sto je tvoj brat isao s njim u skolu, cini mi se prilicno ishitreno zakljuciti, da je to zbog roditelja i pohvala.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
teoretski postoji milijun razloga.
gledajuci ljude oko sebe, citajuci knjige o nadarenoj djeci, statisticki gledano razlog - roditelji/pohvala je minoran.
Ja bih se s cipelicom složila utoliko da nije dobro fokusirati se samo na neke od osobina djeteta, možda one koje su najistaknutije ili koje donose najviše očitih uspjeha. Ali to može biti i pitanje nijansi odnosa.
Recimo, ja mislim da je mene ta prizma sjajne učenice baš obilježila, ne uvijek na dobar način.
:mrgreen: sirius, razumijem tvoju poziciju.Citiraj:
sirius prvotno napisa
samo bih dodala da iz pozicije roditelja jedne nadarene i sistematicne i organizirane cure, bi me i takav mali pomak veselio.
kod cega bi meni najsimpaticnija varijanta bila normalni mijesani razredi, koji se onda djelomicno razdvajaju u male "clustere" u kojima nadarena djeca dodatno i drugacije rade.
ja sam u principu odustala, ne mislim vise o tome. mislim da je to bolje i za dusevno zdravlje djeteta, a i moje. doduse svako toliko imam pomalo griznju savjest
sa profesorima cura ima srece. prilicno su ok. no sustav je takav, kakav je. i tu se malo sto moze napraviti. njima je to jedna briga manje. (ovo kod djece koja su socijalno integrirana, te nemaju nekih drugih poteskoca)
oni to vide ovako: 5.0 prosjek, najbolja u razredu iz svih predmeta, brza, drustvena, brzo se prilagodi, stas vise? koga briga za potencijale, koga briga sto dijete samo seba (nesvjesno) prilagodava na "nize "ljestvice, jer ne zeli odskakati. (to je cesto kod nadarenih cura) i zeli biti prihvacena od drugih, koga briga za potrebe ..itd..itd,
i ovdje pricam o jednoj prilicnoj dobroj i teskoj skoli, koja na svojim web stranicama istice brigu o nadarenima (mos mislit)... a praksa je kako sam opisala.
pa se dogadaju i tragokomicne situacije, da recimo na informacijama za roditelje meni profesori kazu:
znate ja mislim da je ona nadarena, otide na testiranje. :mrgreen: ja kazem, bili smo (papire naravno na pocetku gimnazije poucena iskustvima drugih, nismo ni pokazivali).
ali recite vi meni, koja korist od tog testiranja. i onda oni posteno kazu: nikakva. u ovakvom sustavu, koji nema i individualnu komponetntu, ne mozes nista napraviti.
oni se osobno kao profesori trude, ponuditi djeci ono sto trebaju, ali to je kap u moru.
s druge strane, profesori su vrlo ok (profa iz matematike, pokusava okupiti jednu grupu iz raznih razreda, i razlicitih godina, te postoje slicne incijative), cura je globalno zadovoljna, jako voli i razred i prijateljice, pa s obzirom na iskustva koja citam na forumu, ne smijem se uopce zaliti.
pa se i ne zalim. i nadam se svemu dobrom.
ali ne mogu reci, da me ne strecne, kad citam o tim "groznim " roditeljima koji svoju djecu pretjerano hvale..itd, itd...
tu se potpuno slazem, vertex.Citiraj:
vertex prvotno napisa
i mene najmanje zanimaju atributi "sjajna, najbolja" (odmah da dodam, da sam u prethodnom postu napisala taj atribut"najbolja" u skolskom uspjehu, samo iz razloga pojasnjenja). i zapravo da ti taj atribut drugi na neki nacin "naljepe".
ono sto mene zanima, je naprosto da djeci cije su koognitivne ili druge vrste sposobnosti velike, odnosno iznadprosjecne, da ih zaista upotrebe, da u punini zive to sto jesu, a ne da funkcioniraju ko plamenici na cetrvrini snage. zelim da im onaj entuzijazam, zar, znatizelja raste, a ne posve utrne. uopce se ne radi o ocjenama, ni natjecanju, radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.
Što se tiče entuzijazma i iskorištavanja potencijala, ja sam tu negdje kao ti u predzadnjem postu, s tim da A. nije naišao na baš sjajni profesorski postav u višim razredima. Kad čujem da mu je matematika dosadna i da je mrzi, ja bi se upucala. Koliko te moraju ne zanimat učenici i tvoj predmet pa da od razreda s velikim potencijalom za matematiku dobiješ razred u kojem ni jedno dijete ne želi na dodatnu iz matematike? To je samo primjer...
Ove godine, kako se on konačno smjestio i smirio (u petom i šestom mu je bilo stresno s nekoliko profesora, a najviše s razrednicom, pisala sam nešto o tome prije), svi su odjednom počeli primjećivati kako mu svašta ide. Pola profesora mu je u roku od mjesec dana reklo da je talentiran za njihov predmet i da bi trebao na natjecanje, ili da je šteta što se time više ne bavi, ili slično. Ja se mislim, ma bravo, sjajno ste to izveli, i na vrijeme.
Hm, čini mi se da u praksi djeca često ovo i rade. Mislim, sanjare na satu jer im je dosadno. Još jedan od načina ubijanja koncentracije. A dijete je pritom mirno, ne ometa nastavu, ma milina :-xCitiraj:
seni prvotno napisa
Apsolutno.Citiraj:
seni prvotno napisa
Moj daroviti ne spada niti u najludim snovima u kategoriju naprednih. Njegova crta koja je daleko iznad prosjeka za dob je logika i povezivanje. Apsolutno nevažno za klasični oblik školovanja . Zato ja imam ponešto frustracije .:D ostale sposobnosti su mu čisti prosjek, plus sto mu je grafomotorika loša i koncentracija slabija. I onda je imam: neurednog, brbljavog,nesistematicnog i isfrustriranog skolaraca kojem apsolutno fali motivacije. Ovo zapravo nije prava tema za moju ventilanu, ali nikako da napise sastanak iz jezika jutros sa temom "sto bi rekao da je stablo". Jer on nije stablo, naravno, pa sve to nema logike. :D
A. je nekidan dobio opasku od profesorice iz matematike. Naime, on ne sanjari, nego brblja i komentira. I to, naravno i razumljivo, ometa nastavnika. Kako nitko nije trzao na naše prijedloge da mu daju više posla (iz četvrtog razreda je došao sa usvojenim takvim načinom rada, da uvijek ima posla za one koji su brzo i lako gotovi s osnovim zadacima), razvijali smo strategije kako ostat neprimjetan na satu i ne smetat drugima. I onda je bilo: crtaj, radi planove, dizajniraj nešto.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
I tako je on nekidan završio zadatak pa crtao. Profa ga pitala šta radiš - crtam - nemoj više preko sata crtat. Pa je nakon sljedećeg zadatka, jer je opet bio brzo gotov, opet crtao. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila :mrgreen:
sirius, :love2:. Suosjećam!
sirius i ja suosjecam. :love2:
neka napise sastav: ali ja nisam stablo. :mrgreen:
možda me vertex razumjela što sam htjela reći. i mene je prizma najbolje učenice obilježila. također, ne uvijek na najbolji način.
ajme meni. a šta da radi dok čeka dok ostali ne završe zadatak. drugi put nek ju to pita. pa i pod cijenu još jedne opaske. đizs.Citiraj:
vertex prvotno napisa
seni, ja sam otprilike bila kao tvoja mala. sad me podsjetilo, ne znam jesam li pisala o tome. uglavnom, negdje u drugom polugodištu 1. razreda, usred nastave upada dežurni u razred i traži mene i još jednog dečka iz razreda. mi izlazimo. kaže on nama, čeka vas novinar za jednu radijsku emisiju. nas dva zbunjeni, pojma nemamo o čemu se radi. da nas čeka u zbornici. mi ulazimo u zbornicu, novinar s onim nekim mikrofonima, se predstavi i kaže nam, došao sam snimiti emisiju o darovitim učenicima i kako se škola prema njima odnosi. nas dva blenemo, pojma nemamo ni da smo daroviti, a kamoli kako se škola prema nama odnosi :lol:
uglavnom, bio neki test u osmom razredu, mi riješili test i nakon toga više nismo imali nikakve informacije ni o testu ni o rezultatima.
a nas dva ispala darovita :lool:
il talentirana, napredna, ne znam termin.
da, ovome propala emisija.
seni, moji ponekad dodju s tim nelogicnim stvarima u nadi da cu ima ja dati nekakav suvisao odgovor. a najcesce ne mogu. nego im predlozim upraov to sto si ti napisala. onda oni razmisle, zakljuce da to vjerojatno ne bi proslo u skolskom sustavu i onda nadrljaju nesto sto se od njih ocekuje. nekoliko puta sam doslovce rekla Lovri da napise ono sto njegova uciteljica tu ocekuje, a ne sve ono sto bi se na neko dvosmisleno pitanje moglo odgovoriti.
uf, meni je pasalo da mi treba jako malo truda za dobiti odličnu ocjenu. Voljela sam to. Voljela sam i što sam nekako i ljude i životne situacije kužila i snalazila se u njima prilično dobro. Koštalo me radnih navika i upornosti, i to je isto istina. Tu ih stisnite :mrgreen:Citiraj:
cipelica prvotno napisa
cvijeto, potpisujem te tu!
narocito predzadnju recenicu :mrgreen:
i stislo me oko srca i zivaca kad me pitala L. sta ce ona raditi u skoli kad zna i citati i pisati i racunati.
odmah sam se sjetila te recenice i pomislila na "stiskanje".
Ma gradimo to uporno, već me glava boli, srećom E nije zatvorena, priča o svemu sto na sat i uglavnom je dobre volje, ima nekoliko prijateljica s kojima dobro funkcionira. Istina, do toga smo jedva došli, ali ide... zato i idemo na radionice. Čitam što pišete o dosadi u razredu za napredne... Moja klinka je u matematici prosječna (darovita je u ostalom) a već joj je pun kufer glupih pitanja i ispisivanja brojevnih riječi... pa brojevnih riječi s točkom... pa onda spajanja znakova veće-manje i slično... Mogu mislit kako se osjećaju mali lumeni koji računaju do milijun (upoznali smo jednoga). Ovo sam željela podijeliti s vama: TS nam je pokazala uradke darovitih klinaca (podijeljene po dobi od predškolskih do srednjoškolaca) koje prate u Centru. Rastužilo je to, pa je podijelila s nama - kako se vidi da škola, odnosno naš školski sustav svojim upornim strukturiranjem i jednoličnošću pristupa gasi u njima kreativnost s početka priče i kako ti radovi bez obzira što i dalje oslikavaju darovitost imaju sve manje neobičnosti i energije proporcionalno s godinama u školi... Ovo nije citat već moj zapis njenog opažanja. Dobra je vijest što se situacija popravlja u srednjoj školi pa im se vraća i boja na crteže. Ipak je srednja škola promjena koja nosi nove mogućnosti! I sad nam je zadatak da održimo klincima to veselje što duže, da u slobodno vrijeme rade sve što im padne na pamet ( u normalnim granicama) jer ih škola ionako već previše nastoji uniformirati.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ovo ''u normalnim granicama'' sam mislila na ''zdrave granice'' ne na novo ukalupljivanje iako su i ''zdrave granice'' opet ukalupljivanje i opet granice, al' što ćeš ... :pivo: